Mentalitet Srba

Da li ste zadovoljni mentalitetom srpskog naroda?

  • Jesam

    glasova: 53 26,9%
  • Nisam

    glasova: 139 70,6%
  • Nemam stav

    glasova: 12 6,1%

  • Ukupno glasova
    197
Znaš ti šta je vežba leg pres? Legneš i... 790 kila! Četri bildera i 250 kila sam digo! I svi su pobegli iz teretane i nikad više nisu došli! Kaže: "Ti si na stereoidima!" Ja kažem: "Ne!" Koje bre, vadili mi krv za opkladu, dobio sam iljadu i po maraka! Razumešime! Ljudi ne mogu da veruju svojim očima! Ja uzmem kuglu metalnu od 160 kila i ooooop, nabacim je i stavim na postolje visoko metar sedamdeset pet santimetra! Pipni biceps! A pogle kakva mi je bulja! Šta ti je bre, ko bik!

228970391_372660191096447_2664844114865893107_n.jpg
 
Neki moj drug da ne bi plaćao hotel za 9 devojaka, dovede ih kod mene. Ja sam tad imao veliku kuću u Atini, to je Glifada elitno naselje, a i te devojke su bile elitne, iz kabarea “Krejzi Hors”. One su bile top topova, znači sve su morale da budu preko 183cm, da su im grudi 2 ili 3 itd. Ja sam bio u bazenu, jedna me je oralno zadovoljavala, a druga je sebe zadovoljavala, ja sam to gledao i uživao, kad nailazi moja žena sa papirnatim kesama u rukama i kaže: Šta to radiš majmune? Onim kesama me udari po glavi, lete one stvari iz Dolče Gabane po bazenu, ja gologuz iskačem iz bazena, a ona zgrabi glok pištolj sa baštenskog stola i ispali dva metka, a ja preskočim živu ogradu kod komšije košarkaša koji je igrao za Olimpijakos ili Panatenaikos. Ja sam se sakrio iza neke limene kante, a ovaj košarkaš sa prozora joj je govorio: Nemojte gospođo Danijela!
A ona je razjurila sve one ku*ve iz dvorišta. Mislila je da je to Srbija i da može tek tako da prođe, a to je elitno naselje u Atini, to je demokratska, pravna država. Došla je policija, ona je našla i sakrila čaure i ubedila policiju da je pucala iz plastičnog pištolja našeg sina na one kapisle! Nju su odveli u stanicu i ispitivali el je tukla te devojke po ulici, a ja sam obukao šorc od onog košarkaša, koji mi je bio kao pantalone do čukljeva. Zamislite tu scenu, ja gore go, tetoviran u onom ogromnom šorcu, moja žena besna, razbacane stvari po ulici i gole devojke koje niti imaju papire, niti vizu, ko je njih tu doveo, zašto... To je bio cirkus! Posle 15 dana žena mi je oprostila prevaru, ali ova poslednja žena neće nikako da mi oprosti.

218304008_2927343047539331_9170847138306332112_n.jpg
 
Znaš ti šta je vežba leg pres? Legneš i... 790 kila! Četri bildera i 250 kila sam digo! I svi su pobegli iz teretane i nikad više nisu došli! Kaže: "Ti si na stereoidima!" Ja kažem: "Ne!" Koje bre, vadili mi krv za opkladu, dobio sam iljadu i po maraka! Razumešime! Ljudi ne mogu da veruju svojim očima! Ja uzmem kuglu metalnu od 160 kila i ooooop, nabacim je i stavim na postolje visoko metar sedamdeset pet santimetra! Pipni biceps! A pogle kakva mi je bulja! Šta ti je bre, ko bik!

228970391_372660191096447_2664844114865893107_n.jpg
Pipni mi bulju, taj rad
 
Ima priča da je ono čuveno “Jedan Pirke je moro biti ubiven” bio moj lapsus, a zapravo sam ja to rekao namerno. Pavić Siniša zvani Pirke je bio iz Pirota poreklom, on je ubijen na Bežaniji kad je izrešetan ceo kafić, tad su hteli da ubiju i Gagija Nikolića, koji je ubio Arkana, kao i Batu Trlaju, falio sam samo ja kao četvrti, ali sam se u međuvremenu porečko sa njima jel su hteli da budu Zemunski klan pre Zemunskog klana, ja se nisam slagao sa ubistvima bez ikakvog razloga, da bi se osvajao grad, ja sam imao druge planove. Dolazi Pirke, uvek je bio našmrkan, onako lepršav, lep dečko, zelene oči, na stranu kosu, stvarno je bio šarmantan, pravi rođeni gangster, ko što su bili Tom Dilinđer ili Laki Lućano, i dolazi on onako pompezno, širi ruke, stavio dva šmajsera u kaput, ubijen, u jednu nozdrvu belo, u drugu žuto, spidbol radi, i kaže: “Gde je onaj Bombaš, pi*ka sa Novog Beograda?” Ja mu kažem: “Ne znam brate, ti si odatle, ja sam sa Zvezdare.” On kaže: “Biće ubiven do petka.” Reko: “Zašto ubiven? Kaže se ubijen.” A on će: “Izgleda opasnije!”

