Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne umem reći - Idi sad.
Zato još uvek tu si.
Tu smo.

Ne umem te pošteno ni dobiti
već igram prljavo,
kao kakav lopov, što za život krade,
ja za tebe činim isto.

Ne umem da kažem i pokažem,
ali se nadam da ćesh da shvatiš.
Kako- ko li to zna.
Tako što nećeš verovati
da hladna sam kao ku.rvino srce.

Ne umem da budem zla
ali pokrivam lice
svaki put kada dobronamerno je,
ni sama ne znam zašto.

Ne umem nositi ni sebe samu sa sobom
i ne umem ceniti tebe pre nego što te izgubim.
Zato ti pišem - Idi sad.
 
"Parfem za stranca"

Prodji
ne zaustavljaj se
Ne trazi sebe
u bolovima mojim
...a bas ti divno stoji ta ogrlica na vratu...
Zakucaj podpeticama
kada prolazis
Ne gledaj mi oci
kao da nemas jedne takve na sebi
Ostavi svoju ljubav
u korpi za otpadke...tu na stubu
...a kako divno mirise tvoj parfem...
Ostavi me
da te gledam kako prolazis
Pusti
da mi bol grudi moje ispuni
Kako su lepe tvoje mindjuse...
Zatvorenik
srca moga si ti
Nikada neces iz njega izaci...
Bol ce tvoj drug biti
tuga ce grudi tvoje milovati
.....a kako lepo hodas sa tim podpeticama
Zelim ostati nezaprimecen
...kada cekas tramvaj u gomili bez boje
I ne zaboravi da stavis svoj parfem
...sledeci put kad prodjes pored stranca tog
 
Poslednja izmena:
Kao da godine iščekivanja
slivaju se među nas
i da osetim te prvi put,
klizim pod prstima tvojim
i drhtim kao prut.

Sve budne noći
u kojima sanjala sam te otvorenih očiju,
ruše se iza mene kao pređeni mostovi.

Sadašnjost imamo ovde
iako je jaka
bolna
i slatka,
njeni postajemo robovi.

Dok si u meni,
suza nema prostora da padne,
uzdasi je guše
i vrelina noći zimske, hladne.

I koža se grči
želja se na plafon popela,
gledam te u oči,
i znam da svojim postojanjem sam te proklela.

Ali, ako ti išta znači- Volim te.
 
Koračaš kroz maglu pogleda,
tiho gazeći požutelo lišće.
Vlažnim dlanovima
dodiruješ hladno staklo,
zamazano dodirima prolaznika.
Na ivici mekih usana
nosiš svežinu noći.
Gledam te
i reči mi klize nežno
niz dlan.
Želim te,
al' izgledaš tako daleko,
svake noći
kada dođeš mi u san.
 
"Jesenje proljece"


Lisce
mi pod nogama pucketa
Moje noge u jeseni nekoj
ne zele da njih rasture
Kako su divno poredjani
...pomislih
Zlatno crvene boje
nasih dusa u zelji
Hteli mi
da sebe utopimo u igru prirode
Kad,eto nam sunca
i proleca naseg
Svaka pora nase koze
u ljubavi obavijena
Zelje
kao list kad cvate
...dobija boju duse nase
Tuge nase nestaju
u zraku sunca
Nestasnost dusa nasih
postaje nase bice u zagrljaju
Sitne su te zelje nase
kada ih na vagu ljubavi stavimo
Velika nadanja
na prasnjavom putu bez semafora
Semafori za ljevo ili za desno...
Za put srece nase
u tugu
Za ljubav u poljubcu
kojega nemas
Kada poljubis bol
znas da si vecnost svoju dotakla
Ne slusaj me ti
samo srljaj u svoju bol
Ne brini o meni
ja sam u tebi bol nasao
Tamo cu i ostati...
 
sta, zelis da cujes suze kako kaplju
ili nadanja, sanjarije razne
snove
ulice prazne
planine, seoske krovove
zidove
zavese
brane ispred razjarenih reka
zelis da slusas kisu kako pada
hladnu
ili ti je dovoljan zagrljaj
jedan
a slusas li ti meni dok ti sviram
dok ti ta struna para kozu
ja sam samo strune i gitarin vrat i trup
a tvoji prsti me teraju da dam zvuk
 
