Vrlo tesko je diskutovati o ovoj temi bez pozivanja na razlicite socioloske pravce, a radi se bukvalno o desetinama... Isto tako, nespretno je ogranicavati se na Evropu dok imas tradicionalni, idealisticki, materijalisticki i ini pogled na razvoj porodice koji izlazi iz evropskih okvira ali komparativnim metodologijom daje veoma dragocjena antropoloska saznanja...
Medju prvima u nauci, barem sto se tice hipoteze istorijske evolucije porodice, tezu o matrijarhatu je postavio ludi Banhofen (
Materinsko pravo, 1861), gdje se ustanovljava postojanje diktature presvete vagine cak i kod velikih drevnih naroda kod kojih je tradicionalno vladao patrijarhat kao sto su nas ucili u pljesnivim soc-realistickim ucionicama.
Takodjer je ukazao na ustanove srodstva po zenskoj lozi u primitivnom drustvima. Podijelio je razvitak porodice u 3 etape: Prva: heterizam - monogamni brak nije postojao nego grupni (
svako je guzio svakoga, zajednica zena), druga faza - matrijarhat, izivcirane zenetine su srusile prvobitni poredak zestokog grupnjaka i treca, pod uticajem duhovnim i vjerskih obiljezja monoteistickih religija - vraca se ocinstvu - borba dlakavih muskaraca za prevlast, zamjena kulta Sunca kultom Mjeseca, itd. Pocela je i diskriminacija: otac je tvorac svega, a majka je obicna hranilica i domacica sa varjacom u ruci. Prva faza je seksualno-anarhisticka, druga je materijalis(p)ticka, a treba duhovna ili vjerska, odnosno licemjerna.
Bahofen je bio pod velikim uticajem onog manijaka Hegela posto je primijenio dijalekticki pristup, a isto po shvatanju evolucije i revolucije ('
nasilni preokreti su pravilo, a postepene transformacije predstavljaju samo rijetko izuzetke). Par godina nakon ove studije, Mark McLennan je objavio nezavisno djelo (
Primitive marriage, 1865) utvrdivsi znacaj ustanove srodstva po majci u primitivnom drustvu.
On je, naime, posao od prastarog obicaja prema kome su u odredjenom plemenu mnoga zenska djeca ubijana odmah po rodjenju sto je dovodilo do ozbiljnog talasanja u natalitetu izmedju muske i zenske djece.
Nedostatak zemskih je primorao muskinje da se opasu toljagom i da dovedu sebi zene iz drugog sela, vrlo cesto jos kao klinke. Posto se desavalo da ove cure ne zele da idu nazad sa svojim nesudjenim lafom, muskarci su posegnuli za starim obicajem koji se do prije par desetljeca praktikovao i kod nas - otmicom (
rokni je pesnicom u glavu ili motkom preko ledja, uprti na ramena i zdravo djaci).
Po McLennanu, otmica je direktni izvor egzogamije. Zene su i onda, bile skupe kao i danas. Krkale su kao krmache i morale su biti izdrzavane, a nisu ucestvovale u lovu, tako da su pronicljivi muskarci odluci da se dugorocnije isplati da otmu te zenske iz drugog plemena kad im sise narastu, nego kad su tinejdzerke (ali kazu stari Derevljani - najsladje je p. kad dlaka niche)...
Sa druge strane, po Dirkemu (
idealisticki pravac) drustvo je proslo kroz totemsku fazu (falusno-masturbativni), onda materinsku porodicu (
otkrivena kod indijanskih plemena, djeca zive uz majku, ne micu se od dojke, a krvno srodstvo se racuna po njoj), onda agnatsku nedjeljivu porodicu (
velika porodica - premjesta se racunanje srodstva sa majke na oca i ovaj princip, posto je iskonsko-komunisticki, dosta slici na nasu zadrugu - Marko Mladenovic), te patrijarhalnu (rimski pater familias), pa onda supruznicku (modernisticka ili nuklearna, koja po njemu nije nastala iz rimske nego iz germanske porodice).
A. Cuvillier je unio neke svoje promjene (Manuel de sociologie, II, 1950, str. 551-565) u Dirkemovu tezu, mada vise tehnicke prirode (razlikovanje totemskog i diferenciranog klana, a dodao je jos sovjetsku na kraju u okvir velike porodice, itd.).
