Protić je jedan isluženi podrepaš koji je menjao svoje političke pozicije da je i sam zaboravio šta je sve radio . Na primer zajedno sa Batićem je pljuvao Koštunicu da to pas s maslom ne bi pojeo, a onda kad je drugi put dobio funkciju ambasadora u periodu kada je Koštunjavi bio premijer naglo je o koštunici počeo da priča kao o ozbiljnom državniku

. I njegovo sadašnje nastupanje u javnosti je na liniji podrške Vučićevog razgraničenja i priznavanja Kosova zašta svakako ima pravo ali se bojim da iza svega stoji lični interes (čak je pomenuo Francusku kao sledeće odredište).
S druge strane šta god mislili o Koviću ne može se reći da je približno dotakao dno moralnog pigmejstva kao Protić ; naprotiv . To je što se tiče nekih ljudskih kvaliteta o kojima na ovom forumu možda i nije prikladno pisati ali eto ne da mi se preskočiti.
Međutim što se tiče trenutnih stavova nije sve tako crno belo, Na primer kada Protić napada Srbe i komuniste za situaciju na Kosovu on je tu u pravu . Ne možeš godinama praviti gluposti i izigravati brastvo i jedinstvo, ulizivati se velikom vođi, držati zastave na komunističkim mitizima , ni jednom se ne pobuniti i dići glas protiv sistematskog urušavanja srpskog nacionalnog prostora a danas optuživati sve druge kako su nam oteli Kosovo. Hebi se, ćutao si 50 godina upadao iz greške u grešku i sad očekuješ da ti dobra vila povrati ceo KiM i usput otera Šošone sa njega. Opet od Protića je odvratno što na jedan podmukao način učestvuje u etničkom čišćenju Srba južno od Ibra a kako je već napomenuto takvo delovanje nije ništa drugo nego približavanje vladajućoj kliki .
Tako je; mnogo stvari koje Protić kaže su istina i sa njima se slažem. Ono što je meni nejasno je ovo prilično transparentno botovanje za ono što vlast gura sada (nisam mogao da verujem kada sam ga slušao o Albancima i pumpama duž autoputa za Skoplje; hajde na stranu to što koincidira sa Šešeljem poziv za razmenu stanovništva), pored toga što su mi neki stavovi u vezi 1990-ih neshvatljivi. Npr. njegovo
ma uopšte me ne interesuje, što izgovara kao jedan naučnik. Ne može da te ne interesuje;
ogromna je razlika za čoveka od nauke da li je streljano 303 ili 304 ljudi. I nije jedini put napomenuo to da ga
ma ni ne interesuje, ali tako ispada kao jedan od onih koji stalno forsiraju
okrenimo se budućnosti u smislu zaborava prošlosti (kao recimo Nebojša Krstić kada je nedavno rekao da ga uopšte ne interesuje Ovčara i da ne bi ni trebalo nikoga i da se sve jednostavno pusti šta god je bilo u prošlosti [sic!], kada je Šešelj pokrenuo u Ćirilici tu temu). A to je posebno tragedija kada neko ko se bavi istorijom na sav glas to kaže.
Ja verujem da Protić jeste nacionalista, ali on mene podseća na one ljude koji preko neprijatnih tema iz prošlosti prelaze zalaskom u ekstremizam; dakle, prihvatanjem tvrdnji tvog neprijatelja i onda onda konstrukcijom jedne mržnje prema onima koji su odgovorni. I onda, tako, ako mrzi iz dna duše Miloševića, ako pljuje na sav glas Mladića, Karadžića, itd...izgradnjom jedne vatrene, žestoke
mržnje prema tim ljudima, on oseća da se pročišćuje jer te pojedince proteruje iz svoje nacije. Zapravo, mnogo Srba tako razmišlja i u tome pronalazi ne samo utehu, već i to
otrežnjenje, pa da se prave kao da ti pojedinci koje preziru uopšte nikada nisu ni postojali. A to je pogrešno na mnogo nivoa (ne znam ni gde početi).
Smej se ti koliko hoćeš, ali Ković sebe javno identifikuje kao levičara. Štaviše, protivi se kada ga zovu desničarem i kaže da uopšte ne razume:
Ovde je obrazložio svoje stanovište na vertikali levica-desnica, kao i prepričao interesantan događaj kada su mu rekli da njega zovu sa
desnice, a on kaže da predstavlja
levicu pa treba nekog sa desničarske scene pozvati. Ković je nacionalista i rodoljub i jedan od kritičara poistovećivanja toga sa desničarstvom. Ispalo bi da samo desničari vole i poštuju svoju zemlju, pa bi se postavljalo pitanje zašto bi uopšte iko bio levičar? I u pravu je; verovatno bi trebalo preći tu barijeru i tu iluziju što vučemo za sobom zbog toga što se levica poistovećuje sa nekakvim jugoslovenstvom, a desnica sa srpstvom.
Evo citata iz jednog Kovićevog članka za
Večernje novosti:
Miloš Ković:
Francuska revolucija nastupala je u ime dostojanstva "malih ljudi"; postali su građani, pripadnici nacije, sa pravom da odlučuju o njenoj sudbini i obavezom da je, kada je ugrožena, odbrane. Odbranom otadžbine, nacionalne države, štitili su, u stvari, svoja lična prava, koja su u njoj stekli. Od tada je, u sukobu sa apsolutističkim monarhijama i kolonijalnim imperijama, zasnovanim na tradicionalnim lojalnostima tronu, oltaru, privilegovanoj klasi ili rasi, nacionalizam nerazdvojan od ideja narodnog suvereniteta, liberalizma i demokratije. Podrazumevao je slobodu nacije od unutrašnje tiranije ili spoljne, strane okupacije; njeno pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini i svom bogatstvu; pravo njenih pripadnika da slobodno žive u svojoj otadžbini, da poštuju iste zakone, uživaju ista prava i dele zajedničku, od predaka nasleđenu kulturu.
Ković je za povratak služenja vojnog roka i smatra da se u EU sprovodi trenutno perverzija ideje koja je dugo bila na snazi i čiji se temelji nalaze u Francuskoj revoluciji, kojoj se on stalno vraća kao ideološkom uzoru. U Francuskom parlamentu 1789. godine, oni koje Ković podržava nalaze se levo, a ne desno.