Masovni prelasci katolika na pravoslavlje za vrijeme Kraljevine Jugoslavije

[MOST6]

Jedna od zanemarenih tema u historiografiji je i masovan prelazak katolika, većinom Hrvata, na pravoslavlje za vrijeme Prve, ali i Druge Jugoslavije. Znaju li potomci tih Hrvata katolika da su njihovi preci konvertirali u pravoslavlje i koliko ih je danas u zemljama bivše Jugoslavije, osobito u Srbiji, Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini? Pojedini slučajevi su poznati, poput Milorada Dodika, čiji je djed bio katolik Tomislav Dodik ili Vojislava Šešelja, koji je u intervjuu danom "Omladinskim novinama" u siječnju 1983. godine izjavio da je po nacionalnosti "Jugoslaven hrvatskog porijekla". Međutim, što je s brojnim ostalim konvertititma na pravoslavlje, koji su konvertirali kako bi sebi i obiteljima mogli osigurati budućnost, jer su kao katolici bili tretirani u Kraljevini Jugoslaviji kao građani drugog reda?

Procjenjuje se da je oko 200.000 katolika, velikom većinom Hrvata, prešlo na pravoslavlje između dva svjetska rata i njihovi brojni potomci su danas dijelom nesvjesni svoga nacionalnog porijekla ili su asimilirani do te mjere da više ne mare za svoj etnički identitet, pradjedovsku religiju i pretke. Premda neki tvrde da je ta brojka donekle pretjerana, ostaje činjenica da se radilo o jako velikom broju ljudi koji su, zbog pritiska srpsko-jugoslavenskog režima morali odbaciti svoj identitet kako bi mogli preživjeti u "tamnici naroda". Sve da se radi o brojci od svega 100.000 konveritranih na pravoslavlje, danas imamo barem toliko, a moguće i znatno više potomaka nekadašnjih katolika i Hrvata koji preziru svoju rod, svoju vjeru i rade protiv svog naroda, upravo onako kako to radi Vojislav Šešelj, koji zbog kompleksa i želje da se pred Srbima prikaže "većim katolikom od pape", odnosno njihovim, napada na Hrvate i hrvatstvo, iako nikada i nikako ne može izbrisati za Hrvate žalosnu i ogavnu činjenicu, da je on sam ništa drugo nego na pravoslavlje i srpstvo konvertirani Hrvat.

O zaboravljenom i zanemarenom fenomenu konvertiranja katolika na pravoslavlje u 20. stoljeću piše se i na srpskim portalima pa ću dati kratki citat o tom dijelu, koji mi je poslužio za ovu temu.

"Ljudi svuda sve gledaju jednostrano; ali treba uzeti u obzir da uvek postoje dve strane. U ovom slučaju, treba računati na to, da se tokom međuratnog perioda procenjivalo, i verovatno preterivalo, da je oko 200.000 katolika prešlo u pravoslavlje, jer je za napredovanje bilo lakše ako si pravoslavac."

https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/zabavnik/3705851-zasto-vatikan-nikada-nije-priznao-tzv-ndh

 

[Meliot]

Prema popisu, 1931. u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji bilo je 13.934.038 stanovnika, od toga: 6.785.501 pravoslavaca, 5.217.847 rimokatolika, 231.169 evangelista, 1.561.166 muslimana i 138.355 ostalih.

Grb Kraljevine Jugoslavine

 

[gost 434892]

Jedna od zanemarenih tema u historiografiji je i masovan prelazak katolika, većinom Hrvata, na pravoslavlje za vrijeme Prve, ali i Druge Jugoslavije. Znaju li potomci tih Hrvata katolika da su njihovi preci konvertirali u pravoslavlje i koliko ih je danas u zemljama bivše Jugoslavije, osobito u Srbiji, Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini? Pojedini slučajevi su poznati, poput Milorada Dodika, čiji je djed bio katolik Tomislav Dodik ili Vojislava Šešelja, koji je u intervjuu danom "Omladinskim novinama" u siječnju 1983. godine izjavio da je po nacionalnosti "Jugoslaven hrvatskog porijekla". Međutim, što je s brojnim ostalim konvertititma na pravoslavlje, koji su konvertirali kako bi sebi i obiteljima mogli osigurati budućnost, jer su kao katolici bili tretirani u Kraljevini Jugoslaviji kao građani drugog reda?

