Pa sačekaj malo, nov(a) si na forumu.Ma slažem se.
Nego mene zanimaju podaci o katolicima koji su za vrijeme prve Jugoslavije prešli na pravoslavlje.
To je tema a o tome ništa.

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pa sačekaj malo, nov(a) si na forumu.Ma slažem se.
Nego mene zanimaju podaci o katolicima koji su za vrijeme prve Jugoslavije prešli na pravoslavlje.
To je tema a o tome ništa.
Bilo je nekoliko Hrvata na visokim funkcijama državnih kancelara, kraljevih savjetnika i slično. Što se tiče same vlade, Hrvati su bilio na čelu Vlade u Hrvatskoj. Hrvatska je bila njihova zemlja, a ne Austrija ili Ugarska.Колико је Хрвата било на челу Владе у Аустрији или Угарској?
Додика има 5 пута више у тзв. БиХ него у Хрватској, тако да ће пре бити да су они покатоличени, али Шешеља има више у Хрватској него у Херцеговини.Jedna od zanemarenih tema u historiografiji je i masovan prelazak katolika, većinom Hrvata, na pravoslavlje za vrijeme Prve, ali i Druge Jugoslavije. Znaju li potomci tih Hrvata katolika da su njihovi preci konvertirali u pravoslavlje i koliko ih je danas u zemljama bivše Jugoslavije, osobito u Srbiji, Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini? Pojedini slučajevi su poznati, poput Milorada Dodika, čiji je djed bio katolik Tomislav Dodik ili Vojislava Šešelja, koji je u intervjuu danom "Omladinskim novinama" u siječnju 1983. godine izjavio da je po nacionalnosti "Jugoslaven hrvatskog porijekla". Međutim, što je s brojnim ostalim konvertititma na pravoslavlje, koji su konvertirali kako bi sebi i obiteljima mogli osigurati budućnost, jer su kao katolici bili tretirani u Kraljevini Jugoslaviji kao građani drugog reda?
Procjenjuje se da je oko 200.000 katolika, velikom većinom Hrvata, prešlo na pravoslavlje između dva svjetska rata i njihovi brojni potomci su danas dijelom nesvjesni svoga nacionalnog porijekla ili su asimilirani do te mjere da više ne mare za svoj etnički identitet, pradjedovsku religiju i pretke. Premda neki tvrde da je ta brojka donekle pretjerana, ostaje činjenica da se radilo o jako velikom broju ljudi koji su, zbog pritiska srpsko-jugoslavenskog režima morali odbaciti svoj identitet kako bi mogli preživjeti u "tamnici naroda". Sve da se radi o brojci od svega 100.000 konveritranih na pravoslavlje, danas imamo barem toliko, a moguće i znatno više potomaka nekadašnjih katolika i Hrvata koji preziru svoju rod, svoju vjeru i rade protiv svog naroda, upravo onako kako to radi Vojislav Šešelj, koji zbog kompleksa i želje da se pred Srbima prikaže "većim katolikom od pape", odnosno njihovim, napada na Hrvate i hrvatstvo, iako nikada i nikako ne može izbrisati za Hrvate žalosnu i ogavnu činjenicu, da je on sam ništa drugo nego na pravoslavlje i srpstvo konvertirani Hrvat.
O zaboravljenom i zanemarenom fenomenu konvertiranja katolika na pravoslavlje u 20. stoljeću piše se i na srpskim portalima pa ću dati kratki citat o tom dijelu, koji mi je poslužio za ovu temu.
"Ljudi svuda sve gledaju jednostrano; ali treba uzeti u obzir da uvek postoje dve strane. U ovom slučaju, treba računati na to, da se tokom međuratnog perioda procenjivalo, i verovatno preterivalo, da je oko 200.000 katolika prešlo u pravoslavlje, jer je za napredovanje bilo lakše ako si pravoslavac."
https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/zabavnik/3705851-zasto-vatikan-nikada-nije-priznao-tzv-ndh
Postojalo je i postoji mnoštvo hrvatskih rodova u današnjoj BiH, još od davnine. Zaboravljaš da su veliki dijelovi današnje zapadne BiH bili u sastavu Hrvatske u srednjem vijeku.Додика има 5 пута више у тзв. БиХ него у Хрватској, тако да ће пре бити да су они покатоличени, али Шешеља има више у Хрватској него у Херцеговини.
