gost 102443
Buduća legenda
- Poruka
- 31.178
To je zabavno, ako ne shvatas ozbiljno.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Laki69, prepoznao sam tekst koji si kopipejstovao.Autor pomenutog je neuravnotezena osoba koja nema blage veze sa bilo cim o cemu pise.Zamolio bih te da prvo proveris izvor, a onda objavi tekst.Ovaj koji si objavio nema nikakve veze sa istinom i bespotrebno blati jedan castan i borben viteski Red.
Mislim na Red Zmaja u kom je bio i Stefan Lazarevic, sin kneza Lazara. Mislim da je to taj sto si spomenuo, koji je branio Evropu od Turaka, procitao sam nesto slicno.
Бој на Косову или Косовска битка је битка која се одиграла између Срба и Турака на Видовдан 15. јуна 1389. по јулијанском календару, на Косову пољу. Српску војску је предводио кнез Лазар Хребељановић, а турску султан Мурат. У овој бици су погинула оба владара, а Србија је постала турски вазал.
Bitka na Kosovu polju je bitka vođena 1389. godine između skupine balkanskih zemalja i Osmanskog carstva.
Srpski knez Lazar Hrebljanović okupio je vojsku od oko 100.000 vojnika sastavljenog od Srba, Bosanaca (koje je predvodio Vlatko Vuković Kosača), Mađara i plaćenika.
Karakter bitke i njen ishod čest su predmet spora među historičarima. Radi se o pokušaju balkanskih velmoža da zaustave daljnje prodiranje Osmanlija. Saveznike je okupljao knez Lazar Hrebljanović čija oblast je bila najviše ugrožena.
Lazar's might have been 12-30,000.[4][5][6][7] Taking the estimate of 25,000, some 15,000 were under Lazar's command, 5,000 Vuk's, and as many of Vlatko's.[7] Of those, several thousands were cavalry, but perhaps only several hundreds were clad in full plate armour.[9]
Both armies included some foreign troops: for example, the Serbian force included the Croatian ban Ivan Paližna with a small number of troops, probably as a part of Bosnian contingent while the Turkish army was helped by the Serbian noble Konstantin Dejanović. This led some authors to describe the armies as coalitions.[9]
Prvi na udaru bio je knez Lazar. Izmirivši se sa Žigmundom, ugarskim kraljem tražio je i pomoć Tvrtka, bosanskoga bana. Tvrtko mu je poslao 20.000 vojnika pod vodstvom vojvode Vlatka. Njima su se pridružili križari iz Hrvatske pod vodstvom bana Ivaniša Horvata.
Još samo jedan mali dodatak.
Bitka na Kosovu polju odigrala se 1389.
Sigismund je navodno osnovao to udruzenje 1408.
Za cirka 9 godina razlike.
Brojka, brojka, aritmetika ti ne ide bas najbolje, a imas matematicki nick???
Mislim, ako dobro racunam, da je cifra 19 u pitanju...Ko zna mozda gresim?
Pronasao sam neku hijerarhiju Reda Zmaja na jednom drugom forumu, mada je to za Cuvare Koplja Sv. Djordja, pa cu da kopiram ovde taj post:
Čuvare koplja Sv. Đorđa” pored čuda pratile su i mnoge neverovatne priče. Prvobitni način organizovanja i rada ovog bratstva bio usmeren u podizanje i očuvanje srpske kulture. Mladoj državi, bratstvo srpskih vitezova davalo je nacionalni identitet. Vitezovi su bili prvi čuvari srpske kulturne baštine.
Ali nešto što je bilo jako interesantno, da je bratstvo u svoje najprioritetnije zadatke odmah na početku uvrstilo i to da su „Čuvari koplja Sv. Đorđa” čuvali i štitili lozu Nemanjića .
Nakon pada Carigrada 1453. godine bratstvo vitezova „Čuvari koplja Sv. Đorđa” promenilo je način rada bratstva i prilagodilo ga tajnom radu. Izvršene su male izmene u hijerarhiji bratstva. Kao i do tad na čelu bratstva je bio „Sveti Đorđe”. Sledeći prsten bratstva bili su dvanaest „Stefan vitezova”, zatim prsten sa dvadeset četiri „Kopljonoše”, a onda prsten od četrdeset osam „Štitonoša”. Naredni prsten su činila „Braća”. Stefan vitez nije bio samo jedan čovek, već sedam vitezova koji su nosili isti znak, prvi među jednakima nosio je titulu RAS. Tako su bili organizovani i ostali prstenovi.
Bratstvo je držalo do visokih moralnih i etičkih načela, tako da bi se filozofija bratstva mogla preslikati u jednoj srpskoj izreci:
„...bolje ti je sine izgubiti glavu,
nego svoju sagrešiti dušu...”
Bratstvo vitezova „Čuvari koplja Sv. Đorđa” nikada nije prestalo sa postojanjem kako tvrde njegovi hroničari.
Obrenovici, Balsici, templari...
