Dok svi željno iščekujemo ostvarenje КРЦУН-ovih epohalnih najava u vezi Budimira, da mu pripomognemo kompletirajući jedino što kaže da mu fali:
Evo, po porudžbi. Između 05:46 i 07:50:
Akademik prof. dr Jovan I. Deretić tvrdi da je 1972. godine došao u zemlju sa kopijama mnogih antičkih spisa i jedino našao podršku kod Milana Budimira u domaćoj zajednici; transkript iz ovog intervjua:
A pomogao mi je i pokojni profesor Milan Budimir. Milan Budimir bio je jedini od njih koji je bio stručnjak za klasičnu filologiju i on mi je lično rekao kada je saznao da sam došao i šta sam doneo, bio je stari čovek, oslepeo, i rekao mi je ovako: «Sine, ovde nema nauke. Okreni se, idi i nastavi. Nemoj da staneš, molim te! Na njih se ne osvrći, niti uzimaj u obzir šta ti oni kažu.» Ja sam tako i uradio. I bio sam dugo vremena dok je bio živ pokojni profesor Budimir, s njim u vezi, obično sam ga zvao telefonom, pa smo razgovarali telefonom. Jednom prilikom, on mene pita: «Sine, dokle si došao sa prvim pisanim pomenima srpskog imena, Srba?» - a ja sam tada baš bio završio istraživanje Egipta, starog Egipta. I ja kažem: «Gospodine profesore, trinaesti vek u Egiptu, u Luksoru i Karnaku, imaju spomenici na kojima se pominju Srbi.» A on kaže: «E, bravo, alaj si, sine, ti zagazio u duboke vode!» Ja kažem «Je li, gospodine profesore, to znači i da ću se utopiti?» A on kaže: «Samo gazi napred, u ovoj žabokrečini, ovde, ne može se čovek ni utopiti!»
Naravno, po svemu sudeći, potpuno izmišljeno.
Zahvaljujući Deretiću, koji toliko priča o Budimiru, proširio se taj mit u zajednici novoromantira, koji Budimira poznaju isključivo kroz Deretićeve reči, bez jedne pročitane strane njegovih pisanija...