Procjenjuje se da je oko 200.000 katolika, velikom većinom Hrvata, prešlo na pravoslavlje između dva svjetska rata i njihovi brojni potomci su danas dijelom nesvjesni svoga nacionalnog porijekla ili su asimilirani do te mjere da više ne mare za svoj etnički identitet, pradjedovsku religiju i pretke. Premda neki tvrde da je ta brojka donekle pretjerana, ostaje činjenica da se radilo o jako velikom broju ljudi koji su, zbog pritiska srpsko-jugoslavenskog režima morali odbaciti svoj identitet kako bi mogli preživjeti u "tamnici naroda". Sve da se radi o brojci od svega 100.000 konveritranih na pravoslavlje, danas imamo barem toliko, a moguće i znatno više potomaka nekadašnjih katolika i Hrvata koji preziru svoju rod, svoju vjeru i rade protiv svog naroda, upravo onako kako to radi Vojislav Šešelj, koji zbog kompleksa i želje da se pred Srbima prikaže "većim katolikom od pape", odnosno njihovim, napada na Hrvate i hrvatstvo, iako nikada i nikako ne može izbrisati za Hrvate žalosnu i ogavnu činjenicu, da je on sam ništa drugo nego na pravoslavlje i srpstvo konvertirani Hrvat.

O zaboravljenom i zanemarenom fenomenu konvertiranja katolika na pravoslavlje u 20. stoljeću piše se i na srpskim portalima pa ću dati kratki citat o tom dijelu, koji mi je poslužio za ovu temu.

"Ljudi svuda sve gledaju jednostrano; ali treba uzeti u obzir da uvek postoje dve strane. U ovom slučaju, treba računati na to, da se tokom međuratnog perioda procenjivalo, i verovatno preterivalo, da je oko 200.000 katolika prešlo u pravoslavlje, jer je za napredovanje bilo lakše ako si pravoslavac."

https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/zabavnik/3705851-zasto-vatikan-nikada-nije-priznao-tzv-ndh

Наћићеш појединачне случајеве, али о обратним случајевима да не говоримо

Не заборави да је византија некад била све до данашње границе са словенијом

Ја живим у војводини, црногорац сам презименом племеном и пореклом, стафохерцеговац. Знаш ли ти пта је овде мађара који су пре били Срби, па су покатоличени?

Погледај мађарска генетска истраживања па ћеш видети да су мађари словени генетски у већини.

О покатоличавању далмације и бих да не причамо. О покатоличењу свих Срба у Војводини које су спасили руски учитељи у 18. веку да не причамо

 

[Iskapa]

Zaboravil si reć kak su zloćesti srbi ubivali Hrvate hrvatosjekom

 

[Urvan Hroboatos]

Jedna od zanemarenih tema u historiografiji je i masovan prelazak katolika, većinom Hrvata, na pravoslavlje za vrijeme Prve, ali i Druge Jugoslavije. Znaju li potomci tih Hrvata katolika da su njihovi preci konvertirali u pravoslavlje i koliko ih je danas u zemljama bivše Jugoslavije, osobito u Srbiji, Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini? Pojedini slučajevi su poznati, poput Milorada Dodika, čiji je djed bio katolik Tomislav Dodik ili Vojislava Šešelja, koji je u intervjuu danom "Omladinskim novinama" u siječnju 1983. godine izjavio da je po nacionalnosti "Jugoslaven hrvatskog porijekla". Međutim, što je s brojnim ostalim konvertititma na pravoslavlje, koji su konvertirali kako bi sebi i obiteljima mogli osigurati budućnost, jer su kao katolici bili tretirani u Kraljevini Jugoslaviji kao građani drugog reda?

Procjenjuje se da je oko 200.000 katolika, velikom većinom Hrvata, prešlo na pravoslavlje između dva svjetska rata i njihovi brojni potomci su danas dijelom nesvjesni svoga nacionalnog porijekla ili su asimilirani do te mjere da više ne mare za svoj etnički identitet, pradjedovsku religiju i pretke. Premda neki tvrde da je ta brojka donekle pretjerana, ostaje činjenica da se radilo o jako velikom broju ljudi koji su, zbog pritiska srpsko-jugoslavenskog režima morali odbaciti svoj identitet kako bi mogli preživjeti u "tamnici naroda". Sve da se radi o brojci od svega 100.000 konveritranih na pravoslavlje, danas imamo barem toliko, a moguće i znatno više potomaka nekadašnjih katolika i Hrvata koji preziru svoju rod, svoju vjeru i rade protiv svog naroda, upravo onako kako to radi Vojislav Šešelj, koji zbog kompleksa i želje da se pred Srbima prikaže "većim katolikom od pape", odnosno njihovim, napada na Hrvate i hrvatstvo, iako nikada i nikako ne može izbrisati za Hrvate žalosnu i ogavnu činjenicu, da je on sam ništa drugo nego na pravoslavlje i srpstvo konvertirani Hrvat.

