Miroslav Zavidović

Hrvatski stručnjaci: Srbi su sve pogrešno razumjeli
Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta

Vidjela sam da se srpska javnost digla na noge smatrajući da mi svojatamo neku njihovu ćirilicu, međutim to nije njihova ćirilica. Tom ćirilicom - hrvatskom ćirilicom pisali su franjevci u Bosni i tu nema nikakve sumnje tko je i šta radio. Poznato je da se čak i Osmanlijsko carstvo na ovim prostorima s Venecijom dopisivalo na toj ćirilici, odnosno da je i Venecija poznavala bosančicu. Nije sporno da je to hrvatska ćirilica, to može biti samo sporno nekome ko je možda u nekom iracionalnom stavu. U vrijeme kada je pisano Jevanđelje, to je bila bizantska liturgija , a Kuhar je ustanovio da je prerano za pravoslavnu liturgiju i da se svakako radi o bizantskoj liturgiji.
.


http://www.jutarnji.hr/optuzba-iz-beograda--hrvati-svojataju-prvoslavnu-bastinu/1071971/

Ravnateljica Staroslavenskog instituta kaže da je pisano na Bosančici a Slaven777 da nije.:think:

Bizantijska liturgija. Zanimljivo.
Ništa slično ne postoji. Prije ni poslije.
Ćirilicom kojom su pisali i Osmanlije, Mlečani, Hrvati,...

Da ti pamet stane.
 
Poslednja izmena:
Hrvatski stručnjaci: Srbi su sve pogrešno razumjeli
Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta

Vidjela sam da se srpska javnost digla na noge smatrajući da mi svojatamo neku njihovu ćirilicu, međutim to nije njihova ćirilica. Tom ćirilicom - hrvatskom ćirilicom pisali su franjevci u Bosni i tu nema nikakve sumnje tko je i šta radio. Poznato je da se čak i Osmanlijsko carstvo na ovim prostorima s Venecijom dopisivalo na toj ćirilici, odnosno da je i Venecija poznavala bosančicu. Nije sporno da je to hrvatska ćirilica, to može biti samo sporno nekome ko je možda u nekom iracionalnom stavu. U vrijeme kada je pisano Jevanđelje, to je bila bizantska liturgija , a Kuhar je ustanovio da je prerano za pravoslavnu liturgiju i da se svakako radi o bizantskoj liturgiji.
.


http://www.jutarnji.hr/optuzba-iz-beograda--hrvati-svojataju-prvoslavnu-bastinu/1071971/

Ravnateljica Staroslavenskog instituta kaže da je pisano na Bosančici a Slaven777 da nije.:think:

Bizantijska liturgija. Zanimljivo.
Ništa slično ne postoji. Prije ni poslije.
Ćirilicom kojom su pisali i Osmanlije, Mlečani, Hrvati,...

Da ti pamet stane.

Nisi dobro pročitao članak; ravnateljica uopšte nije napisala da je pisano na bosančici, već hrvatskoj ćirilici. Pogledaj i kod Zelić Bučan; razlika u imenovanju hrvatske ćirilice i bosančice (koje se, pak, percipiraju kao pisma u razvojnom kontinuitetu odnosno svezi).

Da je bosančicom pisano napisao je istoričar Milko Brković a ne ona, gdje je učinio klasični primjer pogreške uopštenom generalizacijom.

Što se tiče teze o postojaju dva kneza Miroslava, o njoj je dosta bilo riječi na forumu i možeš pretražiti diskusije o tome. Ta teza je jednostavno potpuno neosnovana.
 
Nisi dobro pročitao članak; ravnateljica uopšte nije napisala da je pisano na bosančici, već hrvatskoj ćirilici. Pogledaj i kod Zelić Bučan; razlika u imenovanju hrvatske ćirilice i bosančice (koje se, pak, percipiraju kao pisma u razvojnom kontinuitetu odnosno svezi).

Da je bosančicom pisano napisao je istoričar Milko Brković a ne ona, gdje je učinio klasični primjer pogreške uopštenom generalizacijom.

