Ми, Хрвати (2)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
634879_hrvatski-dobrovoljci-u-ukrajini_ls.jpg
 
Ustaškavanje zločina

23. rujna 2018. Piše Mašenjka Bačić

Za vrijeme mandata ministra Medveda intenzivirao se rad Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. No to se tijelo uglavnom bavi ekshumacijom i ukopom posmrtnih ostataka domobrana i ustaša, pri čemu ih se prikazuje kao nevine domoljube

slika iz galerije
Na lokalnom groblju u Vagancu, malom ličkom mjestu koje prema podacima iz 2011. broji 30 stanovnika, prošlog petka su, uz prisustvo najviših državnih dužnosnika, ‘pokopani posmrtni ostatci 55 osoba, žrtava partizanskih zločina protiv čovječnosti tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, koji su pronađeni i ekshumirani na devet mjesta u općinama Plitvičkim Jezerima i Rakovici’, navodi se u Hininom izvještaju. Na agencijskim fotografijama je vidljivo da su pored ljesova, prekrivenih hrvatskim zastavama, uspravno stajali vojnici. U prvim redovima se nalazio niz bijelih, svećeničkih halja, u drugom vojne i policijske uniforme te svečano odjeveni ljudi s prekriženim rukama.

Usprkos načelnom interesu za sva stradanja i uključivanju predstavnika svih žrtava u vladino Povjerenstvo, jasno je da dominira hdz-ova politika povijesti – kaže povjesničar Branimir Janković

‘Bili su to sustavno planirani, iznimno brutalni zločini nad djecom, ženama, starcima iako im je krivnja bila samo to što su bili domoljubi, Hrvati i što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu, a počinitelji i nalogodavci ostali su nekažnjeni… Danas s ovoga tužnog mjesta ne širimo mržnju prema krivcima i ne pozivamo na osvetu, samo vapimo za istinom’, kazala je okupljenima Silvana Oruč Ivoš, izaslanica hrvatske predsjednice. ‘Sve žrtve, kao danas pokopane, tek s dostojanstvenim pokopom dobivaju svoj spokoj… Nastavit ćemo provoditi istraživanja i ekshumacije ustrajno, ozbiljno i odgovorno u okviru zakonskih procedura i ništa nas u tome neće umoriti’, poručio je ministar branitelja Tomo Medved u svoje ime i ime premijera Andreja Plenkovića te je svim članovima obitelji izrazio sućut, a pokojnicima ‘pokoj vječni i smiraj u ovoj napaćenoj hrvatskoj grudi’.

Mediji nisu zabilježili kako izaslanica predsjednice ili ministar Medved prisutnima objašnjavaju da je riječ o posmrtnim ostacima civila i vojnika domobranske i ustaške vojske. Izražavanje sućuti i proglašavanje pripadnika zločinačke vojske ‘domoljubima’, čija je krivnja bila samo to ‘što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu’, dio je ustrajnog pokušaja prekrajanja povijesti. U tom narativu ustaše se lišava onog po čemu bi trebali ostati zapamćeni – gnjusne ideologije koja ih je vodila i krvavih zločina. Njihove pripadnike uporno se prikazuje kao patriote, koji su, valjda, malo zabludjeli.

Slučaj iz Vaganca nije izoliran, već je dio sustavnog napora koji traje još od vremena SDP-ove vlade 2013. godine, kad je oformljeno Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Prekapanja i istraživanja u kojima sudjeluje nekoliko državnih institucija intenzivirala su se u posljednje vrijeme, a posebno zabrinjava, no ne iznenađuje, da se to tijelo uglavnom bavi poslijeratnim razdobljem, ispuštajući iz vida Drugi svjetski rat. Pokapanje posmrtnih ostataka osoba ubijenih nakon Drugog svjetskog rata u spomenutom ličkom mjestu drugo je takve vrste ovog mjeseca. Naime, početkom rujna na mjesnom groblju u Višnjici kod Lepoglave pokopani su ostaci deset žrtava ubijenih nakon Drugog svjetskog rata u tamošnjoj šumi Belaš. ‘Iznimno je važno to poglavlje naše povijesti raščistiti, žrtve ekshumirati i dostojno pokopati, a sve kako bi bili spremni koračati dalje u budućnost s jasnim odnosima i s pravom istinom’, kazao je tom prilikom ministar Medved, dodajući da su ukupno prijavljene 963 lokacije mogućih masovnih i pojedinačnih grobnica iz Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