O zaboravljenom i zanemarenom fenomenu konvertiranja katolika na pravoslavlje u 20. stoljeću piše se i na srpskim portalima pa ću dati kratki citat o tom dijelu, koji mi je poslužio za ovu temu.

"Ljudi svuda sve gledaju jednostrano; ali treba uzeti u obzir da uvek postoje dve strane. U ovom slučaju, treba računati na to, da se tokom međuratnog perioda procenjivalo, i verovatno preterivalo, da je oko 200.000 katolika prešlo u pravoslavlje, jer je za napredovanje bilo lakše ako si pravoslavac."

https://www.telegraf.rs/zanimljivosti/zabavnik/3705851-zasto-vatikan-nikada-nije-priznao-tzv-ndh

Broj bi bio točan, navodi ga i Džaja u "Političkoj realnosti jugoslavenstva"..
https://archive.org/details/dzaja-srecko-politicka-realnost-jugoslavenstva

 

[Meliot]

Broj bi bio točan, navodi ga i Džaja u "Političkoj realnosti jugoslavenstva"..
https://archive.org/details/dzaja-srecko-politicka-realnost-jugoslavenstva

Brojevi su proizvoljna tvrdnja kao odgovor na pokatoličenje i hrvatizaciju Srba.

 

[Боб]

штакори се копрцају, али заувек остаје чињеница да су систематски убили само деце 70.000, а о похурваћењу да и не говоримо

огавни бебокољачи

 

[Urvan Hroboatos]

Može se reći da se u zadnjih 30 g. zbio obratni proces, iako u daleko manjoj mjeri. Tako je Čedo postao Edo i sl.

 

[MOST6]

О покатоличавању далмације и бих да не причамо. О покатоличењу свих Срба у Војводини које су спасили руски учитељи у 18. веку да не причамо

Dalmacija nije pokatoličena. Ona je od samog nastanka katoličanstva i pravoslavlja bila i ostala većinski katolička. Znači, od 11. stoljeća do danas.

 

[MOST6]

Broj bi bio točan, navodi ga i Džaja u "Političkoj realnosti jugoslavenstva"..
https://archive.org/details/dzaja-srecko-politicka-realnost-jugoslavenstva

Nisam provjeravao izvore. Glavni izvor mi je bio srpski Telegraf, a oni u tekstu tvrde da je broj od 200.000 konvertiranih na pravoslavlje ponešto preuveličan. Međutim, sve da je to točno, zamisli koliko je potomaka nastalo od nekih, ma samo da je između 100.000 i 150.000 konvertiranih i to još kada se uzme srpska teza da je Srbija u to vrijeme imala vrlo visok natalitet.

 

[MOST6]

Brojevi su proizvoljna tvrdnja kao odgovor na pokatoličenje i hrvatizaciju Srba.

Od osmanskih osvajanja do 20. stoljeća dokumentiran je, ponekad i masovniji, prelazak katolika u pravoslavlje. Druga je stvar što mi Hrvati nemamo želje ni interesa otvarati takve teme, jer nismo kmečavci uvaljani u viktimizacijske šablone kao vi.

 

[Meliot]

Od osmanskih osvajanja do 20. stoljeća dokumentiran je, ponekad i masovniji, prelazak katolika u pravoslavlje. Druga je stvar što mi Hrvati nemamo želje ni interesa otvarati takve teme, jer nismo kmečavci uvaljani u viktimizacijske šablone kao vi.

Zašto bi se taj dešavao pre stvaranja Jugoslavije? Položaj katolika i pravislavava je bio isti u Osmanskom carstvu?

Zašto bi se dešavao u Jugoslaviji, naročito prvoj? Pogledaj grb i naziv države i videćeš da tu nije bilo favorizovanja Srba (pravoslavaca).

Još jedna hrvatska mitomanija kao kontra onome kako su Hrvati nastali u 19. veku.

