Ljubodrag Simonović - Duci

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ducijev nastup na TV Most,Maj 2007

Duci je ovom prilikom,na TV Mostu, jasno izložio sliku moguće bolje budućnosti za čoveka i da je danas glavni čovekov problem u egzistencijalnoj ravni,te da je zbog toga glavna stvar uništiti kapitalizam koji u krajnjoj instanci ima planetarno-ekocidni karakter,dakle uništava svet , prirodu,reke… i samim tim čoveka, koga samo instrumentalizuje u svom završnom destruktivnom sveuništavajućem pohodu radi vladajućeg “božanstva” novca i profita,stvarajući od čoveka,putem industrije zabave i masovne kulture, idiotizovanu pokretnu nakazu,ekonomsku životinju, duhovnog roba, koji će poslušno i nemoćno u gubitničkom maniru čoveka “osuđenog na propast”,prihvatiti nemoćno postojeće stanje stvari i nakaradnih nemoralnih vredenosti,te da kao takav,a za svoje nezadovoljstvo, neće tražiti rešenja kako da postane slobodan čovek,stvaralačko i misleće biće koje će postavljati prava i jedina pitanja za svoj spas i život u slobodnom i humanom društvu,već će tražiti utehu i kompenzaciju u industriji zabave,za svoj sve krvaviji i sve teži život “dobrovoljnog gubitnika”.
Na glavnim elektronskim medjima nema ni jedne ozbiljnije i temeljnije diskusije o problemima čoveka,zato i postoje sve te televizije u kojima je 99% emisija zabavnog karaktera,kojima je glavni cilj da zaglupe i idiotizuju čoveka,a s’druge strane život na planeti u svim državama polako nestaje,priroda se nemilice zagađuje,čovek stalno ratuje, i sa sobom, i sa drugima,svuda…on nestaje,mutira…tako da je glavna poenta svih tih televizija ta,da u momemtu kada čovek oseti nezadovoljstvo sve gorim i gorim životom,ne uključi um da razluči šta je šta i da tako pokuša da nađe rešenje za svoje probleme,već da po “munjevitoj” robotizovanoj refleksnoj navici, pritisne taster na daljinski,i tako uđe u virtuelni svet raznih televizija gde će samo naći utehu i kompenzaciju za svoj već unapred prihvaćen život gubitnika.
To je tako,jer je to postala strahovita zavisnost na nivou narkomana: “TV narkomanija”.
Ova slika bolje budoćnosti koju nam izlaže Duci posebno je izraženija,jer je u ovoj TV diskusiji imao svog oponenta sa svojim desničarsko-konzervativnim pogledom na svet,što u stvari i pospešuje da se lakše vidi Ducijev projekat bolje budućnosti koju on nudi.
U ovakvim kriznim situacijama,kao što je danas, i kod nas i svuda u svetu,ovakve emisije bi potpuno otvorile uspavane oči čoveka da konačno progleda, a kada bi se poput reklama prikazivale non-stop,za buđene ne bi bilo potrebno više od mesec dana.
P.S.
Moj drug koji je snimao ovu emisiju imao je nešto slabiji signal sa TV Mosta,ali je slika potpuno zadovoljavajuća.
Pogledajte Ducijev nastup na TV Mostu
Preuzmi video klip ( 183.5 MB. 1h. 18min. 12 sec.
 
Poslednja izmena:
Ducijeva tribina u Paraćinu 1996



Link ka video klipu na: videogoogle.com/
Video klip ima 346 mb.,a tribina traje 2h. i 27 minuta.Instrukcije za skidanje video klipa možete naći ovde i ovde.