202944622_2907800512826918_3656081139746610299_n.jpg
 
Režim kad s... kao mladi majmun! Bacam mlaz po nekoliko metara! Izvlačim ga iz kičmene moždine! Fajtam cela leđa, bulju i butine! Kad sam išao da proverim plodnost, ono normalna količina je supena kašika, a ja ga iscedio, napunio čašu dva prsta, pita doktorka: "Da niste obojica?" A ja sa obezbeđenjem tu bio. Haha! To ti je soba, uđeš unutra i imaš da gledaš one filmove, ali ja to nisam hteo, sramota me, nego sam rekao ženi da uđe sa mnom i da d... p... uživo, a ja sam... Hahaahaaa! Ja ne gledam te filmove, samo j... i tako ću i u sedamdesetoj godini.
Car: Znam ja nekog dedu od 70 godina koji kaže da ima 5 treba.
Ja sam bio sa 12 u isto vreme! Jednu, pa drugu, pa treću, tako redom, pa obrnem krug, pa onda malo menjam raspored, poze, obrćem ih, prevrćem i tako satima

191204220_2892316314375338_8262900849589821828_n.jpg
 
Kad sam uradio prvu tetovažu, tata mi je skinuo čeličnom četkom! Pao sam u nesvest, a sestra me je hladila sa kiselom vodom. Inače drug mi je uradio tu tetovažu i pisalo je ime moje tadašnje devojke. I danas mi stoji belo tu jer mi je koža odrana do koske. Ćale mi je to strogo branio. Drugu tetovažu sam kriveno uradio gde nije mogao da vidi, i danas je imam, na tabanu! Piše “Enemy” jer neprijatelje gazim. Ja sam to morao više puta da popravljam jer izbledi vremenom. Noga mi je otekla zbog toga, teško sam hodao. To je najbolnije mesto koje može da se tetovira, to sam radio iglom i mastilom. Posle toga sam mazao margarinom i nekom ribljom mašću, jer nije imalo pantenola u ono vreme, smrdela mi noga na p*zdu!

176518739_2866723270267976_2818381207121545949_n.png
 
Krajem osamdesetih kad sam bio u Hrvatskoj na moru sa drugovima, pojedemo za jedno veče 5kg šunke, 5kg sira i dve čokolade! Sutra ujutru odemo na plažu, imam sliku, stojimo u moru, meni se vidi kvadriceps, smejem se, vide mi se nadrebarni mišići, onda pločice, svih 6 i jedna mi je pocepana jer mi je puko gornji trbušnjak, nosim lila maramu na glavi i Armani gaće. Mi odemo 1. maja na more i vratimo se 1. septembra. Ne smem da pričam šta smo radili... Šveđanke, Nemice, hoklica... Bili smo po auto-kampovima i šatorima u Makarskoj, ali smo imali lovu za najbolje hotele. Nađem ti ja jednu Šveđanku Šarlotu i njenu kevu! Ja ležim, matora me vata za ruku, a ima ogromne s*se, a svuda pirgava, prava Šveđanka! Žuta kosa, žute obrve, žute trepavice, oči... plave! Prava ona iz iks iks iks. Sećam se čak koja im je bila ulica u Švedskoj, King Road 36. Štokholm. Zvala se Šarlota Evrikson ili Enrikson. Ona plače, ide na avion, rastanak, kaže joj keva šta plačeš, a meni kaže samo ti dođi gore u Švedsku kod nas, a ja se osušio! Matora me samo hrani rakovima, školjkama i ananasom, kaže to je dobro za ono. Šta sam ja tad imao 15-16, a ona matora profuknjača 35/6, ćerka 18, uništile su me, dušu su mi uzele. Nikad neću zaboraviti tih 15 dana