Što se tiče teze o postojaju dva kneza Miroslava, o njoj je dosta bilo riječi na forumu i možeš pretražiti diskusije o tome. Ta teza je jednostavno potpuno neosnovana.

Sve u svemu ona kaže da tom ćirilicom pišu i Osmanlije i Mlečani. Pa i Hrvati.

Znači Slaven777 tvrdi da nije pisano Bosančicom nego Hrvatskom ćirilicom. Zanimljivo. Da ti pamet stane.
Postoji srpska ćirilica, hrvatska ćirilica i posebno Bosančica.
 
Poslednja izmena:
Da vidimo tko nije dobro pročitao:

Vidjela sam da se srpska javnost digla na noge smatrajući da mi svojatamo neku njihovu ćirilicu, međutim to nije njihova ćirilica. Tom ćirilicom - hrvatskom ćirilicom pisali su franjevci u Bosni i tu nema nikakve sumnje tko je i šta radio. Poznato je da se čak i Osmanlijsko carstvo na ovim prostorima s Venecijom dopisivalo na toj ćirilici, odnosno da je i Venecija poznavala bosančicu. Nije sporno da je to hrvatska ćirilica, to može biti samo sporno nekome ko je možda u nekom iracionalnom stavu. U vrijeme kada je pisano Jevanđelje, to je bila bizantska liturgija , a Kuhar je ustanovio da je prerano za pravoslavnu liturgiju i da se svakako radi o bizantskoj liturgiji.
.

Tom ćirilicom-hrvatskom-to je ok.
Dalje kaže: Osmanlije dopisivale na toj ćirilici (sugerirajući na hrvatsku ćirilicu)
I u nastvaku kaže, u istoj rečenici, citiram: "Venecija poznavala bosančicu."

Ravnateljica111 > Slaven000
 
Sve u svemu ona kaže da tom ćirilicom pišu i Osmanlije i Mlečani. Pa i Hrvati.

Tvoje pitanje nije bilo pitanje ćiričkog pisma Miroslavljevog jevanđelja, već postoji li nešto slično (nekakvo slično djelo). U tom smislu sam i odgovorio.
Ako ovako malo generalnije kažemo, tj. pričamo o ćirilici, naravno da su tim pismom pisali ti koje pominješ (kojima treba dodati, između ostalih, i Srbe).

Što se tiče tvrdnje da "obred nije pravoslavni već bizantski", ona nema nešto mnogo smisla. Obred jeste istočni; Miroslavljev izvornik je bio neki od starih carigradskih sinaksara. U to više je smjehotresna ta kontradikcija kojom se Miroslavljevom jevanđelju, koje je bilo sastavljeno za upotrebe Pravoslavne crkve, te na temelju starijih istočnih izvora, na taj način odriče pravoslavna provenijencija. :D Nije jedini dokument koji je nastao na ranovizantijskim predlošcima (niti je bio poslijednji).

Znači Slaven777 tvrdi da nije pisano Bosančicom nego Hrvatskom ćirilicom. Zanimljivo. Da ti pamet stane.

Ne tvrdim ja, već je to stanovište pojedinih hrvatskih paleografa. Ja nemam znanja da bih tu nešto izražavao jasnije svoje mišljenje, mada mi te klasifikacije jesu smiješne kada govorimo periodima početaka slovenske pismenosti.

Postoji srpska ćirilica, hrvatska ćirilica i posebno Bosančica.

Šta? Gdje? Kad? :dontunderstand:
 
Sve u svemu ona kaže da tom ćirilicom pišu i Osmanlije i Mlečani. Pa i Hrvati.

Znači Slaven777 tvrdi da nije pisano Bosančicom nego Hrvatskom ćirilicom. Zanimljivo. Da ti pamet stane.
Postoji srpska ćirilica, hrvatska ćirilica i posebno Bosančica.

Da, kad pišu na srpskom jeziku, pišu ćirilicom... pišu i drugi narodi ćirilicom, ćirilica je pismo svih Slovena...

Nego, kad toliko voliš ćirilicu što ne odeš u Vukovar da je braniš?!
 