U siječnju ove godine, prema pisanju medija, Ministarstvo hrvatskih branitelja obuhvatilo je 686 mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica na području Hrvatske, dok su 2014., godinu dana nakon što je vlada Zorana Milanovića pokrenula prva istraživanja, bile obuhvaćene 82 lokacije, a 41 je u bila procesu istraživanja. Od 2016. Uprava za zatočene i nestale organizirala je, koordinirala i provela 269 terenskih izvida te 25 probnih iskapanja na području šest županija i u Gradu Zagrebu. U istom razdoblju provedene su 52 ekshumacije na području 11 županija i Grada Zagreba te je ukupno ekshumirano 776 osoba od kojih je sahranjena 331. Ministarstvo hrvatskih branitelja prošlog je ponedjeljka na zagrebačkom Tuškancu na konferenciji za novinare predstavilo rezultate istraživanja na zagrebačkom području: na osam lokacija ekshumirani su ostaci najmanje 344 osobe. Na upit upućen Ministarstvu branitelja koliko pronađenih i istraženih grobnica se odnosi na period Drugog svjetskog rata, a koliko na poslijeratno razdoblje, odgovor nismo dobili.

- Slično kao što se kod nas osobito popularna osuda svih totalitarizama u praksi koristi uglavnom protiv komunističkog totalitarizma, socijalističke Jugoslavije i antifašističke borbe, tako je i ovdje, prema onome što se može saznati iz medija, naglasak na točno određenoj politici povijesti - kazao je u razgovoru za Novosti povjesničar Branimir Janković sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, dodajući da s obzirom na to da gotovo nema obitelji ili mjesta u Hrvatskoj koji nisu bili pogođeni stradanjima tijekom Drugog svjetskog rata, na ovoj ili onoj strani, svakako treba činiti sve što je moguće da one saznaju za sudbinu i posmrtne ostatke svojih članova.

- Problem je što se, jednostavno rečeno, stradanja ustaša i domobrana ubraja u ‘stradanja hrvatskog naroda u prošlosti’, ali ne i stradanja hrvatskih partizana. Usprkos načelnom interesu za sva stradanja i uključivanju predstavnika svih žrtava u Povjerenstvo, jasno je da dominira HDZ-ova politika povijesti. Politika koja riječ antifašizam izgovara samo kad mora, koja pod žrtvama misli samo na hrvatske, ne i srpske, neovisno o kojem se ratu radi itd. Zbog toga se i Povjerenstvo, kad je riječ o održavanju vojnih groblja i groblja žrtava, ne osvrće, koliko mi je poznato, na uvijek iznova devastirana partizanska groblja i spomenike - istaknuo je Janković.

Rad spomenutog Povjerenstva definiran je Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Na pitanja tko trenutno sjedi u njemu i kad se to tijelo posljednji put sastalo, iz Ministarstva nismo dobili odgovore. U godišnjem planu rada Ministarstva branitelja za 2018. navodi se kako je za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja potrebno osigurati 1.130.00 kuna. Na pitanje koja je svrha danas iskapati te žrtve, Janković odgovara kako se to tek naizgled čini kasnim i neuobičajenim.

...
 
