Reci da je čovek destruktivne prirode ili da su njegove strasti destruktivne je isto kao kad su u Zmajevoj pesmici slepci isli u Indiju da vide slona pa je svaki opipao samo deo.
Ocigledno da nisam destruktivne prirode cim sam se od srca izvinila i shvatila gresku. To ne znaci da mislim da si u pravu po ostalim tackama. Ali ono sto je meni ocigledno nije tebi itd.
Koliko sam mogao da primetim, nijedan čovek nije potpuno destruktivan, nego smo svi mi, kroz ceo život malo levo, malo desno. Svako od nas nosi u sebi jedan svet koji je replika ovog spoljnjeg koji nas, izvan nas, okružuje. Mudri tvrde čak, da su ta dva sveta koje čovek percipira: spolja i iznutra, ustvari jedno te isto i da je put mudrosti, to uvideti. Destruktivna ili ne, to mi liči na onu staru; da li je čaša polupuna ili poluprazna. Mislim, da sa te strane, možeš biti mirna kako god.
Strasti, isto kao i pomisli od čoveka sadrže, kako konstruktivnu tako i destruktivnu komponentu, dokle god čovek živi na ovom svetu, koji je sav sazdan od suprotnosti. U mislima možemo naravno svoju nameru okrenuti ka stvaranju i to je ono što najveći deo čovečanstva čini, ali bilo koje fizičko, materijalno dejstvo u tom ili nekom drugom smeru, od samog početka dolazi pod udar zakona suprotnosti, tako da mislili mi o sebi da smo kostruktivni ili ne, u principu nema nekog posebnog efekta. Uopšte misliti o sebi u svetlu neke pozitivne ili negativne osobine u principu nema nekog posebnog efekta. U karmički račun računaju se samoprocenjujuće osude nego dela i njihove tekovine.
Za tu Zmajevu pesmicu nisam čuo ili sam je zaboravio, ali na prvi pogled dopada mi se da su slepi potegli čak u Indiju. Zmaj kao da je ispao prorok. U poslednje vreme Izgleda da Indija dobro živi od mase slepih zapadnjaka koji nešto tamo treže, a valjda i nalaze.
Što se mene tiče ne moramo, da se saglašavamo po svakoj tački, tada bi se razmena mišljenja svela na nivo fejsbuka i dosadna zamrla.