Меша Селимовић

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Toooo, jelizaveta... srećo...!!! :)

Eto, interesuje me, s obzirom na to da je poznato da se Selimović deklarisao kao Srbin i da je o srpskom i pravoslavnom poreklu svoje porodice pričao na samom počeku svojih ''Sjećanja'', misliš li/mislite li da i ova knjiga pokazuje u izvesnom delu paralelizam sa hrišćanstvom (motiv izdaje koji je stalno prisutan), šta je ono što lik Ahmeda Nuridina može da podseti na, recimo, Isusa (ako budemo dovoljno liberarni da ga tako sagledamao), a šta je ono što ga razlikuje?

I kako ta islamska religija deluje na organizovanje društvene zajednice?
 
nemoj da mi persiraš, mlada sam!!!! :) :) :)

trenutno čitam Derviš posle pet godina i zato sam se javila da ćaskamo :)

inače... Mešin stav o muslimanima je vrlo blizak mome. zapravo mislim na poturice. nikada mi nije bilo jasno tzv. muslimanstvo naših, tj. bosanskih i sandžačkih muslimana. tako da taj moment kada neko, ko se sticajem pre svega istorijskih okolnosti zove Meša, Mehmed itd. a deklariše se kao Srbin ili pravoslavac je meni mnogo jasniji i logičniji nego obrnuta situacija - dakle kada neko mlati svojim muslimanstvom a npr. deda mu bio Jovan Petrović, ili kako god....

nego hoću da kažem sledeće: za mene su sve religije isto; konstituisane po istom principu, mislim. dakle paralelizam između hrišćanstva, ili pravoslavlja i islama je za mene stvar apriori.
sad se setih jedne scene iz filma Auf Der Anderen Seite Fatiha Akina u kojoj se zaključuje da su pojedine priče iz biblije i kurana identične. dakle ne slične, već identične, samo se imena razlikuju! to je mala ali za mene vrlo upečatljiva scena, pokušala sam da nađem taj insert na youtubu, ali očigledno ne postoji. (gledajte Fatiha u svakom slučaju!!!)

što se tiče anaogije Ahmed-Isus, za mene je moram da priznam preširoka, zato što je moj utisak da je kod Ahmeda ključno: pobuna i preobražaj, a toga kod Isusa nema; nema ni pobune ni preobražaja.
Ahmed je stariji i dosta je značajan (za razumevanje lika) onaj njegov momenat kada priča o tome šta znači imati 40 godina, šta za njega to znači i "gde je" on u svom životu trenutno...
isto naravno ključno, odnos Ahmed-Ishak; mislim da se može dovesti u vezu sa Isusom, ali da je ta veza prilično nategnuta....

e sad: islamska religija i društvo - dosta je široka tema... najinteresantnije mi je možda: razlike između uticaja na društvo islamske religije s jedne i pravoslavne s druge strane... na šta si tačno mislila?

i aj čisto da napomenem, ovo su sve moje mega-subjektivne opservacije :)
 
Ne znam,Sokolice,sta da ti kazem?! Smelo razmisljanje! Ja se,inace,kao sto se dalo i videti,sklanjam od Mesinog Dervisa...Veliko je to delo,veliko. Sad,poredjivati junaka sa Hristom (?!)...veliko je to za mene.Kao i mesati to sto se Mesa izjasnio kao Srbin. Mislim,Mesa je imao,u onom vremenu,mnogo razloga,a danas to nije isto vreme.Ja jesam Srbin.ali,zarad Mese,ne treba njega da stavljamo u ovu poziciju.Tada nije bilo isto kao danas.
Elem,kako si negde ranije rekla,evo jedne anegdote,o kojoj sam Mesa prica:
" Na jednom prijemu,za vrijeme Kongresa PEN kluba,na Bledskom gradu,sjedio sam sa nekim piscima u sali.Naisao je Dusan Matic i nasalio se:
-Kakva sreca,nisam se ni nadao da cu naici na kraljeve.
-Prirodno je da imperator nadje kraljeve-rekao sam mu,poklonivsi se."
Inace,mnogo mi se svidja ovo sto si pokrenula! Furaj,guraj dalje,treba postaviti stvari i drugacije.Bitno je to,koliko je meni poznato,da si ti originalna ! A,to je danas retkost !
Ukljucicu se,kasnije,i ja na ovu temu. Tek,kada se osmelim !
 
.Pored svih kriticara,mozda i nasuprot njima,moje misljenje je da niko bolje od I.Andrica nije opisao nase DRUSTVO,ljude u zajednici,a,opet,niko nije bolje opsao licnost,POJEDINCA,od M.Selimovica.Ma,svi egzistencijalisti ne mogu vodu da mu nose ! Mislim,naravno,na Mesu.
Slažem se. I zato je meni, na neki način, Selimović, biiže srcu no Andrić. ("Bolji" ili "lošiji" mi nisu odgovarajući termini, to se ni ne može odrediti). z:)
 
Tvrdjava je za mene knjiga broj 1.
Dosta sam citala, ali je to knjiga kojoj se uvek vracam, nazalost vec raskupusana, jer je pola knjige podvuceno.
Veoma cesto je uzmem i iscitavam delove, trazim odgovore na neka pitanja, resenje problema.
Mislim da je uvek aktuelna za ove nase prostore i da tako vesto opisuje zivot jednog obicnog coveka, njegove strepenje, nadanja, povredjeno dostojanstvo, teznju za pripadnosti, ljubavlju..
Vecno traganje za pravdom...
 
