Metla i poezija

reko jedan saman da je poezija nesto najblize izmenjenom stanju svesti a da ste u regularnom
koliko moze se to postici kroz fizicke radove koje prati podozriv pogled prolaznika

Što da ne bi moglo..seti se one naširoko poznate "poso-kuća"...:lol:
To se zove izmenjeno stanje svesti a ne tamo neki Jesenin, Neruda, Bajron...pih..

***********

Bezbrižno i milo dete! Podigni vitice svoje!
Kako si čupava strašno! Ah, tvoje usnice rujne,
I strasno vatreno oko, i grudi sveže i bujne
Vesele oko moje.

Dodaj mi zlatni pehar! Iz očiju tvojih lane,
Ja čitah strašnu povest, koje se mnogi još seća:
Kad Bahus podiže vojsku na plodne indijske strane,
Na zemlje mirisnog cveća,

U vihorima strasti, sa divljom, pomamnom vikom,
Skakaše bezumna vojska od ljudi, žena i zveri.
I drevne indijske gore oglašavahu krikom
Istoka bujne kćeri.

Ciganče, tako mi Baha! I ja sam međ` njima bio!
No ti mi objasni sada: šta činim ovo, i gdi sam?
Ja vidim da sam pijan, iako – zašto bih krio? –
Dirnuo pehar nisam.

V. Ilić..
 

Back
Top