Matriarhat=mit ili istina

Trenutno je ideja o matrijarhatu kao jednoj od faza razvoja ljudskog društva gotovo u rangu aksioma, mada po meni, nemoguće je sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da jeon zakonitost za ceo ljudski rod
Dokaza za postojanje matrijarhata ima, kako materijalnih tako i u duhovnoj kulturi, ali dobar deo zaključaka o matrijarhatu izvučen je na osnivu analogije sa primitivnim društvima koja su proučavana u proteklih stotinak godina
 
Trenutno je ideja o matrijarhatu kao jednoj od faza razvoja ljudskog društva gotovo u rangu aksioma, mada po meni, nemoguće je sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da jeon zakonitost za ceo ljudski rod
Dokaza za postojanje matrijarhata ima, kako materijalnih tako i u duhovnoj kulturi, ali dobar deo zaključaka o matrijarhatu izvučen je na osnivu analogije sa primitivnim društvima koja su proučavana u proteklih stotinak godina

One statuje za debelim zenama daleko od toga da su bilo koji dokaz.

Matriarhat postoji u nekom kineskom plemenu i Meksiku (u jednom delu) i po Africi ali nema dokaza da li je ikad postojalo u evropi.
 
One statuje za debelim zenama daleko od toga da su bilo koji dokaz.

Matriarhat postoji u nekom kineskom plemenu i Meksiku (u jednom delu) i po Africi ali nema dokaza da li je ikad postojalo u evropi.

Ne uzimaju se samo te praistorijske "venere" kao dokaz, tu su još i mnogi dokazi duhovne prirode, izvučeni iz mitologije i predanja širom sveta

Odoh da pokušam da pronađem svoju ispitnu literaturu iz političke antropologije, tu je bilo nekoliko odličnih tekstova o matrijarhatu, pa ako pronađem postaviću ovde najzanimljivije delove
 
Ne uzimaju se samo te praistorijske "venere" kao dokaz, tu su još i mnogi dokazi duhovne prirode, izvučeni iz mitologije i predanja širom sveta

Odoh da pokušam da pronađem svoju ispitnu literaturu iz političke antropologije, tu je bilo nekoliko odličnih tekstova o matrijarhatu, pa ako pronađem postaviću ovde najzanimljivije delove

Ako mozes pa cu onda videti.

Kako znam o Religiji i Mitologiji se za to vreme malo zna.
 
Matrijarhat nije vladavina zena, vec doba kada se je porijeklo racunalo po zenskim imenima. Zasto? Zato se je svak sa svakim j.... I nije moglo da se zna cije je cije dijete.

Da, majka je jedini siguran roditelj, ali a osnovu analogije sa brojnim plemenima na području obe Amerike, i istočne Azije kao najočiglednijih primera matrijarhata u kojima žene imaju faktičku vlast, autoritet i pravo odlučivanja, izvedena je teorija o matrrijarhatu kao obaveznom stupnju razvoja društva koja bi trebalo da bude primenjiva na ceo ljudski rd
 
Vrlo tesko je diskutovati o ovoj temi bez pozivanja na razlicite socioloske pravce, a radi se bukvalno o desetinama... Isto tako, nespretno je ogranicavati se na Evropu dok imas tradicionalni, idealisticki, materijalisticki i ini pogled na razvoj porodice koji izlazi iz evropskih okvira ali komparativnim metodologijom daje veoma dragocjena antropoloska saznanja...

Medju prvima u nauci, barem sto se tice hipoteze istorijske evolucije porodice, tezu o matrijarhatu je postavio ludi Banhofen (Materinsko pravo, 1861), gdje se ustanovljava postojanje diktature presvete vagine cak i kod velikih drevnih naroda kod kojih je tradicionalno vladao patrijarhat kao sto su nas ucili u pljesnivim soc-realistickim ucionicama.