...
- S obzirom na to da je Drugi svjetski rat kod nas bio i okupacija i građanski rat s mnogo još uvijek nezaliječenih trauma, to i nije tako čudno za društvo u kojem je povijest prvorazredna politička tema. Tome je tako i u drugim zemljama u kojima jednom započeti građanski rat simbolički zapravo nikako da završi. Mislim prije svega na Španjolsku u kojoj, osim aktualnog prijepora oko premještanja Francovih posmrtnih ostataka, pitanje grobnica i žrtava Španjolskog građanskog rata ne prestaje silaziti s dnevnog reda. Zbog toga Španjolska i Hrvatska imaju mnogo sličnosti u svojim problemima s poviješću, ne samo u vidu Tuđmanovih simpatija prema Francovoj ideji nacionalne pomirbe - smatra Janković.

Za Jankovića sam dolazak državnih dužnosnika na odavanje počasti stradalim civilima, domobranima i ustašama ne mora načelno biti problem. Podsjeća da su Račan, Josipović i Milanović bili na Bleiburgu. Ipak, smatra kako državnici trebaju pritom održati i državnički govor, poput francuskog predsjednika Macrona koji je na prošlogodišnjem komemoriranju racije Vel d’Hiv preuzeo odgovornost Francuske za deportaciju Židova 1942. godine.

- Tom prilikom trebaju reći da se crvene što je NDH u Drugom svjetskom ratu bila tako zdušan suradnik nacističke Njemačke i tako revno ubijala Židove, Rome, Srbe i Hrvate. Zatim trebaju reći da se crvene i zbog poslijeratnih ubojstava te zaključiti da je zločin zločin, ali da je usprkos svemu antifašizam ono na čemu temeljimo Hrvatsku. A ne da državni dužnosnici u svojim govorima uopće ne spominju NDH ili da grubo falsificiraju povijest govoreći da su civili, domobrani i ustaše stradavali samo zato jer su bili Hrvati i domoljubi. Naime, Hrvati nisu bili samo u ustašama i domobranima, nego i u partizanima ili su se na druge načine opirali upravo takvom ‘domoljublju’ - dodaje Janković.

Nažalost, hrvatsko iskustvo nije izolirani slučaj. Suočavanje s prošlošću totalitarnih režima u Europi kroz deklaracije i rezolucije, posebno način na koji su one korištene u Istočnoj Europi za izjednačavanje dvaju totalitarizma ili čak držanje komunističkog kao mnogo goreg od fašističkog, ima, smatra Janković, brojne neugodne posljedice.

- Stručnjaci upozoravaju kako se time ruši ‘europski antifašistički konsenzus’ i otvara dodatni prostor radikalnoj desnici. Stoga je očito potreban zaokret u europskoj politici pamćenja. Naravno da treba govoriti o potrebi suočavanja s mračnim stranama ne samo fašističke nego i komunističke prošlosti. No Poljska i Mađarska, a s njima onda i Hrvatska, govorit će sa žarom o suočavanju s komunističkom prošlošću, dok će u suočavanju s fašizmom i nacionalizmom biti poslovično hladni - kazao je za Novosti povjesničar s Filozofskog fakulteta i zatim upozorio da je o partizanskim zločinima moguće govoriti iz pravne i historiografske perspektive te kulture sjećanja i kolektivnog pamćenja.

Pravo govori o zapovjednoj i individualnoj odgovornosti, a historiografija pokušava dati objašnjenja zločina s obzirom na tadašnje okolnosti. Za kulturu sjećanja neminovno je da svaka obitelj ima sjećanje na svoje stradale, na ovoj ili onoj strani, dok bi kolektivno pamćenje, koje bi trebale graditi državne institucije, trebalo biti ono koje uključuje sve zločine i stradanja, ali i koje Hrvatsku prvenstveno predstavlja kao sudionicu međunarodne antifašističke koalicije.

- Tko ima nelagodu od komunistički vođenog antifašističkog pokreta, ima dovoljno primjera građanskog antifašizma, samo neka ne gura Hrvatsku prema simboličkoj sljednici NDH - zaključio je Janković.
 
