Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Izbacili su me
iz autobusa
jer nisam imala parica
za kartu
Izbacilu su me
iz biblioteke
jer sam pokrala
sve Hemingvejove romane
Uživam u sobi
Napolju vrišti
vetar
uz zapevanje zvona
Hrama Svetog Save
Lepo je
i ušuškano
u mojoj sobi
Sendviči sa pršutom
i Za kim zvona zvone

Ne zvoni danas
zvono za nama,
recimo da smo još negde tu,
nije nam zima sakrila sve pute
ka nežnosti i snu,
još u nama emocija poneka
u zimsko veče zna da zadrhti,
ma pusti mraz koji steže
i duvaj brže da se greju prsti....
 
zaebite vise sa tim kritikama... molim Vas Pesnici
Pesnik ne mari za kritike

Šta možeš pesniku kritikom reći?
Da treba da nađe jače reči
ili možda da menja stih,
možda pesniku koji pesme pravi
i koji nema negde u glavi
pun kofer njih....


Pa ta pesma "Tri reci" je moja 2. pesma koju sam napisao. Pa me je zanimalo samo da li valja uopste. Nisam mislio da menjam nesto, ja sam pisao sta sam osecao tada i ne mislim nista da menjam. Nego cisto da neko kaze sta valja, sta ne valja, sta misli o tome ili bilo sta.
Hvala
 
Tri reci

Dajem svoju ljubav za toplu rec tvoju
Tvoje prve reci su hladne,
Nisu kao led, vec kao tecni azot.
Minus dvesta stepeni na na srcu mom opekotine ostavljaju.

Ljubav moja oprosti prvu rec tvoju,
Pustim te da mi po drugi put kazes,
Ti posaljes Helija da mi ugreje dusu moju,
A ja k'o dete malo, smrznut pustim te u srce moje.

Ja cekah trecu rec tvoju kao Penelopa Odiseja.
Ti cutis, reci mi sta osecas
Ubij me recju, bice to brza smrt
Cutis i koljes me tupim nozem.

-----------------------------------------------
Zelim kritike. Hvala


Prelepa pesma!!! :klap:
A koji ce ti djavo kritike?Sta mogu da ti kazu?Mogu da ti pljunu pod prozor da ti se klizaju udvaracice....;)
 
Najgore je nemati pa nemati


Bili smo blizu, jako blizu,
Ali nikada jedno uz drugo.
Tada tvoja blizina mi je bila dovoljna
Uz tebe sam bio ko sunce u svitanje.

Sada imam osecaj da te gubim.
Ustvari, znam da te gubm,
Ali pravim se da je to samo osecaj
I nadam se da gresim.

O kako je bilo lepo nadati se tebi.
Da se nadam jedino sada to mogu,
Ali ova sadasnja nada je ona ocajnicka nada,
A bila je skoro i realnost.

Nikad te nisam ni imao,
A tako brzo sam te izgubio.
Kazu najgore je imati pa nemati.
Ne! Ja kazem najgore je nikad nemati!

---------------------------------------------------
Ovog puta ne trazim kritike :hvala:
 
O odlasku

Zatvoren je krug.Rađanje -život - smrt.
Svijet je poludio,to je rješenje za sve nepoznate X.
Umro mi je (rodio se) drug.Smrt je bar normalno stanje,
ostalo od rođenja samo je čudan miks.
Ne plačem,pjevam,pjesma je moja suza,
za bol,za smjeh,za suze i grijeh,
pjesma...Glatko izrečen stih.
Nijesam ljut na ljude,na narod,ne na njih.

O,mama,ko je vriskao kad se rodih,
pamtim užasan vrisak,
taj da mi ne vrisne na grobu.

Svijet je poludio.U kakofoniji glasova ipak razaznajem bitne,
razaznajem tvoj i moj.Sve ine istine su sitne
samo je naša -Naša.

Od kruga do kruga život nam se ruga,
sad nam otme brata,sjutra uzme druga,
zatvaraju se krugovi,počinje novo doba
u njemu, čvrsto zbijeni, grob do groba.

Pjevam...

