LOVACKE PRICE- Generalni remont u toku na dan 04.06.2005

JOVANA77:
I tako.... Krenuli me nesto ovi biznisi u zadnje vreme. 8) Prvo sam svercovala one automobile za bukija, pa onda prodavala gastarbajterima lovacke price, pa zatim (opet sa bukijem u duJetu) otvorila sokaru (o tome cemo drugi put) sto se pokazalo kao odlican biznis- uzivam i zaradjujem pare :wink: Doduse ne znam dokle ce buki da izdrzi da mi bude partner (u poslu) jer je njemu sto se tice ovog biznisa ipak zapao tezi deo posla....no rekoh, o tome drugi put :!:

Sve to bese lepo al ja nekako pozeleh da zapocnem opet nesto, ali sama....da ne delim zaradu ni sa kim (ebi ga buki, al mora se :wink: ). I razmisljala ja tako sta bi to moglo da bude....i bre, sve nesto ne mogu da se setim kako da za kratko vreme napravim velike pare. :?

I onda BUUUUUUUUUUUUUUM! :idea: Ma bre :? , nije nista eksplodiralo, to sam se ja setila sta cu da radim :wink: A mnogo sam se dobro setila, Pete W. mi moje slatke :!: :wink:

Krenem ti ja tako da trazim lokal, pa ga uredim, sredim, postavim crvene fenjere i krenem da trazim par radnica za svoju javnu kucu :P Al tu nastade problem :? :nece bre zenske da rizikuju da se zaposljavaju u nerazradjenom lokalu. Ma celu Austriju sam obisla da nadjem makar jednu za pocetak i nista. Svuda isti odgovor: "Kad ti se lokal razradi-javi se"... :evil:

E mamicu vam kurvinsku(mislim se ja) kad mi se razradi lokal necu vas primiti za inat!!!!! :twisted:

I tako slepo vodjena inatom, ja resim da sama razradim lokal. Speremim se lepo, nasminkam, obucem (tu sam se najkrace zadrzala) i sidjem u lokal....
kad sam sisla, videh za jednim stolom sede vec tri pristigla gosta. Pridjem lepo i pitam : "dobro vece, sta zelite?" (mora da se to ne radi bas tako, jer su me zacudjeno gledali). Malo se uplasih sto su se prilicno maskirali, al pomislih -mali je Bec, mozda se plase da ih neko ne prepozna. Rekose oni da zele da svo troje budu sa jednom zenskom. Iju, uplasih se ja, pa di cu svo troje da zadovoljim....qq mene....i pokajah se koji me **** terao da se inatim kurvama, al nema se kud sad....odosmo mi u sobu.... :P


Cim smo usli u sobu oni poskidase maske i ja odusevljeno videh da su mi prvi gosti u javnoj kuci ustvari Peta, Lisac i Bundeva....

Eto, to su pravi drugovi, dosli da mi pomognu da razradim lokal....Sad radimo udarnicki svo cetvoro. Buki i Lija su osvojili srca mnogobrojnih shvabica znanjem, izdrzljivoscu a o njihovoj obdarenosti kruze neverovatne price...Peta i ja imamo pune ruke posla (kako god vi ovo shvatili u pravu ste). Shvabe ne zale pare kada nam dodju u goste... :wink:

E eto mamicu im kurvinu, razradila sam posao i bez njih, sad me zovu i mole da ih primim, al ja necu. Odlicno nam bre ide i ovako...