U Maju 1996-te Duci je u Paraćinu imao tribinu.
Tema tribine je bila:”Olimpizam i novi svetski poredak”.
Jedino Duci priča da čitav Olimpijski pokret počiva na laži,a to je da je osnivač Olimpijskog pokreta i “veliki humanista” Pjer De Kuberten rekao :”Važno je učestvovati,a ne pobediti” što je notorna laž,jer je to pre njega još 1908-me povodom Olimpijade u Londonu, rekao jedan Pensilvanijski biskup,a par godina kasnije, Kuberten je te reči prisvojio za sebe.
Kad je reč o Kubertenu, Fransuskom aristokrati,važno je znati sledeće zapanjujuće činjenice o njemu:
  • Kuberten je sva svoja dela na oko 60.000 stranica zaveštao Hitleru i tražio je od nacista da budu čuvari njegove Olimpijske ideje…!??
  • Po svojim stavovima prema ženama,vidi se da je Kuberten bio psihopata koji je mrzeo žene,jer je za njih govorio:”…žena koja prvo razmišlja,pa onda oseća,ona nije samo nenormalna,ona je monstruozna…!??”
Eto,to je taj “veliki humanista” Olimpijskog pokreta i “ikona” dvadesetog veka kako ga lažno svet predstavlja,i o tome svet ćuti,a sve se to može saznati kada se čitaju Kubertenovi spisi,koje niko živ nije javno objavio,osim Hitlera!
Zatim, niko ne govori da su vođe Međunarodnog Olimpijskog Komiteta;-Pierre de Couberten,Henri de Bailet-Latour,Sigfrid Edstrom,Avery Brundage,Huan Antonio Samaran, bili nacisti!
Godine 1965-te organizovan je sastanak Međunarodnog Olimpijskog Komiteta (MOK) kome je predsedavao fašistički diktator Franko.Franko je održao govor,članovi MOK-a su ga saslušali i aplaudirali mu posle održanog govora!
Naravno,sama tema Ducijeve besede bila je samo inicijalna kapisla da Duci u izvanrednom nastupu iznese mnogu dublju i radikalniju kritiku o razarajućem duhu kapitalizma koji je glavna pretnja čovečanstvu i opstanku kako prirode tako i čoveka,jer sve se sada odvija u psihološkoj ravni,sport je tu samo opijum i duhovna droga za potčinjene idiotizovane mase,da bi se promovisala glavna sveuništavajuća Socijal-Darvinistička ideologija kapitalizma i “smisla” života,gde samo jači opstaje,gde se vodi borba svih protiv svih,a jedinio što je važno,važan je rekord,uspeh,profit ,progres…tu je čovek samo robotizovana životinja bez mozga i duše…
Vredi pogledati ovaj Ducijev zaista briljantan temperamentan i spontan nastup,jer sam siguram da će to mnogima otvoriti oči!
 
Duci na SOS kanalu,Decembar 2000-te
Ovo je uvodna emisija u serijalu emisija na SOS TV kanalu koje je Duci imao.Na samom početku gledaocima je predstavljen Ducijev dokumentarni film “Olimpijski plamen” posle čega se razvila kratka diskusija povodom tog filma,a kasnije je Duci govorio o sportu kao istorijskoj i društvenoj pojavi koja i te kako ima veze sa politikom,a ne onako kako se ljudima nameće,da sport kao nema veze sa politikom.
Pre nego što kažem još koju reč,ne bi bilo loše da još jednom pogledate
Olimpijski plamen
Link ka video klipu na google:
https://video.google.com/videoplay?docid=-5918358042957853542&hl=en

Osnovna stvar je da je sport samo sredstvo za zaštitu strateških interesa kapitalizma,a glavno polazište toga je to da se radnička klasa putem sporta depolitizuje tako što im se sport servira kao duhovna droga kojom se radničke mase opijaju u svoje slobodno vreme,kako se ne bi borili protiv sistema koji ih izrabljuje, i da ne postavljaju prava i egzistencijalno suštinska pitanja koja se tiču njih samih.

Na kraju emisije Duci je govorio i nešto o sebi,pogledajte…

Duci na SOS kanalu,Decembar 2000-te


Link ka video kliupu na google:https://video.google.com/videoplay?docid=4329505884087025677&hl=en
 
Duci na TV Jesenjin, Mart, 2009
Duci je ponovo bio gost na TV Jesenjin, u sportskoj emisiji:”Kontranapad”, gde je preko sporta kritikovao kapitalizam kao jedan monstruozni fašistički poredak koji u trci za nezaježljivim profitom uništava sve pred sobom: ljude, život, prirodu… i zato ima ekocidni karakter. Sport je kapitalističkom poretku samo instrument u vidu duhovne droge koja služi da se masa ljudi, naročito mladih, drži u pokornosti, kao u nekom neprekidnom egzaltiranom transu, kome je za cilj da ih spreči da uvide prave uzroke njihovog nezadovoljstva.