137507927_2795988557341448_5480216793886809878_n.jpg
 
Kad sam bio na raspustu, odemo mi u inostranstvo i ukrademo neko zlato, ja se vratim i odem kod zlatara da mi napravi najveći lanac sa mojim imenom. Kažem ja da hoću lanac od kilo, on mi kaže: Šta će ti toliko, možeš vola da vežeš za gredu! Ja mu kažem da pravi. Dođem ja posle kod tog Terzića, on mi pokazuje te zlatne ploče i kaže da će teško moći da napravi od toga slova, el to će da bude kruto, ne može da se savija, ima da pukne, ja ga pitam koliko to ima kila, kaže kilo i trista, ja mu kažem: Sad što si bezobrazan, ima da napraviš od dve i po kile! On mi kaže: Ovo je zlatara, a ne livnica, ti treba da ideš kod kovača iz 16. veka kad su kralju Arturu mačeve i šlemove pravili, i tamo da ti liju, ja dečko nemam toliki kalup, za dve i po kile zlata, kao prvo ti ne možeš da nosiš tu težinu na vratu! Ja kažem: Tri kile! Ovi moji drugovi kažu: Sad si se zezno, Kristijan je prek čovek, moraš da napraviš toliki lanac.
On kaže da će probati i na kraju je napravio taj lanac koji je bio težak dve kile i 860 grama. Ona slova su bila debela ko toblerone! Ja kad sam nosio taj lanac, imao sam osećaj kao da mi je neko okačio kofu sa vodom iz bunara oko vrata! Kad sam bio u zatvoru, jedna od bivših supruga mi je slikala i slala fotografije kako seku taj lanac slovo po slovo. Ona je mislila da sam je prevario, a nisam... Pa i jesam je prevario! Ali bio sam klinac, nisam hteo tako psihički da je varam, ali voleo sam da švrljam, bio sam sa nekoliko hiljada žena. Ne pitajte kako, bilo je tu i takmičenja... Drug i ja smo se takmičili u Knez Mihailovoj ko će za 7 dana da bude sa više žena. Ja sam tad bio sa 50-70 žena, ali taj drug me je pobedio!

218243996_2927337520873217_6019526639606627718_n.jpg
 
Radio sam kao obezbeđenje u SKC-u, upoznao sam sve te rokere, EKV, Disciplinu kičme, Partibrejkerse, Tonija Montanu, Električni orgazam... Pričao sam već kako sam tukao Caneta, a evo kakav sam sukob imao sa Tonijem Montanom...
Tu sa mnom su bili Knele, Romeo Savić, braća Bambalići... Prilazi našem stolu Toni i kaže: “Jesi ti Kristijan? Šta se ti guziš, da ne kažem kurčiš?” Ja kažem: “Šta oćeš?” A on zube nešto nije imao, ja kažem: “Beži bre krezavi”, uvatim ga za kragnu i udarim ga glavom u zube, njemu poteče krv, on polomi onaj sto plastični, skoči preko mene, ja padnem unazad, a on se preturi preko mene i na glavu pada na beton sa visine od 7-8 metara!
Ja u zadnjem momentu ga hvatam za jedan članak noge, i držim Tonija Montanu! Vi nećete verovati, čovek stoji raščepljen u vazduhu naglavačke, i udara me nogama da ga pustim, a ja kažem: “Brate, nemoj molim te, tući ćemo se posle, poginućeš!” A on kaže: “Pusti me, p*zdo jedna!” A ja nemam više snage da ga držim, preturiće i mene! On je mene šutirao onom drugom nogom u prste, a drugovi mene drže da ja ne padnem, ja zaista nisam hteo, ali ga na kraju ispustim.
Kako je to puklo, mi smo mislili da je slomio kičmu. On je ustao kao skočica loptica, pretrčao je oko zgrade i vratio se u SKC da se bije s nama! Nas 10 ga je tuklo rukama, i nogama, i stolicama, pocepali smo mu motorističku jaknu, patike mu skinuli, iskrivili ga, a on je i dalje vikao da smo niko i ništa i da će da nas bije. E takav je bio Toni Montano

218393141_2927318057541830_6240591165290809582_n.jpg
 
Obožavam motore. Jednom sam se vozio sa Valetom iz Braće Jerković, sa nekom krntijom Javom, koju je on budžio el je bio veliki majstor za motore, On me je jednom provozo. ja se nikad u životu nisam uplašio brzine i toga, druže, nama su kolena dodirivala beton u krivini. Bili smo u šorcevima i patikama, kaciga kao pojam nije postojala, mi nismo znali šta je kaciga i čemu služi.
Ne postoji motor koji ja nisam vozio, bilo moj, bilo da sam uzo od nekoga da vozim. Najveća brzina kojom sam išao bila je 307-8 km/h, i to od autoputem Beograd - Novi Sad. Kad sam prošo pored saobraćajne policije, njima su brkovi, uniforme i radari spaljeni od moje brzine! Ja mislim da su oni mislili da je avion MIG prošao. El ovaj je reko da smo vozili u proseku 267 km/h. Za 20 minuta smo stigli do Novog Sada.
Ja sam jedan od retkih sa ovim prostora koji je prošao Rutu 66 u Americi kad sam bio mlad. Vozio sam se sa jednim starim bajkerom, koji je bio stariji od mene jedno 12 godina. Na tom putu sam video tablu na kojoj piše: “Ne primajte stopere el to podleže krivičnom zakonu”, pa onda drugu tablu na kojoj piše: “Na ovom putu je nestalo 5 miliona ljudi, ne komunicirajte sa nepoznatima.” Ja reko el je ovo neka skrivena kamera el neko iz zezanja postavlja ove postove.

207198455_2912031115737191_1684320264485178793_n.jpg
 

Back
Top