Међутим, Шешељ је Херцеговац 100% и он се не стиди тог свог идентитета, нити му било ко може то оспорити.
Od kud ti znaš šta su ti ljudi pamtili? Zar si pričao sa njima pa ti oni rekli? Zašto bi slava morala biti dokaz srpskog i pravoslavnog porijekla? Slavljenje svetaca je običaj koji postoji u svim nacijama i religijama širom svita. Tako vi i tko god pali badnjak proglasite ga za Srbina i pravoslavca a zapravo paljenje badnjaka je postojalo u Njemačkoj, Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Skandinaviji itd. Tko zna možda su i Oliver Kan, Devid Bekem, Frank Riberi, Kristijan Vieri, Rafael Nadal Srbi i pravoslavci pošto su im preci palili badnjak.Tema bi se ispravnije trebala zvati "Masovni povratak katolika u pravoslavlje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije." Jer se ti navodni masovni (a nisu bili masovni) prelazi u pravoslavlje nisu događali u Istri ni Hrvatskom Zagorju, niti među Nijemcima, Mađarima i Česima u Zagrebu, nego u Dalmaciji. Radilo se o pojedincima, a u slučaju Visa grupama ljudi, koji su dobro pamtili svoje pravoslavne pretke, nerijetko i porodičnu slavu.
Ako ne razumijemo etnogenezu današnjeg stanovništva Dalmacije, onda ne razumijemo ni taj povratak u pravoslavlje. Naime, u Dalmaciji su se od dolaska Turaka do 20. stoljeća događali populacijski i demografski procesi koji su doveli do tzv. zamjene stanovništva. Izvorni Dalmatinci selili su prema zapadu, uglavnom Italiji i, a od kraja 19. stoljeća i prema obje Amerike i Australiji. S druge strane, uz more i na otoke, spuštalo se pravoslavno stanovništvo iz zaleđa Dalmacije, Hercegovine, Bosne, pa i Crne Gore.
Ti ljudi koji su naseljavali Dalmaciju nisu se preko noći odrekli pravoslavlja, niti zaboravili pretke i slavu. Pamtilo se to generacijama nakon prelaza na katolicizam. Duž cijele Dalmacije pravoslavlje su nazivali "stara vira" ili "stara ruka" u značenju starog obreda. U Konavlima bi majka lažljivo ili neposlušno dijete grdila da je katolik: "Lacmanine jedan!" (katoliče jedan). Preciznije, lacmani su bili pokatoličeni pravoslavci.
Taj pritisak da se pređe u vjeru cara ili dužda bio je u periodu mletačke i habsburške okupacije Dalmacije prevelik, pa su čak i oni koji su bili svjesni svog pravoslavnog, a počesto i srpskog identiteta, pače o njemu pjevali i pisali, poput oca hrvatstva u Dalmaciji Mihovila Pavlinovića, s vremenom te pozicije napuštali.
Tek u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, i u stvari samo u to vrijeme, nitko im nije branio da budu pravoslavni, ali ni nudio. Nekima je, poput Đure Vilovića čak i tada zabranjivano od same Srpske Pravoslavne Crkve da se vrate u pravoslavlje.
Tu treba imati na umu slab misionarski kapacitet pravoslavlja, posebno svetosavlja, koje nikad nije imalo taj prozelitski žar protestanata, katolika ili muslimana. Pravoslavlje je sličnije judaizmu koji "ne voli" konvertite.
Sve u svemu, da je situacija bila obrnuta, da je 1918. stvorena Jugoslavija od strane hrvatske vojske i hrvatske krune, vjerojatno bi se broj konvertita na katolicizam u takvoj jednoj zamišljenoj Jugoslaviji brojio u milijunima. Posebno kad poznajemo metode pokatoličavanja kojima se Vatikan stoljećima služio, a koje su vrlo "uvjerljive".
Katolici u Dalmaciji nikad nisu nazivali pravoslavlje stara vira. Da je to istina pa valjda bi netko čuo njih kada to govore. Evo ja sam Dalmatinac pa nikad nikog u Dalmaciji ni starog ni mladog nisam čuo da kaže pravoslavlje je naša stara vira. Ja ne znam odakle vi izvlačite te gluposti?Tema bi se ispravnije trebala zvati "Masovni povratak katolika u pravoslavlje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije." Jer se ti navodni masovni (a nisu bili masovni) prelazi u pravoslavlje nisu događali u Istri ni Hrvatskom Zagorju, niti među Nijemcima, Mađarima i Česima u Zagrebu, nego u Dalmaciji. Radilo se o pojedincima, a u slučaju Visa grupama ljudi, koji su dobro pamtili svoje pravoslavne pretke, nerijetko i porodičnu slavu.