Ambasada SAD raspisala konkurs: Plata čuvara 20.000 EUR
Američka ambasada u Zagrebu raspisala je konkurs za radno mesto čuvara, sa godišnjom bruto platom od skoro 20.000 evra
18624835495bac9e2cd6fe4767279584_w640.jpg

Foto: Thinkstock​
​

Kako se navodi u oglasu, osoba koju zaposle na tom random mestu imaće platu pre plaćanja poreza i doprinosa od 137.442 kune (18.500 evra), navodi Index.hr.

Prijave se primaju do 10. oktobra a kandidat bi trebalo da poznaje osnovni 2. stepen engleskog jezika u govoru i pisanju, dok bi hrvatski trebalo da tečno govori i piše.


Traži se osoba koja ima završenu srednju školu, godinu dana radnog iskustva na poslovima bezbednosti, poseduju vozačku (B) dozvolu, a rad podrazumeva
čuvanje ambasade u Zagrebu i dodatnih prostorija i službenih prostora.
Kliknite za proširenje...


Hrvati, svi u red i da ponesete portikle!:per:
 
Vještice iz Sabora

24. rujna 2018. Piše Milan Gavrović

Kako si Stevo Culej i čelnici braniteljskih udruga zamišljaju raspravu u Saboru u kojoj bi se Milorad Pupovac morao izjasniti o bitnim pitanjima hrvatskog domoljublja? Odgovor se može naći u zapisnicima Komiteta za ispitivanje antiameričke djelatnosti iz 1947. godine

slika iz galerije
Kako si zastupnik Stevo Culej i čelnici braniteljskih udruga zamišljaju raspravu u Saboru u kojoj bi se zastupnik Milorad Pupovac morao izjasniti o bitnim pitanjima hrvatskog domoljublja? Odgovor na to može se naći u zapisnicima Komiteta Predstavničkog doma za ispitivanje antiameričke djelatnosti iz davne godine 1947., dakle znatno prije nego što je na njegovo čelo došao senator i alkoholičar Joseph McCarthy, čijim imenom je poslije prozvano cijelo razdoblje lova na vještice među američkim intelektualcima. U citiranom odlomku ulogu Milorada Pupovca imao je vodeći filmski glumac Robert Taylor, a ispitivao ga je, uz ostale, i jedan od budućih američkih predsjednika.

Richard Nixon: - Mislite li da je opravdano to što ste se pojavili pred ovim Komitetom i biste li ponovno to učinili ukoliko bi se od vas zahtijevalo, pa makar bi to moglo značiti da ćete, možda, postati nepopularni, možda će vam škoditi ugledu ili na druge načine?

Robert Taylor: - Kako da ne bih, gospodine. Slučajno ja dovoljno čvrsto vjerujem u američki narod i u ono što vjeruje američki narod i zato smatram da će on podržati svakoga tko Americi i američkom obliku vladavine daje prednost pred ma kojim drugim subverzivnim ideologijama koje bi mogle postojati i koje bi me mogle kritizirati.

Taj je odgovor dobio i zaslužio glasan aplauz, piše Garry Wills u eseju iz kojeg prenosimo gornji odlomak i posprdno dodaje: ‘Svatko tko može Ameriku ili američko spomenuti četiri puta u jednoj jedinoj rečenici zaslužuje poštovanje.’ Kao u svakom vještičjem procesu, slijedilo je glavno pitanje. Tko su komunisti u krugu njegovih kolega? Filmski junak bez straha i mane spremno je denuncirao svoje kolege. On je čuo da su to itd. Zanimljivo je zašto se Taylor uopće našao pred licem Komiteta za antiameričku djelatnost. Njegov je grijeh bio što je igrao glavnu ulogu u filmu u kojem se prikazuju nasmijani Rusi. A to se smatralo subverzivnom komunističkom propagandom.