Sport je kao ideologija kapitalizma “instaliran” u svim zemljama, kao takav prihvaćen je i na istoku i na zapadu, nema razlike.
U toj ideologiji čovek (sportista) je sveden na nivo robotizovanog protivnika, neprijatelja koga treba savladati, a u boksu ga možeš i “legalno” ubiti.
Dominirajući kapitalizam danas generiše socijalne razlike u državama, u društvima, a u sportu se samo vešto i perfidno tako nastalo nezadovoljstvo radničkih masa i mladih ljudi “preusmerava” , gde ga oni u spektakularnim predstavama na stadionima u egzaltiranom zanosu prazne, kao i preko TV ekrana.

Ove bitne stvaru Duci uvek pominje…

Pored ostalog, Duci je govorio i o trenutnoj situaciji u našem društvu i gde je izlaz.
Pričao je nešto i o sebi, o besmislu organizovanja tzv “Univerzijade” u funkciji pljačkanja ovog naroda, a u istom smislu govorio je i o zakonu o sportu koji treba da se donese, gde će to isto da se radi putem “privatizacije” nad imovinom koju su stvorili radni ljudi, generacije!

Puno toga je rečeno.

Sve u svemu Ducijev nastup je pun njegovog prepoznatljivog naboja i energije koja jedino kao takva može da razbudi ovaj narod i sve građane! Sve je ogoljeno, kristalno jasno i prepoznatljivo, jer nema magle retoričkog zaglupljivanja koja se širi ko zaraza na glavnim elektronskim medijima.

Uživajte…!
[klikni na link da gledaš video klip]

Duci na TV Jesenjin, Mart, 2009

Skini video klip (1h. 23min. 44 sec 196.5
 
Ducijev nastup na TV Palma Plus, Mart, 2009

Ovo je integralni Ducijev nastup na TV Palma Plus, dakle bez cenzure poput onog materijala koji je posle snimanja emisije dat na TV Palma Plus. Emisija je snimana povodom desetogodišnjice NATO bombardovanja, ali priča se proširila i na druge aktuelne stvari i goruće probleme našeg naroda i građana. Duci je kritikovao kompletan DOS, a naročito glavnog DOS ideologa Zorana Đinđića sa svojom maksimom da moral treba izbaciti iz politike, a sve u službi “slobodnog tržišta” što u prevodu znači, teror kapitala nad građanima , i time se briše sve ono što je ljudsko u nama i našem društvu. DOS je uništio sve što je karakteristično i prepoznatljivo u nama, našu kulturnu i nacionalnu samosvest, slobodarsku svest i duh, i od Srbije stvara jedan čist eksploatatorski prostor gde smo mi tretirani samo kao obična radna snaga za Zapad i njegov kapital.

Duci je kritikovao i Tadića, govorio je o medijskom naduvavanju pitanja homoseksualaca, kao da je to najvažnija stvar, a ne naši egzistencijalni problemi.
Govorio je o Kosovu i Metohiji, govorio je i o slikanju naših teniserki Ane Ivanović i Jelene Janković sa bitangom Klintonom koji je rukovodio bambardovanjem naše zemlje i ubijanju naših ljudi, a s druge strane posle neke pobede nose zastave Srbije i viču:”živela Srbija” što sve deluje sramno.

Ovo je samo deo onoga što je Duci govorio, pogledajte i ostalo…

Ducijev nastup na TV Palma Plus, Mart, 2009

Preuzmi video klip 104 mb.
 