Nijedna suza neće kanuti tužnija od moje pjesme.
Suza,šta je to:kap iz oka kao kap sa česme.
 
dog_face boy

otisla je
i zamislio sam zvuk dima
magija je nestala
jer me nije razumela
iako cu nastaviti da zivim sam
sloboda ce biti moja patnja
Prodao sam dusu
za nekoliko osmeha od lazi mislim da je gotovo,da je vise nema
sklanjam se od ljudi
u nadi da cu pronaci utociste u ocima sunca
vatru davno izgubljenu.
Imam bracu u vukovima i mesecu,
sliku prijatelja, davno umrlog pisca
i snagu volje koja se vraca kao gladna zivotinja
zeljna hrane za trku sa vremenom
Strahovi me izazivaju
dok mi patnja sluzi da naucim da se smejem
a reci se lome kao krhko staklo
kad se suoce sa istinom o sebi
a ja stojim na zemlji i cutim
Tisina....
u tisini sam skupio svet i ponovo ga potrosio............


sedim na stolici u dnu podruma svesti
i gubim svoje luzerske misli
i
jos jedan dan sutnut u dupe.....


nabavio sam mali odasiljac moci
i usadio ga u glavu
on detektuje prljave djavole i i andjele satelite
popravka je skupa a zamene nema
ne pomaze ni lutanje od glave do glave
jedino takve bogovi slave.....


prljavo radno odelo i prasnjave cipele
i blokiranje besa kroz filtere stvarnosti
ponos i radost
patnja koja marsira nemilosrdno
dorucak za metalnim stolovima
i kafa iz neopranih casa
zvizduci iz agonije nejasnih osecanja
budjenje iz sna


besnilo kera koji povraca stvarnost pretvorilo se u zelju
u zelju da joj vidi lice ispod senke gde je sakrila tajnu
jer je topio celjusti u dodiru sa varnicom njenog osmeha
i nije je poznavao, ali disali su u istom ritmu
pesma zene koja igra u vatri razigranih kaubojki i crvenog ruza
i prizivali su kisu
i osecali su poznanstvo duha iz boce
posle su okrenuli ledja, i nastavili svojim putem po kaktusima srece
u ples do smrti................


doneo te vetar starog dobrog vremena
i prizvao pateticnost posleratnog bremena
i ovce su se raspevale i striptizete opasale
drhtaji romantike u momentima slave
pesmice od kojih se od muke cak i chobani dave



samo blues
i samo plac gitare u snu od dima,
barske stolice sa popucanom kozom
ugrejale su pozadine starih pijanaca,
slucajni prolaznik smatra da je uleteo u dosadu,
i znoj sa cela prati ritam stare pesme kojoj se ne zuri,
omamljujuce pivo je rodilo pricu o navikama koje se ne menjaju,
a stvari se menjaju i prolaze neprimetno,
samo blues ostaje isti.....


poshto mi je brat koji leluja po policama vasih soba rekao da divne reci i divne zene ne traju dugo a ja mu poverovao, jer je bio u pravu.. .pruzam ruku onom skotu koji uspe da pripitomi jednu vesticu......

ti zivis u cizmama ,ti si macka u cizmama sa pola paukove duse
ti se kreces po plashtu od ljubavi koje su satkali duhovi
ti padas u ruke najvestijem lopovu jer i ti krades
ti si ........hm..eh... pa to samo ti znas...
ti si plamen a on je sunce i nikako obratno
jer ti si slobodna od krvi i suza
i opet se dizes u nebesa sa onim krilima sto si ih pozajmila od mene,ha,ha,ha
obrisacu hiljadu slova i ponovo cu ih izbrisati mislima o pogledu u utrobu svetla
ali eto ostavljam ti moja krila i dizem casu za tvoje oci za kojima ovaj jebeni ker jos uvek traga
zato sto si charbonjak zato sto si besmrtna.......
PS:znace mala vestica kojoj je posveceno............


otisao sam da ispalim cigaretu.....
gorela je brzo.............
dvoumio sam se izmedju jeftine srece i uzvisene patnje
ipak nemogu da odolim.....
ona zna .....ti znas da je zelja koren patnje....ali jaca je od mene u ovom slucaju
pa.....zelim te baby...


kakva mala....kakva mala....skidam ti kapu i saljem ti tigra kojeg nosim u dzepu da te cuva...
cekam da me nesto raspali po mozgu.....previse lose ishrane utice na moju hrabrost
crne velike oci..ha,ha,ha pa ti si rajska hrana bogovima u vrtu ruza......
cekam da procitam tvoju pravu pesmu koju pevas dok se igras sa demonima koje poznajes....
eto dosta sam nasrao....ostao sam i bez cigara