Ako ne razumijemo etnogenezu današnjeg stanovništva Dalmacije, onda ne razumijemo ni taj povratak u pravoslavlje. Naime, u Dalmaciji su se od dolaska Turaka do 20. stoljeća događali populacijski i demografski procesi koji su doveli do tzv. zamjene stanovništva. Izvorni Dalmatinci selili su prema zapadu, uglavnom Italiji i, a od kraja 19. stoljeća i prema obje Amerike i Australiji. S druge strane, uz more i na otoke, spuštalo se pravoslavno stanovništvo iz zaleđa Dalmacije, Hercegovine, Bosne, pa i Crne Gore.
Ti ljudi koji su naseljavali Dalmaciju nisu se preko noći odrekli pravoslavlja, niti zaboravili pretke i slavu. Pamtilo se to generacijama nakon prelaza na katolicizam. Duž cijele Dalmacije pravoslavlje su nazivali "stara vira" ili "stara ruka" u značenju starog obreda. U Konavlima bi majka lažljivo ili neposlušno dijete grdila da je katolik: "Lacmanine jedan!" (katoliče jedan). Preciznije, lacmani su bili pokatoličeni pravoslavci.
Taj pritisak da se pređe u vjeru cara ili dužda bio je u periodu mletačke i habsburške okupacije Dalmacije prevelik, pa su čak i oni koji su bili svjesni svog pravoslavnog, a počesto i srpskog identiteta, pače o njemu pjevali i pisali, poput oca hrvatstva u Dalmaciji Mihovila Pavlinovića, s vremenom te pozicije napuštali.
Tek u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, i u stvari samo u to vrijeme, nitko im nije branio da budu pravoslavni, ali ni nudio. Nekima je, poput Đure Vilovića čak i tada zabranjivano od same Srpske Pravoslavne Crkve da se vrate u pravoslavlje.
Tu treba imati na umu slab misionarski kapacitet pravoslavlja, posebno svetosavlja, koje nikad nije imalo taj prozelitski žar protestanata, katolika ili muslimana. Pravoslavlje je sličnije judaizmu koji "ne voli" konvertite.
Sve u svemu, da je situacija bila obrnuta, da je 1918. stvorena Jugoslavija od strane hrvatske vojske i hrvatske krune, vjerojatno bi se broj konvertita na katolicizam u takvoj jednoj zamišljenoj Jugoslaviji brojio u milijunima. Posebno kad poznajemo metode pokatoličavanja kojima se Vatikan stoljećima služio, a koje su vrlo "uvjerljive".
Prvo nauči razliku (granicu) između zapadne Hercegovine i istočne Hercegovine pa se onda javi. Zapadna Hercegovina su Kupres, Livno, Tomislavgrad, Posušje, Grude, Široki Brijeg, Mostar, Čitluk, Prozor-Rama, Ljubuški, Čapljina, Neum. Istočna Hercegovina su: Nevesinje, Ljubinje, Trebinje, Bileća, Gacko. Ako govorimo o Pribilovcima oni se nalaze u zapadnoj Hercegovini općina Čapljina. Popovo polje je u istočnoj Hercegovini. Itekako su u istočnoj Hercegovini postojali katolici. U Ravnom ima crkva Rođenja Blažene Djevice Marije sagrađena prije 500 godina, vjerojatno su se Šešeljevi preci molili u njoj.Navodno hrvatsko porijeklo Šešelja nisu izmisli Hrvati, to je došlo iz srpske kuhinje, od strane njegovih političkih oponenata.
Netko je primijetio da danas zaista ima više Šešelja Hrvata nego Srba. Ono što taj nije primijetio ili ga nije zanimalo, ni ti katolički Šešelji koji su danas Hrvati, ne spore da su svi oni porijeklom iz Popovog Polja.
Popovo Polje je u istočnoj Hercegovini, gdje nikad nitko osim pravoslavnih Srba nije živio. I danas, nakon onako monstruoznog genocida i Pribilovaca, tamo žive samo pravoslavni Srbi. Da nije bilo genocida, u istočnoj Hercegovini bi sada bilo bar 2 grada veličine Trebinja, a i Trebinje bi bilo daleko veći grad.