Onda ima Morgan-Engelsova teza, tu se praistorija dijeli na dvije faze: divljastvo i barbarstvo, dok trecu epohu predstavlja period civilizacije. Opet, prvobitno seksualno bezakonje, svako zaskace na svakoga, incestuozne avanture su norma, itd.
U barbarstvu prevladava sindijazmicko (brak parova) uredjenje, nastavsi iz grupnog braka i vazna je karika pri prelazu na monogamiju. Prvi rodovi su pocivali (nakon sto se napustio visi stupanja divljastva, prestaje se flertovanje sa incestom, npr.) na racunanju srodstvo po zenskoj lozi i prvo udruzivanje (gensa, klana) se vrsilo oko majcinog stabla (tzv. materinski klan, kao cinilac ekonomske i drustvene organizacije, ko se pobuni zasluzuje bicevanja). Prelaskom ljudi na zemljoradnju (dosadili vise jesti pacove, zmije, macke i stakore), rastao je uticaj muskarca (a time i velicina njegove kite), tako da je materinski klan postepeno nestajao u izmaglici istorije, itd.
Onda ima ekonomski pogled na razvoj porodice na celu sa blesavim psihologom Ernestom Grosseom. On razlikuje nekoliko etapa u razvoju porodice: porodica u strogom znacenju (bracni par i djeca) i porodica u sirem znacenju (asocijalica vise domacinstava odnosno klan)... Ustanovljava 5 ekonomskih sistema: a) lovci na nizem stepenu koji progone divljac na pustim prostranstvima (Busmani, Eskimi i stari 'Australjanci'), b) lovci na visem stepenu (Kamtehadales), c) pastiri (mongolski, kirgijski, tibetanski, arapski, itd.), d) zemljoradnici na nizem stepenu (Americki Indijanci, Malezija, Melanezija), e) zemljoradnici na visem stepenu.
Onda, npr. Heinrich Kunow tvrdi da sa pojavom zemljoradnje zenin drustveni polozaj ne slabi nego jaca ali da je ocinsko srodstvo postojalo prije materinskog ili uterinskog, u okviru prvobitne horde (drekni i drmni pesnicom po astalu).
Onda, ima kulturno-istorijski ili ciklusni pogled, ovi (austrijsko-njemacka: Kelnska, Becka i Skola morgfologije u Minhenu) su se bavili intenzivnim izucavanjem praistorije ali su ukazivali da na geografski veoma udaljenim (npr. Afrika i Americki kontinent) postoje neke slicnosti kod plemena bez obzira sto obitavaju na suprotnim stranama svijeta.. Uglavnom, ukazali su na razlicite menstrualne cikluse poput
egzogamno matrijarhalnog u istocnoj Australiji, dijelovima Indonezije, Indokine i Indije.
Zene bukvalno drze zemljoradnju, dok muskarci su maskirani i nose nekakvu sminku (sve go metroseksualac, Njegos se u grobi okrece i kune lacmane) mada polaze od naroda koji se smaraju, barem u okvirima etnologije najstarijim nosiocima etnolosko-praistorijske prakulture (pigmoidni ili srednji nastanjeni oko zarkog pojasa, neandertaloidni ili juzni nastanjeni na krajnim rubovima juzne hemisfere i mongoloidni ili sjeverni koji se mogu iskontruisari pomocu eskimskih i samojedskih kultura). Srbe uopce ne spominju valjda zato sto su ovo tvrdokorni becko-berlinski pitomci u pitanju...
Smatra se da je kod navedenih grupa primjetna velika ljubav roditelja prema djeci, o cemu postoje zapisi Hauita, Vunta, Andamanaca na otocju Juzne Azije, Semanga na Malaki, Samojeda - Jurak, i ostalih. Uredjenje, patrijarhat uglavnom, monogamija uz nijanse poliginije...
Onda ide, Difuzionisticka skola (na celu sa Franze Boasom) i oni gaje negativne stavove prema svim ostalim teorijama i misle da svi gore lupaju gluposti, i ne zanose se komparativnim metodama...