bum bum bum

uocio sam mrlju u mozgu
uocio sam prazninu u dushi
ili negde u blizini
progutao sam zmiju u dzaku
bila je zapakovana u greh
omiljeni greh
stara prevara za naivne budale
gladan smrti ubio sam sovu na putu
ubica u srcu,dete u kolevci
sve se menja u trenutku,desava se neprimetno
posle sam vozio brzinom geparda u sprintu
zivotinje oko mene,zivotinje u meni
poredjenje sa njima je bolje nego mnogo stvari
zamisljam neoprana dupeta direktora firmi
kako se sepure u novim kolima
lepotice koje sanjaju lovu
mog kera kako mi govori da sam kreten
i pogledi
sitni plasljivi ,rezervisani i umisljeni pogledi
koji se bacaju sa litica okorelog ambisa propasti
zelim vam da se zgrcnete jutarnjom kafom
zelim vam da dobro obrisete guzu
sve je u tehnhici i u stilu

kao da se neko nameracio da me zezne sa tom muzikom
nisam trazio blues,hteo sam nesto zivlje
prati me vec tri minuta
note se slivaju iz usiju pa sve do duse
na mukama sam
ceskam celo,dodirujem i siske
,smislio sam ....
pokusacu polako da skliznem u drugi zanr
namontiracu ocekivanja
stara dobra plej lista
samo ona zna da me ovako zajebe

prelaz


Promene
potrebne su
Jer sa jednom promenom dolaze I druge
Uvek na bolje
Uvek na gore
Nikad ne znas
Dok ne prodju
Kad se okrenes nije ti zao
Jer nema kajanja
mudrost u kolacicu sudbine
Proslost je iza
Sad je ovde
I nikad vise
Nikad
samo u glavi
u secanju
Ocekujuci nesto vise u igri
dok sedis i cekas boga
Promene
Desavaju se spontano
Desavaju se naglo
Snadji se
Iskuliraj
Budi oprezan
Tesko je
Ljudi su naopaka stvorenja
Bez straha u u oci pogledaj
Videces sebe u njima
I njih u sebi
Promene
Jedna za drugom
U paketu
Cuda traju kratko
Prepoznas ih i slavis zivot
Cekas smrt
Jos jedna promena
I novo sunce
Stari mesec se smeje u jutro
 
Hajde, pruži mi ruku; jer ovo poglavlje moramo
zatvoriti zajedno.
Ti nisi tu.
Kao i uvek, pretvaraću se
Da si prisutan
Jer ovo bez tebe ne može.
Dakle, pružaš mi ruku; ispisujemo poslednju
Stranu
Mogla sam da te volim
Mogao si da me voliš
I tačka
Završeno
Okrećem nov list
Novo poglavlje u kom te nema
Jer nisi valjda mislio da možeš biti
Nešto više
Od jednog epizodnog lika?
 
К'о црни маг вечерас,
Под небом натмуреним,
Очију замагљених,
У глуви бдијем час,
Умрлу душу будим,
Да у тој ноћи спојим,
Те дроњке искрзане,
Каљаве нити златне...
Кроз блато вук'о сам их,
Прљава распикућа,
За новчић давао их,
За чудо до сванућа...
Бесмртна душо моја,
Из гроба где те бацих,
Вечерас зазивам те!
Па макар место тебе,
У њега лег'о ја...
 
Žaba u Noći

Kreketanje čuješ
a žabicu ne vidiš
pridješ li zvuku
sve umukne,
šuškaju samo
lišće i puckaju grančice
pod nogama
važno ipak je samo
da je napolju sve zdravo

uhvatim li je ljigava biće
mojim prstima treba li će?
 
Poslednja izmena:
LUKS IN TENEBRIS



Verujem da ćeš doći iznenada kada te niko ne očekuje
kada te skoro zaboravimo i lagano preko tvoga imena
razvijemo koprenu zaborava
kada izneverimo svu tvoju ljubav i žrtvu što si podneo

Doći češ
Staćeš predamnom iznenada kada se budem vraćao kući
umoran, tih, skrušen pun gnojnih rana sudbine i ovog sveta zaboravljenog

Doći ćeš
na pragu moje kuće žig da utisneš o tvom dolasku
za radost i zrak sunca na naše kuće da padne
da te dočekam kao umornog putnika
sa čašom hladne vode žeđ iskonsku da ugasiš
jer put je bio dug, naporan, pun prašine i soli
pa da te za stolom posadim u čelo pred mojom decom što te ne znaju
želim radost da podelim dok ručamo
i blagoslov tvoj da čujem za ženu moju voljenu
pa da pojedemo pogaču sa ono malo zelja u slast