Takodjer je ukazao na ustanove srodstva po zenskoj lozi u primitivnom drustvima. Podijelio je razvitak porodice u 3 etape: Prva: heterizam - monogamni brak nije postojao nego grupni (svako je guzio svakoga, zajednica zena), druga faza - matrijarhat, izivcirane zenetine su srusile prvobitni poredak zestokog grupnjaka i treca, pod uticajem duhovnim i vjerskih obiljezja monoteistickih religija - vraca se ocinstvu - borba dlakavih muskaraca za prevlast, zamjena kulta Sunca kultom Mjeseca, itd. Pocela je i diskriminacija: otac je tvorac svega, a majka je obicna hranilica i domacica sa varjacom u ruci. Prva faza je seksualno-anarhisticka, druga je materijalis(p)ticka, a treba duhovna ili vjerska, odnosno licemjerna. ;)

Bahofen je bio pod velikim uticajem onog manijaka Hegela posto je primijenio dijalekticki pristup, a isto po shvatanju evolucije i revolucije ('nasilni preokreti su pravilo, a postepene transformacije predstavljaju samo rijetko izuzetke). Par godina nakon ove studije, Mark McLennan je objavio nezavisno djelo (Primitive marriage, 1865) utvrdivsi znacaj ustanove srodstva po majci u primitivnom drustvu.
On je, naime, posao od prastarog obicaja prema kome su u odredjenom plemenu mnoga zenska djeca ubijana odmah po rodjenju sto je dovodilo do ozbiljnog talasanja u natalitetu izmedju muske i zenske djece.
Nedostatak zemskih je primorao muskinje da se opasu toljagom i da dovedu sebi zene iz drugog sela, vrlo cesto jos kao klinke. Posto se desavalo da ove cure ne zele da idu nazad sa svojim nesudjenim lafom, muskarci su posegnuli za starim obicajem koji se do prije par desetljeca praktikovao i kod nas - otmicom (rokni je pesnicom u glavu ili motkom preko ledja, uprti na ramena i zdravo djaci).
Po McLennanu, otmica je direktni izvor egzogamije. Zene su i onda, bile skupe kao i danas. Krkale su kao krmache i morale su biti izdrzavane, a nisu ucestvovale u lovu, tako da su pronicljivi muskarci odluci da se dugorocnije isplati da otmu te zenske iz drugog plemena kad im sise narastu, nego kad su tinejdzerke (ali kazu stari Derevljani - najsladje je p. kad dlaka niche)...
Sa druge strane, po Dirkemu (idealisticki pravac) drustvo je proslo kroz totemsku fazu (falusno-masturbativni), onda materinsku porodicu (otkrivena kod indijanskih plemena, djeca zive uz majku, ne micu se od dojke, a krvno srodstvo se racuna po njoj), onda agnatsku nedjeljivu porodicu ( velika porodica - premjesta se racunanje srodstva sa majke na oca i ovaj princip, posto je iskonsko-komunisticki, dosta slici na nasu zadrugu - Marko Mladenovic), te patrijarhalnu (rimski pater familias), pa onda supruznicku (modernisticka ili nuklearna, koja po njemu nije nastala iz rimske nego iz germanske porodice).

A. Cuvillier je unio neke svoje promjene (Manuel de sociologie, II, 1950, str. 551-565) u Dirkemovu tezu, mada vise tehnicke prirode (razlikovanje totemskog i diferenciranog klana, a dodao je jos sovjetsku na kraju u okvir velike porodice, itd.).

