gorrad64

Pred zoru rumenu tvoje vedro oko
ipak tamu noći u dubini krije,
od sna probuđena,kao sivi soko
duša bi u visine...

Kao izdajnik nož bi u leđa
nevinoj istini da zarije,
ljubomor,oštra riječ što vrijeđa
i koja tu namjeru u značenju krije.

Otrovano jelo na trpezi čistoj
slobodi ljubavi slomilo je krila,
pitaćeš se posle i ti moja mila,
gdje ti je vera u iskrenost bila.

Ko da si na odru usnulu te gledam...

Noć je meni ova krvnik i spasitelj,
izdaju tvog oka od mene je skrila,
sad nas talas nosi sudbe hirovite
na hrid istine,da nam slomi krila,
postah oblak tamni tvoga neba vedra.
Ubij me.Sumnjom rasparaj mi njedra.

Odlaziš,a znam kad ostaneš sama
ni nebo te neće spasiti od tuge,
ko izgubljen potok među planinama
teći ćeš suzama od duge do duge

i plakati gorko bez snage za žrtvu...
Bilo bi mi lakše da te gledam mrtvu...

Ne sipaj zalud
Zvezde
pred Crnim rupama
Ne ćuti
i tuguguj
zalud
pred onima
koji Te vole
i čekaju

Pozdrav prijatelju

jahaču, kopljonošo, Prijatelju
ništa nije uzaludno
Ovako opojno mirišem
samo zato što ću
jednog dana
svenuti.