U javnosti, i stručnoj i laičkoj, je prilično nezapaženo prošao nedavni feljton o Obrenovićima, objavljen u Večernjim novostima. Najintrigantniji deo feljtona govori o Balšićima, koje autori dovode u vezu sa Merovinzima. Po autorima Obrenovići su sve samo masoni i templari pa je čak i čuvena slika Paje Jovanovića dokaz teplarskog prisustva u Srbiji. Uostalom pročitajte sami...
Pišu: Milorad Bošnjak i Slobodan Jakovljević
IZ vladarskih porodica, srodničkih dinastiji Obrenović ili njenim precima, bilo je mnogo članova uticajnih tajnih bratstava, najviše Vitezova templara i Slobodnih zidara -masona. To razjašnjava niz nedoumica oko ključnih istorijskih poteza Obrenovića, koji su i sami ili pripadali tajnim bratstvima, ili su bili s njima u tesnoj vezi.
Kastele Balšića, direktnih predaka kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović, u starim hronikama i u njihovim kasnijim naučnim obradama nalazimo i kao ishodišta krstaških pohoda u Svetu zemlju - kao zamkove templara. Pouzdano je utvrđeno da su Ig de Pejen i njegovih devet vitezova, osnovavši Templarski red, u Svetu zemlju jerusalimsku pošli iz središnjeg kastela u Langedoku, posedu Balšića.
Balšići i potomci su krvno vezani sa Merovinzima-Anžujcima. Bili su članovi i Veliki majstori templara, masonskih loža i Sionskog priorata. Templarski verski, vojni i viteški Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama, kako se on punim imenom zove, osnovan je 1118. kad su vitezovi krstaši koje je vodio Ig de Pejen, tražili od jerusalimskog kralja Boldvina da im dozvoli da od Saracena štite hodočasnike u Svetoj zemlji, što im je on odobrio.
U istoriju i legendu ušli su po tipičnom belom ogrtaču sa velikim crvenim krstom. Ovo ističemo zato, što je pod belom zastavom sa istovetnim krstom, dignut Drugi srpski ustanak, pod vođstvom Miloša Obrenovića!
Prema Lorensu Gardneru, stručnjaku za rodoslove kraljeva i vitezova, templari su pod ruševinama Solomonovog hrama „došli u posed prvih i najčistijih hrišćanskih dokumenata, daleko važnijih od sinoptičkih jevanđelja”. Za (i)storiju koju pišemo tragom Balšića, predaka Keško-Obrenovića, vrlo je zanimljiva tvrdnja izvornih hroničara: „Upravo u kastel Langedok, posed francuskih Balšića, po iskrcavanju iz Svete zemlje dospela je grupa ranohrišćana. Sa njima je bila i Marija Magdalena, ubrzo posle razapinjanja Isusa Hrista.”
Gardneru je bilo dato da prouči privatne istorijske spise, koji su u posedu 33 porodice. Na osnovu tih spisa, uz punu naučnu odgovornost, potvrdio je da su „Merovinzi u srodstvu sa Isusom Hristom, ali preko njegovog brata Jakova, koji je po drugim istraživačima saosnivač, po nekima prvosveštenik ranohrišćanskog bratstva Esena.”
MEROVINZIMA se ukratko bavimo zbog krvnog srodstva predaka i kralja Milana i kraljice Natalije Obrenović sa njima, preko Balšića. A posed Balšića, Langedok, obuhvatao je krajeve uz mediteransku obalu Francuske, Crnu planinu i Pirineje.
Nepobitan dokaz pripadnosti Obrenovića tajnim redovima su i porodični grbovi, na njihovom srpskom tlu, koji su kroz vekove vrlo slični. Da li bi se simbolika mogla tako jasno i upadljivo ponavljati, da Obrenovićima nije mnogo davnije zakonito odobrena i dodeljena?
Grb vojvodskih Orlovića, predaka Martinovića-Obrenovića je jednoglavi orao u uzletu - akciji, stvaranju - ostvarenju, beo i rujnocrven. Kao boje barjaka vitezova krstaša, Pavla Orlovića i onog pod kojim je knez Miloš Obrenović određen da povede Drugi srpski ustanak u Takovu, na svetkovinu biblijskog ulaska Isusa Hrista u Jerusalim, Cveti 1815. Sva tri bela sa crvenim krstom.
Bela boja je u staro vreme značila najčistiju svetlost, svetinju, slobodu i ljudsko prosvećenje. Crvenorujna, prema M. Milojeviću, je „kod Serba odvajkada bila boja naših careva i kraljeva i znak nezavisnosti, glavna boja Serboslovena. Ova boja krvi znači uzdanje u sebe i u junaštvo svoje”.
Grb vojvode Milana Obrenovića u osnovi podseća na grb kneza Obrena Martinovića i sina mu, gospodara Jakova. Grb Martinović je ovakav: dole lav, zemaljski kralj zlatne boje, na crvenom štitu, boji starosrpskoj. Gore divlji vepar sa sabljom u ruci. Po M. Milojeviću, lav je Raški grb. U grbovniku srednjeg veka, grb raškog plemstva je i beli ili srebrni jednoglavi orao u poletu, sa repom u obliku ljiljana. Cveta vrlo simboličnog, kojem ćemo se još vratiti kasnije.