Makartizam, odnosno optužbe za nelojalnost državi i progoni drukčije mislećih, rodio se prije nego što je sam McCarthy izišao na veliku scenu, a kao njegovi roditelji smatraju se FBI, pa i sam predsjednik Harry Truman. Kao njegovo sjeme spominju se hladni rat, sovjetsko nasilno uspostavljanje komunističke vlasti u nizu europskih zemalja i razvijanje atomskog oružja. Ali to nije bilo sve. Jak uzrok postojao je i u samoj Americi. To je želja struktura izgrađenih u ratu i neposredno prije njega da zadrže svoje pozicije u državi. U Americi to je bilo moguće samo kroz institucije države. Zato je tragikomedija, kojom se stvarao opći strah i osjećaj ugroženosti, započela u parlamentu i tu je postavljena osnova za preuzimanje drugih segmenata društva. Najpoznatiji je lov na vještice u filmskoj industriji, gdje se progona nije uspio spasiti ni jedan Charlie Chaplin. (Iz tog doba, vjerojatno, potiče njegova izjava da voli šetati po kiši jer se onda ne vidi da plače.) Ali isto je toliko važan, a dugoročno i važniji, utjecaj na razvoj gospodarstva, posebno vojnoindustrijskog kompleksa.

Kod nas se isti proces intenzivirao dvadeset godina poslije rata i to izvan legalnih institucija države. Krivnju za to snose tzv. lijevi političari, koji su tada bili na čelnim mjestima u Banskim dvorima, na Pantovčaku i u Saboru. Udar je počeo razbijanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, ali prijelomna točka bila je obilježavanje godišnjice vukovarske tragedije. Tada je pedeset crnokošuljaša spriječilo državni vrh i velik dio diplomatskog kora da položi vijence i poslalo ih da stanu na kraj dugačke kolone. To ne bi dozvolila ni Weimarska Republika, koja je iznjedrila Hitlera i u kojoj su harali crno i smeđekošuljaši. Svaki ozbiljan političar zna da nitko ne smije biti jači od države i nekažnjeno silom provoditi svoju volju. No naši su ‘državnici’ – predsjednik Vlade Zoran Milanović, Republike Ivo Josipović i Sabora Josip Leko – podvili rep, otišli na neko drugo mjesto gdje nikog nije bilo da polože vijence i vratili se u Zagreb u sigurne i tople fotelje. Mali Hitler iz Maribora, koji je ovih dana u Sloveniji osnovao neku svoju crnu postrojbu, ekspresno je završio u zatvoru. Vođa vukovarskih crnokošuljaša, Tomislav Josić, pozvan je na Hrvatsku televiziju da u gledanoj emisiji ‘Nedjeljom u dva’ objasni svoju politiku. I objasnio ju je, bez dlake na jeziku. Problem je u tome, rekao je on, što je istočna Slavonija reintegrirana mirno, bez rata. Da je i tu bila neka Oluja, ne bi bilo ni problema sa Srbima. Opet nije reagirao nitko, ali je postavljen šator u Savskoj, koji je u Hrvatskoj preuzeo ulogu koju je u doba makartizma imao Komitet za antiameričku djelatnost. Danas si tu ulogu prisvajaju bezbrojne braniteljske udruge. Šteta koju one čine ne može se mjeriti novcem što ga dobivaju iz proračuna. S mnogo više proračunskog novca i biskupi se ponašaju kao politička stranka, koja za razliku od drugih ne mora izlaziti na izbore. Neće se oni dati potjerati u sakristiju. Točnije, u sustav legalne države. I oni, kao i branitelji, postali su jači od nje.

Američki predsjednik Truman imao je jak ekonomski razlog da podrži, a možda i pokrene val makartizma. Rooseveltov New Deal izvukao je zemlju iz Velike depresije u koju je zapala godine 1929., ali pravi oporavak donio je tek rat. Tek tada ponovno se poslovalo i zarađivalo kao u ludim dvadesetim godinama. Istovremeno, silno je ojačala uloga države u ekonomiji, što je omogućavalo da se preuzme uloga prve svjetske sile, koju je do rata držala Velika Britanija. Povratak mirnodopskom životu prijetio je da sve to dovede u pitanje. Može li hladni rat zamijeniti onaj vrući? Može, ako se stvori isti ili barem sličan osjećaj nacionalne ugroženosti. Ako se uspostavi odgovarajuća društvena klima. Ratna klima. U hladnom ratu politička je propaganda važna kao topovi u pravom. Zato je u vrijeme prije televizije Hollywood bio prirodna meta.