Jedini problem citave ove price je sto opet moram da delim pare :? al ajd sad....ne moze bas sve kako ja hocu... :wink:

A ako neko ne veruje u ovu moju pricu da Bog da mu oci ispale...evo ovako :shock:

Evo , ja se odricem finasijske radosti zarad one dushevno-telesne.Ma bas me briga za pare :) Ziveo Rok-an'(nje) & Roll :))
 
Peta W.:
bundeva:
sta ces..mora se drugu pomoci u nevolji :wink:
Vidim,teshko ti palo...sve se bunish... :wink:
Znate,od silnog posla nemamo vremena ni da jedemo k'o svet...al'zarad dobre linije,odrichemo se pauze za ruchak (ako izuzmemo bukijevo brzopotezno gutanje sarmi) i medjusobno se...jel..zatezemo...to je stari loFachki obichaj... 8) :wink:

:!: :!: :!: Peta, Ljubavi, javi se !!! :cry: :cry: :cry:
 
Peta W.:
bundeva:
sta ces..mora se drugu pomoci u nevolji :wink:
Vidim,teshko ti palo...sve se bunish... :wink:
Znate,od silnog posla nemamo vremena ni da jedemo k'o svet...al'zarad dobre linije,odrichemo se pauze za ruchak (ako izuzmemo bukijevo brzopotezno gutanje sarmi) i medjusobno se...jel..zatezemo...to je stari loFachki obichaj... 8) :wink:


reci im sestro slatka, oni svi misle da mi uzivamo....da volimo svoj "posao"...a ne znaju da se mi ustvari posteno oznojimo....tezak posao...TEZAAAK!!!!!!! :lol: :wink:
 
Behu to pripreme za Helloween night :twisted: ..ili vec tako nekako,shta ja znam, :? ja sam dete sa sela….mi to nemamo. :!: Sprema se zurkica,svi chlanovi (drage nam I mile zajednice nashe) Foruma pozvani, :D buki I Lija organizatori :lol: (Zar ste sumnjali?). Joka,Nesi I moja malenkost pripomazu…da se nadjemo,zlu ne trebalo (puj,puj!) :o A znate kako bukiju varira pritisak, :!: za chas skochi,pa ga treba spushtati.A mi tu,pri ruci (desnoj,uglavnom!). :lol: Shto se tiche fizikalisanja,pored Milenceta,koji je bio zaduzen za dovlachenje montazno-demontaznih stolica iz Pancheva (nem’ pojma shto bash odatle,pitajte Liju!),nije bilo nikog… Ali! Kad je buki zazvizdao neku melodiju poput one narodne “Ja vragolan I moj deda…” :o 8) ,pocheshe bundevice da iskachu sa svih strana… :shock: :shock: :shock: Mlade,oble,zajapurene I or(al)ne za rad… :?
Joka se neshto mrshti, :evil: vidim ja,negoduje…Nesi me gura I kaze”Aman,Peta,ma jel’ se I tebi chini da su im te gace malo JAKO male?” :?: pa sve podviruje. “Jesu,Nesi,jesu…tange su to…I to kolicke!” :idea: Skenjah se I ja…I vec videh scenu orgijanja sa Lijom I bukijem u glavnoj ulozi,Milenceta kako sve to pomno prati,zbog radi toga da sutra obelodani,a nas tri ni manje ni vishe-drzimo svece! I to upaljene! :evil: :evil: I bi mi krivo…Neshto mi se ne mili ideja da tu kojekakve k..-devojchice navale na bukija…moze da mu pozli,a shta cemo mi onda bez njega? Bogami,kad bi mu od njih pozlilo,ja mu ne bi pomagala! Jok! E,bash neka umre! :evil:
Ugledah apotekarku..bez muza….u glavi mi se kuva opasna chorba…takoreci plan..Srdachno se pozdravimo,a ja odvukoh Joku u stranu…”Znash shta? Ajd ti sad lepo prebroj ove jadnice bez gaca,a ja cu da se pobrinem za ostalo!” A Jovani draaaaaaaago, :P zna ona kakav sam ja um. :idea: Stize limunada,na prvi liz kisela,na drugi vec slatka, :wink: chokolada sa njom pod ruku,Srculence se ljubi sa svima,do nas ce stici (tipujem) oko 23.47h. :lol: Jagodica trazi Click-Or-Die da ga tuzi zbog fotke, :? eventualno da se dogovore…jel,da to prodje..mislim,nekako blaze…bez sudije,kaucije,moze sa lisicama eventualno… :twisted: Lilu trazi poznate face,mashe nam odmah sa vrata… Baby Kate u elegantnoj haljini,osetih se jadno pored nje…I bi mi zao shto se I ja ne strouglih,mozda buki onda ne bi gledao… :oops: ovaj,dobro…da se vratim na temu.
Joka mi sa pola sale viche “Peeeeeeeta,ukupno 12,5!”
“Aman zeno,pa kako 12 ipo?Gde si nashla pola devojke?”
:shock: :?: “Cuti,Peta,ova jedna je tako jadna,mala,sicushna,gadna,ravna da joj I zid pozavidi,da nisam mogla da je rachunam kao celu…buki bi je nazvao polutka,znash?”
:lol: :lol: :lol: “Jes,vala,I to shto kazesh…Da zaokruzimo na 13 onda…volim okruglo..” :wink:
I stadoh da brojim:Nesi,Joka,ja,Srculence,Baby Kate,limunada,jagodica,chokolada,Lilu,apotekarka…u,majku mu…manjak!Fali nas josh za veliku bitku…Chekam na vratima…Snimih jagodicinu advokaticu:lolla! Searching…searching…..NaraFski! Ni jedna zurka gde se okupljaju selebriti ne moze da prodje bez nje:velika G.! :P 8) :wink: Auuuuuuu,shto sam se obradovala…Nismo se videle josh od onda kad sam…da,znam,opet lutam,shta cu…
Ma,dosta nas je…Nadjoh Joku,okupismo devojke I ja pocheh sa izlaganjem,drzeci jedan tanak shtap u ruci,dok sam na pesku crtala teritoriju:
“ovo smo mi..”nacrtah struchno nekoliko lavica…”a ovo su one…”kokoshke,naravno… “ovde pravimo sachekushu..”……………………
………………………………………………………………………………………
I tu se mi dogovorismo…
Kada se zurka priblizila kraju (ili pochetku drugog dela) dadosmo se u akciju… :arrow: :arrow:
Mushki deo ekipe povukao se u odaju…da,jednu odaju! Znate,tu sad treba da udju one kokoshke,a mi kao fol to ne znamo…Nda… :roll: :roll: :roll: I tu se onda oni…igraju ko ce koga itd … Ali! Nismo mi zene za dz! :idea: Dakle,napravismo onu sachekushu,za 25 sec podavismo kokoshke I obukosmo njihovo perje..I! Udjosmo u odaje….
:arrow: :P 8) :wink: Ma,da ste im videli izraze lica,ljudi moji! :shock: :o :shock: :o :shock: :oops: Nisu znali - lavice I kokoshke ne idu zajedno! :twisted: Ono shto se dalje deshavalo prepusticu vashoj mashti…(hi,hi..ili secanju,ukoliko ste bili tamo….)
Do sledeceg puta ili neke sledece zurke,voli vas
PW
:P :wink:
 
