MALAJSKO LUDILO

etotako:
ali se zato svi tako nežno volimo
586.gif
Ma da, ludilo, ljubav je danas najveća perverzija, i zato osećanja moraju dooobro da se sakriju, da ne bi bili prokaženi i izopšteni iz ljudske zajednice. Muka je to.

01.gif
 
ogladneli kojote:
:lol: krstaš ja sam mali
oči moje zverski gore
kuckam gvirkam četujem
Celu noć do zore
i ništa ne priznajem
na ma kakve muke da me more
:oops: :oops: :oops:

8)
I da se vratimo na temu - ah, to bezdušno muško naspram tanane al' večite ženske pritvornosti, tako nešto tumače čika Selenića? Pa onda živela emancipacija u tom slučaju, tako bar možemo svi da budemo i tvrdo bezdušni i tanano ledeni. Napisala manipulacija? Eh, trebalo emancipacija valjda. :P
 
zainteresovana ovčica:
ogladneli kojote:
:oops: :oops: :oops:
"...Na šestoj strani forumskog romana Malajsko ludilo, autor prekida ( - teška srca malu s qrca skida - š'o bi rek'o Vuk S. K. ) čitanje o tvrdoj ledenosti i tananoj ženskoj bezdušnosti, nezadovoljan načinom na koji (pasionirano - do bezdušnosti!) verna, i za njegovo pisanije zainteresovana čitateljka, u svojoj najnovijoj turbo - džihad - folk pesmici, opisuje njegov niklik!
Autor je, reklo bi se, samo zamišljen. Pokušava da postavi jedno, zapravo vrlo jednostavno, filosofsko pitanje:
- Da li je moguće da devojka, čak i ako je pomerena koliko izvesna gospođiCa M, vidi stvarnost, za koju se zna da je nesumnjiva, tako različitom od njenog pravog, pojavnog izgleda?! U suštini, to je sada, samo prividno pitanje, jer, ne samo najnovije, već celokupno saznanje o istoriji i ozbiljnosti nasledne bolesti dotične gospođice, ukazuje na izvesnost odgovora.
Ono je, dakle, više izraz ljutitog čuđenja, velikog razočarenja, žaljenja nad čemernom ljudskom sudbom, no što je znak radoznalosti ili nedovoljne obaveštenosti. Priča koju je dotična ispričala, je plod ludila i kao takva, bar donekle, objašnjiva.
No, ako i tu, notornu činjenicu, ostavimo po strani, nameće se, neopozivo, pitanje:
Kako je moguće da, neko ko je toliko romantičan i zainteresovan ( kao ti, je l' ), može sebi da dozvoli, ne misao, samu pomisao da je "stvarnost" nesumnjiva, i da se ona ne može izmaštati, izmisliti, iskonstruisati, a kamo li ne tumačiti na više načina?
Naravno da se ( "iz aviona" ) vidi da si, kao i većina likova s foruma, odrastala u porodici koja je debelo zatrovana komunističkom ideologijom o "večitim" istinama, od kojih je "največitija" ona o - teoriji zavere -, i to ne bilo kakve, nego jeftine, bolesno jeftine...Kako bi, inače, sirotinja-raja, koja kroz intelektualnu maglu opipava dno svoje duhovnosti, morala...mogla da je "kupi"?

Tračevi, priče, skandali
Narode srpski, navali!

ŠTO JEFTINIJE - TO ISTINItiJE!..."
 
a ima i ona....gde ima dima ima i vatre....a ovde je ponekad dim zagushujutj


kao debele travestite .... lakshe mi tako .... poshto sam i ja jedan od takijeh....pa nadam se da su svi na 4umu ko ja (:
 
"...vidi ko se to meni dovuko :) Zdravo Lesi, ša ima..av..ima, ima i ona..
- gde ima pi.čke ima i dima- 8)
Dve trećine požara je posledica čiste podmetačine, dragi moj TUpaNE..huliganstvo, nemar, jedan mali kres i..u ostalom, šo bi' ja tebi o tome prič'o, kad se ti super podmećeš...
vidim da voliš da se igraš s vatrom... kad si već tu, da te pitam:

Je l', bre, ANTUpaNE - pi.čkin dime
Ko ti dade takvo ime..."
 