LJUBODRAG SIMONOVIĆ DUCI: ISPOVEST PRVOG SRPSKOG ANTIGLOBALISTE

nedelja, 28 februar 2010

Nekad jedan od najboljih košarkaša sveta priča o odlasku sa Olimpijskih igara, jezivom Šumaherovom iskustvu, misteriji oko Trajka Rajkovića, svađi sa Zoranom Đinđićem, istini o Sonji Heni...

duciNeprijatelji Ljubodraga Simonovića Ducija kažu za njega da je lud, a on je moguće je , po svemu što piše i govori, ispred vremena u kome živimo. Pre četrdesetak godina bio je jedan od najboljih košarkaša sveta. Ali, kad je suočen sa stavom Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) da ekipa drogiranih sportista ostaje u takmičenju, napustio je Igre u Minhenu (1972) i promenio mišljenje o vođama sportskih događaja. Za njega je, od tada, vrhunski sport samo „reklamni pano velikih kompanija i gladijatorska borba „robova”, a ne nadmetanje i oslobađanje čoveka kroz igru”.

Rođen je prvog dana januara 1949. godine u Vrnjačkoj Banji u braku Jelene i Jevrema, frizera iz Kraljeva. Školovanje je završio u Beogradu. Diplomirao je i magistrirao na Pravnom, a doktorirao na Filozofskom fakultetu. Napisao je šet knjiga: „Pobuna robota”, „Profesionalizam ili socijalizam”, „Olimpijska podvala”, „Sport Kapitalizam Destrukcija”, „Filozofski aspekt modernog olimpizma” i „Novi svet je moguć”.

Imao je dva braka. Prvi sa Svetlanom, a drugi sa Milicom. Sa Svetlanom ima Igora (38), sa Milicom Ivana (30) i Dunju (29), a od Igora unuku Taru. Uz njega je sad, na mansardi koju je, uglavnom, sam sagradio, Galina, beli retriver.

Kad ste ušli u svet sporta?
- Imao sam deset godina kad sam na terenu Sloge u Kraljevu ubacio prvu loptu u koš. Potom sam iz Sloge prešao u Crvenu zvezdu sa kojom sam osvojio Kup Evrope. A već u sedamnaestoj godini sam odigrao prvu od sto devet utakmica za državni tim Jugoslavije. Sa selekcijom sam osvojio četiri titule. Bili smo tri puta prvaci Evrope i jedanput najbolji na svetu. U međuvremenu sam sedam puta bio član najboljeg sastava kontinenta. I sve to do moje dvadeset treće godine, do Olimpijade u Minhenu (1972).

Šta se dogodilo u Minhenu?
- Izgubili smo od Portorika (74:79), ali dvojica njihovih igrača imala su, na testu, pozitivan nalaz. Posle našeg protesta odluka MOK-a je bila da se rezultat prizna! I jednoglasno smo odlučili da odemo sa Igara. Međutim, svi igrači , sem mene, su pod pritiscima iz Beograda promenili odluku.

I šta ste im kazali?
- Samo jedno: „To, što će Jugoslavija ostati na Igrama, niko, nikad neće da nam oprosti”. Ipak, nisu prihvatili moj stav. A kad sam pošao iz olimpijskog sela niko nije došao da me isprati. E, to mi posebno zabolelo. Bio sam, posle događaja u Minhenu, privremeno isključen iz državnog tima. Ova kazna trebalo je da traje šest meseci. A to je, ustvari, bilo zauvek.

Gde je sve bilo dopinga?
- Na osnovu dokumenata koje posedujem doping je masovno bio prisutan u svim sportovima. Košarkaši u NBA ligi su, još osamdesetih, uzimali kokain. A u fudbalu je sve o dopingu napisao Harald Šumaher, nemački golman, u knjizi „Početni udarac” u kojoj je opisao i kako su Nemci osvojili titulu prvaka sveta 1986. godine u Meksiku. Doktor im je, ukupno, ubrizgao sedam hiljada injekcija. Šumaher posle toga dugo nije mogao da kontroliše mokrenje, patio je od nesanice, nije mogao da ima seksualne odnose...

