Manastir Vraćevšnica
Manastir Vraćevšnica se nalazi u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu, oko 20 km od Gornjeg Milanovca, na putu za Kragujevac, pored istoimenog sela, na južnoj strani Rudnika, u dolini Vraćevšničke reke, opkoljen šumom, tako da se ne primećuje dok mu se sasvim ne približite. Sagrađen je 1428/29. godine, a sagradio ga je Radič Postupović, srpski vlastelin koji je živeo u vreme vladavine despota Stefana Lazarevića, visoki čelnik i sin gružanskog vojvode Milutina. Izgradnja manastira je bila velika zahvalnica Bogu zbog toga što su se po predanju meštani obližnjeg sela odnosno gore pomenutog sa Kosovskog boja vratili živi i zdravi. Crkva u krugu manastira, posvećena je Svetom Đorđu.
Prvi podatak iz turskog vremena potiče tek iz 1579. i odnosi se na obnovu razrušene Vraćevšnice za vreme rudničkog mitropolita Diomidija. Ponovno stradanje doživljava 1682. Obnovljena je iz temelja 1737, za vreme igumana Mihaila. Nekoliko puta je zapusteo i stradao, pa je zatim obnavljan. Godine 1842. sagrađen je zvonik na zapadnoj strani manastira. Konačno je obnovljen od strane Kneza Miloša Obrenovića 1860. godine.
Vraćevšnica je dugo bila, ne samo važan politički, već i kulturni centar čitavog kraja. U manastiru je radila jedna od prvih škola u ovom delu Srbije. NJu je osnovao arhimandrit Milentije Pavlović. Godine 1826. ovde je bilo 12 đaka i jedan učitelj, Simeon Zorić, rodom iz Austrije, koga je plaćao arhimandrit.
Manastir je imao burnu istoriju. Vožd Karađorđe često je dolazio u Vraćevšnicu. Godine 1812. sazvao je skupštinu u manastiru u vezi Bukureštanskog mira. Skupu je prisustvovao i izaslanik ruskog cara Aleksandra Prvog, koji je voždu i drugim narodnim starešinama podelio ruske ordene. U proleće 1818. knez Miloš je u Vraćevšnici sazvao narodnu skupštinu i na njoj odredio Kragujevac za srpsku prestonicu. Kraj crkve Svetog Đorđa, nalazi se grob Miloševe majke, u narodu poznate kao baba Višnja. Nedaleko odatle, Miloš je podigao konak za dušu svoje majke.
Jednobrodna crkva izvedena je pod uticajem spomenika Raške škole. Oltarska apsida, zasvedena polukalotom, spolja je petostrana, a iznutra polukružna. Naos i priprata su natkriveni poluobličastim svodom, dok se iznad spoljne priprate uzdiže visoko osmostrano kube. Fasade su obložene tesanim blokovima ružičastog peščara i ukrašene plitkim pilastrima, između kojih su slepe polukružne arkade na bogato profilisanim konzolama. Friz arkadica teče duž cele građevine. Sačuvan živopis iz 1737. rad je grupe zografa na čelu sa Andrejom Andrejevićem. Slikana dekoracija ikonostasne pregrade pripisuje se različitim autorima iz osamnaestog i devetnaestog veka. Jedino je zograf Stavro ostavio svoj potpis 1754. na ikoni Bogorodice iz najviše zone ikonostasa.
U manastirskoj riznici čuvaju se značajni predmeti, među kojima se ističu ikone, delovi nameštaja porodice Obrenović, portet kneza Miloša, rad čuvenog slikara Djure Jakšića, bakropisna ploča sa predstavom manastira iz osamnaestog veka.
Konzervatorskim radovima od 1965. do 1971. obuhvaćeni su konaci Radiča Postupovića i kneza Miloša. Radovi na crkvi i Baba Višnjinom spomeniku izvedeni su 1971–74, tokom 2002. slikarsko-konzervatorski radovi na delu zidnog slikarstva u naosu, a 2005. sanacija trotoara oko crkve.
Blagoslovom Svetog Vladike Nikolaja, na ovom mestu je 1949. godine osnovan ženski manastir. Prva igumanija bila je mati Ana, koja je, uz Božju pomoć, za organizaciju manastirskog života preuzele model iz Ravanice, od mati Jefimije. I danas se u Vraćevšnici redovno pominje ime mati Ane, čijim se uzornim podvižanjem i mudrošću vode monahinje.
Danas je manastir ženski i o njemu brinu monahinje. Život u Vraćevšnici je, možda, malo drugačiji nego u drugim ženskim manastirima. Sve što ima od namirnica, plod je rada sestara. Kaluđerice iz ovog manastira su poznate po pravljenju izvanrednog meda. Posvećenost Gospodu Bogu i srdačno gostoprimstvo prema svakom gostu glavna su čuvenja Vraćevšnice danas. Ovde utehu i blagost Božju pronalaze mnogi.
(preuzeto s sajta manastiri-crkve)