Hrvatskoj političkoj klasi također treba nešto što će obnoviti jedinstvo nacije, kakvo postoji samo u ratu. Nakon što se nekadašnja predizborna parola Franje Tuđmana ‘Iz pobjede u blagostanje’ pokazala kao potpuni promašaj, Hrvatska je nastavila tonuti do muljevitog dna Europske unije, pri čemu su joj njeni kompradorski političari neizdrživ balast. Nogometna euforija traje kratko, ali osjećaj nacionalne ugroženosti može obnoviti ratnu atmosferu, u kojoj je malo prostora za kritiku i političke eksperimente. Zato se izmišljaju fantomski komunisti, zato je dobro došao hladni rat sa Srbijom (a i sa Slovenijom, pa i Mađarskom), dok bi Milorada Pupovca trebalo nacrtati da ga nema. Što bi on odgovorio kad bi se u Saboru našao u položaju u kojem je Robert Taylor bio pred Komisijom za antiameričku djelatnost? Sve što je on dosad zastupao bilo je državotvornije, pa i domoljubnije od onoga što su govorili njegovi kritičari. Zato bi od njegovih odgovora bila mnogo zanimljivija njihova pitanja.

М'јок море! Треба ритуално пролити српску крв, па ће домољUпчад јести внаго наредних тисућу година. :lol:
 
Берекин:
Vještice iz Sabora

24. rujna 2018. Piše Milan Gavrović

Kako si Stevo Culej i čelnici braniteljskih udruga zamišljaju raspravu u Saboru u kojoj bi se Milorad Pupovac morao izjasniti o bitnim pitanjima hrvatskog domoljublja? Odgovor se može naći u zapisnicima Komiteta za ispitivanje antiameričke djelatnosti iz 1947. godine

slika iz galerije
Kako si zastupnik Stevo Culej i čelnici braniteljskih udruga zamišljaju raspravu u Saboru u kojoj bi se zastupnik Milorad Pupovac morao izjasniti o bitnim pitanjima hrvatskog domoljublja? Odgovor na to može se naći u zapisnicima Komiteta Predstavničkog doma za ispitivanje antiameričke djelatnosti iz davne godine 1947., dakle znatno prije nego što je na njegovo čelo došao senator i alkoholičar Joseph McCarthy, čijim imenom je poslije prozvano cijelo razdoblje lova na vještice među američkim intelektualcima. U citiranom odlomku ulogu Milorada Pupovca imao je vodeći filmski glumac Robert Taylor, a ispitivao ga je, uz ostale, i jedan od budućih američkih predsjednika.

Richard Nixon: - Mislite li da je opravdano to što ste se pojavili pred ovim Komitetom i biste li ponovno to učinili ukoliko bi se od vas zahtijevalo, pa makar bi to moglo značiti da ćete, možda, postati nepopularni, možda će vam škoditi ugledu ili na druge načine?

Robert Taylor: - Kako da ne bih, gospodine. Slučajno ja dovoljno čvrsto vjerujem u američki narod i u ono što vjeruje američki narod i zato smatram da će on podržati svakoga tko Americi i američkom obliku vladavine daje prednost pred ma kojim drugim subverzivnim ideologijama koje bi mogle postojati i koje bi me mogle kritizirati.