Da li je toga bilo kod nas?
- Ne znam. Ali, sigurno ne tako javno kako je to doživeo Šumaher i njegovi saigrači. Ali, naš Trajko Rajković, centar državnog tima, je umro 1970. godine iz još neobjašnjenih razloga. Dogodilo se to kad smo osvojili titulu prvaka sveta u Ljubljani. To pamtim kao veliku misteriju.

A kako ste vi prošli?
- Postao sam otac u vreme Igara u Minhenu. Rodio mi se Igor. Završio sam fakultet i upisao magistarske studije. Hteo sam odem i iz klupske košarke. Bio sam srećan, ali i zabrinut. Zvezda me ucenjivala. Pretili su mi oduzimanjem stana, ako se ne vratim. Moja supruga Svetlana je dobila mastitis, izgubila je mleko. Nije mogla da doji Igora... Odlučio sam tada, uz određene uslove, da se sledeće sezone vratim u klub, a u toku leta sam otišao u Englesku zbog jezika.

Šta vam je dala Engleska?
- Sem jezika stekao sam i jedno lepo iskustvo. Taj koledž je imao žensku i mušku košarkašku ekipu, pa su predložili da u utakmici ova dva sastava igram za ženski tim. Pristao sam. Pet minuta pre kraja vodili smo sa desetak razlike. Postigao sam sve koševe, jer devojke su bili nežne, a mladići snažni. Ali, moj „trener” je bila militantna feministkinja koja me izvela iz igre i muškarci su pobedili.

Koji još poraz pamtite?
- To je onaj kad je politika nove Srbije, ove posle Oktobarskih promena, bila jača od mene. Pre polaganja doktorske disertacije kod profesora Mihaila Markovića, na Filozofskom, želeo sam to da učinim na Fakultetu za fizičku kulturu sa tezom „Sport u svetu filozofije igre”. Ali, odbili su me samo zato što sam javno kritikovao Đinđića i vrhunski sport.

Da li ste poznavali Đinđića?
- Bili smo 1987. godine zajedno u Frankfurtu. Nisam mogao da dobijem posao u Jugoslaviji, pa sam prihvatio poziv Bamberga da budem trener. Nemci su mi nudili državljanstvo, jer moja baba je Nemica, ali to sam odbio. Zoran mi je rekao da sam budala što ne prihvatam ovu ponudu jer bih zaradio milione maraka. A iz mog rada „Olimpizam i fašizam” Zoran je tražio da izbacim sve teze o vezi Pjera de Kubertena, osnivača modernih Igara, sa fašizmom, pa smo se posvađali. Zoran je, uz to, tvrdio da je demokratija sloboda kapitala, a ja da je demokratija sloboda čoveka...

Sloboda je lepa, ali kako ste živeli?
- Jako teško. Posle razvoda sa Svetlanom, bio sam u braku sa Milicom. koja je, kao tehnološki višak, ostala bez posla, a imao sam dvoje dece... Da bi mogao da zaradim neki novac bio sam spreman na sve, pa i da u Norveškoj radim na naftnoj platformi, da budem konobar, stolar...

A zašto ne i trener?
- Trenirao sam i dve košarkaške ekipe u Trondhajmu, mušku i žensku. A bio sam i predavač na fakultetu, ali su me izbacili posle mesec dana. Nisu mogli da mi oproste moju priču studentima da je njihova sportska legenda, klizačica Sonja Heni, 1936. godine, u Garmiš-Partenkihenu, u Nemačkoj, igrala tango sa Hitlerom, što je istorijska činjenica, a ne bajka.

Da li su i bajke, po nekad, opasne?
- Kako da ne. U pričama za decu vrlo lako može da se shvati priroda kapitalističkog društva. Uglavnom su to rasističke priče kojima se vaspitavaju deca. Na primer ona o Tarzanu po kome belac u džungli gospodari crncima... A „Crvenkapa” je najgroznija priča ikad ispričana: „Bolesna baka leži sama u sred šume, a dobra mama šalje crvenkapicu da baki nosi kolače, a tu je i vuk”..! Pa svaki normalan čovek bi tu baku doveo kod sebe da je leči...

