Manastiri Srbije

Masnastir Vojlovica

Manastir_Vojlovica.jpg

Manastir Vojlovica kod Pančeva posvećen je Svetim Arhangelima Mihailu i Gavrilu, i nalazi se na putu Pančevo-Starčevo, na oko 3,5 km od ušća Tamiša u Dunav.

Postoji više predanja o postanku ovog banatskog manastira. Prema najstarijem predanju, sačuvanom u manastirskom inventaru iz 1795. godine, manastir je osnovao despot Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, 1383. ili 1405. godine.

Veća stradanja manastir je doživeo u dugotrajnim ratovima Turske i Austrije u 18-om veku, kada su ga Turci nekoliko puta razarali i palili. Hram je obnovljen 1730., ali se manastir, nažalost, još dva puta nalazio na udaru Turaka koji ga ruše i pale 1738. i 1788. godine.

Prvi put na posredan način Vojlovica je zabeležena 1530 god. Reč je o najstarijem pouzdanom pomenu današnjeg Pančeva, za koji se navodi da potiče iz manastira Vojlovica. Najstariji sigurni pomen manastira Vojlovica potiče iz 1542.

Tokom Drugog svetskog rata do internacije u logor Dahau, u manastiru Vojlovica su bili zatočeni patrijarh Gavrilo Dožić i vladika Nikolaj Velimirović. U hramu manastira Vojlovice nalazi se čudotvorna ikona Bogorodice sa natpisom: „Obraz mnogopjenenij i čudotvornij presvjatija Bogorodici“, kojoj je Sveti vladika Nikolaj Velimirović, u toku svog zatočeništva u ovom manastiru, napisao kanon i nazvao ga Kanon Presvetoj Bogorodici Slovesnici.

Zbog podizanja Rafinerije nafte u Pančevu koja je izgrađena na manastirskom posedu 1965. život u manastiru Vojlovici je bio ugašen.
Problem je posle više godina prevaziđen, život u manastiru je obnovljen, a fabrika i manastir danas postoje u retko viđenoj simbiozi.

Clip.jpg
 
Manastir Hajdučica

12848844.jpg


Manastir Hajdučica je bio muški manastir Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi kod sela Hajdučica u istočnom Banatu, Eparhija banatska. Posvećen je Sv. Rafailu Banatskom. Nastao je nakon kanonizacije hilandarskog monaha Rafaila, poznatog podvižnika i iscelitelja, koji je umro u hilandarskom metohu u Velikom Bečkereku, početkom 18. veka. Sveti Arhijerski sabor Srpske pravoslavne crkve je proglasio za svetitelja Prepodobnog Rafaila Banatskog 1965. godine.

Episkop banatski Amfilohije Radović je počeo 1985. godine da gradi pravoslavni manastir u Hajdučici. Za manastirsku crkvu uzet je postojeći parohijski hram posvećen Sv. Arhanđelima. Crkva je izgrađena pred Drugi svetski rat 1939. godine, i predstavlja zadužbinu zemljoposednice Olge S. Jovanović, ćerke grofa Lazara Dunđerskog. Ikone na ikonostasu, u duhu srednjovekovno- vizantijskog slikarstva, radio je ruski ikonopisac Diki, tokom 1939. godine.

Manastir početkom 21. veka nije imao bratstvo, ali formiran je Hor svetog Rafaila koji izvođenjem duhovne muzike oživljava duh manastira i život bratstva širom Banata.Od skoro u njemu borave četiri monahinje, koje su prešle iz manastira Mesić. tako da je hajdučički manastir postao ženski.
 
Manastir Središte

manastir.jpg


Manastir Središte smešten je na živopisnoj padini sa koje puca pogled ka srpskom Banatu. Udaljen je 500 metara od sela Malo Središte. Po predanju podigao ga je Jovan Branković, sin Stefana slepog i unuk Đurđa Brankovića krajem 15. veka. Posvetio ga je Svetim Arhangelima Mihailu i Gavrilu. Molitveno je sabirao Srbe do 1777. godine kada je ugašen zakonom o crkvenim reformama, koji je sprovela Marija Terezija. Kada je utihnuo monaški život, manastirski hram su koristili stanovnici Manastirskog Prnjavora kao parohijski do 1788. godine, kada je upadom Turaka opljačkan i zapaljen.

Ova svetinja sa izvorom lekovite vode tek 1995. godine dočekala je trenutak svoga Vaskrsenja kada je započeta obnova sa blagoslovom tadašnjeg episkopa banatskog Hrizostoma Stolića. Danas ova svetinja kao slavu proslavlja praznik ikone Bogorodice Trojeručice.

konak-manastira-Srediste.jpg
 
Manastir svetog apostola Tome “Tomić” – selo Vojska

Nalazi se u ataru sela Vojska, opština Svilajnac, na 30 kilometara udaljenosti od auto-puta E-75, isključenje kod Markovca,na svega dve stotine metara od Velike Morave.