Peta W.:
Shto se tiche fizikalisanja,pored Milenceta,koji je bio zaduzen za dovlachenje montazno-demontaznih stolica iz Pancheva (nem’ pojma shto bash odatle,pitajte Liju!),nije bilo nikog… :wink:


Moja sledeca pricha ce zbog ovoga da se zove "Nikita"! Zivota mi! Chasti mi! 8) Ali pisacu je u notepadu, kod kuce, da ne troshim svoj dajlap rachun, pa cu da je istresem pred vas, sda vidite kako sam obuchavao devojchicu sa sela da bude fizichka radnica crni pojas treci dan... 8)
 
Ovo ce biti pricha sa tuznim krajem.

Verovatno i necete chitati dalje jer sam vam u startu otkrio kako se zavrshava. Zato vam i govorim, jer ovu prichu posvecujem onim retkim mazohistima koji dolaze ovde da bi patili i slushali bajke u kojima lik koji nosi tezinu priche na kraju strada.

Eto, otkrio sam vam josh jednu gorku chinjenicu sa kraja, oterao sve optimiste, i pricha moze da pochne...

Bila jednom jedna pecina. Hladna. Vlazna. Mali stvor po imenu Eho ziveo je u njoj. I to je istorijska chinjenica. Mnogi zapisi postoje o tome, a pronadjena je i autentichna krshtenica na kojoj je puno ime i prezime njegovo: Eho Drekavac. Napushten od rodjenja, nashao je u toj shpilji krov nad glavom, mir i tishinu koju moze imati samo neko u svom kakvom-takvom domu. Za nju je ostao vezan i nikada nije izlazio, pa je na njegovo postojanje skoro potpuno zaboravljeno, sve dok jednog dana radoznala ljudska istrazivachka noga nije bila spremna da krochi ka ulazu u to hladno prebivalishte, dok chovek nije postao toliko materijalno obezbedjen da moze da se zajeebava okolo i istrazuje vukojeebine i pecine rasute po njima. U to vreme procvata neistrazenih zabiti, onako kako samo umeju da se poklope dva trenutka, jedan vitez je okachio oklop o klin. Potpuno osiguravshi starost vec negde oko tridesete, sa shpajzom prepunim azdajskih shunki i u ranoj penziji zbog beneficiranog viteshkog staza, krenuo je da se bavi svojim omiljenim hobijem: speleologijom. Znate kako radi viteshki mozak. Mislio je:
Koliko klanja za ovo malo leta!
Od sada istrazujem lepote sveta!
Stizem vam, pecine, jame i rupe,
obezbedjen sam, boli me d#$u>*pe.

Bezbrizno je krenuo u svoju misiju, noseci samo koplje, njegov verni alat koji mu je uvek uzvracao ljubav, obezbedjivao mu hranu, bio oslonac i uteha u teshkim, samotnim nocima. Poshtapajuci se
prepichio je milje i milje,
otkrio i krstio mnoge shpilje,
a sad malo o nachinu na koji je davao ime novoj pecini koju otkrije. Sujetan kao i svi vitezovi koji drze do sebe, nije hteo ni jednu pecinu da nazove po nekoj drugoj osobi, sebichno ih je prisvajao, jer gde su oni sada dok mu se mrznu jajca trazeci te bezdane i dushegupke, lomatajuci se po njima! Nego je pazio pri ulasku u pecinu koji ce deo njegovog tela prvi da udje kroz ulaz, kao kroz ciljnu ravninu na trkachkoj stazi, pa koji deo njegove anatomije prvi probije prostor pecine po njemu ona dobija ime. Bilo je tu svakakvih shkakljivih imenovanja, ali o njima nekom drugom prilikom. Vazan nam je konkretno trenutak susreta sa Ehovom pecinom ili s pecinom u kojoj je, po prichi seljaka iz okoline, ziveo Drekavac. Seljaci su to ime izgovarali sa strahom jer je stvarno zvuchalo kao pazljivo izabrana zastrashujuca kombinacija suglasnika i samoglasnika, ali da su se malo vishe raspitali u opshtini, pronashli bi porodichno stablo Drekavaca chija zelena grana, jedina koja nije usahla, ostade noseci kratko i neobichno ime - Eho, jedan jedini pupoljak, moguci plod nade.

Pre ulaska vitez oseti neku jezu, posebnu njenu vrstu, ne od onih koje mu govore da na drugom kraju pecine ima neki otvor pa pirka promaja. Drugachiji zmarci to behu, zlokoban predosecaj. I krochi u nju zaboravljajuci da pripazi shta ce prvo da probije ravan ulaza, nego kad je stao nogom sine mu da mora da je imenuje, i videvshi da je petom prvo dodirnuo dno, reche zvanichno: "Ova pecina ce se zvati Petina pecina!" . Opusti se jer je prva formalnost zavrshena, kad se iz dubine pecine zachu neki dubok i zlokoban glas zapevajuci: "Ova pecina ce se zvati Petina pecina!". Rechi koje je izgovorio vratishe mu se u lice, izmenjene i izoblichene, dizuci njegovu bujnu kosu ka pecinskom svodu... Ukochio se. Smrznuo. Koraknuo unazad i usmerio koplje vrhom od sebe. Chekao je napad. Ali njega ne beshe. Samo tishina. Muk...