Popovo polje je već po samom imenu pravoslavno mjesto, jer katolici nemaju popove. U tim krajevima katoličke svećenike zovu fratri.
Dakle, Šešelji su izvorno pravoslavni Srbi iz Popovog Polja. Kako Popovo Polje od mora dijeli jedno brdo, nije čudno da su neki Šešelji prešli u Dalmaciju i tamo konvertirali na katoličku vjeru.
Itekako je Vidović ekspert. Za tebe doktor znanosti. Bolje i kod Bujanca biti gost nego kao ti raditi za Vučićevića na Informeru.Istraživao na proustaškim stranicama. Vidović je pokatoličeni Vlaj, da ne kažemo Srbin, pa odatle opčinjenost Srbima. Inače je dragi gost notornog Bujanca koji je prostitutku plaćao kokainom. U Bujicu i spada sa svojim bljuvotinama. I to je vama ekspert.
Nema dokaza da su svi Vlasi došli u Dalmaciju sa prostora srednjovjekovne srpske države. Dijelovima Bosne, Hercegovine, pa čak i Crne Gore su u srednjem vijeku vladali hrvatski knezovi, kraljevi, banovi Trpimirovići, Šubići, Hrvatinići. Nisu sve to držali Nemanjići. Jedino je možda Raška sigurno bila u rukama Nemanjića. Druga stvar je što vi sve živo trpate u srednjovjekovnu srpsku državu i što je i što nije.A ove knjige su dokaz čega? Volio bih da ti ili netko drugi, odgovorite na sljedeća pitanja?
Vlasi dolaze u Dalmaciju iz Hercegovine, Bosne, Crne Gore i Raške. To je prostor srpske srednjovjekovne države. Je li onda srpska srednjovjekovna država u stvari Vlaška?
Odakle su Vlasi došli u tu srpsku srednjovjekovnu državu?
Jesu li ti Vlasi ikad govorili neki drugi jezik osim srpski?
Jesu li ti Vlasi ikad pjevali o nekom drugom osim o Nemanjićima, Milošu Obiliću, kraljeviću Marku, Svetom Savi?
Zašto ti Vlasi stoljećima čuvaju srpsku kulturu i tradiciju?
Zašto je srpska herojska epika žila kucavica tih Vlaha?
Zašto ti Vlasi gdje god dolaze nose sa sobom srpska imena i prezimena i svetosavlje?
Kada su ti Vlasi sami sebe nazivali Vlasima i vidjeli se kao dio Rumunja?
Primjer koji ruši sve zablude o Vlasima su Srbi iz Gorskog Kotara, ili navodni Vlasi. Oni dolaze u čisto kajkavski kraj, koji je okružen čakavcima. A govore štokavski!!! Od koga su Srbi u Gorskom Kotaru, iz Srpskih Moravica, Kosanovića, Dokmanovića, Bunjevaca, Jasenka.... naučili štokavski?
Današnji Hrvati u Gorskom Kotaru još uvijek govore kajkavski. Oni su u ranijim izvorima nazvani Kranjcima. Osim njih, u Gorski Kotar je Beč doselio koloniste - Nijemce, Čehe, Slovake... ti ljudi su s vremenom preuzeli govor lokalnog stanovništva - kajkavski.
Dakle, u isti kraj, Gorski Kotar, dolaze dvije grupe kolonista - Vlasi i Česi/Slovaci/Nijemci. Jedni govore štokavski, a drugi preuzimaju kajkavski. To nam nedvosmisleno pokazuje da su ti tzv. Vlasi sa sobom donijeli štokavski jer ga nisu imali od koga naučiti u Gorskom Kotaru.
Pitanje za dječji vrtić:
Ako ti Vlasi dolaze sa područja srpske srednjovjekovne države, ako sa sobom nose srpski jezik, srpska prezimena, srpska imena, srpske običaje, srpsku vjeru, ako pjevaju samo i isključivo o srpskim precima, šta su onda ti Vlasi?