Doći ćeš
videću te ovim očima koje samo tebe vide
i ako me ne vidiš i prođeš mimo mene
Staćeš, staćeš učiniće ti se da je neko prošao
Okrenućeš se
Videćeš me tada kako plačem ko neka luda na pustom putu
Od radosti što ispuni mi dušu nebo se u mene uli
Dok vetar kroz čemprese i kiparise razvejava ljubav tvoju

Doći ćeš, znam da ćeš doći
staćeš odjednom predamnom nasmejan i blag
i zagrlićeš me, priljubićeš me u tvoj topli zagrljaj

Znam da ćeš doći
staćeš predamnom kao što stoji prijatelj
s osmehom blagim i toplim, radosnog srca, otvorene duše
s darovima što vesele
 
Pohotom tela vojujes protiv Duha,
a dusa prazna,neispunjena i nezasicena.
Ceznes,kao da prolaze vekovi,a ono-trenutak je vecnost.
U prosoru bez vremena,sa malo vazduha i
puno uzdisaja-gusis se.
Ceznes,a sve sto prolazi,ciniti se da je samo zbog tebe tu,
kao da zbog tebe dolazi?!
Ti si nezasita!
Ne samo okolina,mracni ponori,dubine,
dim bez kojeg neces da dises,
nego i ona pohota te jede,izjeda-ti trulis.
Bez one suze sa osmehom i onim,podmuklo nevinim pogledom-ti si nista!
Ono sto govoris u sebi,
mislis da neko cuje?!!
To su zvuci violine bez zica,harmonike bez dirki-toje praznina bez eha.
Zamisli se,spusti pogled,
pogledaj dim oko sebe,
pogledaj zutilo tvoje koze,
vidi prazninu sebe-ti si nista!

Milan Vecanski
 
Elemen sjedinjenja stoji sakriven iza odluke,
zakljucan,iza zatvorenih vrata
u prostoriji u kojoj ima vazduha samo za pokretanje jednog uma i srca,
ili dva,
ali da ga koriste naizmenicno.

Da bi smo otvorili vrata i vecno naizmenicno disali,
moramo da sklonimo sve sto se nalazi ispred njih,
a da pazimo da taj vazduh ne bude zagadjen i prljav.
Cistota,jedinstvo i pokretanje,
dolaze od nasih dela koja sa zeljom i potrebom postaju jedno.


Svaka strast,sama je po sebi nemir,
a posle prevelike strasti tj.nemira,
dolaze posledice.
Svi mi tragamo za necim vecim od ljubavi,
lepsim od paznje i duzim od posvecenosti.
A ti si u toj potrazi izgubila samu sebe,
kucajuci na pogresna vrata,
koja su za tebe vec bila otvorena.

Milan Vecanski
 
Pohotom tela vojujes protiv Duha,
a dusa prazna,neispunjena i nezasicena.
Ceznes,kao da prolaze vekovi,a ono-trenutak je vecnost.
U prosoru bez vremena,sa malo vazduha i
puno uzdisaja-gusis se.
Ceznes,a sve sto prolazi,ciniti se da je samo zbog tebe tu,
kao da zbog tebe dolazi?!
Ti si nezasita!
Ne samo okolina,mracni ponori,dubine,
dim bez kojeg neces da dises,
nego i ona pohota te jede,izjeda-ti trulis.
Bez one suze sa osmehom i onim,podmuklo nevinim pogledom-ti si nista!
Ono sto govoris u sebi,
mislis da neko cuje?!!
To su zvuci violine bez zica,harmonike bez dirki-toje praznina bez eha.
Zamisli se,spusti pogled,
pogledaj dim oko sebe,
pogledaj zutilo tvoje koze,
vidi prazninu sebe-ti si nista!

Milan Vecanski
 
Эти глаза, как вино
Занеле меня дорогой Нинa,
Вижу, как они ночь каждую ...
В мечты красивой ....

Я не пьян
Я был восторг просто
с глазами, в которых
созревают осенью ...
 
Сизифов пос'о. Распетљавам,
У глави клупко запетљано,
О свету што га покушавам,
Схавтити. Све је просто, лагано.

Из мора у ком утапам се,
Себе за перчин да извучем,
То ситно чудо довољно је.
Збркане нити. Дубље се вучем...

Како у себи да раздвојим,
Све ствари, праве, замишљене,
Охоло мудрост приписах себи...
Сад јурим мисли изгубљене...

Уз брдо камен котрља се,
У вечност краја и почетка,
Једна се мис'о из друге рађа...
И опет моје клупко ме чека.

Плашим се се не разлете,
И крену светом да се роје,
Те јадне мисли узбуњене...
Без мене како да постоје...
И жељно чекам сан.
 

Back
Top