Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Selice

želeo sam
da zadržim
selice.
Da odzime
u mojim nedrima.
Da ih grejem
kao tebe nekada.

želeo sam
da se ušunjam
u njihovo
lutalačko srce,
da ga pesmom
raznežim

želeo sam...
Eh šta sam sve želeo,
ali svet vam je bio
širi od mojih nedara.
 
Otišla je u jesen. Sa prvom kišom. I meni nije preostalo ništa drugo osim da uplovim u svet muzike, slova, boja… Govorila mi je da ne voli jesen, a ja sam ćutao pijući cappuccino sa cimetom i skrivao osmeh u uglovima usana, jer…voleo sam jesen. Miris kiše, reljef na prozorskom staklu od razlivenih kapljica, šarenilo… I vetar u njenoj kosi. A onda sam shvatio zašto ne voli to ‘najšarenije godišnje doba’ i zašto je govorila tako zaneseno sa dozom melanholije. Uvek je u jesen odlazila. Od toga dana ni ja ne volim jesen.
Trebalo je vratiti se onom životu pre nje, a ja to nisam mogao. Mogao sam samo da gmižem između neba I zemlje čekajući njena šarena, mirišljava pisma. Svake nedelje stizalo bi mi po jedno u boji Veronikonog raspoloženja. Prvo je bilo ‘jesenjasto’, crveno – u boji ljubavi, i braon – simbol jeseni. Divio sam se njenoj poetičnosti, nežnosti…I distanciranosti.
7 crvenih slova. I jedno – Je t’aime.
Jutro je obuklo njene boje i upilo miris njenih pisama. Biće ovo lep dan.


B.
 
JednaZenska,
možda ovo i nije baš pravo mesto za jedno pitanje takve vrste... Ali, s druge strane, jedan deo tvog pitanja odnosi se i na pisanje.
Mislim da nije toliko bitno čime ćeš da se baviš, možeš da radiš bilo koji posao a da ti hobi bude pisanje, pa da izdaš knjigu. Ali da ti pisanje bude posao i da od toga zarađuješ... U ovoj zemlji - teško. Ja sam maturant gimnazije i spremam prijemni ispit za srpski jezik i književnost. Tako da, ako želiš da upišeš književnost, preporučujem ti gimnaziju (filološku ako imaš uslova za to).
:)
 
Ćuti
pusti Poroke
nek se došaptavaju

Slušaj ih
kako pevaju
i svaki stih
pokrste
sa
Zauvek

I ne zaboravi
da jecaš
i uzdišeš
u snu

I uvek se seti
da crno vino
po sebi proliješ
Za sreću
nesrećnih

A kada svane
ne greši dušu
o Noć

I ne laži
hladnoj vodi
da fleke ispira
 
Laste, uzvišeni dar

Laste moje imaju krila,
one prevaljuju okeanske strmine,
kao neke antičke vile,
streme ka svijetlosti,
negledajuć' beskrajnost tmine.

Na putu svom svetom,
ako osvrne se gore,
vidjeće svemir, a dolje strašno more,
te nedostižne krajnosti ovladaće joj letom,
od božijeg bisera nam' datog postaće,
krupnijim grabljivcima tek dnevnom metom.

Oni su laste nam smicali i prije,
iz čiste gordosti,
gladi što tijelo krije.
S' toga one drže uspravljen pogled,
ignorišu zavođenje beskrajnosti pukih,
hvataju zatonog Sunca poslednji ogled,
lipte od sreće,
pogleda mukih.
 
nikada nisam umela da napišem pesmu, pa evo, posle početne polušale, nešto između reda i stiha, sročeno sred nerada:

Za pesmu je potreban ritam.
Tap tap tap.
Kiša na klupi za penzionere.
Tap.
Izduvani balon na usnama seljančice.
Tap tap tap.
Moji prsti, prsti moje koleginice, ujednačeni ritam dobovanja po tastaturi.
Činovnička poezija, socijalni san.