Taj je odgovor dobio i zaslužio glasan aplauz, piše Garry Wills u eseju iz kojeg prenosimo gornji odlomak i posprdno dodaje: ‘Svatko tko može Ameriku ili američko spomenuti četiri puta u jednoj jedinoj rečenici zaslužuje poštovanje.’ Kao u svakom vještičjem procesu, slijedilo je glavno pitanje. Tko su komunisti u krugu njegovih kolega? Filmski junak bez straha i mane spremno je denuncirao svoje kolege. On je čuo da su to itd. Zanimljivo je zašto se Taylor uopće našao pred licem Komiteta za antiameričku djelatnost. Njegov je grijeh bio što je igrao glavnu ulogu u filmu u kojem se prikazuju nasmijani Rusi. A to se smatralo subverzivnom komunističkom propagandom.

Makartizam, odnosno optužbe za nelojalnost državi i progoni drukčije mislećih, rodio se prije nego što je sam McCarthy izišao na veliku scenu, a kao njegovi roditelji smatraju se FBI, pa i sam predsjednik Harry Truman. Kao njegovo sjeme spominju se hladni rat, sovjetsko nasilno uspostavljanje komunističke vlasti u nizu europskih zemalja i razvijanje atomskog oružja. Ali to nije bilo sve. Jak uzrok postojao je i u samoj Americi. To je želja struktura izgrađenih u ratu i neposredno prije njega da zadrže svoje pozicije u državi. U Americi to je bilo moguće samo kroz institucije države. Zato je tragikomedija, kojom se stvarao opći strah i osjećaj ugroženosti, započela u parlamentu i tu je postavljena osnova za preuzimanje drugih segmenata društva. Najpoznatiji je lov na vještice u filmskoj industriji, gdje se progona nije uspio spasiti ni jedan Charlie Chaplin. (Iz tog doba, vjerojatno, potiče njegova izjava da voli šetati po kiši jer se onda ne vidi da plače.) Ali isto je toliko važan, a dugoročno i važniji, utjecaj na razvoj gospodarstva, posebno vojnoindustrijskog kompleksa.

Kod nas se isti proces intenzivirao dvadeset godina poslije rata i to izvan legalnih institucija države. Krivnju za to snose tzv. lijevi političari, koji su tada bili na čelnim mjestima u Banskim dvorima, na Pantovčaku i u Saboru. Udar je počeo razbijanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, ali prijelomna točka bila je obilježavanje godišnjice vukovarske tragedije. Tada je pedeset crnokošuljaša spriječilo državni vrh i velik dio diplomatskog kora da položi vijence i poslalo ih da stanu na kraj dugačke kolone. To ne bi dozvolila ni Weimarska Republika, koja je iznjedrila Hitlera i u kojoj su harali crno i smeđekošuljaši. Svaki ozbiljan političar zna da nitko ne smije biti jači od države i nekažnjeno silom provoditi svoju volju. No naši su ‘državnici’ – predsjednik Vlade Zoran Milanović, Republike Ivo Josipović i Sabora Josip Leko – podvili rep, otišli na neko drugo mjesto gdje nikog nije bilo da polože vijence i vratili se u Zagreb u sigurne i tople fotelje. Mali Hitler iz Maribora, koji je ovih dana u Sloveniji osnovao neku svoju crnu postrojbu, ekspresno je završio u zatvoru. Vođa vukovarskih crnokošuljaša, Tomislav Josić, pozvan je na Hrvatsku televiziju da u gledanoj emisiji ‘Nedjeljom u dva’ objasni svoju politiku. I objasnio ju je, bez dlake na jeziku. Problem je u tome, rekao je on, što je istočna Slavonija reintegrirana mirno, bez rata. Da je i tu bila neka Oluja, ne bi bilo ni problema sa Srbima. Opet nije reagirao nitko, ali je postavljen šator u Savskoj, koji je u Hrvatskoj preuzeo ulogu koju je u doba makartizma imao Komitet za antiameričku djelatnost. Danas si tu ulogu prisvajaju bezbrojne braniteljske udruge. Šteta koju one čine ne može se mjeriti novcem što ga dobivaju iz proračuna. S mnogo više proračunskog novca i biskupi se ponašaju kao politička stranka, koja za razliku od drugih ne mora izlaziti na izbore. Neće se oni dati potjerati u sakristiju. Točnije, u sustav legalne države. I oni, kao i branitelji, postali su jači od nje.