Da vidimo tko nije dobro pročitao:

Vidjela sam da se srpska javnost digla na noge smatrajući da mi svojatamo neku njihovu ćirilicu, međutim to nije njihova ćirilica. Tom ćirilicom - hrvatskom ćirilicom pisali su franjevci u Bosni i tu nema nikakve sumnje tko je i šta radio. Poznato je da se čak i Osmanlijsko carstvo na ovim prostorima s Venecijom dopisivalo na toj ćirilici, odnosno da je i Venecija poznavala bosančicu. Nije sporno da je to hrvatska ćirilica, to može biti samo sporno nekome ko je možda u nekom iracionalnom stavu. U vrijeme kada je pisano Jevanđelje, to je bila bizantska liturgija , a Kuhar je ustanovio da je prerano za pravoslavnu liturgiju i da se svakako radi o bizantskoj liturgiji.
.

Tom ćirilicom-hrvatskom-to je ok.
Dalje kaže: Osmanlije dopisivale na toj ćirilici (sugerirajući na hrvatsku ćirilicu)
I u nastvaku kaže, u istoj rečenici, citiram: "Venecija poznavala bosančicu."

Ravnateljica111 > Slaven000

Ako ti je toliko teško da pratiš, možda bi mogao konsultovati neku stručnu literaturu, pročitati nekoliko knjiga, te se onda vratiti na forum da nastaviš diskusiju. :ok:
 
Da, kad pišu na srpskom jeziku, pišu ćirilicom... pišu i drugi narodi ćirilicom, ćirilica je pismo svih Slovena...

Nego, kad toliko voliš ćirilicu što ne odeš u Vukovar da je braniš?!

Ja ju i branim. Jedno od tri(?) pisma kojim su pisali Hrvati. Ali srpska ćirilica ne izgleda kao hrvatska. Žalosno da u školama Hrvati nisu učili hrvatsku nego srpsku. No dobro. I ovako, ćirilične table su ok.
Trebat će vremena. Teško je objasniti čovjeku koji je izgubio najmilije da ga ih nije ubijala ćirilica. Vrijeme. Bit će to ok.

- - - - - - - - - -

Ako ti je toliko teško da pratiš, možda bi mogao konsultovati neku stručnu literaturu, pročitati nekoliko knjiga, te se onda vratiti na forum da nastaviš diskusiju. :ok:

Ne. Zaista ne. Mislim da si se izgubio. Bosančica = Arvatica. Nema razlike. Osim u pojedinim glavama.

- - - - - - - - - -

Taj pojam "bosančica" je izmišljen, oni koji su pisali tim pismom nikada je tako nisu nazivali... u Bosni se ćirilica za vrijeme Turaka nazivala srpsko pismo ili Stara Srbija.

A kako se Bosančica zvala prije?
 
Oprosti ali koja je razlika između bosančice i hrvatske ćirilice? Kako sam ja u krivu kada kažem da je djelo napisano Bosančicom? Nikako Slavene!

Ako generalizujemo, možeš i tako reći, ali onda dolazi do, kod neupućenih ljudi (kao što si, da prostiš, i ti) zabune i na taj način ispada da je i demotsko pismo, zapravo, bosančica.

Da citiram Zelić Bučan:

Benedikta Zelić:
U ovoj knjizi, kao i ranijim svojim raspravama, upotrebljavala sam dva naziva za ovo pismo: hrvatska ćirilica i bosančica i to s razloga što su to zapravo dva sinonima, s napomenom da je za srednji vijek prikladniji naziv hrvatska ćirilica, a za novi vijek, za brzopisnu minuskulu može se prihvatiti i termin bosančica ili bosanica i to ponajviše stoga što je taj naziv prihvaćen i u širim kulturnim krugovima. Ipak ne treba smetnuti s uma da je i taj novovjeki brzopis, za koji jedino neki stručnjaci upotrebljavaju naziv bosančica, zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice.

Ili, možda nešto jasnije, evo ti Raukara:

Tomislav Raukar:
bosančicom nazivamo brzopis na zapadnom području ćirilice, odnosno onaj tip južnoslavenskog brzopisa koji se od XV do XIX st. (razdoblje cvata: XVI-XVIII st.) upotrebljavao...