Juče sam konačno shvatila kako se postaje pisac. Ona je vešto lovila krajeve tuđih života i uklapala ih u mozaik sopstvenog lika. Otkrivala sam je između redova, onako kako samo lažljivac prepozna tintu lažljivca. Blagoglagoljivo je zvučao taj glas, dok sam puštala reči da izađu iz svojih online okvira. Tap tap tap.
Skoro kao kiša u Surinamu.
Skoro kao pesma.
 
Anatomija zločina


Soba je odisala čistoćom
pritiskala ustajalim vazduhom
prenatrpana teškim nameštajem
lihvarska atmosfera
pogurene senke
voštana lica
prsti prepuni masnoće
bela čipka na stolu
kineski porcelan

samo je sevnula teška oštrica
kratak odsečan zamah
srebrno-sjajno sečivo
da bi se krik smrti ućutkao
bela čipka poškropila

zatvorio sam vrata
na mojim rukama
nije bilo krvi
tišina je carevala
u očima prepunim užasa
dveju džangrizavih starica
 
Ćuti
pusti Poroke
nek se došaptavaju

Slušaj ih
kako pevaju
i svaki stih
pokrste
sa
Zauvek

I ne zaboravi
da jecaš
i uzdišeš
u snu

I uvek se seti
da crno vino
po sebi proliješ
Za sreću
nesrećnih

A kada svane
ne greši dušu
o Noć

I ne laži
hladnoj vodi
da fleke ispira


То је моја девојчица... тако она то ради.
 
Pusti me

Pa gde me nađe
ovako mamurnog
bazdećeg i mlitavog
da kitiš poljupcima.
Zar ne vidiš da sam smoždio
više od pola smrdljive birtije.

Odmakni se dušo,
ovu noć sam
urlikom dilerijuma
poharao pakao.
Zamnom juri Đavo
sa svim svojim nakazama.

Ne grli me, ne ljubi,
samo se osmehni.
Možda ću, ako preživim,
tamo negde iza potiljka
mrvicom sećanja
zabeležiti tvoje oči.
 
Danas mi je vetar kupao glavu
Hodao sam kao posle bitke
Medju ljudima kao mrtim truplima
I dusa je ljubila svet
I svaki komad neba ponaosob

Uveren sam
Nisam ni bio medju njima
Bio sam tamo iza najdaljeg brda
Cim sam se zakleo prosjacima
Da vise necu ziveti kao drugi ljudi

Nisam isao nikud
Samo sam pustio noge neka idu
A ramena da ih prate u blesavom ritmu
Ispruzio sam ruku preko ulice
I dovukao zbunjenu devojku
Pili smo pivo
Ljubili se
Pa sam joj obecao da cu je ozeniti

Dan za pamcenje Ipak cim sam stupio u kucu
U polutamu sobe
Stropostao sam se kao izgladneli vampir
Cim mi je srce otrgnuto
Iz narucja zlatnog sunca

Ukratko
Dan za pamcenje
Sutra se zaboravlja
Sem nejasne slike
U maglama svesti
 
Jedna moja pesma

Zelim kritike, zelim da ucim. Hvala




***Jedina budi, jedina ostani***

Poklonih ti dusu moju,
Ti je uzela si,
Uzela, ali je u ruci nisko drzis,
Drzis i razmisljas.

Zasto razmisljas?
Pusti je neka se stopi sa tvojom!
Ja ne zelim moju dusu nazad
Ako ne treba tebi, baci je ti.

Uzela si je ti i ne das je nikome,
Ne das a cutis.
Hoces ti pune ruke dusa,
Pa kao teniseri lopticu da izaberes jednu,
Hoces da napravis as.

Razumem ja tebe, zelis najbolje sebi
Ali kad ti poklonim ja ono sto treba ti
Zasto cekas da vidis hoce lli biti drugi, bolji
Ima bolji znam ja to,
Ali neces ga naci, za tebe najbolji sam ja.
A da li sam?

Meni sigurno najbolja si ti,
Najbolja? Slaba je to rec za tebe.
Za mene jedina si ti,
Jeina budi, jedina ostani!

:heart:
 
Tri reci

Dajem svoju ljubav za toplu rec tvoju
Tvoje prve reci su hladne,
Nisu kao led, vec kao tecni azot.
Minus dvesta stepeni na na srcu mom opekotine ostavljaju.