Onda ima Morgan-Engelsova teza, tu se praistorija dijeli na dvije faze: divljastvo i barbarstvo, dok trecu epohu predstavlja period civilizacije. Opet, prvobitno seksualno bezakonje, svako zaskace na svakoga, incestuozne avanture su norma, itd.
U barbarstvu prevladava sindijazmicko (brak parova) uredjenje, nastavsi iz grupnog braka i vazna je karika pri prelazu na monogamiju. Prvi rodovi su pocivali (nakon sto se napustio visi stupanja divljastva, prestaje se flertovanje sa incestom, npr.) na racunanju srodstvo po zenskoj lozi i prvo udruzivanje (gensa, klana) se vrsilo oko majcinog stabla (tzv. materinski klan, kao cinilac ekonomske i drustvene organizacije, ko se pobuni zasluzuje bicevanja). Prelaskom ljudi na zemljoradnju (dosadili vise jesti pacove, zmije, macke i stakore), rastao je uticaj muskarca (a time i velicina njegove kite), tako da je materinski klan postepeno nestajao u izmaglici istorije, itd.

Onda ima ekonomski pogled na razvoj porodice na celu sa blesavim psihologom Ernestom Grosseom. On razlikuje nekoliko etapa u razvoju porodice: porodica u strogom znacenju (bracni par i djeca) i porodica u sirem znacenju (asocijalica vise domacinstava odnosno klan)... Ustanovljava 5 ekonomskih sistema: a) lovci na nizem stepenu koji progone divljac na pustim prostranstvima (Busmani, Eskimi i stari 'Australjanci'), b) lovci na visem stepenu (Kamtehadales), c) pastiri (mongolski, kirgijski, tibetanski, arapski, itd.), d) zemljoradnici na nizem stepenu (Americki Indijanci, Malezija, Melanezija), e) zemljoradnici na visem stepenu.
Onda, npr. Heinrich Kunow tvrdi da sa pojavom zemljoradnje zenin drustveni polozaj ne slabi nego jaca ali da je ocinsko srodstvo postojalo prije materinskog ili uterinskog, u okviru prvobitne horde (drekni i drmni pesnicom po astalu).

Onda, ima kulturno-istorijski ili ciklusni pogled, ovi (austrijsko-njemacka: Kelnska, Becka i Skola morgfologije u Minhenu) su se bavili intenzivnim izucavanjem praistorije ali su ukazivali da na geografski veoma udaljenim (npr. Afrika i Americki kontinent) postoje neke slicnosti kod plemena bez obzira sto obitavaju na suprotnim stranama svijeta.. Uglavnom, ukazali su na razlicite menstrualne cikluse poput egzogamno matrijarhalnog u istocnoj Australiji, dijelovima Indonezije, Indokine i Indije.
Zene bukvalno drze zemljoradnju, dok muskarci su maskirani i nose nekakvu sminku (sve go metroseksualac, Njegos se u grobi okrece i kune lacmane) mada polaze od naroda koji se smaraju, barem u okvirima etnologije najstarijim nosiocima etnolosko-praistorijske prakulture (pigmoidni ili srednji nastanjeni oko zarkog pojasa, neandertaloidni ili juzni nastanjeni na krajnim rubovima juzne hemisfere i mongoloidni ili sjeverni koji se mogu iskontruisari pomocu eskimskih i samojedskih kultura). Srbe uopce ne spominju valjda zato sto su ovo tvrdokorni becko-berlinski pitomci u pitanju...
Smatra se da je kod navedenih grupa primjetna velika ljubav roditelja prema djeci, o cemu postoje zapisi Hauita, Vunta, Andamanaca na otocju Juzne Azije, Semanga na Malaki, Samojeda - Jurak, i ostalih. Uredjenje, patrijarhat uglavnom, monogamija uz nijanse poliginije...

Onda ide, Difuzionisticka skola (na celu sa Franze Boasom) i oni gaje negativne stavove prema svim ostalim teorijama i misle da svi gore lupaju gluposti, i ne zanose se komparativnim metodama...
 
Postoje dan-danas zajednice u Kini (dosta male i izolovane ali ne tako zaostale) u kojima muškarci, praktično, služe samo za razmnožavanje.

Očito da je matrijarhat u vezi sa promiskuitetom. Jedno vreme je bilo moderno verovanje u promiskuitet, a zatim je nastupio period kada je bilo moderno smatrati da je promiskuitet mit.