 

[MOST6]

Prema popisu, 1931. u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji bilo je 13.934.038 stanovnika, od toga: 6.785.501 pravoslavaca, 5.217.847 rimokatolika, 231.169 evangelista, 1.561.166 muslimana i 138.355 ostalih.

Grb Kraljevine Jugoslavine
Pogledajte prilog 1400969

Ne razumijem zašto misliš da si poentirao stavljanjem grba?!

Evo ti još jedan dio teksta srpskog Telegrafa, koji govori o Hrvatima kao "građanima drugog reda" u Kraljevini Jugoslaviji.

"O tome se kod nas malo govori, o toj totalnoj dominaciji Srba u svim institucijama kraljevine: Srbi jesu bili najbrojniji narod, ali nisu bili većina od 90% pa da čine 89% pripadnika ministarstva unutrašnjih poslova, ili 96% zaposlenih u ministarstvu prosvete, slično kao i u ministarstvu spoljnih poslova (sem Slovenca Antona Korošeca, koji je premijer bio pet meseci, svi ostali na tom položaju su bili Srbi); i za ovu priču nije čak ni bitno da li je to istina, već da li su Hrvati tog doba imali utisak da je to istina..."

 

[MOST6]

Zašto bi se taj dešavao pre stvaranja Jugoslavije? Položaj katolika i pravislavava je bio isti u Osmanskom carstvu?

Naravno da je bio fundamentalno drugačiji položaj katolika i pravoslavaca u Osmanskom Carstvu i to je znanstveno podkrijepljena činjenica. Vrh pravoslavne hijerarhije, uključujući i srpsku, nalazio se unutar samog Osmanskog Carstva i srpski arhiepiskop ili patrijarh je bio građanin tog Carstva, podložan zakonima države u kojoj je živio. Kao takav bio je dio establišmenta i lako dohvatljiv zakonu. Zato su pravoslavci i njihov kler uživali privilegije.

S druge strane, glava Rimokatoličke crkve nalazila se izvan Osmanskog Carstva i izvan dosega vlasti i zakona osmanskog sultana, a k tome je papa bio zagriženi protivnik osmanske države i začetnik brojnih kršćanskih napada na Osmanlije, zbog čega su katolici bili tretirani s izuzetnom sumnjom od strane osmanskih vlasti, bili smatrani špijunima i potencijalnim neprijateljima države. Iz tog razloga, Osmanlije su ukinule katoličku svećeničku hijerarhiju na prostoru Carstva, zatvorili crkve i župe i obezglavili katolički narod koji je ostao bez svojih pastira. Djelovanje na području Carstva dozvolili su tek redovnicima franjevcima koji su držali svega nekoliko samostana, dok je većina katoličkog življa bila bez svećenstva. Zbog te činjenice brojne su katoličke obitelji i čitava sela i naselja, u nedostatku katoličkog klera, radije prelazile na pravoslavlje, samo da ne moraju prihvatiti islam. Zbog toga je mnoštvo Hrvata i katolika prešlo na pravoslavlje i kasnije se s pojavom suvremenih nacija u 19. stoljeću asimiliralo u srpsku naciju.

Zašto bi se dešavao u Jugoslaviji, naročito prvoj? Pogledaj grb i naziv države i videćeš da tu nije bilo favorizovanja Srba (pravoslavaca).

Grb ne znači baš ništa. Običan crtež na papiru. Činjenica je da Hrvati nisu bili ravnopravan narod sa Srbima u Kraljevini i da su bili tretirani kao "građani drugog reda".

Još jedna hrvatska mitomanija kao kontra onome kako su Hrvati nastali u 19. veku.

Ne razumijem na što misliš. Kakva kontra? Čemu? Konvertitstvo u pravoslavlje, o kojem govori tema, se dogodilo u 20. stoljeću. Nije baš da nedostaje dokumentacije koja potkrepljuje tu tvrdnju.

 

[Meliot]

Naravno da je bio fundamentalno drugačiji položaj katolika i pravoslavaca u Osmanskom Carstvu i to je znanstveno podkrijepljena činjenica. Vrh pravoslavne hijerarhije, uključujući i srpsku, nalazio se unutar samog Osmanskog Carstva i srpski arhiepiskop ili patrijarh je bio građanin tog Carstva, podložan zakonima države u kojoj je živio. Kao takav bio je dio establišmenta i lako dohvatljiv zakonu. Zato su pravoslavci i njihov kler uživali privilegije.