Američki predsjednik Truman imao je jak ekonomski razlog da podrži, a možda i pokrene val makartizma. Rooseveltov New Deal izvukao je zemlju iz Velike depresije u koju je zapala godine 1929., ali pravi oporavak donio je tek rat. Tek tada ponovno se poslovalo i zarađivalo kao u ludim dvadesetim godinama. Istovremeno, silno je ojačala uloga države u ekonomiji, što je omogućavalo da se preuzme uloga prve svjetske sile, koju je do rata držala Velika Britanija. Povratak mirnodopskom životu prijetio je da sve to dovede u pitanje. Može li hladni rat zamijeniti onaj vrući? Može, ako se stvori isti ili barem sličan osjećaj nacionalne ugroženosti. Ako se uspostavi odgovarajuća društvena klima. Ratna klima. U hladnom ratu politička je propaganda važna kao topovi u pravom. Zato je u vrijeme prije televizije Hollywood bio prirodna meta.

Hrvatskoj političkoj klasi također treba nešto što će obnoviti jedinstvo nacije, kakvo postoji samo u ratu. Nakon što se nekadašnja predizborna parola Franje Tuđmana ‘Iz pobjede u blagostanje’ pokazala kao potpuni promašaj, Hrvatska je nastavila tonuti do muljevitog dna Europske unije, pri čemu su joj njeni kompradorski političari neizdrživ balast. Nogometna euforija traje kratko, ali osjećaj nacionalne ugroženosti može obnoviti ratnu atmosferu, u kojoj je malo prostora za kritiku i političke eksperimente. Zato se izmišljaju fantomski komunisti, zato je dobro došao hladni rat sa Srbijom (a i sa Slovenijom, pa i Mađarskom), dok bi Milorada Pupovca trebalo nacrtati da ga nema. Što bi on odgovorio kad bi se u Saboru našao u položaju u kojem je Robert Taylor bio pred Komisijom za antiameričku djelatnost? Sve što je on dosad zastupao bilo je državotvornije, pa i domoljubnije od onoga što su govorili njegovi kritičari. Zato bi od njegovih odgovora bila mnogo zanimljivija njihova pitanja.

М'јок море! Треба ритуално пролити српску крв, па ће домољUпчад јести внаго наредних тисућу година. :lol:
Kliknite za proširenje...

Tako je Pupovac...
 
piciginx:
Uvijek sam mislio da si struja Milana Martica, a ti citiras glasilo Milorada Pupovca.

Zamalo ste ga kamenovali u Kninu 1991. godine..
Kliknite za proširenje...

Кад си ти у питању свака сумња је отклоњена; атифашиста, неусташа...

- - - - - - - - - -

sumnjivo lice:
obzirom da si ti informiram (sta god to znacilo),informisi nas zasto Hrvati tako okrutno postupaju prema ratnim zlocincima,Artukovica pa evo i Mercepa drzite u neljudskim uslovima ?
https://www.blic.rs/vesti/politika/...ogledajte-kako-ga-je-kaznila-hrvatska/8mwqpp6
Kliknite za proširenje...

Зато што су 'рвацки "витезови". Другим ријечима, што више Срба и на гнуснији начин побијеш, већи си "витез".
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
Putin "diže" 2 miliona rezervista
2 3
Odgovora
61
Pregleda
1.120
MORNAR SA PUČINE
MORNAR SA PUČINE
Schrodinger
Hrvati najavili protest podrške blokaderima u Zagrebu 1. novembra
Odgovora
13
Pregleda
509
Schrodinger
Schrodinger
Nikita Kulganov
Zasto Hrvati stalno kopiraju Srbe u politickom smislu ?
Odgovora
1
Pregleda
274
Duskwood
Duskwood

Back
Top