Jao munjo, moja je bila slepa! Ja tu patologiju stvarno nisam provalila, mame mi moje godpodze Nikolajevich

Zabavljala sam se sa tim momkom oko godinu i po dana ali posto sam zivela solo uglavnom smo vreme provodili kod mene... otisla sam par puta u njegovu kucu, i jedino sam primetila da su aljkavi, ali dobro, voleli su zivotinje i imalo psa i par macaka, sto mi se dopalo, bili su ukoceni (to sam osetila) prema meni, i ja sam kapirala pa sta me briga, s njima necu imati nista sem eventualno neke kafe i rucka par puta godisnje. I cim sam se udala pocela su sranja, ziveli smo odvojeno od njih, ali je gajba formalno pripadala njima, pa su krenuli sa raznoraznim zahtevima sve u stilu "ako ne ispunis to i to, mozes da se selis", obicno ne direktno nego nekako implicitno nametanje nekakvih duznosti, zavisnosti, tihe i konstantne pretnje... I kad god bih sa svojim bivsim pokusala da povedem razgovor o tome on bi mene napadao a njih branio. U jednom trenutku sam vec bila spakovala kofere da se iselim, nasla i gajbu i sve, i tek tada su se povukli. Onda smo presli u drugu gajbu, njegovu ne njihovu sve sa pricom eto, da oni ne mogu da se petljaju vise u nas zivot. Mislis da se nesto promenilo? Ni za nokat. Covek je bre svaki dan isao s posla kod prvo kod mame i tate, pa onda kuci. Sa njima je delio finansije jer sam ja bila ta "neprijateljska zena koja ce njemu oteti sve sto je stekao", rekli mu mama i tata i on se slozio. Ma daleko im lepa kuca, svanulo mi je kad sam otisla, a nisu verovali da cu se odvaziti, ljudi koji toliko polazu na materijalno stanje i imanje prosto ne mogu da poveruju da postoji neko koji ce svemu tome da okrene ledja, potpise papir na kome pise "nema zajednicke imovine" i da ode. Te ljude stvarno prezirem, pljunula bi ih na ulicu u svakom trenutku. A on...ce biti nesretan. Imace gomilu para, pet stanova, auta ali ce biti nesretan jer mu nece dozvoliti da bilo sta podeli sa bilo kim osim sa njima, svi ostali ce biti neprijatelji koji vrse atak na njihovo imanje, zene narocito. Prosto nece smeti da veruje bilo kome, a naucen je da je biti sebican vrhunska vrednost u zivotu. Tuzno, majke mi, tuzno. Jednom sam ga samo pitala, pa dobro, sta ce ti sve to, te pare koje talozis na racunu, ti stanovi? Zenu uskoro neces imati, dece nemas, roditelji ce ti umreti, brat ti je bolestan, ti ces umreti kao i svi mi, i sta onda? Oces to sve u grob sa sobom da poneses? Koja je svrha tog gomilanja materijalnih dobara? Nisam dobila odgovor, jer ga nema, svrhe nema, to je sticanje radi sticanja, da bi se imalo, bez ikakve namene. I tome nikada ne bi bilo kraja, nikada ne bi bilo dovoljno i sve drugo bi bilo podredjeno sticanju, a sve to pod komandnom palicom mame i tate. Nista sto bih ja rekla ili uradila ne bi to izmenilo. Ja sam bila...manje vredna od tih stvari, neko ko se koristio po potrebi, i odbacivao kad vise nije bio potreban, neko cija rec nije vredela ni pisljiva boba u odnosu na roditeljsku. Formalno to je bio brak, prakticno to je bilo nista. Procvetala sam od kako se zavrsilo, i u celoj prici me najvise jebu dve stvari: prvo, kako sam mogla toliko da omasim, a drugo, kako sam mogla toliko dugo i uporno da se borim za jedno nista, zbog jednog slabica. Ako to nije bilo zbog ljubavi koja je u mom slucaju bila potpuno slepa, onda sam ja jedan mongoloid. Treceg objasnjenja nema.