Da citiram Raukara, naziv 'bosančica' nebitan je, te se koristi da se označi period u razvoju tzv. zapadne varijante ćirilice.
Te se, svakako, ne može reći da je Miroslavljevo jevanđelje bilo pisano bosančicom. Možemo poći do najosnovnijih koraka i makar baciti pogled na ustavnu ćirilicu ovog dokumenta:

Miroslavljevo_jevandjelje_BelGuest_Specijalno_izdanje_2007_1.jpg


Uporedi ovo sa pomenutom Vrhlapskom poveljom:

milutinizvornik.jpg

Je li to djeluje na minuskulu i brzopis stoljeća docnije? Pa nije to isto...pokušaji da se sve stavi pod jednu kapu, čime se spajaju dokumenti ostam stoljeća razdvojeni jedan od drugoga, čitave različite ortografije, pravopisne škole, epohe, vjeroispovjedanja i zemlje, nije ništa drugo do pokušaj da se desrbizuje to pismo, te jedino Srbi, kao - tobože - orijentalni narod - isključe i odvoje od tog pisma. Pokušaj davanja kolektivnog imena za nj kao što je hrvatsko pismo nije ništa drugo do upravo (te, kako desrbizacije, tako i, potom, kroatizacije).
 
Osnovna stvar koja treba da odlikuje prvorazrednog internetskog provokatora uz smisao za humor je ogromno znanje u malom prstu sto Lamasu nikako nema. Ranije je negdje napisao da ne kapira najbolje cirilicu... Mozemo i taj problem rijesiti.

nagorni1-1.jpg


***

nagorni2a-2.jpg


Dragan Nagorni, Die Kirche Sv. Petar in Bijelo Polje (Montenegro): ihre Stellung in der Geschichte der serbischen Architektur, Institut fur Byzantinistik, Neugriechische Philologie und Byzantinische Kunstgeschichte der Universitat Munchen, 1978, Abb. 6, S. 26.

Da dodamo i nešto novije: О ктиторском натпису кнеза Мирослава у цркви Светог Петра на Лиму

Bilo bi uredu dati izvore kada citiraš ako ne i linkove. Ovako je ništavno. No s vremenom sve se nauči.