Ima finih likova na Forumu.
Ima ih i onako, shto nit smrde nit mirishu.
Ima i onih koje ne volim, al' su opet na neki bizaran nachin zanimljivi.
Ali ti si mi, choveche, ubedljivo najantipatichniji, i to josh na potpuno nezanimljiv nachin.
Tvoji kompleksi i psihoze prosto iskachu iz monitora.
 
Polako srce... Nemoj da si nestrpljiva. Vidis kako sam ja strpljiv sa tobom? Iscitaj malo forum, upoznaj protagoniste... Mi se ovde druzimo i poznajemo... I pljujemo jedni po drugima, ali kad steknemo kredibilitet. Tvoji komentari su besmisleni. Nece ti ljudi odmah aplaudirati, mada si mozda uputila logicno pitanje.
Tema ima veze i sa ljubavlju i sa seksom i sa strascu... Ni ja u njoj ne razumem mnogo sta, ali veruj mi da ima veze.
 
Julian_Duranona:
Polako srce... Nemoj da si nestrpljiva. Vidis kako sam ja strpljiv sa tobom? Iscitaj malo forum, upoznaj protagoniste... Mi se ovde druzimo i poznajemo... I pljujemo jedni po drugima, ali kad steknemo kredibilitet. Tvoji komentari su besmisleni. Nece ti ljudi odmah aplaudirati, mada si mozda uputila logicno pitanje.
Tema ima veze i sa ljubavlju i sa seksom i sa strascu... Ni ja u njoj ne razumem mnogo sta, ali veruj mi da ima veze.
Ne želim da iščitavam forum da bih se upoznavala sa protagonistima, družila se sa njima i/ili ih pljuvala, već da bih odgovarala na teme.
Sem toga, vaš komentar o tome da li će mi ljudi aplaudirati ili ne, je besmislen. Postavila sam pitanje da bih dobila odgovor, a ne aplauz.
:shock: Izgleda da su ovde neke teme privatne, a ne javne, odnosno opšte...
 
Nije srce zbog JNA slike, nego zbog toga sto si me nazvala likom... Ti si ovde lik, a ne ja. To sam zeleo da ti kazem... Ljudi koji su ovde, imaju fizionomiju, a ti tek treba da je pokazes. Ne budi glupa, kao sto si se okarakterisala. Tema je privatna, jer je neko postavlja iz licnog interesa, a javna je - jer svako na nju moze da odgovori. Ne osecaj se ugrozenom, ovo ti ne pisem iz osvete...
I ne moras da mi persiras. Nisam mnogo stariji od tebe.
 
Julian_Duranona:
Nije srce zbog JNA slike, nego zbog toga sto si me nazvala likom...
Nisam vas nazvala likom. Prosto mi nije palo na pamet da ona fotografija, koja podseća na armijske dane mog oca /koji inače ima 60 godina/ predstavlja stvarnu fotografiju osobe koja je na forumu pod vašim nickom. Zato sam rekla LIK, misleći na LIK SA FOTOGRAFIJE.

Komentar o mojoj gluposti je komentar o vašoj sujeti.

I mislim još i ovo - imam i ja fizionomiju iza svog nicka. Ali ne smatram da je ta fizionomija bitna na nekom forumu. Bitni su stavovi o temama, i diskusije o tom stavovima.

I ja ću vam se ipak obraćati sa VI. Verujem da ste dovoljno stariji od mene.

Što se tiče ove teme, nisam površno postavila pitanje. Prethodno sam temu iščitala, i zbilja je nisam razumela. Pritom me je zgrozila gomila nekih bljutavih citata... To je sve.
 
kojote:
..."Tada sam se prvi put okrenuo prema njoj. Pogledao je pravo u oči, koje je zaklanjala rukom od sunca, a potom sam zaustavio pogled na njenim sisama.
Nije ih skrivala. Pustila je da ih gledam...
Moja leva ruka, evo i dan danas bi se smio zakleti, sasvim nezavisno od moje volje, spustila se na njenu desnu sisu...
Bez žurbe, i dalje nepomična, rekla je:
- Ja to ne želim. Sklonite ruku, molim ljepo.
Umesto da je poslušam, ja sam se prevalio na nju i pritisnuo joj plećke uza stenu.
I dalje ne pružajući otpor, otvorenioh očiju, pribrana, rekla je, gledajući me ljutito, pravo u oči:
- Nemojte. Ja to ne želim.
Jedan trenutak sam se kolebao. Oslobodio sam joj ramena i obe šake stavio preko njenih sisa.
Nije se ni mrdnula, ni pokušavala da me zbaci sa sebe, odgurne. Gledali smo se. Sada je u njenim očima, makar to umijem videti, pored onog plamička ljutnje, bilo i želje, prave, ženske, je.bačke.
Skinuo sam gaćice.
Uzeo sam njenu ruku i tutnuo sam joj ga u šaku.
Nije ga prihvatila.
Onda sam je poj.ebo. Traljavo. Mekim qrcem.
Nije mi pomagala. Ali nije se ni opirala.
Bila je mirna. Teško je disala. Svršila je, uz jedan jauk, pre mene"...