Grb vladarskog doma Obrenovića je isto kombinacija prastare crvenorujne boje slobode Srba i svete bele boje. Sastoji se od dvoglavog orla sa crvenim štitom na grudima, u kojeg su ugravirani krst sa četiri ocila i godine 1389-1815. (od Kosovskog boja do Drugog srpskog ustanka). U sredini je mač uzdignut, ali u ime mira, kao na još nekim heraldičkim obeležjima Obrenovića.
NAJINTERESANTNIJE za znamenje Obrenovića: često su koristili oko štita obavijen uroborus - lik zmije, koja kao da sama sebi grize rep. Za poznavaoce, jasnu simboliku koja prenosi poruku „i posle mene novi početak”. Uroborus je u staro doba bio simbol plodnosti zemlje i svega na njoj, još zvan Svaroški krug - ostvarenje jednog vremenskog ili ciklusa druge vrste i početak novog.
Ko je Obrenovićima odobrio heraldičko korišćenje uroborusa? Jasnih tragova nema. Nema sumnje jedino u to da su ga iz tajnoistorijske tradicije predaka preuzimali regularno, uz sopstvene doprinose toj tradiciji. A retko je ko iz „kluba plavokrvne elite”, da ih tako nazovemo, uroborus ili drugi amblem koristio neregularno, neovlašćeno.
Ispod svake orlove kandže na grbu Obrenovića, stoji po jedan krin. Baš kao na grbu Anžujaca. Simbol krvne veze sa Anžujcima, odnosno, Merovinzima, sve to preko Balšića?
Svetac zaštitnik Orlovića i Martinovića, predaka Obrenovića, je sveti Jovan. On je, podsetimo, i svetac masonskog i templarskog bratstva. Vojvoda Pavle Orlović se svom ujaku vojvodi Damjanu Tomkoviću zakleo svojim sv. Jovanom da će u Kosovskom boju čuvati svoju i njegovu čast. Slavno je poginuo, noseći u ruci templarski hrišćanski barjak, kojeg Miloš Obrenović drži na slici Paje Jovanovića „Drugi srpski ustanak u Takovu”, ali i u pisanim izvorima.
inace copy/paste,ali zanimljivo...
Tzv. Boasan.
Istina da nema tačnih i verodostojnih podataka o postojanju ovog reda,kao i ova razlika u godinama.Poznato je da templari zvanično postoje ili su postojali od 1129 godine iako njihovo postojanje datira od 1118 godine.Zašto bi bio problem da je red zmaja zvanično formiran 1408 ali da je i pre toga postojao,kao što je moguće da je iznikao iz reda vitezova sv.Đorđa ili pak bio deo njega.Prema tome moguće da je i hijerarhija unutar reda slična drugim viteškim redovima tog doba.
Laki69
Zašto bi se zvanično formiralo nešto što je postojalo već vekovima ranije na određenoj teritoriji?
Osim ako se na to ne zele poloziti neka prava? Dakle, nema tu cile-mile. To je jedna ozbiljna stvar. Red zmaja nikada nije bio katolički red.
Nejasno mi je i prisustvo logoa u vašem postu, a za grb despota Stefana već rekoh da je to neka fikete varijanta.
Što se tiče istine, recimo Sigismundovo vanbračno dete sa rumunskom vlahinjom Janoš Hunjadi, predvodio je jedno vreme srpske i vlaške odrede protiv Turaka. Srbi koji se prezivaju Jankulov, nose to prezime kao svoje vojno a ne krvno nasleđe npr. Sve ostalo su izmišljotine, jer je srpska pesma svakog Zmaja opevala, pa zašto ne bi i Sigismunda, da je on takvo nešto i bio.
I sada ćemo mi ovde da palamudimo o nekom njegovom redu i da kačimo neke njihove ambleme na grb našeg Lazarevića?
Posle Sigismunda, koji su to oni red Zmaja imali?
A posle Stefana koji tek red Zmaja srpski dolazi?
poz
Sviđa mi se kako razmišljaš,NIKO NIJE KAO MI PRAVOVERNI,drago mi je sto imam čast da komuniciram tako inteligentnom i vidovitom osobom.Drago mi je da ti se JAVLJA vizija Sigismunda na rumunskoj vlahinji.Čeprkaj malo bolje po netu i nemoj verovati mnogo narodnim pesmama po njima je i KRALJEVIĆ MARKO UBIJAO TURKE JANJIČARE a istorija kazuje drugačije.Između ostalog nađi zvaničan dokument koji potvrđuje postojanje pomenutog reda među srpskim velmožama i riterima.
Što se tiče logoa...
nemoj da "mlatimo praznu slamu" kako kaže naš narod i vratimo se na temu pa će ti biti jasno da svako ima svoj hobi a moj hobi je ....
OK izvini ako sam te uvredio ali mislim da i ti nis postupio neznam kako gotivno .Uostalom dobro ja se ne ljutim neznam za tebe mada se nadam da me nisi shvatio pogresno.A sto se tice ostalog procitacu prethodnih 34 strana,a valjda cu i shvatiti o cemu je rec.