Na osnovu uvida u način života primitivnih plemena moglo bi se reći da su mnoga od njih do skora upražnjavala a neka možda upražnjavaju i dalje nešto što je dosta slično našoj predstavi o promiskuitetu. Može se o tome čitati u putopisu "Afrika" Rastka Paetrovića koji je i sam imao određeno antroploško obrazovanje i bio je, ako se ne varam, pod uticajem Kloda Levi-Strosa. Putopis se može naći na projektu "Rastko", u, avaj, katastrofalnom elektronskom izdanju.

Pa ipak, iako se očinstvo u tim društvima nije smatralo bitnim (u suštini, jedino što je bitno je da su svi u plemenu potomci totemskog pretka), ne može se govoriti o predominaciji uloge majke ili žene u takvim zajednicama.
 
Postoje dan-danas zajednice u Kini (dosta male i izolovane ali ne tako zaostale) u kojima muškarci, praktično, služe samo za razmnožavanje.

Kod indijanskog plemena Hopi klanovi su jos uvijek matrilienarni dok rodonacelnica cuva klanski fetis i obredni pribod (klijesta za odsijecanje yaya) tako da intervenise u svakom sporu i na kraju donosi odluke ali plemenski glavar je ipak muskarac.
Zemljoradnicka plemena u oblastima Konga i Sudana se pozivaju na materinsko pravo i zene su tamo definitivno glavari. Onda, oblast Kamba i Tivi sjeverno od jezera Rukvi, kao i u dijelovima Ugande, zna se da zene tamo vladaju.
Kod nilotskog naruda Siluka, princezi je dopusteno da ima yebache ali ne smije radjati djecu. Njen uticaj je velik, pa je cesto i seoski starjesina. U jednom selu plemena Nuer (selo Jakvak) starjesina se zvao Kam-Karan ali istinska gospodarica je bila njegova majka (Evans-Pritchard, 1951)
Etnolog Carleton Coon navodi primjer iz sjeverne Afrike gdje uglavnom vlada ocinsko pravo, ipak se jedna grupa zove po zenskom pretku - Beni Tadmud. U Malaji su zene aktivne, odnosno vrse ulogu partijskih funkcionera...
Onda, zene kod Khasija u Asamu, slicno kao kod indijanskog plemena Hopija posjeduju nepokretno imanje i drze najvisi svestenicki polozaj, mada je glava kuce opet musko.
U juznim dijelovima Nove Gvineje, desavalo se da su zene namjesnice svojih malotljetnih sinova glavara (R. Thurnwald, 1932).

Na Balkanu, iako neko rodovi nose ime po zenskom pretku (Marici, Stanici) ipak se porijeklo racuna po muskoj lozi (patrilinearnost), medjutim postoje primjeri, sto zapisani sto iz mitologije da je matrilinearnost ili barem ginekokratija mogla postojati i na Balkanu odnosno da su zene bile na celu zadruga, rodova, cijelih plemena te da su imale ako ne isti onda i veci uticaj od muskarca.

Kao prvo, postoji predanje da je davno u sjevernoj Bosni bila neka Crna Kraljica, onda imamo Prokletu Jerinu (naravno, istorijska licnost).
Zene su imale veliku ulogu u odrzavanju kulta mrtvih, cini mi se, da u Bugarskoj (okolina Silistrije) postoji obicaj da se u igri "bujenec" bira zemska kao vojvoda i nakon toga cijelo selo joj ukazuje pocasti.
Prvo podatak nas nosi daleko u proslost kad su vizantijski poslanici hodili k Atili na celu sa Priskom (negdje 448. g.) i negdje u Panoniji se sklonise zbog strasne bure u jedno selo. Primila ih je starjesina sela - jedna od zena Atilinog brata Blede, a ruski naucnik Latisev, kao i Niderle, smatraju da je ta zena bila Slovenka.