"nema veze"

sad bih mogla da te nacrtam
plahovit kao vetar si
vetar u stenama
lako se dize i menja pravac
jak, plecat, ponosit
kako bi ga zagrliti bilo slatko
a da li bi bio lek
ili bi ispio zadnji cvet
ruka mi sama bezi
na rame ledeno
kao na trn
i usne ka vratu
on je crn

da li mi gledas u oci?
ja sam samo pevala tvoje reci
nemuste, iz pokreta
svidjas mi se, ne radi se o tome
ali ja sam prazna kao gitara
u meni nema nista vredno
nisam cun i ispred mene nije voda
nista nas ne deli

zar ti mene ne cujes
ja pevam svoj krik
i placem ga i sada
i cvetam i venem
i radujem se i stradam
zar je moguce da si gluv
a tako si lep

pij me
i nasmesi se

pogledaj u nebo
i kada je oblacno i kada je vedro
drzi me u gori
na stubama
pod nebom
vezi me
ne daj me begu
ni bregu
ljubi me i u snegu
 
Poslednja izmena:
Pustih svoj glas u sumrak
da zavija na životnom jarbolu,
već životima se molim Bogu
a prodala bih dušu Đavolu
za šaku bezbrige i gluposti.

Ostavih telo
na pločniku hladnom
da izađe u susret
trbuhu gladnom
ponekog prosjaka.

Poklonih misli
onom što ne zna,
da vidi kako je
kada te guta bezdan,
sopstvene glave.

Pogledom rastavih
san od jave,
noć od dana
i usne tvoje od svojih usana.

(Biću mirna kada uništim ceo svet,
jer tada neću imati od koga
mučno da čuvam svoj mali let.)

Zagrli me.
 
Komšija Žika, kicoškog keza,
sklon da se s crtkarijama zeza
jednoga dana -
-o, miš te jeb'o,
rešio napraviti okvir za nebo.


Ideja ga stisla, ne da mu mira.
-Oj, ženo! Dodajder parče papira!

Prihvati plajvaz, vrh mu zagrize,
i pusti poteze da po hartiji klize.


Nacrta zemlju, nacrta kuću,
i na vrh strane dva-tri oblačka,
a u sredini
nebo
skroz plavo
i ptica u daljini
k'o tačka


Al'- avaj, kuku,
aman i zaman
okvir za nebo ne beše taman
papir se uvi
nabreknu
nape
iz sebe najpre pticu odape
a nebo što ga okvir žulja
napolje poče ko reka da kulja
preplavi astal i sobu celu
razastre se po celom selu
zatalasa po brdima travu
i odnese jednu komšijsku kravu.


Još uvek ukočen, pod dejstvom stresa,
Žika se zagled'o u nebesa:

-Šta sam to naslik'o, jadna mi majka,
kad sve na kraju postade bajka...


 
Zatvorili smo se
Nemušti – onemeli
Bez sluha – ogluveli
Bez vida – oslepeli

Bez snage da uhvatimo svetlost
Susretnemo se i čujemo se
Daljinom doživljavamo
Hladnoću vremena
Prenapregnuti pokušavamo
Osetiti vlašnost ustajalog vazduha
Koji udišemo
Ja tvoj
Ti moj
Odmrznutu ljubomoru
Pesak njenih voda u ustima
Senku naših leđa koja beži
Nevid tamu na licu
I sve je to samo
Otisak ljubavi naše na listovima
Svele oskoruše
Koju vreme raznosi
Sve dalje sve dalje
I dalje
 
IX

Gužva i mešanje glasova na trenutak joj skrenuše pažnju sa mističnog zelenila u Georgovim očima. Za susednim stolom sedeo je sredovečni par. Blago pripijeni, šaputali su nešto. Nešto kao... Ljubav. Setila se predivne atmosfere Sin Rumba i interne šale njegovih gostiju. Gospodin Carlos joj je pričao da svaku žensku osobu, bez obzira na godine, oslovljavaju sa chicka. Forever young. Dvoje mladih prođoše kraj njihovog stola. Mladić joj je gledao u dekolte, a ona je ironično komentarisala cipele i haljinu devojke prekoputa. Gotan project i Santa Maria del Buen Ayre. Elektronski tango otkrivao je samo deliće prošlog vremena. Zamisli Borhesa sa svojom beležnicom u dnu kafea kako pokušava da otkrije vanvremenu sagu o tangu.