Mislio sam da pratiš redom ljude koje navodim i pojedine knjige koje citiram. Ako treba ovako konkretno; nema nikakvih problema, potrebno je samo da pitaš.
Evo ti spiska objavljene naučne literature o bosančici:
* Ć. Truhelka, Bosančica, prinos bosanskoj paleografiji, ГЗМ 1, 4 (1889), 65-83 (i 1909, 211-214).
* В. Јагић, Неколико ријечи о босанским натписима, ГЗМ 2, 1 (1890) 1-9.
* В. Вулетић-Вукасовић, Ћирилица код присташа Римокатоличке цркве до свршетка XVIII в. у Босни и Далмацији, Споменик СА XXXIX, Београд 1903.
* П. Колендић, „Босанчица", босанско-хрватска ћирилица и Дубровчани, Босанска вила 19 (1904) 349-351.
* Dr D. Prohaska, Das Kroatisch-Serbische Schrifttum in Bosnien und der Herzegowina, Zagreb 1911.
* Е. Ф. Карский, Образцы славянского кирилловского письма с X по XVIII век, Варшава 1912.
* А. Лавров, Палеографическое обозрение кирилловского письма, Петроград 1915.
* В. Н. Щепкин, Учебник русской палеографии, Москва 1918.
* С. М. Куљбакин, Палеографска и језичка испитивања о Мирослављевом јеванђељу, Посебна издања СКА LII, Сремски Карловци 1925.
* Е. Ф. Карский, Славянская кирилловская палеография, Ленинград 1928.
* А. Белић, Ћирилица, НЕ 4 (1929) 660-662.
* П. А. Лавров, Материалы по истории возникновения древнейшей славянской письменности, Труды славянской комиссии, Ленинград 1930.
* M. Tentor, Latinsko i slavensko pismo, Zagreb 1932.
* А. Белић, Учешће св. Саве и његове школе у стварању нове редакције српских ћирилских споменика, Светосавски зборник 1, (Посебна издања СКА CXIV) Београд 1936. (str. 212-276)
* G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, ГЗМ 3 (1948) 103-145. (odnosno 4-5 (1950) 105-199, 6 (1951) 81-119, i 7 (1952) 293-336).
* Б. Недељковић, О „Босанчици", Прилози КЈИФ 21, 3-4 (1955) 271-283.
* Đ. Sp. Radojičić, Ćirilica, u: EJ 2, Zagreb 1956. (str. 626-632)
* J. Vrana, Tko je pisao najstarije dubrovačke isprave, Slovo 6-8 (1957) 313-334.
* B. Zelić-Bučan, Bosančica u srednjoj Dalmaciji, Split 1961.
* M. Vego, Zbornih srednjovjekovnih natpisa iz Bosne i Hercegovine, knj. I, Sarajevo 1962; knj. II i III, Sarajevo 1964.
* G. Čremošnik, Srpska diplomatska minuskula, Slovo 13 (1963) 119-136.
* А. Младеновић, Прилог проучавању развитка наше ћирилице, Књижевност и језик 3 (1965) 53-66 + 4 tabele.
* П. Ђорђић, Историја српске ћирилице, Београд 1971.
* С. Вукомановић, Језик Стипана Марковца Маргитића, Београд 1971.
* Bosančica, Enciklopedijski leksikon Mozaik znanja. Srpskohrvatski jezik, Beograd 1972.
* М. Пешикан, Генеза и еволуција словенског писма, ЈГ 29, 1-2 (1972) 105-151.
* Г. Томовић, Морфологија ћириличких натписа на Балкану, Београд 1974.
* H. Kuna, Hrestomatija starije bosanske književnosti, Sarajevo 1974.
* В. Богићевић, Писменост у Босни и Херцеговини, Сарајево 1975.
* В. Јерковић, Средњовековне ортографске школе код Срба, Југословенски семинар за старе слависте 31 (1980) 19-29.
* П. Ивић, В. Јерковић, Правопис српскохрватских ћирилских повеља и писама XII и XIII века, Нови Сад 1981.
* E. Hercigonja, Bosančica, u; EJ 2, Zagreb 1982. (str. 88-92)
* П. Ивић, Књижевни и народни језик код Срба, у: ИСН II (1371-1537), Београд 1982, 519-543.
* S. Vukomanović, Ćirilica, u: EJ 3, Zagreb 1984. (str. 333-342)
* Lj. Stančić, Nominacija grafija u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austrougarske uprave, u: M. Okuka, Lj. Stančić, Književni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja Austrougarske vladavine, München 1991, 120-133.
* T. Kraljačić, Kalajeva jezička politika u Bosni i Hercegovini, u: isto, 85-99.
* Б. Чигоја, Босанчица, у: ЛССВ, Београд 1999. (str. 56-59)

Eto, neka ti to bude nešto za početak. Pružio sam ti online poveznice za većinu navedenih odrednica. Nažalost, od kada MEGAUPLOAD ne funkcioniše više nije moguće nabaviti olako Spomenik SANU, tako da raspravu Vida Vuletića Vukasovića najvjerovatnije ne možeš pronaći na internetu. Probaj pitati nekoga od forumaša; moguće je da ih je neko sačuvao. Posebna izdanja SANU ne znam je li uopšte bilo moguće nekada naći na netu (vjerujem da jeste) tako da isto ćeš se morati sam potruditi za Kuljbakina. Knjiga Mate Tentora nije nikada bila skenirana, tako da ćeš nju morati pronaći u materijalnoj formi, što ne bi trebalo biti isuviše teško (slično važi i za Dragutina Prohasku). Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1952. godine nisam bio pronašao dok sam ti sastavljao ovaj spisak, pa sam zato izostavio (mada zasigurno ga ima na Scribd-u). Također mi je nepoznato postoji li na internetu 'Enciklopedija Jugoslavije' Krležinog Leksikografskog zavoda, mada vjerujem da ti i to ne bi trebalo biti isuviše teško pronaći. Mladenovićeve rasprave isto tako nema; mislim da ju je jednom prilikom bio pominjao Tandoori Masala te se možeš možda njemu obratiti za nju. Vjerujem da je slični slučaj i sa Južnoslovenskim filologom i Seminarom za stare slaviste, kao i sa zbornikom o književnom jeziku u BiH. Vukomanovićevu knjigu nećeš moći nabaviti, jer u pitanju je doktorska disertacija koja je bila odbranjena na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Knjiga Gordane Tomović i Herte Kune, kao i Pravopis Ivića i Jerkovića, također, nema online. Nije mi se dalo tražiti za ostalim tomovima hrestomatije izvora Marka Vega; siguran sam poprilično da i njih ima na netu. Istoriju srpskog naroda u fotografisanom formatu imam ja, tako da ti je mogu, po izraženoj želji, poslati (mislim da je nema onlajn).