Eho je iz dna pecine gledao ovo chudno stvorenje na tri noge od kojih je najvishe tereta trpela ona sa najoshtrijim vrhom, poshtapalica, i mislio kako ima najzad neshto zanimljivo na programu. Ulaz u njegov dom iz polozaja u kom je stajao izgledao mu je kao ekran TV-a i na njemu je do sada gledao samo vuchiju sortu koja je dolazila tu na opshtenje, pa kada bi muzjak zavijao on bi iz dna pecine oponashao taj jauk plasheci jadne zivotinje u trenutku u kom im to nije bilo najpotrebnije. Jadnim vucima je tih godina naglo opao natalitet zbog frustracija tokom odnosa izazvanih shokom od jauka Drekavca (podatak koji su kasnije obelodanili lovochuvari). I kada je zachuo novi zvuk potrudio se da oponasha i njega, ali ipak je ova proshirena rechenica bila komplikovanija od vuchijeg: "Jauuuuuuuuu!" pa je zvuchala i njemu samom jezivo kad je oslobodio iz svog grla. U tom trenutku stvorenje na tri noge ostade na dve, a treca se podize, pogleda ga i namrshti se preteci.

Vitez je imao rutinu pri ovakvim sluchajevima. Kad naidje na azdajinu pecinu on samo usmeri koplje ka ulazu i pusti ga da singera samo. Kad zavrshi svoj posao koplje biva izvucheno iz pecine, prebrojavaju se nataknuti objekti na njemu i pravi se zapisnik, ali davno je bio poslednji put. Dugo nije osetio ovakav udar adrenalina, prijalo mu je. I njemu i njegovom krvozednom orudju. Pripreme su bile zavrshene, koplje u borbenom polozaju, otimalo se iz ruku, mali problem je bio shto su azdaje istrebljene i ono u shta sada nishani je neshto nepoznato, ali ko josh o tome misli u ovako neposrednom trenutku. Klanje je bilo izvesno. Koplje je uletelo i uradilo svoj deo posla.

Eho je ochekivao novi zvuk koji ce da oponasha, zeleo je shansu da se popravi, da dokaze da moze da dostojno ponese bilo koji vokalni izazov na svojim ledjima. Zvuk koji je sledeci chuo bio je zvizdanje koplja kroz vazduh na ulazu u pecinu, napeo je sve svoje glasne strune i perfektno ponovio: "Sswissssssssss!", radovao se jer je zvuk koji je ponovio bio chak jasniji i kvalitetniji od originala, unapredio ga je, a onda je osetio oshtar i kratak bol. I chuo je neshto chiji zvuk po prvi put nije umeo da oponasha. Chuo je korake smrti koja mu se priblizava...

Ovde cu da zavrshim pripovedanje, daljim opisivanjem pokvario bih zanimljivu legendu, samo cu vam reci da seljaci od tada velichaju penzionisanog viteza kao choveka koji ih je oslobodio straha od drekavca, a taj dan se svake godine slavi po okolnim selendrama kao "Dan kada je vitez ubio Eho u Petinoj pecini".

Ali ja sam ponosan, bez obzira shto cu posle ovog javnog teksta da pretrpim kritike, shto sam vam isprichao prichu iz onog drugog ugla, i shto cete najzad malo manje da slavite vitezove kad ste spoznali istinu i sa zrtvine strane...
 
Mnogo ste posustali... Vidim ja da je kod vas sve pricha, and no action. A ova mi temica nedostaje. Chini mi se da su velika zatishja u lovachkim prichama nastajala posle mojih javljanja, ne znam zashto. Mozda jer stvarno sednem i izlupetam bezvezarije, shta mi god padne na pamet. Ajde, stvarno necu, samo da neko pochne, chita mi se neshto mashtovito na ovoj grani foruma... 8)
Pzdrv...
 

Back
Top