-Borhes bi verovatno kritikovao ove nove ritmove. Bez sumnje, basovi mu ne bi prijali. Gunđao bi i tražio način da se alefovski projektuje do svoje ljupke Beatrise gde daleki klavir svira Saboridova tanga, uputila je Georgu ljubopitljiv pogled.

-Borhes bi, mila, pronašao ekstrakt mitologije Saboridovog tanga u svemu. To je mogućnost izbora. Istina ne prodire u um koji se tome protivi. Ako su sva mesta na zemlji u Alefu, tamo će biti i sve luči, sve svetiljke, svi izvori svetlosti. Ja verujem da je on onda, u Alefu, video i tebe, ovaku lepu, kako sediš i mamiš uzdahe muškarcima. Čak je i Toni skrenuo pogled sa Melisse.

I Ognjenka se okrenu ka Toniju. Osmehnuše se. Melissa je nervozno grizla usnu bezuspešno nameštajući crtu na crnim čarapama.
 
tešiš me
tešiš me da sam sama
da me nećeš čuti dok spavam
dok sviće
kada ljuštim krompir
i širim veš
tešiš me
da zaludu ničem
tešiš me
da neću ostaviti trag
da će nestati
iako je drag
tešiš me
a znam
izleteće

...tešiš me
tešiš da sam sama
dok samouko skitam
samoprozvana
ofucala
Kraljdivica beogradskih bulevara
Pogledaj
zidove
Tamo je moje ime
Pogledaj
ograde
raširene
ispred nekadašnjih dvorišta
Tamo je moje ime
Pogledaj
prozore
u kojima su se
nekada
ogledale lepotice
Tamo je moje ime
Lažu
kada kažu
Samouka je dečak!
Lažu kada kažu
Samouka je otišla!
Iako sam ja sada
samo
stidljiva senka
crne kose
i osmeha
Uteši me
Slaži me
da sam sama
dok čekam
zemljotrese
i ratove
 
Jutro leži mi na plućima.
Kao gušter na zidu,
upijam Sunce.
Misli što lete ka tebi
nose svežinu šuma
i zvuke suvih grana što pucaju pod nogama.
Dao si mi mir,
na jedan dan.
Uneo nemir,
za ceo život.
Pomućena spoznaja
umršena u paukovu mrežu
grebe zidove realnosti,
ne bi li odletela.
Dalek si,
koliko god da si mi blizu.
Beži ti pogled,
iako je zakovan za moj.
Zato te neću.
Ne želim nekoga ko ne ume dati sebe.
 
Volim,
možda i više nego što bih smela,
krila spremnih za poletanje;
no, između mene i svežine prolećnih večeri
na ovim ulicama,
stoje rešetke.
Kao ventil na plućima,
koji zavrne se
trenutak pre no što potpun biva udah.

Ne tešim se više mišlju
da sloboda nije u prostoru,
već u duši.
Umorna sam od lepršanja po kavezu,
praveći se da,
zapravo,
volim da letim u krug.
 
Neki bi rekli ljubav.
Ja, samo vešt spoj reči i aktova.
Jer, u njihovim očima,
to što mrsimo prste i poglede,
znači više no što bih ja mogla reći
kada lagala bih o ljubavi.
Ne želim da se sve te sladunjave niti
razlepe po celoj sobi
i ostanu tu,
da klize niz zidove,
dok mi,
umorni i dotrajali od podavanja,
odlazimo svojim svakodnevnim obavezama.
Želim da osećam,
ali ne želim da mi se to desi sa tobom.
A, želim biti sa tobom.
Sve manje sam sigurna u naše korake,
sve više zbunjena rečima
i ometena dodirima.
Možda, da nismo nečiji, bili bi drugačiji.
 