Odlomak iz romana MALAJSKO LUDILO
S. Selenić

Šta reći o ovome?!
Čuveno ŽENSKO NE i MUŠKARAC SVINJA?!...ili...
NEŠTO SASVIM OBIČNO?!

Opet ti sa ti tvojim tripovima, bre imas forum za knizevnost...
 
"...Jedan "rezoner", večiti marginalac, stoji sa strane i komentariše -
:želim - kaže - da budem vrlo važan umetak, i da objašnjavam "ono između"!
- Uložak?
: Ne, ne! hoću da budem umetak, i tačka! Ja sam u suštini, i sam pisac...ma, književnik, bre, vešto zamaskiran. Nevidljiva osoba. Uvek govorim kroz neku ličnost koja je najnezavisnija. Tako dajem deo sebe. Ulažem nadljudske napore citirajući mega postove, opletem ih svojim mikro komentarom uz pomoć sličnih reči na kraju svake jeftine rečenice kojoj nedostaju slova. Njih gutam u očajanju...

- Na neki način se podudara. Toga ima u svim jezicima. Školski primer. Niko bolje ne obeležava čitavo ovo vreme, čitav ovaj krug, i čitavu ovu duševnu kataklizmu.
Žrtvuje lični život! Kao umetnost, ne, ali kao pečat vremena, itekako.
Možda značajnije nego da je potrošio najbolje dane na nešto trivijalno..."
 
"...Pilulama Gor..k..im trovalo se
Vreme
Dece naše ( u nama ) proklinje nas seme
Kremenu se plamen u sudaru
Krije

Nameštena muškost gde se
Ćosav brije

Obuzdavah srce, razum nema mere
Umu vezah usta
Srce mi se dere!..."
 
"...Neznana lepojka pobegla iz vrtloga velegrada. Cvet deliblatske peščare, uzor devojka, momak joj vrsan asistent na fakultetu gvožđarske struke. Imaće krasnog sinčića, kad reši da ga rodi. Svako bi se ponosio da je u njenoj.
Koži.
Pa ipak, male moje, sudbina nikad ne ide pravom linijom, đavo ne spava. Saletao je prvo mesar kod koga je kupovala ukusne šnicle, potom debeo ali vrlo duhovit pekar koji je umeo da je nasmeje i bez upotrebe brašna u te svrhe, zatim kućevlasnik, slika i prilika trule kapitalističke naravi, jer bolna je istina da neki američki bogataši svojim novcem žele potkupiti naše, manje imućne lepotice.
Najzad, pojavio se i rukavičar sa brčićima alla Klerk Gebl. Znam da bi za njim zadrhtalo mnogo vaše mladalačko srce, iako znate da je to pogrešno. Malo zadovoljstvo prođe a velika rana u srcu i na savesti ostane za ceo život. I tek što je Danica odolela orkanskim naletima još jedne lepuškase devojke s fotelje, a već se druga napast nadvija nad njen prijatno opremljen, privremen dom. Momčić joj sve više pada pod vlast alkohola i droge, druži se sa vagabundima i to ona ne može da spreči, jer je obuzeta svojim mislima.
Po čitave dane čeka; šta će se dogoditi sa njenim mladim životom, tek joj je dvadesetdeveta. Samo da joj stignu naše ilustracije, samo da dođe i taj petak pa da pročita šta sam joj pripremio iz srca, kao bratski savet.
Pitaju me; grafička radnica iz Beograda, poslastičarka iz Kragujevca, plavi orao iz Banja Luke i malena Jevrejka iz Novog Sada:
- Šta će biti s našom Danicom koja je na prekretnici života?
Eh, kad bih ja svima govorio unapred svoje sadržaje, kud' bi me to odvelo!
Strpite se do sledećeg nastavka

P.S. Onima koji mi savetuju da izvedem tako da se ona ipak spetlja sa tim rukavičarem, poručujem da ne žele dobro ni meni, ni našoj divnoj i dičnoj Danici.
Nek' se okanu ćorava posla..."
 