Ne postoje izvori o vremenu izgradnje, ktitoru, imovini itd. Više puta je obnavljan a skromna građevina svedoči o skromnim mogućnostima ktitora i obnovitelja jer se obnova vršila na starim temeljima. Verovatno je podignut u vreme Despota Stefana Lazarevića, pred kraj Srpske despotovine, kada se formirao novi sloj vlastele (stara je poginula na Kosovu).

Prvi put se pominje 1467. godine u "Tefteru braničevskog subašiluka", pod imenom "Idin", upisan zajedno sa selom Vojska.

Iz "Teftera" se može videti da manastir plaća turcima porez u iznosu od 20 akči što svedoči da je u to vreme manastir bio siromašan. Staro ime manastira "Idin" je možda greška turskog pisara koji je "Vavedenje" skratio u "Idin" ali to je nerešena pretpostavka.

Manastir poseduje više hektara zemlje t.j. šume, a dokaz za to je "Povelja" iz 1887. godine potpisana od strane knjaza Srbskog Aleksandra Karađorđevića. Naime, to je tapija(garancija) u kojoj, između ostalog, piše "...da kaluđerima niko ne smeta...".

Pomenuta povelja se danas nalazi u biblioteci Crkvene opštine Vojska, u lošem je stanju zbog ranije nebrige, a pronašao ju je sveštenik Teodorović Zoran.

U manastiru trenutno živi sestrinstvo koje, sa nastojateljem manastira ocem Nikolajem, uveliko obnavlja ovu svetinju i već sada se nadzire da će biti jedna od najlepših u okolini. Takođe, samo prirodno okruženje manastira je prelepo. Nalazi se na platou iznad same reke Velike Morave i opasan sa dve strane brdima.

IMG_2440.jpg
 
Каква је разлика унутрашња између манастира и цркве?

Нисам био ни у једном нажалост манастиру. Можда Лазарици.

Који је теби најлепши манастир у ком си била?
Волео бих да посетим неке руске манастире.
 
Za ruske manastire bi morao u Rusiju a..ovde u Beogradu možeš da posetiš i vidiš Rusku crkvu
koja se nalazi iza crkve Svetog Marka u bulevaru Revolucije kod Tašmajdanskog parka.

1666039949519.png
 
Za ruske manastire bi morao u Rusiju a..ovde u Beogradu možeš da posetiš i vidiš Rusku crkvu
koja se nalazi iza crkve Svetog Marka u bulevaru Revolucije kod Tašmajdanskog parka.

Pogledajte prilog 1240082
Другачије је то када си у Србији а другсчије када си у Руској цркви и у Русији.
Ларве... Белогорски манастир.
 
Ђурђеви ступови

Ђурђеви ступови су манастир Српске православне цркве, посвећен Светом Ђорђу који се налази на брду изнад Новог Пазара, у Старом Расу. Ђурђеви ступови су један од најстаријих српских манастира. Манастир је подигао велики жупан Стефан Немања у првим годинама после ступања на престо великог жупана (изградња је завршена 1171. године), а црква је осликана око 1175. године. Ктиторски натпис Стефана Немање у Ђурђевим Ступовима из 1170/1171. године је један од ретких споменика тога доба који је датиран, а представља важно сведочанство о почецима српске писмености.

srbija_pod_lupom-20221019-0002.jpg
 
Манастир Вујан, манастир Српске православне цркве, налази се на шумовитој падини под врхом планине Вујан, на средини пута између Горњег Милановца и Чачка, у атару села Прислоница. Припада епархији жичкој. Слава манастира је Сабор светог Архангела Гаврила. Није познато када је основан, али свакако потиче из 13. века.
708d9536b9b5efc5747b02c9bedff626.jpg

Wiki_Šumadija_VII_Vujan_Monestery_063.jpg

Manastir Vujan (9).jpg
 
Manastir Svetog Luke

Clipmanastir.jpg


Manastir Svetog Luke je smešten na blagom uzvišenju iznad sela Bošnjana, blizu Varvarina. Prema narodnom predanju, prvobitni manastir sagrađen
je u vreme kneza Lazara, krajem 14. veka, na mestu naselja iz rimskog perioda. Toponimi Grčka kosa, Grčka ćuprija i Grčki potok u okolini, ukazuju
da su prvobitni manastir krajem 14. i početkom 15. veka naseljavali monasi sinaiti, pristigli sa vizantijskog prostora.

