P.S.Tvoje izvinjenje: nije prihvaceno jer je neiskreno i zvucj neprimereno. Prvo izvredjas sagovornika, a onda mu se dvolicno izvidjavas, kao "ako sam te na neki nancin uvredio ili ..." Sto se mene tice takva izvinjenja mi nisu potrebna. Drugo, postoji li iole ozbiljniji razlog da se ti i ja raspravljamo na PP? A, jos manje da caskamo. Vec si me jednom na PP nekulturno izvredjao.
Izvinjenje nije bilo dvolično, već iskreno.
Ako je bilo naglašeno, iz dva razloga: (1) zato što se u datom trenutku nisam mogao sjetiti konkretno nijednog primjera jasne upućene uvrede - što ne znači da toga nije ni bilo, jer ljudsko je pamćenje ipak u određenoj mjeri ograničeno, i (2) mislio sam između ostaloga na moja pisanja koja su se mogla
višestruko interpretirato, te koje si možda ti pogrešno interpretirao kao uvredu, a što mi ni na kraju pameti nije bila uvreda.
No, ruku izvinjenja sam ti u svakom slučaju pružio -> lopta je sada u tvom dvorištu,
No - molim te da se ostavimo sada dobacivanja (bilo je greški na obje strane) i da
depersonalizujemo diskusiju. Ovdje nismo ipak došli da razgovaramo niti o meni, niti o tebi, ni o meni, već o
Mehmed-paši Sokoloviću, tobožnjem obnovitelju Pećke patrijaršije kako kaže duboko usađeni mit.
Za sve što imaš
lično, možeš mi se obratiti preko privatne prepiske, čemu ona i služi; ovdje se skoncentrišimo samo na temu.
Prvo, valjda nisi toliko ozbiljno shvatio predlog da se MpS proglasi srpskim svecem. Ne moras ni da komentarise. U sferi duhovnog zivota sve je moguce, pa i da se paganin proglasi svetiteljem. Mislim na rimskog imperatora Konstantina Velikog. Pored navedenog, mora se imati u vidu da je on, pored izuzetno visokih drzavnickih i vojnih kvaliteta, moralno bio na veoma niskom nivou. Sta vise, on je ubio svog sina i njegovu majku, a svoju zenu, kao i svog suraka
Pa izgledalo je na neki način ozbiljno.
Konstantin Veliki je bio paganin, ali velikim dijelom svog života on je živio u onoj epoho sinkretizma, u kojem postoji suživot rimskoga paganizma i hrišćanstva; to je prof. dr Radivoj Radić vrlo dobro obrazložio u svojoj posljednjoj knjizi posvećenoj njemu. A svakako, umro je kao hrišćanin. I neki od apostolskih očeva su bili prema dostupnoj tradiciji stravični progonitelji hrišćana, pravi monstrumi možda čak, prije nego što su prešli na hrišćanstvo i postali čak i sveci; nije KV izuzetak, istorija je strašno krvava. No, poređenje je svakako besmisleno, jer je Mehmed-paša Sokolović čovjek koji je čak
preobratio na islam hrišćane dijela Podrinja i borio se tu vjeru, te definitivno nije bio hrišćanin.
Drugo, iako nemas nikakvih argumenata osim pisanja navedenog istorika, koji u svojim ocenama nije ekstreman, ti kvalifikujes ulogu MpS u obnovi P. patrijarsije kao KRAJNE negativnu. Dalje, neodmereno kfalifikujes "zasluge za ojadjivanje SC. Pri tome treba imati u vidu da su odnosi PP sa okupacionim vlastima bio vise nego korektni za period u kome su se izmenjala pet Sokolovica kao patrijarsi. Ne treba zaboraviti da je Carigrad patrijarsima dao, pored duhovne, i svetovnu vlast. Kao sto rekoh na samom pocetku, od te koegzistencije obe strane su imale velike koristi.Dalje, mora se imati na umu da su u periodu MpS kao velikog vezira, vodjeni obimni ratni poduhvati, pa nije samo od toga trpela SC vec i svi pokoreni narodi ukljuciv i sve muslimane. Uz to ne treba smetnuti s uma da su sve okupirane zemlje bile vlasnistvo sultana, pa je tesko govoriti o konfiskaciji.
Kao prvo, nije
navadenog, već
navedenih istoričara (od kojih je jedan glavni srpski istoričar za period ranog modernog doba - upravo vrijeme o kojem pričamo, doba osmanske dominacije, drugi vodeći osmanista u Srba, a treći do sada najveći srpski turkolog). Kao drugo, osim postavljanja same literature, ja sam se pozvao i na istorijske izvore. Nije mi jasno zbog čega kada se postave istorijski izvori, ti odbiješ da komentarišeš jer to okarakterizuješ kao moje lično teoretisanje, a pozivanje na autoritete otpisuješ kao nekakav nedostatak argumenata?
A šta se događa kada se pozivam
i na istorijske izvore i na naučnu literaturu, a ne na samo jedno od ta dva?