Kad prodjes ulicom platana, koracaj pazljivo, da slucano ne nagazis na moje korake.
Ne secam se koje je vece bilo, i da li dani uopste imaju brojeve, tek, ja nekako volim da zamisljam da je to bilo bas sedmo vece. Mozda zbog patuljaka koji mirisu, u basti preko drvene ograde, ili zato sto je kuca na uglu, sa drvenim kapcima, uvek imala naopako okerenut, poluotkinut broj koji je skripao u prolazu...Ili je to mozda bila kapija od kovanog gvozdja?...Ne secam se vise...
Secam se vetra koji je donosio talase toplote i osmeha koje je razvejavao po opalom liscu, pa bi se svaki put kad bih zakoracila zacuo zvonki smeh golicavih ulica.
Secam se kaldrme i neravnih ivica, po kojoj su se slivali potocici letnje kise, odnoseci sa sobom neke prosle dane i ko zna cije puteve.
Uvek sam gazila prvo levom pa desnom, pazljivo prenoseci tezinu sa pete pa sve do palca. I gledala sam ga sa uzivanjem kako se muci i savija. Oduvek su mi govorili da je palac neki buduci muskarac, pa ako je dugacak i prav, duzi od drugih prstiju, bice jaci od mene. A onda bih zastala i namerno ga skvrcila pokusavajuci da izduzim prst do njega. Bezuspesno. Uhvatio bi me grc i onda bi cvrsto stajala samo na jednoj nozi, kao neka nesklesna pticurina ili bi skakala uokolo kao deca kad igraju skolice.
Bilo mi je valjda sudjeno tako.
A pored su prolazili ljudi koji se nisu cudili. Bilo je nekog spokoja na njihovim licima. I uzasno me je nerviralo.
Rado bi pritrcala nekom od njih i zgrazila ga iz sve snage. Neko bi ocekivao da se naljute na mene, ali oni bi samo prosli us smesak - slatka devojcica. Doslo mi je da vristim. Ma kakva devojcica! I vikala sam! Ljudi, pa ja sam sasvim i potpuno odrasla! U meni je samo srce deteta, nezgaslo! Pogledajte...mahala sam pozutelom krstenicom...pogledajte ove sitne bore oko ociju...ovu mapu briga... Oko ociju koje su uzgred, uporno, htele da ga ugledaju. Mog muskarca. Pa su od napora zmirile i zmirile.
I onda se desilo. Ko grom iz vedra neba. Neko bi reko da sam mogla da ocekujem, ali nisam. I nisam mogla da se snadjem. Osecala sam kako polako propadam u bezdan, pa sve brze i brze, gubim tlo pod nogama. Kroz Eustahijevu tubu, poput onih kovitlaca po plocniku, proticala mi je muzika citave ulice: Koraci veliki i mali, i kapi u letu, eho klesanog kamena i sum odlazecih koraka...Odlazecih?!
Shvatila sam da su to moji sopstveni i vise ih nisam cula. Pocelo je da me boli, a ne bi trebalo. Pa rano je za boli?!
Otvorila sam oci sirom i ugledala...OTVOR SAHTE pravo iznad mene! Poklopac se jos romanticno klatio. :lol:
I zato vam kazem: Dobro pazite gde stajete, da slucajno ne nagazite na moje korake!
A i palac sam dobro opaucila i skroz iskrivila, pa sad vise nikoga ne gledam, jer kad bolje razmislim sta ce mi neki grbavi kepec.
Sad ga samo ponekad nezno pomazim, najneznije. Palac. Za svaki slucaj. :P
 
