uh, ja nikad nisam bila sklona pisanju o ljubavi i osecanjima, posebno ne na ovaj nachin, mozda chak i ne umem, al moje je da pokusham
kao prvo ljubav i zaljubljenost... zaljubljenost su oni neki "leptirici u stomaku",kada nam se u blizini te osobe znoje ruke, lupa srce, apetit nam se smanji, vidimo samo vrline, a i mane nam ne izgledaju toliko loshe kao shto jesu. Idealizujemo. Trazimo dublje znachenje i smisao svakom pogledu, dodiru, rechi upucenoj nama. Kad volimo neku osobu (dechka, chlana porodice, prijatelja...) volimo je zbog nje same, zbog celokupne lichnosti, svih vrlina i mana. Spremni smo da uchinimo sve, pomognemo u nevolji, poslushamo problem, veselimo se sa njom, tugujemo. Nisu nam potrebne rechi da bi smo znali shta misli, oseca, dovoljan je pogled, dodir. I sto je po meni najbitnije-izmedju dve osobe koje se vole postoje poverenje i razumevanje. Jer bez toga nema prave ljubavi.
Kad pomislim na zavisnost odmah se setim onih parova koji svugde idu zajedno, sve rade zajedno, nemaju privatnost, nemaju vishe svoje mishljenje vec zajednichko. A to nije ljubav. U ljubavi je potrebna neka sloboda (ne mislim na sexualnu slobodu, na varanje i te stvari). Ja nju vidim u tim svakodnevnim stvarima koje su na neki nachine chinile nas pre veze(jutarnja kafa sa drugaricom, odlazak jednom nedeljno na bazen, pisanje pesama, dnevnika, muzika koju slushamo, igranje fudbala nedeljom u 5...). To mi je najlakse da opishem na primeru: imam druga i drugaricu koji su u vezi godinu dana (eto Vlado ne mogu a da ih ne spomenem

). Kazu da se mnogo vole. Prestali su da izlaze sami sa drugim ljudima. On je njoj zabranio da se druzi sa bivsim dechkom (sa kojim je raskinula pre 4 godine i od tad se druze), ona je njemu zabranila da igra sa drugaricama na zurkama. U skolu idu zajedno, u bioskop, u shoping, ona sa njim na mushku sedeljku (na koju ide sa ortacima iz osnovne), on sa njom na "zensko veche" tj pijanku kod mene kuci. Po meni to nije ljubav. Nemaju svoje slobodno vreme, nemaju privatnost, gushe jedno drugo... posesivni su. Ja tako ne bih mogla da funkcionishem. Bila sam u dugoj vezi, volela, provodila dosta vremena sa tom osobom, delila sa njim stvari koje volim i ne volim, kao i on sa mnom, ali smo imali svoju privatnost (koju chini mi se ponavljam po treci put-al shta cu kad mi je bitna),i svoj zivot.Valjda me razumete sha hocu da kazem (:
na trece i chetvrto pitanje cu odgovoriti nekom drugo prilikom...a i prochitala sam za sad prvi post, svideo mi se, volela bih i ostatak chisto da vidim shta se pisalo, kao i da vidim shta ce drugi sad pisati, pa da nastavim.