...tešiš me
tešiš da sam sama
dok samouko skitam
samoprozvana
ofucala
Kraljdivica beogradskih bulevara
Pogledaj
zidove
Tamo je moje ime
Pogledaj
ograde
raširene
ispred nekadašnjih dvorišta
Tamo je moje ime
Pogledaj
prozore
u kojima su se
nekada
ogledale lepotice
Tamo je moje ime
Lažu
kada kažu
Samouka je dečak!
Lažu kada kažu
Samouka je otišla!
Iako sam ja sada
samo
stidljiva senka
crne kose
i osmeha
Uteši me
Slaži me
da sam sama
dok čekam
zemljotrese
i ratove

crno nebo i trans
odsecanje nogu od silne buke
grafitna prasina
i prolece
pada nam na ramena
od paperja
krila koja disu

sidji kraljice
pomirisi me
zaudaram na smeh bez razloga
na sedenje na klupi
samo usamljeno sedenje
u kom se istopilo cekanje

sidji kraljice
pomozi mi da hodam
uporno mi se smeje jedno dete
musko
uporno mi se smeje jedno dete
kraljice
i ne znam kakve to veze ima sa kruskom

sidji kraljice
i pojedi me
pojedi me da me ovo dete ne vidi
da me ne vidi kako placem

usreci me
kraljice
ne znam kako
ti znas
 
X

... „Hugo Pratt zaslužan je, svojim specifičnim minimalističkim stilom, za suštinske kulturne i artističke pomake u svetu stripa”, Toni je govorio smireno, čak svečano. “Kombinujući snažne priče sa velikim istorijskim i etnografskim istraživanjima Pratt uspostavlja svojevrsnu poetiku i dokazuje svetu da strip nije besmislica već umetnost, crtačka književnost. Prattov besmrtni, vanvremenski i višeslojni junak, Corto Maltese, prvenstveno se pojavio kao jedan od junaka u stripu Balada o slanom moru iz 1967. godine koji će rezultirati potonjim serijalom Corto Maltese iz 1970. godine. Ko je, u stvari, Corto? To ko sam tiče se samo mene, govori on, pa ćemo ispoštovati njegovu težnju da ostane tajanstven i neodgonetnut…”

Ostati tajanstven i neodgonetnut, pomislila je i tako izgubila kontinuitet Tonijeve priče. Zatim se zagledala u Georgovo čelo. Sazvežđe bora. Magija. Tajna. Ezoterija.

“… Epizoda Tango y todo a media luz objavljena je 1985. godine”, nastavio je Toni, dok je Melissa sređivala redosled fotografija stripa koje su se menjale na video-bimu. “Radnja se događa 1923. kada Corto posle dugo godina opet boravi u Argentini. U predgrađima Buenos Ajresa od 13. do 20. juna Corto istražuje nestanak Lujze Brukšovic i upliće se u opasnu igru međunarodne organizacije Varšava koja se bavi kriminalom i prostitucijom. Tako Corto, okružen svodnicima, lakim ženama i alkoholom, upada u pravu retoriku tanga. Pošto i Borhes tvrdi da postanak ovog plesa treba tražiti u svetu razvrata i bluda, dakle, u siromašnim četvrtima Buenos Ajresa kao što su San Telmo i La Boca, Hugo Pratt svesno smešta radnju svoga stripa baš ovde, u skladu sa interesovanjima njegovog glavnog junaka prema mračnim delovima grada, lopovima i lepim ženama. U barovima, kockarnicama, bilijarnicama i bordelima ovog boemskog i kosmopiltskog okruženja, gde su siromašni imigranti kroz ples izražavali svoj dubok osećaj gubitka i želju da se ponovo sretnu sa ljudima i mestima koje su ostavili za sobom, Corto stvara tango avanturu…”

Tango avant-ura. Tango budućeg vremena. Tango sutrašnjice… Ognjenka je ugledala Borhesa koji je posmatrao nju i Corta kako plešu tango Nuevo na ulici kraj ružičastog dućana. Tanghetto i Enjoy the silence. Govorio je, pomalo nerazgovetno i sanjivo: Možda je ovaj trenutak srebrnog sutona preneo svoju nežnost na ovu ulicu učinivši je stvarnom kao stih zaboravljen i ponovo nađen.