Položaj svih hrišćana bio je katastrofalan u Osmanskom carstvu, zato se taj period i naziva ,,turskim ropstvom". Pravoslavac ili katolik isto je bilo, nijedan nije bio musliman.

 

[Meliot]

Grb ne znači baš ništa. Običan crtež na papiru. Činjenica je da Hrvati nisu bili ravnopravan narod sa Srbima u Kraljevini i da su bili tretirani kao "građani drugog reda".

A u Habzburškij monarhiji je bilo bolje?

Ne razumijem na što misliš. Kakva kontra? Čemu? Konvertitstvo u pravoslavlje, o kojem govori tema, se dogodilo u 20. stoljeću. Nije baš da nedostaje dokumentacije koja potkrepljuje tu tvrdnju.

Možda je bilo dobrovoljnih prelazaka, postoje i danas, ali reći da je to planski rađeno i u tolikom broju je smešno.

 

[Konstantin Veliki]

Imali smisla pogledati te izvore po dostojnosti, ako se vec servira teza o hrvatsku Seselja, kad je poreklo Seselja poznato, oni su ogranak crnogorskih Boskovica koji su bili pravoslavci.

Reko bi sasne da su to hrvatska mitomanija su 90 %.

 

[MOST6]

A u Habzburškij monarhiji je bilo bolje?

Tko je tebi rekao da su Hrvati u Habsburškoj Monarhiji bili ravnopravni Nijemcima? Međutim, žalosna činjenica jeste da je bilo bolje, nego u Kraljevini Jugoslaviji. Hrvati u sjevernim hrvatskim zemljama imali su samoupravu, vlastita ministarstva i držali su upravu. Kao što sam poviše podijelio, u Kraljevini Jugoslaviji su, preko 95% svih administrativnih i ministarskih poslova držali isključivo Srbi. Dakle, da, bilo je bolje u Habsburškoj monarhiji i to je činjenica.

Možda je bilo dobrovoljnih prelazaka, postoje i danas, ali reći da je to planski rađeno i u tolikom broju je smešno.

Ne moći napredovati u službi ili uopće dobiti bolji ili državni posao, ako nisi pravoslavac nije "dobrovoljan prelazak", nego diskriminacija dijela građana. Budući da je to bi uvjet države, također bih rekao da je to baš bilo planski zamišljeno.

 

[MOST6]

Imali smisla pogledati te izvore po dostojnosti, ako se vec servira teza o hrvatsku Seselja, kad je poreklo Seselja poznato, oni su ogranak crnogorskih Boskovica koji su bili pravoslavci.

Reko bi sasne da su to hrvatska mitomanija su 90 %.

Ta vaša mitološka rodoslovlja, koja se zasnivaju na pričala mi je baba ili dida ili starac u selu do moga, možeš slobodno okačiti mačku o rep. Šešelj se sam identificirao kao Hrvat, bio je član Hrvatskog književnog društva, iako je rođen u Sarajevu, a ne u SR Hrvatskoj i činjenica je da je on jedini Šešelj koji se identificira kao Srbin i pravoslavac.

Čak ga je i Vuk Drašković sprdao u TV duelu početkom 1990-ih i rekao mu u facu da je Hrvat, jer mu je sam Šešelj to priznao 10+ godina ranije u intervjuu.

 

[DuKaraka]

Djelovanje na području Carstva dozvolili su tek redovnicima franjevcima koji su držali svega nekoliko samostana, dok je većina katoličkog življa bila bez svećenstva. Zbog te činjenice brojne su katoličke obitelji i čitava sela i naselja, u nedostatku katoličkog klera, radije prelazile na pravoslavlje, samo da ne moraju prihvatiti islam. Zbog toga je mnoštvo Hrvata i katolika prešlo na pravoslavlje i kasnije se s pojavom suvremenih nacija u 19. stoljeću asimiliralo u srpsku naciju.

Pravoslavci su stalno vršili pritisak na katolike, pravoslavni kler s patrijarhom i vladikom pod zaštitom janjičara stalno tražili i dobivali od katolika da plaćaju im crkveni porez pa su se katolici stalno tužili osmanskoj porti sve do Sultana, a sultanovi fermani nisu uspjeli sprječavati da pravoslavci lokalno vode svoju politiku na štetu katolika i to se tako događalo stoljećima od 15. stoljeća. Dokumentirano najmanje 100-200 tisuća katolika postupno je prešlo u pravoslavlje kroz stoljeća, a i mnoštvo katoličkih crkava postalo pravoslavnima (i gotovo svi pravoslavni manastiri nastaju na temeljima katoličkih crkava).