...mladih žena, Bože moj! A svaka, opet, po hiljadu iskušenja. Pomislite, kako bi to izgledalo, na šta bi ličilo kad bi svaka ispunjavala svoju, makar i najsvakodnevniju, želju sa nekim asistentom, prodavcem na ulici il' zanatlijom?!
Gorskom cvetu, neodlučnoj i plavoj vili želim da se i dalje uzbuđuju sudbinom naše junakinje, i neka iz toga izvuku pouku.
Časnoj sestri iz Bjeljine - isto.
Piše mi jedan naš ponosni zanatlija. Krojač je, ( šteta što nisi kubanski pekar, im'o bi veće šanse, pomislih ) a ne bi se menjao ni sa dirigentom, jer to voli više od svega. Njega interesuje da li je Danica postojeća žena ( baš tako je napisao - postojeća - ) i traži njenu adresu.
Samo bi joj još to trebalo! čak i kada bi postojala, čak i kada ne bi bila plod mašte iz moje glave.
Ide li naša Danica na korzo, u dansing tamo u tim jugo-amerikama, jugo-floridama, ***** li ga, na neka mesta gde bi' je u stvarnosti mogao sresti? - to opet pita jedan kontraaeroplanac iz Batajnice. Dični čuvar našeg neba je duboko zabrazdio. Gde je Betajnica, a gde Beograd, i to strogi centar! Jes' da nije Varoš Kapija, al' centar je!
A uz to, ja sam vam male moje devojčice i njihovi obožavaoci, sve ovo iskombinovao od mnogih poznanica i njihovih frođaka koje vidim pred sobom kao žive siluete. Kao onaj Ogist Eduard koji je prvi izmislio sasecanje figura uz pomoć makaza ( taj je baš makazama osvojio svet. )

Je li naša Danica pametna ili nespretna žena? - to opet pita jedna tužna i usamljena..."
 
Mala moja, s vaše fotografije vidi se da ličite na kraljicu Antoanetu, sa onim vašim plavim vlasima, mm. Barem da ste mi poslali jedan uvojak u pismu, to nije kažnjivo. S druge strane, koliki novac prolazi kroz vaše ruke dokle ga brojite, avi ostajete i dalje skromni.
Sačuvaj bože, šta mi predlaže optički radnik iz filmskih novina! Da u ovaj froman unesem epizodu o gubavcima.
Vi, dragi moj filmski novinarčiću ( koje cenim iz razloga uglađenosti, možda i više nego svoje ecconofile ), ne izmišljajte takve surovosti jednom i onako perverznom osobenjaku. Kažete da gubavac pronađe svoj otpadnut prst u krevetu, kod svakog buđenja. Pa šta bi smo mi sa tim nesrećnim prstom u ovoj našoj i tako tužnoj priči?
Ne mogu ni vama, draga devojčice iz Čačka, zadovoljiti želju da unesem u priču onog potpukovnika sa super smotre, pripadnika super državne bezbednosti. To bi, isto tako, bilo preterano. Potpukovnici, naši sokolovi, su svi ljudi neoženjeni, neki već i u ozbiljnim, ranim dvadesetim, godinama. Iako znam da i kod njih kuca, još uvek muško srce na vrlo vatren način. A mnoge se devojke lože na čin. U toliko Gore, milo moje dete.
Naša Danica će se sama postarati da ostane u jednoj savršenoj vanbračnoj ravnoteži, bez obzira na sve filmske starove koje može videti u našem časopisu, ili na dične potpukovnike koji, takođe, prođu nekad forumskom ulicom kao i svi drugi živi "ljudi".
Ostavimo je, dakle, da utoljava svoju jedinu, malu, skrivenu tajnu, da odlazi dvaput na nedelju kod doktora Forma, gde se izlaže umilnom biodejstvu kvarclampe, koliko zbog samog zdravlja, toliko zbog nekakve egzotike koja se, priznajem, i meni ponekad jako dopada.
Tamo vam ona nalazi svakojaki drugi svet, mahom ženski, s kojim pročavrlja kojih četvrt časa, a to joj ponekad zameni mnogi boravak na rivijeri, u planini, ili drugde, kuda ne može otići iz materijalnih razloga.
Ona o svemu ima svoje ( sopstveno ) mišljenje i neštedimice ga iznosi svojim ovdašnjim poznanicima.
Nek nam dugo poživi, dajmo joj još bar dvadesetak nastavaka, a posle...videćemo :wink:
A, evo moje drage, mlade prijateljice. :D
Ne znam samo, otkud taj turoban izraz na vašem, ionako - lepom licu :-? ..."
 

Back
Top