Kao drugo, ja nisam pisao o ulozi Mehmeda u
obnovi kao negativnu, već da postoji osnovana sumnja da je ikakve uloge tu uopšte bilo.
Kao treće, ja sam pisao o
ojađivanju srpske Crkve, i da, naravno da ostajem pri tome. Imam iza sebe istorijske izvore i autoritete iz doba relevantnih društveno-humanističkih naučnih disciplina - koji su kontra-argumenti sa tvoje strane? Zbog čega moj pristup opisuješ kao
neodmeren?
Kao [to sam već bio napisao, mit o Mehmed-paši Sokoloviću i njegovoj tobožnjoj ulozi u restauraciji Srpske patrijaršije se počeo izgrađivati dosta docnije, mnogo nakon njegove smrti. Skladno tome dolazi i do promjena u istorijskim izvorima. Zbog toga treba gledati ranije izvore, i savremenije. Evo šta u njima nalazimo (Љ. Стојановић,
Стари српски записи и натписи I, Београд 1982; v. br. 716):
Znači za Srpsku crkvu, nastupilo je
mračno doba dolaskom Mehmed-paše Sokolovića na poziciju velikoga vezira i za carevanja sultan Selima II, kako nas i sami izvori informišu.
Tačno je da je trajala izuzetno dobra saradnja, te da su obje strane imale koristi od nje. To je trajalo otprilike čak skoro jednu punu deceniju. Međutim, stvari se drastično mijenjaju nakon što Mehmed-paša Sokulu postaje veliki vezir, odnosno na vlast dolazi dolazi slabašni sultan Selim, a ovaj prvi drži pravu vlast u Osmanskoj carevini; on vrši radikalni raskid sa politikom svojega prethodnika. Godine 1567. počinje ta famozna
prodaja crkava i manastira koja je srpsku patrijaršiju u potpunosti ogolila i zbog koje su se mnoge crkve i manastiri pozatvarali jer nije bilo para da se otkupe od države. Stanje koje je u prethodnom periodu važilo pokazalo se da je u suprotnosti sa šerijatskim pravom, kršeći ga (kako piše
šejh-ul-islam). Vrlo je vjerovatno da se upravo zbog očajne situacije u Crkvi Makarije i povukao sa svoje pozicije, žaleći možda što ju je uopšte na prvom mjestu i preuzeo.
Nije ovdje riječ o ratovima i normalnim poteškoćama koje imaju za sve građane, već o jednom konkretnom činu - o tzv.
prodaji crkava i manastira. Ja uopšte nisam mislio na sam rat, već na ovaj događaj, koji je, kratkoročno barem, riješio problem prazne osmanske kase. Donekle bih se složio sa tobom da nije konfiskacija; zato se i upotrebljava u istoriografiji ta konstrukcija 'prodaja crkava i manastira'; međutim napomenuo bih da je upravo u tome stvar, odnosno da je prije 1568. godine imanje bilo
u punom vlasništvu (
mulk), zato što je osmanska država to vidjela za korisno. Onda kada su pare zatrebale, odlučila se upravo ta odredba koju si naveo iskoristiti, ističući da već godinama Srpska crkva uživa prava koja joj ne pripadaju, te je došlo do konfiskacije cijele njene zemlje uz mogućnost da je od države otkupe, odnosno da
iznajme koristovno pravo.
Crkva srpska je stoga bila stravično ojađena. Nije osnovana tvoja pretpostavka da su odnosi bili korektni za vrijeme stolovanja svih patrijaraha daljnjih iz porodice Sokolovića, jer se Mehmed-pašina odluka nije promijenila odnosno ništa nije bilo vraćeno na staro. Uzgred, sve te post-makarijevske Sokoloviće treba gledati i kako izvori dopuštaju - kao osobe koje su jedva ikakva traga ostavile iza sebe. To je bio pokušaj vladajućeg roda, očito nekog bogatog, da se održi na patrijaršijskom stolu; možda neki pandan hispanotalijanskim Bordžijama?
(sada se malo šalim). On međutim nije ni na koji način
po samu Crkvu bio plodonosan, tako da stvari valjda postaju prilično jasne kada prvi patrijarh koji nije Sokolović, Jovan I, istupa sa antiosmanskim stavovima...
Za sada toliko, tek da se ima o cemu razmisljati. Inace, moram reci da mi je vise nego mrsko kad neko pocne da razglaba od praistorije.
A šta tačno ovo treba da znači?
P.S. Ti, kao Bosanac, ili Srlbin iz R. Srpske, ne mozes da svaris Bosnjake, a MpS je bio Bosnjak.
Ne znam šta ovo uopšte znači niti kako komentarisati. U svakom slučaju, kao što sam već napisao, takve stvari ostavi za privatnu prepisku; one nisu za ovu temu, sem ako ne želiš da je povedeš u smjeru koji nije dozvoljen po Pravilniku Foruma.
Kako god, gradio je od svojih para po Bosni. Pa i po ondasnoj Ugarskoj.
Od
osmanskih para, a ne baš konkretno svojih...