Ljubav moja oprosti prvu rec tvoju,
Pustim te da mi po drugi put kazes,
Ti posaljes Helija da mi ugreje dusu moju,
A ja k'o dete malo, smrznut pustim te u srce moje.

Ja cekah trecu rec tvoju kao Penelopa Odiseja.
Ti cutis, reci mi sta osecas
Ubij me recju, bice to brza smrt
Cutis i koljes me tupim nozem.

-----------------------------------------------
Zelim kritike. Hvala
 
Tri reci

Dajem svoju ljubav za toplu rec tvoju
Tvoje prve reci su hladne,
Nisu kao led, vec kao tecni azot.
Minus dvesta stepeni na na srcu mom opekotine ostavljaju.

Ljubav moja oprosti prvu rec tvoju,
Pustim te da mi po drugi put kazes,
Ti posaljes Helija da mi ugreje dusu moju,
A ja k'o dete malo, smrznut pustim te u srce moje.

Ja cekah trecu rec tvoju kao Penelopa Odiseja.
Ti cutis, reci mi sta osecas
Ubij me recju, bice to brza smrt
Cutis i koljes me tupim nozem.

-----------------------------------------------
Zelim kritike. Hvala


jbs kritike
uyivaj
i pusti neke od nas da uyivaju u tvojim recima
 
KRALJ


Ja kralj mrtve stvarnosti
puštam u nevidljivo nebo
bele gavranove
naučene da oponašaju zvon
poslednjeg zvona
nad mitskom količinom vode
koja satra moje kraljevstvo

Ja kralj bez kraljevstva
molim se zadnjem Bogu koga nemam
rečima koje nisam sponzao
u ime naroda koji se radovaše smrti
koji je slaviše
rečima bestelesnim i sinjim
nerečima izbrisanih slova
jer sve zaboravismo i sve nesta
na našem putu bez povratka




 
Zaplači noćas...U suzi nostalgije
neka svitanje napravi dugu,
ne steži srce,neka se prospe,
pokaže tugu.Moja je luka
danas daleko...Brojim dane
kad ću što morem,što rijekom
dogalijati u Berane.
....................................
....................................
Jugo je moj brod crveni.Asfaltnim morem
ka luci plovi.
Okolo šljive - palme,
jabuke - orasi kokosovi.
...................................
...................................
U svitanje rano,ovih dana
doploviću ja do Berana,
na prvom doku vezaću lađu,
posle dako mi drhtave noge
i tu "Evropu" nekako nađu...
 
Nikad više njene reči
neće meni srećo reći,
nikad više njene oči
pogledom mi dušu peći,
nikad više moji snovi
njeni snovi neće biti
a ime joj ne smem reći
jer to ime moram kriti.

Stigla me je eto kazna
zbog malenog,nježnog sna,
duša mi je pusta,prazna,
stigao do samog dna,
nisam znao,njene reči
da ću kao otrov piti
a ime to ne smem reći,
ime njeno moram kriti.

Nikad više njenog smeha,
nikad više njenih reči,
vrragolastog tog pogleda
što u duši tugu leči,
nikad više njeno lice
pored svoga neću sniti
ni ime joj reći neće
jer to ime moram kriti.
 
Tri reci

Dajem svoju ljubav za toplu rec tvoju
Tvoje prve reci su hladne,
Nisu kao led, vec kao tecni azot.
Minus dvesta stepeni na na srcu mom opekotine ostavljaju.

Ljubav moja oprosti prvu rec tvoju,
Pustim te da mi po drugi put kazes,
Ti posaljes Helija da mi ugreje dusu moju,
A ja k'o dete malo, smrznut pustim te u srce moje.

Ja cekah trecu rec tvoju kao Penelopa Odiseja.
Ti cutis, reci mi sta osecas
Ubij me recju, bice to brza smrt
Cutis i koljes me tupim nozem.

-----------------------------------------------
Zelim kritike. Hvala

Šta možeš pesniku kritikom reći?
Da treba da nađe jače reči
ili možda da menja stih,
možda pesniku koji pesme pravi
i koji nema negde u glavi
pun kofer njih....
 

Back
Top