1. Hrvati
2. Srbi
3. Neki fantomski Rumunji
Hrvati su puno više dobili u Bosni i Hercegovini nego Srbi u Hrvatskoj i Srbi na Kosovu. Nedavno je bila 30 godišnjica akcije Maestral u Jajcu, svuda se vijorile hrvatske zastave po gradu, svirala se hrvatska himna, došao cili državni vrh Hrvatske, Plenković usrid Jajca držao govor i pričao da je Jajce kroz povijest bilo hrvatski kraljevski grad. Inače prema zadnjem popisu stanovništva u Jajcu živi jednak broj Hrvata i Bošnjaka odnosno pola (50%) jednih i pola (50%) drugih. Je li moguće da Vučić negdi na Kosovu di živi mišano srpsko-albansko stanovništvo dođe i okružen srpskim zastavama javno priča da je Kosovo povijesna srpska zemlja? Da li bi uspio ili bi ga uhapsili Albanci? Osim toga policija u dijelovima zapadne Hercegovine i Bosanske Posavine nosi šahovnice na unifromama na primer u Širokom Brijegu, Grudama, Ljubuškom, Posušju, Orašju, Odžaku. Dok recimo u Mostaru ima pošta koja se zove Hrvatska pošta Mostar doslovno tim ričima. Imaju i Elektroprivredu pod imenom Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne sa sjedištem u Mostaru. Imaju sabor koji se zove Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine također sjedište Mostar. Imaju sportske klubove koji nose šahovnice i zovu se hrvatskim imenom. Dakle Hrvati u Bosni i Hercegovini u praksi maltene imaju treći entitet, možda ne de jure ali de fakto na terenu apsolutno da.Ispao si neznalica. Pokazao da ne razlikuješ paleobalkansko stanovništvo od kasnoantičkih Balkanaca. Ok, priznaš to i idemo dalje. Svi griješimo. Za to treba samo zrnce intelektualnog poštenja. Ništa više. A da, ustašij, tuđmaniji i pokatoličenim Vlajima su poštenje i čast strani pojmovi.
To što si vječni asistent pokazuje da nisi previše bistar, ali valjda i dalje treba, koliko god nam obrazovanje bilo na niskim granama, bar prosječan IQ da netko bude asistent na faksu. Kažeš da je nesuvislo ono što i sam tvrdiš - da su Vlasi sudjelovali u etnogenezi Srba i drugih naroda. Ali ti Vlasi su postojali u 5., 6., 7., 8., pa neka bude i 9. stoljeću. Umiješ računati, kad tzv. vlaške mase prodiru u današnju Hrvatsku, oni kako ti kažeš "paleobalkanski" Vlasi ne postoje 700 ili 800 godina. Imaš li osjećaj koliko je 800 godina? Za usporedbu, Hrvatska postoji 30 godina.
Dakle, nema nikakvih kasnoantičkih Vlaha u 17. stoljeću u Hrvatskoj, ni igdje drugdje. U 17. stoljeću Vlah se koristi kao pomalo uvredljiv naziv za pravoslavne Srbe. Oni i nisu bili Srbi na način na koji su to bili Kralj Milutin ili knez Lazar, jer nisu bili gospoda. Niti su bili Bošnjani poput Kotromanića. Niti Hrvati poput Šubića. Nazivi Hrvat ili Srbin ili Bošnjanin odnosili su se prije svega na vlastelu, a ne na nepismene kmetove.
Da bi se unutar samih Srba napravila razlika, obični Srbi nazvani su Vlasi ili Sebri. Plemstvo se u srednjovjekovnoj Srbiji nazivalo Serblji. Slično je bilo u Hrvatskoj gdje su vlastelu nazivali "plemeniti Hrvati".
Identično kao i ja, o etnogenezi pišu svi svjetski eksperti koji su se s nama ikad ozbiljno bavili. Kad sam prvi put dobio u ruke radove profesora Staretua, imao sam osjećaj da čitam sam sebe.
Misliš susjednih nacija? Jer narodi - Mađari, Rumunji, Talijani, pa i Grci Srbe cijene. A one nacije koje je stvarao Beč ili Broz, koji su nastali ili od Srba ili su otkinuli jedan dio Srba, te prirodno, imaju komplekse od Srba. Kad jedna grupa otpadne od veće grupe, uvijek najviše mrzi grupu od koje je otpala. Sa svima drugima lakše nađe zajednički jezik. To je psihologija sektaštva. Sekta najviše mrzi religiju od koje je otpala. Vlasi, pripadnici autokefalne katoličke stepinčeve crkve najviše mrze pravoslavne Srbe od kojih su otpali.