U 15. vijeku, neka Jelena je bila katunara, barem tako tvrdi Jirecek, starjesina katuna, znaci polagala je zakletvu, punopravno predstavljala svoj katun u diplomatskim ili ekonomskim odnosima van katuna.
Weigand spominje da je zena (tacnije, udovica - tshelnikoanja) bila na celu jedne aromunske opcine u Akarnaniji (Grcka), sela Kucobina i Manjana. Medju sjevernim Arbanasima su postojala naselja u 15. vijeku (Gruemira - dobra zena) Velika i Mala Gruemira, smatra se da je naziv nastao zbog neke ugledne ili istaknute zene.

Clan 154. Dusanovog zakonika pokazuje da su zene mogle biti porotnici ("ni da se ko za njih udaje") mada Solovjev tvrdi da je to bila dokazna, a ne presudna porota i to u krivicnim ili gradjanskim sporovima koji su se ticali zena.

Krajem 19. vijeka, barem tako tvrdi Milenko Filipovic, bilo je zena starjesina u mijackoj oblasti Makedonije. U golobrdskom selu Drenku bila je jedne godine cefajlija (starjesina sela) Stamena Mileica Gulemanoska, mada izabrali su je 'starci' zbog nekih ekonomskih razloga i bila je na funkciji samo godinu dana...

Jos jedan od razloga ste se u tom kraju zena birala za starjesinu (primjer izvjesne Stoje Djordjijice Popovske u seli Vapi u debarskoj Zupi, cak ima i narodna pjesma o njoj - Mori Stojne, rusa Stojne) je zbog toga sto Arbanasi, kao, nisu udarali na zene, a ove koje su bile izabrane, po prirodi su veoma odlucne i otresite :mrgreen:. Postoji prica da su muslimani govorili "E, Stojo, bre svinjo!" zbog toga sto joj nisu mogli nista. :hahaha:
Nosila je revolver za pojasom i tjerala je plasljive muskarce na ulici da se suprostave nekom odmetniku i pljackasu Bilalu... Umrla je 1923. u 73. godini.

U Petrovom Selu - Brdjanima kod manastira Ozrena bio je neki seoski knez, nije imao hrabrosti da se suprostavi Turcima ali bi njegova energicna zena cjepanicom rastjerala i po 30 pandura.
Selo Gvozdac u Sokolskoj nahiji su osnovale po predanju, 4 sestre udovice doseljene iz Bijelog Polja... Nisu nikoga htjele da prime k sebi, sem ako primi prezime i slavu roda onoga ko drzi selo (Lj. Pavlovic, 1932). Po takovskim Selima postoji prica o nekoj Kruni iz Baluge krajem 19. vijeka. Bila je vrlo autoritativna zena i "dirigator" u tom kraju, imala je vise od 140 hektara zemlje i svoj fijaker kad ga niko nije imao...
Oko 1910. u selu Kazancima u Gacku se isticala neka Jesa Tepavcevic koja je jasuci konja odlazila u grad da svrsi poslove...
Po narodnom predanju, u Pjesivcima poslije smrti Marka Britvica oko 1614. godine sudila je njegova zena Cherana jedno desetakg godina (P. Sobajic, 1923).
Onda, kod galipoljskih Srba bila je poglavica neka baba Bulumera.

Godine 1635. bosanski namjesnik Salih-pasa je preduzeo mjere da se uhvate hajduci u okolini Banja Luke, na kraju je zarobio harambasu Ibrahima koji je bio zensko, Rabija iz Kliskog sandzaka (Basagic, 1910). Onda, kult Virdzine, itd.

Dion Kasij pise jos davno da su se ilirske zene bacale sa djecom u narjucju u vatru samo da ne potpanu pod rimski vlast (npr. opsada Ardube, danasnji Vranduk ili Knin, cini mi se, jos nije tacno utvrdjeno)...
 

Back
Top