A da li je bajka i vaša priča?
- Gledam na sport kao na simboličnu pojavu. U sportu sad vladaju principi na kojima je zasnovan kapitalizam: „Čovek je čoveku vuk”, To je logika profita. Time se uništava humanost. A ja tvrdim da bi trebalo ulagati u telesnu kulturu i u pokret povratka prirodi koji se zasniva na principu „Čovek je čoveku čovek”. I duhovno, a ne materijalno, mora da postane mera ljudskog bogatstva. To je pravi sportski put.

Gde je žena u sportu?
- Muškarac je u vrhunskom sportu degradiran jedanput, a žena dvaput. Muškarac je u sportu robot, a žene se prvo rešavaju svog ženskog bića, da bi postale „muškarci”, a potom postaju roboti. A to je monstruozno.

Šta je za vas ljubav?
- Postoje dve vrste ljubavi: lažna i istinska. Lažna ljubav je vezana za simbole kakav je novac, a istinska ljubav je zajednička borba njih dvoje za svoj slobodan svet.

Čime vas privlače žene?
- Imam potrebu za ženama kao erotsko biće. Ženu doživljavam emotivno, duhovno, intelektualno...

Da li ste vernik?
- Verujem u čoveka, ali ne u Boga. Za mene Bog ne postoji. Ali, postoji Bog kao estetska ideja. Istinska religioznost je vezana za humanističke simbole. To su: ljubav, međuljudski odnosi, stav prema kosmosu...

Koju muziku volite?
- Mi smo imali kućni orkestar. Ja sam svirao prvu, a brat Vladimir drugu violinu, otac havajsku gitaru, majka je pevala, a čika Brkić, naš učitelj, flautu. Svirali smo Dvoržakovu „humoresku”, pa Bramsovu „Mađarsku igru broj pet”, Štrausove valcere, narodne, starogradske pesme...

Kako sad živite?
- Dobio sam pre dve i po godine nacionalnu sportsku penziju i to me spaslo. Nisu mi dali da radim. Nisu me primili ni u društvo književnika, a napisao sam šest knjiga. Švercovao sam se u gradskom saobraćaju. Jeo sam, uglavnom, samo krompir i luk. I moj pas je živeo bolje. Komšije su mu donosili koske...


Autor Slavko Trošelj
Izvor Poltika, Beograd
http://www.standard.rs/-cvijanovi-vam-preporuuje/3997-ljubodrag-simonovi-duci-ispovest-prvog-srpskog-antiglobaliste.html
Sta reci nego ljudina. Jedini bivsi sportista i generalno sportista koji koristi mozak.
Secam se jednog gostovanja kad je u studiju bio sa Jankom Lukovskim i jos par poznatih trenera. Razlika u inteligenciji ogromna. Tada je jos Kicanovic bio predsednik Olimpijskog komiteta i Duci ga nazvao obicnim mafijasem nasta se pomenuti Lukovski zblanuo a onda Duci rece da je Divac buduci mafijas za to mesto,sto se i obistinilo.
 
Sta reci nego ljudina. Jedini bivsi sportista i generalno sportista koji koristi mozak.
Secam se jednog gostovanja kad je u studiju bio sa Jankom Lukovskim i jos par poznatih trenera. Razlika u inteligenciji ogromna. Tada je jos Kicanovic bio predsednik Olimpijskog komiteta i Duci ga nazvao obicnim mafijasem nasta se pomenuti Lukovski zblanuo a onda Duci rece da je Divac buduci mafijas za to mesto,sto se i obistinilo.

I to kakva !
Često imam priliku da ga vidjam na pijaci. Nemam reči da opišem kakav je to gospodin....kultura.

Tekst me prilično potresao.
 
Најбољи кошаркаш Европе својевремено и највећи изданак краљевачке школе кошарке. Међутим, његов допринос филозофији и критици капитализма превазилази сва та спортска достигнућа. Дуци врло пластично објашњава своје ставове и мајстор је у томе за разлику од осталих интелектуалаца, дакле и човеку-потрошачу би требало да буде разумљиво шта Др Симоновић хоће да каже.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top