Molimo te, leba ti
Čovjek ne sudjeluje u nedjelima ne zato što je neposoban u njima sudjelovati, već zato što je sposoban kontrolirati vlastite sposobnosti, održavajući ih u razumnim granicama u odnosu na sebe i okolinu.
Vlastita osjećanja i fiziologiju čovjek može u značajnoj mjeri kontrolirati posredno, izborom modela po kojem razmišlja i djeluje. Uglavnom, ljudski uspješni modeli razmišljanja i djelovanja zasnivaju se na aktivnom, interaktivnom i kreativnom odnosu prema antropološkim unutrašnjim i vanjskim i individualnim i kolektivnim dimenzijama, razumijevajući slobodu kao priliku za poboljšanje kvaliteta života.
Čovjeku koji nije sposoban kontrolirati vlastite sposobnosti, mora se pomoći. Ako odbije pomoć, ona mu se mora nametnuti. Za razliku od pomoći, čovjeku koji zloupotrijebi vlastite sposobnosti moraju se odmah nametnuti sankcije.
Vrativši se tamo gdje sam rođen, odnosno preko entitetske strahodjelnice, suočio sam se sa činjenicom da su ljudi tamo doista bili ubjeđeni da se više nikada nećemo sresti. Nasuprot njima, nikada nisam prestajao vjerovati da hoćemo. Zašto je to tako?
Čak i osiljena riječ je nerijetko dovoljna da ju ljudske oči prihvate kao neminovnost. Iz takvog konteksta, i posebno ukoliko je omasovljen, čovjeku je teško da prihvaćenu neminovnost racionalizira kao vlastiti poraz. Potom, bliže mu je protežiranje takve supozicije u sudbinsku i/ili u pobjedničku. Ukoliko se takva supozicija uporno i kontinuirano protežira i iz poraženog političkog establišmenta - koji je iz raznoraznih razloga preživio poraz i/ili ostao u vlasti, kao što je to slučaj u BiH - ona se u pravilu izvlači na nivo naroda i/ili nacije.
S ponovnim povampirenjem nacističkofašističkih politika pod bosanskohercegovačkim nebom, povampiruje se i entitetska strahodjelnica. Ali bez obzira na to, ja i dalje vjerujem da je pobjednik onaj „koji svojim volovima ore pradjedovske njive“. I bez obzira što su strahodjelnice zasnovane baš na pradjedovskim njivama i praunučkim volovima.