https://snipboard.io/34B2v7.jpg
Pa zar Slavene balkanska rec i tamo gde su Sloveni nastali?
Kada se radi o marginalnoj, graničnoj pojavi, to diže obrve. Zašto je ima samo u pojedinim dijalektima, a ne i u ostalim? Zbog čega u više dijalekata, kao npr. kod Rusina (kod Trojanovića, str 341) ima ograničeno, suženo značenje? Bez obzira na to što nam deluje primamljivo zbog pretpostavljene (i još uvek nedovoljno rasvetljene) drevne prapostojbine Starih Slovena, činjenica da je reč toliko ograničena u upotrebi i rasprostranjenosti diže previše obrva. Mi pronalazimo razne reči, kao npr.
kanabis u Laciju, zato što se konoplja tamo i gajila, pa opet to ne znači da treba tražit u latinskom jeziku, jer je biljka bila uvezena sa istoka, iz grčkih zemalja (ali se posle zahvaljujući starim Rimljanima svuda raširila). Dakle, logika kaže da te reči kod pojedinih dijalekata među severnim Slovenima treba smatrati
uljezima; tražiti kako su one tu dospele (kao što bi neka reč koja se govori u pojedinim dijalektima Italije logično bila neka koja je tu stigla, bez obzira na to što može imati romanske oblike). Teza od Jokla koja je dobila vrlo široko priznanje u komparativnoj lingvistici, da je vatra jedna od severnorumunskih reči koja je u te dijalekte mogla dospeti, može biti odgovor. Sa druge strane, Oleg Trubačov je spomenuo migracije stanovništva usled provale Turaka Osmanlija kao jedan od alternativnih odgovora.
Uzgred, evo još jednog delića iz pominjane enciklopedije:
*h2ehjrtr-eha- ‘hearth’. \IEW 69 ( *at(e)r-)\ Wat 4 (*ater-)]. Lat atrium ‘forecourt, principal room, room which contains the hearth’ (< *'‘chimney-way over a hearth’), Alb vafer‘hearth’ (whence vatra ‘hearth’ in Slavic [e g., Czech vatra] and vatr& ‘fire’ in Romanian). This is a derivative, limited to the west and center of the IE world, and not everywhere there, of *h2ehx-ter- ‘fire’ (< ’’“burner’) seen in Av atar- ‘fire’, and, further derived, in Lat ater‘black’ (< *h2ehxtr-o- ‘blackened by fire’).
Mnogo juniš, bre. Matasović je odbacio vezu sa avestanskim. Ne znam ko te samo toliko napalio.
Da postavimo i šta veli Matasović po pitanju ove reči:
29. vatra (izvorno P); ta riječ pojavljuje se i u rum. (vđtraiu), alb. (vatre, voter), u bug. i nekim ukr. i slovač. dijalektima. Izvorno značenje je ‘mjesto gdje gori vatra’ (tako u alb. i rum.), istrorum. vatra ‘ognjište’; čini se da je ‘ognjište’ izvorno značenje, te da se u hrvatskom dogodila slična evolucija značenja kao u vulgamolatinskome, kada lat. focus u romanskim jezicima dobiva značenje ‘vatra’ (tal. fuoco, fr. feu, španj./hego itd.). Obično se riječ vatra povezuje s avestičkim atar- ‘vatra’, stind. atharvan- ‘svećenik ognja’, lat. ater ‘crn, čađav’. Međutim, riječ vatra pojavljuje se, osim u slavenskim jezicim a koji su bliski karpatskom području, i u nekim ukr. govorima, prilično daleko na istoku, u pridnjeparskoj Ukrajini, gdje je manja vjerojatnost posredovanja rumunjskoga. To otvara mogućnost daje riječ ipak slavenskog podrijetla (Klepikova 1973). Ipak, neobjašnjenom ostaje proteza (v-) jer bismo kod ie. *ater- očekivali protetsko j- (kao u slav. *jagn§ < ie. *agwne-n-, usp. lat. agnus). Ništa ne dobivamo ako umjesto u slav. pretpostavimo protetsko v- u nekom paleobalkanskom jeziku. Zbog toga sam sklon pretpostaviti daje vatra izvorno ipak tračka ili đačka riječ, ali da nema veze s avest. atar- ‘vatra’, već je od ie. *wet-/wot- ‘raspirivati, puhati’, usp. stind. (api) vatati ‘inspirira, nadahnjuje, upuhuje’, gr. detpa qpXo^ tj. ‘plamen’. Grčka riječ pravilno je izvodiva iz ie. *(h)wet-mn-, dakle ima podudarno značenje i korijen kao vatra, samo je izvedena drugim sufiksom (ie. *-men-/-mn-). Budući da je izvorno značenje riječi ‘mjesto gdje gori vatra’, očekivali bismo da je sufiks *-ro-, kojim je ona izvedena iz korijena *wet-, u ie. prajeziku imao lokalno značenje. Za to, također pronalazimo potvrde, naprimjer u imenici *h2eg-ros ‘polje’ (usp. gr. hyQOC, lat. ager, njem. Acker) izvedenu iz korijena *h2eg- ‘tjerati stoku’ (gr. 6yco, lat. ago itd.). Ukoliko ta analiza nije pogrešna, ie. *wot-ro- značilo bi upravo ‘mjesto gdje je vatra’ (*wet-/wot-). Budući daje prijelaz ie. *o > trač. a pravilan, najvjerojatnije je riječ u južnoslavenske jezike dospjela upravo iz tračkoga.
Obrati pažnju šta kaže Matasović. On smatra da nije
u slovenskim jezicima dospela tako, zbog toga što bi se očekivalo protetsko j- (
agnus ->
jagnje). Dakle, on to piše ne iz aspekt albanskog protestkog v-, dakle preskačući tu mogućnost da se radi o pozajmljenici iz protoalbanskog jezika (ili nekog od njemu srodnih paleobalkanskih dijalekata,
u kojima bi ta promena stare PIE reči već bila obavljena). Štaviše, Matasović ističe da je upravo ta nemogućnost da se u slovenskom jeziku izvete vatra od praindoevropskog korena, ako si primetio, kao jedan od argumenata
protiv teze da se ta reč razvila u praslovenskom jeziku.
Međutim, riječ vatra pojavljuje se, osim u slavenskim jezicim a koji su bliski karpatskom području, i u nekim ukr. govorima, prilično daleko na istoku, u pridnjeparskoj Ukrajini, gdje je manja vjerojatnost posredovanja rumunjskoga. To otvara mogućnost daje riječ ipak slavenskog podrijetla (Klepikova 1973).
Istina, ovo je
jedini pravi argument protiv teorije o starobalkanskom poreklu reči
vatra. Međutim, Matasović ne poznaje toliko dobro srpsku povest, pa mu malčice štrči reč
vatra koja nije u širokoj upotrebi u Ukrajini, već samo u pojedinim dijalektima, zašto se javlja u pridnjeparskom kraju. A evo i odgovora:
Na tragu upravo Trubačevog mišljenja o migracijama sa balkanskog smera, ja predlažem kao mogućnost da je u donjetsko-luganski kraj ona dospela u XVIII stoleću kao srbizam. Treba prekopati radove o ruskoj i ukrajinskoj dijalektici da se dalje prostudira.
U svakom slučaju, rekao bih da su argumenti u korist toga da dodamo reč
vatra našem
Malom ilirskom rečniku podosta jaki; ili možda da se tako najbolje izrazim,
kvalifikaciono dovoljni.
...pa nismo valjda mi iliri lopovi tudjih jezika i propagatori sumnivih tvrdnji.