Prvi snijeg, tiha prica, ludo djetinjstvo, paucinasta sreca, san o lijepom. Izvescu Tijanu, dugo cemo hodati ulicama, koje ce snijeg zatrpavati, pricacu joj o djetinjstvu, ne, govoricu joj koliko je volim i koliko se radujem zivotu. Hodacemo bez razloga, radovacemo se bez razloga, smijacemo se bez razloga, s jednim jedinim razlogom, sto smo zivi i sto se volimo. A kud ces veci razlog!
 
Nisam sigurna da svoju zaljubljenost u "Tvrdjavu" mogu recima da opisem.
Ipak kada pomislim na roman uvek se setim lika Tijane i onoga sta je za samog pisca ona predstavljala. Pred samo objavljivanje romana Selimovic je, u razgovoru sa M.Savicem, rekao da je "Tijana simbol ljubavi i mogucnost vere medju ljudima, da covjek ne ostane sam, jer je usamljenost najteza covjekova situacija".
 
Tezak? :confused:
Meni je on cista laganica...sve u dahu procitam

to sto se Selimovic cita u dahu, ne znaci da je laganica...zna se sta je laganica literatura...Selimovic je fenomenalan pisac, ali je tezak, u smislu da ostavlja trag, tera na razmisljanje, ne citas, vec "zivis" njegove knjige, osecas ih kao znak urezan u drvo i kad prodju godine od poslednjeg citanja i kad zaboravis tacnu radnju i imena likova u njima....
 
to sto se Selimovic cita u dahu, ne znaci da je laganica...zna se sta je laganica literatura...Selimovic je fenomenalan pisac, ali je tezak, u smislu da ostavlja trag, tera na razmisljanje, ne citas, vec "zivis" njegove knjige, osecas ih kao znak urezan u drvo i kad prodju godine od poslednjeg citanja i kad zaboravis tacnu radnju i imena likova u njima....

Njegova težina ogleda se ou slojevitosti dela...
Još nisam upozanal osobu koja je sa lakoćom čitala Selimovića.
Ja sam tri puta čitala konkretno ''Derviš i smrt'', i svaki put otkrivala nešto novo...

Ono zbog čega mi nije bilo lako jeste što sam nakon nekih delova bukvalno morala da dolazim do daha...

... da ga preživim...
 
Njegova težina ogleda se ou slojevitosti dela...
Još nisam upozanal osobu koja je sa lakoćom čitala Selimovića.
Ja sam tri puta čitala konkretno ''Derviš i smrt'', i svaki put otkrivala nešto novo...

Ono zbog čega mi nije bilo lako jeste što sam nakon nekih delova bukvalno morala da dolazim do daha...

... da ga preživim...

upravo to i htedoh reci..."hvatanje daha" nakon citanja jer se bukvalno osecas "udareno" u stomak, barem ja....mene licno je Dervis i smrt mnogo jace nasla nego Tvrdjava....ne znam, prosto je tesko pretociti u reci ono sto njegove knjige izazivaju u coveku...kako uopste opisati i prepricati taj dijapazon osecanja koji protutnji kroz tebe tokom Dervisa i smrti?
 
"Licio je na barski cvjet prenesen u brda,licio je na skakavca kome su djecaci otkinuli krila,licio je na djecaka sa ravnice kome su ljudi oteli bezbriznost.."

"Gdje su zlatne ptice ljudskih snova,preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi?"

Volim Selimovica, dugo sam pamtila njegove recenice...a najvise njegov melanholicni ton....neka duboka,neizbezna tuga i istinitost...

"..Jer smrt je besmisao,kao i zivot."
 
Naš Bože, tražimo oproštenje tvoje.
Veliki naš Bože, ne kazni nas ako zaboravimo
ili pogriješimo.
Veliki naš Bože, ne zaduži nas teretom preteškim
za nas.
Veliki naš Bože, ne obavezuj nas onim što podnijeti
i izvršiti ne možemo.
Oprosti nam, smiluj se i osnaži nas.

Možda je oprostio, možda se smilovao, osnažio me nije.
 
tvrđava mi je omiljena njegova knjiga.
voljeću je, i nećemo imati ništa, je l’ joj to dovoljno?
ali ona je još ludja od mene. voljećemo se, rekla je ozbiljno, a to je mnogo, to je sve. ništa mi drugo ne treba.
našalio sam se da će nam u početku sigurno biti lijepo, a poslije, kad joj dosadim, snalazićemo se kako znamo, osvježavaćemo našu ljubav, kao stari džezar, koji se tri puta rastajao i ponovo vjenčavao sa svojom ženom.
- bez potrebe je mučio i sebe i nju – pobunila se tijana.
- trebalo je da nadje ženu s kojojm se neće nikada rastati. ili da živi sam. ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. bolje je otići.
- ti bi otišla?
- otišla bih.
- zato što me ne voliš?
- zato što te volim.



:manikir:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top