Nije mi jasno,zašto ne bi važila za mene ta izreka?Koliko ja znam,svaki čovek je priča za sebe?Da je bilo mogućnosti,da živimo nekim drugim životom,a da ne stupimo u brak,ja bih to i učinila.Naš brak nije kao što kažeš,dogovoren brak.Jesam puno uložila i strpljenja i osećanja,i čega sve ne,da bi naš brak i uspeo i funkcionisao,ali đaba mi sve...Živeli smo nekih 50 km udaljeni jedno od drugog,pa baš i nije bilo mogućnosti izbora.Zato sam se i odlučila za formalan brak,jer da nisam,mogao me ladno staviti na ulicu,kad god mu se nešto ne bi dopalo,ovako ipak ga taj papir,kako tako koči.Vidi se da ne poznaješ mog bračnog druga,čim predlažeš razgovor.Sa njim se ne može razgovarati!Svaka tema se završi mojim monologom,silnim mojim pitanjima koji ostaju bez odgovora sa njegove strane.Najviše od njega što dobijem je klimanje glave.A želim da sam načisto sa stanjem stvari i sa njegove strane,a ne da tapkam u mraku,ali kao što rekoh,sa njim se ne može razgovarati.