Kako je Drago Roksandić jednom rekao "Srpska historiografija redovito prešućuje ili umanjuje učinke takvih postupaka pravoslavne hijerarhije, a hrvatska ih još uvijek nedovoljno pozna". Zbog toga i imamo u javnosti jednostrane narative. Sve ostalo je pila naopako.

 

[MOST6]

Položaj svih hrišćana bio je katastrofalan u Osmanskom carstvu, zato se taj period i naziva ,,turskim ropstvom". Pravoslavac ili katolik isto je bilo, nijedan nije bio musliman.

Pogriješio si. Tvoj pokušaj nivelacije položaja katolika i pravoslavaca u Osmanskom Carstvu ne odgovara činjenicama. Pravoslavci su imali znatno bolji položaj pa neka je bio lošiji od položaja muslimana.

 

[MOST6]

Pravoslavci su stalno vršili pritisak na katolike, pravoslavni kler s patrijarhom i vladikom pod zaštitom janjičara stalno tražili i dobivali od katolika da plaćaju im crkveni porez pa se se katolici stalno tužili osmanskoj porti sve do Sultana, a sultanovi fermani nisu uspjeli sprječavati da pravoslavci lokalno vode svoju politiku na štetu katolika i to se tako događalo stoljećima od 15. stoljeća. Dokumentirano najmanje 100-200 tisuća katolika postupno je prešlo u pravoslavlje kroz stoljeća, a i mnoštvo katoličkih crkava postalo pravoslavnima (i gotovo svi pravoslavni manastiri nastaju na temeljima katoličkih crkava).

To je činjenica i dokazi o tome su publicirani, a nalaze se i u mletačkom arhivu u Veneciji. Bilo je mnoštvo nasrtaja pravoslavnog klera na katolički živalj i pokušaja da ih se prisili na konvertiranje na pravoslavlje. To je sve dokumentirano.

 

[Meliot]

Pogriješio si. Tvoj pokušaj nivelacije položaja katolika i pravoslavaca u Osmanskom Carstvu ne odgovara činjenicama. Pravoslavci su imali znatno bolji položaj pa neka je bio lošiji od položaja muslimana.

Pa zato su se hišćani bunili jer je bilo mnogo dobro. Pusti prazne priče. Položaj svih hrišćana u Osmanskom carstvu bio je katastrofalan.

 

[Meliot]

Pravoslavci su stalno vršili pritisak na katolike, pravoslavni kler s patrijarhom i vladikom pod zaštitom janjičara stalno tražili i dobivali od katolika da plaćaju im crkveni porez pa su se katolici stalno tužili osmanskoj porti sve do Sultana, a sultanovi fermani nisu uspjeli sprječavati da pravoslavci lokalno vode svoju politiku na štetu katolika i to se tako događalo stoljećima od 15. stoljeća. Dokumentirano najmanje 100-200 tisuća katolika postupno je prešlo u pravoslavlje kroz stoljeća, a i mnoštvo katoličkih crkava postalo pravoslavnima (i gotovo svi pravoslavni manastiri nastaju na temeljima katoličkih crkava).

Kako je Drago Roksandić jednom rekao "Srpska historiografija redovito prešućuje ili umanjuje učinke takvih postupaka pravoslavne hijerarhije, a hrvatska ih još uvijek nedovoljno pozna". Zbog toga i imamo u javnosti jednostrane narative. Sve ostalo je pila naopako.

Ne može sa vama ozbiljno da se priča o ovime. Vi zbog pustih snova gde sanjate sve hrvatsko do Drine ne vidite pravu istinu i realnost. Nameračili ste se ijejavicu pa to ti je prosto rečeno.

 

[DuKaraka]

Ne može sa vama ozbiljno da se priča o ovime. Vi zbog pustih snova gde sanjate sve hrvatsko do Drine ne vidite pravu istinu i realnost. Nameračili ste se ijejavicu pa to ti je prosto rečeno.

Istina boli i uništava sve laži pa radije bježite od ozbiljnih rasprava sa znanstvenim činjenicama sa svojim komentarima u stilu "pustih praznih priča".