2zfj4lx.jpg
 
Poslednja izmena:
Ah znadoh te još od onog trena
ispalo je sasvim slučajno
nošeno vetrom
davnih vremena Antike
Znadoh
sluteći možda da sve je samo privid
tvoj osmeh
pred očima mi igra
lažući čula
pomućene pameti
te tako sada polagano
iz dalekog grada dopire
zvuk reč i misao
neprolazne lepote
i ja više ne slutim
za nas dvoje
 
XI

…”Danas, 15. juna, jeste dan rođenja slavnog strip crtača Hugo Pratta. Melissa Vasquez i ja odlučili smo da naš strip, Timless tango , prikažemo baš sada, pre nego zvanično bude objavljen. Prattov uticaj u njemu je više nego očigledan, ne samo zbog toga što se on i njegov junak Corto javljaju kao jedni od likova, već i zbog samog crtačkog stila. Naime, Timeless tango baziran je na snažnoj opoziciji crne i bele čime se postiže poetska ekspresivnost bezvremenog tanga čija se priča stalno kreće napred-nazad. Od jednog dalekog vremena do današnjice. Tango nije samo sinonim za ljubav i strast, već je i refleksija života u Argentini, njegova istorija, te je ovaj strip bogat kulturološkim informacijama pored zanimljive fiktivno-realne priče koja upliće brojne uticajne ljude Argentine kao što su Juan i Evita Peron, Che Guevara, Borges, Enrique Saborido, Arolas, Astor Piazzola, Carlos Gardel, Gabino Coria Penaloza, Alfredo le Pera, Evaristo Cariego, Jose Luis Salinas itd. Takođe, strip predstavlja svojevrsnu autobiografiju, jer je okosnica čitave priče moj dolazak iz Srbije u Buenos Ajres, poznanstvo sa Melissom, Ognjenkom, Georgom i čarima tanga. S tim u vezi, jednu od scena u stripu interpretiraće Ognjenka Ognjanović koja će pročitati svoju tango poemu u pratnji bandoneona koji svira George Verde, član lutajućeg pozorišta Tangueros negros.”

Usledio je gromoglasni aplauz i zvuk Ognjenkinih potpetica po tamno-braon lakiranom parketu. Dekoltirana haljina crvene boje isprskana belim tačkicama njihala se u ritmu bandoneona koji je vibrirao. Glas joj je podrhtavao. Trostruka ogoljenost. Ognjenka je bila specifičan spoj višedimenzionalne erotike i ljupke trapavosti. Velelepni hodajući oksimoron. Distancirana, rezervisana, čak uobražena, ona je u svojim očima skrivala mekotu, toplotu, lepotu. Dečačkim, pomalo šuštavim glasom strasno je recitovala pesmu, gledajući u Georga.

Tango romansa

Zagrljaj.
Tvoja ruka na mojim leđima,
jagodice srasle sa vrelom kožom.

Zarivam ti nokte u vrat.
Obraz uz obraz.
Dah kroz dah.

Vodiš. Pratim.
U nadanje se sunovratim.

Noge klize parketom
žustrim, strastvenim pokretima.
Sasvim sami pred svetom.

Žudnja. Život. Želja.

Muzika odzvanja ušima,
postaje sve moćnija i belja.

Puls. Pokret. Potreba.

Na podijumu za (č)igru,
podsvesni tango svesti.

t510gh.jpg
 
Čovek je sposoban da radi i gradi,
nekada više, nekada manje,
da pare izgubi ili zaradi,
da primenjuje il protraći znanje,
ali,
ma kakve ga sreće opile
il nezgodne se okolnosti sklopile -
uvek je sposoban da napravi sranje.


On može dobiti ili izgubiti
kada se krene u osvajanje
može on voleti pa potom mrziti
rasti pa pasti
u očajanje
al kad se nikakvi uslovi ne slože
i čini se da više ništa se ne može -
- on ipak može da napravi sranje.


Ma koliko u stanju ne bio
za postizanje željenih stanja
svaki se čovek s talentom rodio
da bude u stanju da napravi sranja.

Ta je sposobnost data od boga,
bez nje nas nema - ni jednoga.

 

Back
Top