271763548_10159656223293864_9107767368572442177_n.jpg


Zabeleženo je da su bošnjanski manastir početkom 19. veka, u vreme buna, zapalili Turci i da je tom prilikom stradalo mnogo naroda.
Jedan meštanin je u snu od svetitelja dobio poslušanje da na mestu nekadašnjeg podigne novi manastir. Dobivši blagoslov od tadašnjeg episkopa šumadijskog Save, verni počinju 1990. godine da obnavljaju svetinju. Saborni hram posvećen Svetom apostolu Luki je osvećen 21. jula 1996. godine.

Dolaskom arhimandrita Alekseja Bogićevića 2005. godine počela je i duhovna i fizička obnova ove danas raskošne svetinje.
U manastiru se čuva čudotvorna ikona svetog Luke.

Manastir je nedavno dobio nedavno je dobila carsko zvono iz Rusije, koje je danas osveštao patrijarh srpski gospodin Porfirije.
Zvono izliveno u Sankt Peterburgu, težine 13 tona, nemerljive je lepote, kažu meštani Bošnjana.
Kažu da zvono ima tu moć, da se čuje 50 kilometara.
Za carsko zvono, koje je najveće na Balkanu podignut je specijalni zvonik u manastirskom kompleksu.

306149141_10160078509443864_7055395817228476079_n.jpg


( izvori: Dobrocinstvo i RTS)
 
Manastir Drenča

Manastir Drenča sa crkvom Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se nedaleko od Aleksandrovca.

Podigao ga je, između 1379. i 1382. godine, nekadašnji velmoža kneza Lazara monah Dorotej sa sinom i kasnijim patrijarhom Danilom (III) i darovao mu velike posede oko Kruševca i u Braničevu, koji su uključivali dvor sa crkvom u Naupari (manastir Naupara). Ova povelja, rađena na zelenoj svili i sa voštanim pečatom čuva se u manastiru Sveti Pantelejmon na Svetoj Gori. Najstariji pisani izvor, koji pominje manastir Drenča kod Aleksandrovca je Žička povelja iz 1382. godine Manastirska crkva trikonhonalne osnove, posvećena Bogorodičinom Vavedenju, pripada Moravskoj školi i predstavlja jedan od najstarijih spomenika tog tipa, a Osmanlije su ga porušile 1454. godine. Radovi na istraživanju i konzervaciji ruševina Drenče obavljani su u nekoliko navrata (1952, 1967, 1971, 1981. i 2002), a potpuna obnova manastirske crkve izvedena je od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva, od 2003. do 2006. godine.

Manastir Drenča se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja.

294911_aleksandrovac-manastr-drenca_f.jpg
 
Manastir Pinosava

pinosava11.jpg


Manastir Pinosava sa crkvoma Svetog arhanđela Gavrila i sobrašica, nalazi se u ataru sela Kusadak. Sakriven je u hrastovoj šumi u blizini malog jezera. Udaljen je 15km od Mladenovca. Posle pada Smedereva 1459. godine, bežeći od Turaka, grupa monaha dolazi u Kusadak gde osniva manastir i podiže prvu crkvu – čatmaru. Crkva je bila sazdana od pruća oblepljena blatom.

Na istom mestu je kasnije sazidana brvnara, da bi 1733. godine bila sazidana crkva od kamena. Po predanju su se dve sestre, Pinosava i Vukosava, nasledivši pun sanduk zlata zavetovale da će sagraditi crkve.

Pinosava je sagradila Hram na ovom mestu, koji i danas nosi njeno ime, a Vukosava crkvu u Smederevu. Vukosavinu crkvu Turci su porušili do temelja. Ona nikada nije obnovljena. Zbog toga manastir Pinosava, pored hramovne slave Svetog arhangela Gavrila, slavi i praznik Velike Gospojine, kao spomen na crkvu sestre Vukosave.

Cekva je izvedena kao jednobrodna građevina, prostorno podeljena na naos na koji se nadovezuje oltarski prostor na istoku i priprata sa masivnim baroknim zvonikom na zapadu. Spada među retke sakralne građevine zidane od kamena tokom 19. veka u ovom delu Srbije. Fasadnu dekoraciju odlikuje izvođenje kordon i krovnog venca sa akcentom na zonu prozorskih otvora sa pilastrima povezanim stilizovanim, saracenskim lucima. Posebna pažnja posvećena je obradi zapadnog i severnog portala klesanih u kamenu i dekorisanih geometrijskim i floralnim ornamentom.

U porti manastira sahranjeni su Miloje Popović Đak – vođa Đakove bune i pukovnik Ranko Majstorović, član Srpskog sovjeta.

Clip1.jpg
 

Back
Top