Naravno, svako je pozvan da ovaj moj spisak dopuni nečim što sam možda izostavio i tako ga dodatno obogati.

Zadovoljan?
 
Poslednja izmena:
Da. Zanimalo me gdje Zelićka kaže ono što si ti citirao "zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice."

Što to znači? Da je Bosančica dio lepeze zvana hrvatska ćirilica?
 
Oprosti ali koja je razlika između bosančice i hrvatske ćirilice? Kako sam ja u krivu kada kažem da je djelo napisano Bosančicom? Nikako Slavene!
Никаква јер ни једна ни друга не постоје, обе су нововековни називи искомплексираних нација за српску ћирилицу, тј. за ћирилицу којом се записивао српски језик.

Дело је написано српским језиком ћирилицом.

Још чекам неки документ из тог периода где је хрватски језик записан ћирилицом?
 
Da. Zanimalo me gdje Zelićka kaže ono što si ti citirao "zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice."

Što to znači? Da je Bosančica dio lepeze zvana hrvatska ćirilica?

Knjižica koju je objavila 1961. godine, dobia je svoje novo izdanje kod istorg arhiva 2000, kada je mogla i malo slobodnije iskazivati svoje okvirno velikohrvatsko stavište, što je u vrijeme Jugoslavije bilo pod cenzurom. Tu rečenicu možeš pronaći na 54. stranici nove verzije.

Inače, Zelić Bučan je svoje stručno usavršavanje završila u vrlo joj simpatičnoj NDH, a određenu proustašku orijentaciju nikada nije krila. Preporučujem recimo njen memoraski spis, koji izdaje povodom poređenja 1991. sa 1941. godinom i rušenja neprijateljske joj države:
2340.jpg


Pod ovim okolnostima treba posmatrati na njene stavove; nacionalnog romantizma i koncepta o hrvatskom cvijeću, te Velikoj Hrvatskoj sve do Drine (uključiv i "Crvenu Hrvatsku"). Pored tehničkih stvari koje su dovele do toga da ona stekne svoje znanje i diplomu u najuzavrelije vrijeme modernije hrvatske povijesti, vrijedi naglasiti i da je ona samo historičar, te da nema filološke pozadine (što naravno ne mora samo po sebi ništa nužno značiti, ali tu treba tražiti kako propuste Zelić Bučan, tako i određene revizionističke zablude). .
Ona je bila više puta otpuštana sa radnog mjesta, zbog svog pristupa školstvu. Iako se prikazuje (u tom smislu) kao određena žrtva komunističkih represalija, što joj se i može i treba priznati, treba naglasiti da je ona bila politički odstranjivana zbog svojih kontroverznih desničarskih stavova i jer prirodno Partija nije mogla dopustiti da se djeca edukuje u neku novu mladež koja bi, eto, trebalo da pamti Nezavisnu Državu Hrvatsku kao svijetli momenat, te da se sprema za njenu restauraciju i slobodu od jugoslovenske tamnice.