U tom ratu su izgubili svi. Hrvatski Srbi su napustili svoje domove, ali i bosanski Hrvati svoje. Hrvati su dobili Hrvatsku, ali su izgubili skoro sve u Bosni. Srbi su izgubili sve u Hrvatskoj, ali su dobili pola Bosne. Bošnjaci su dobili zemlju u kojoj su navodno prešli 50 posto, ali ne mogu je voditi sami.
A najveći problem je natalitet. Prolazim često kroz negdašnja srpska sela u Dalmaciji, tamo danas nema ni psa, a kamo li Hrvata. A pusta su i hrvatska sela u Slavoniji.
Tako da, čak i kad bi tvoja srbofobna konvertitska verzija povijesti jednom bila usvojena i u škole, a vidiš da su te istjerali sa hrvatskih foruma, da te sami Hrvati neće i da ti je srpski forum posljednje utočište za tvoje mokre snove, ne bi bilo djece da je uče.
Katolike u Dalmatinskoj zagori, zapadnoj Hercegovini, istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori spominju u 16. stoljeću i 17. stoljeću turski begovi, turske kadije, razni fratri, biskupi, misionari kao na primjer: Alija sin Mehmedov kadija mostarski, Mehmed sin Fethullaha mulla, Siromah Ahmed kadija u varoši Mostaru, Malkoč-beg Dugalić, Markantun de Dominis, Tadija Milinić, Dominik Andrijašević, Grga Andrijašević, Benedikt Medvjedović, Giuseppe Maria Bonaldi, Pietro Julijo Mancineli, Marino Bizzi, Vincenzo Maria Coronelli, Bernandin Romano, Vincenzo Bucchia itd. Neki od njih su čak tvrdili da katolici u tim krajevima prelaze na pravoslavlje. Uostalom postoji katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u mistu Ravno u Popovom polju sagrađena prije 500 godina, vjerojatno su se u njoj molili preci od Šešelja a možda i tvoji.Да, у Поповом пољу и шире у Херцеговини су одвајкада живили само Срби. Не-Срби у тим крајевима су новија појава настала етничким инжињерингом тј. наметањем хрватског и бошњачког имена покатоличеним и исламизираним Србима.
Da su Hrvati iz Vrgorca, Imotskog, Trilja, Sinja, Drniša, Vrlike, Knina, Benkovca, Obrovca zaista porijeklom Srbi iz istočne Hercegovine i Crne Gore onda bi valjda zvučali, pričali, imali govor (dijalekt) kao da su im korijeni od tamo. Onda bi koristili jekavicu umjesto ikavice. Onda bi govorili ćerati umjesto tirati, đevojka umjesto divojka, đed umjesto did. Neka svatko pogleda seriju Prosjaci i sinovi. Da li Kikaš, Jokaš, Divac, Šunje, Škiljo, Matan govore isto kao ljudi iz Trebinja, Nevesinja, Ljubinja, Gackog, Bileće, Podgorice, Nikšića, Berana? Naravno da ne. Ali teško je to objasniti prekodrinskim mitomanima.Да, у Поповом пољу и шире у Херцеговини су одвајкада живили само Срби. Не-Срби у тим крајевима су новија појава настала етничким инжињерингом тј. наметањем хрватског и бошњачког имена покатоличеним и исламизираним Србима.
Ako su svi Hrvati tobože napustili unutrašnjost Dalmacije zbog Turaka onda su Turci bili toliko strašni da ne bi nitko mogao tamo opstati pa niti potencijalno novodoseljeno srpsko stanovništvo. Onda bi to područje bilo potpuno prazno od 16. stoljeća do 18. stoljeća. Sama činjenica da su Srbi uspjeli doseliti se tamo u 16. stoljeću i opstati je dokaz da Turci nisu bili tako opasni a samim tim postaje besmislena tvrdnja da su svi Hrvati od tamo pobigli zbog Turaka. Moralo je ostati makar pola starosjedilaca Hrvata koji su skupa sa Srbima živjeli na Benkovačkom području, u Kninskoj krajini, u Vrličkoj krajini, kod Drniša, oko Sinja. Pa nisu Hrvati valjda toliki miševi da su kolektivno svi do jednog ostavili svoja imanja, zemlju, domove zbog turske opasnosti koja i nije bila toliko velika.Niđe veze sa istinom. Da su Srbi iz krajeva koje si naveo posrbljeni Vlasi (paleo-Balkanci) njihova genetika bi bila slična genetici Cincara i Albanaca, a to nije slučaj.