Odgovor na drugo pitanje je potvrdan. Interpretacija jest da je to sve jedan ortografijski sistem koji se može pratiti u svom milenijumskom razvoju, i koji je drugačiji od "istočne" ćirilice. Smatrala je i da Miroslavljevo jevanđelje, u tom smislu, pripada hrvatskoj kulturi.

Jel ovo ok: "Stefan Nemanja Zavidović" ?

Šta je zapravo pitanje? Je li Zavida bio Nemanjin otac?
 
Poslednja izmena:
Ako je Miroslav Zavidović brat od Stefana Nemanje onda je valjda okej reći : Stefan Nemanja Zavidović.

Nemoj preslikavati neko modernije vrijem na to; pitanje prezimena u XII stoljeću je nešto sasvim drugo.
Uopšteno jeste stanovište koje preovladava u nauci da je Zavida bio Nemanjin otac. Međutim, neke stvari zaista tu ostaju nejasne i mi smo ovdje na forumu otvorili i raspravili to pitanje nekoliko puta. Postoje ljudi (kojima ni sam ne znam više da li ja pripadam) koji izražavaju sumnje u taj zaključak. Interesantna razmišljanja po forumu su se kretala u raznim smjerovima, od toga da su Nemanja i Miroslav bili braća od strica do toga da su bili polubraća (pa čak i Nemanja možda vanbračno dijete).

Ne znam zašto onda citiraš takve ljude. Znači držimo se ravnateljice.

Citirah zbog toga što je ona uobličila i zaokružila tezu da Miroslavljevo jevanđelje pripada hrvatskom kulturnom naslijeđu (pošto ju je Dominik Mandić bio pokrenuo kao pitanje); na nju se i pozivaju oni u hrvatskoj nauci koji dijele slično ili približno isto mišljenje u tom pogledu.

Marica Čunčić se nikada nije i sama bavila Miroslavljevim jevanđeljem i njegovom paleografijom - koliko ja znam. Ukoliko želiš da čuješ neku kritiku njenih stavova, nje ne može ni biti, jer ona je samo tu izrazila potporu zaključku odnosno uputila javni odgovor povodom reakcije u srpskoj javnosti.
Zapravo niko relevantan uopšte ni nije temeljito obrazložio i dokazao specifičnosti ćiriličkog pisma kojim je bilo sastavljeno Miroslavljevo jevanđelje, u toj mjeri da bismo ga mogli proglasiti hrvatskom ćirilicom. Koliko znam, na tom najnovijem skupu HAZU, Kuhar je govorio samo o liturgiji u nj.

Da citiram g-đu Kunu:

Herta Kuna:
Zbog toga, iako je Hum pripadao bosanskoj državi u jednom dužem periodu, Miroslavljevo evanđelje ne može se u punom smislu riječi pribrojati bosanskim spomenicima, mada se ne mogu odreći ni veze kojepostoje između njega i bosanskih spomenika, naročito u pogledu nasljeđivanja izvjesnih ortografskihtradicija.

Iliti, po svojim određenim crtama, kao neki vid pravopisnog prethodnih određenih humsko-bosanskih spomenika, po graničnim kriterijima može spadati u korpus bosansko-hercegovačke srednjovjekovne književnosti. Po alternativnim modalitetima pripadnosti, ukoliko bismo to naravno temeljito i obrazložili, on bi mogao postati i spomenikom hrvatskom naslijeđa (kao što se može reći i sve i svašta - zbog zajedničkog srpsko-hrvatskog naslijeđa i standardizacije), pored toga što je jedna od najpopularniji teorija da je načinjen na tlu današnje Republike Hrvatske.
Međutim, tu se onda ide u zabludu, ukoliko percepcija Miroslavljevog evanđelistara u hrvatskoj kulturnoj baštini zauzima položaj apsolutizma, te nijekanja njegova srpstva. Ta pogreška dolazi do izražaja i kod intervjua g-đe Čunčić, koja bi trebalo da zna bolje (mada se ona ipak bavi glagoljicom, a ne baš ćirilicom). Slično kao što je pogrešno dubrovačko-dalmatinsku književnost prisvajati srpskoj i, u isto vrijeme time, negirati njeno hrvatstvo.
 
Poslednja izmena:

Back
Top