- Poruka
- 6.496
Iako živimo u zemlji gdje još nije registrovan niti jedan slučaj bolesti kod goveda, susedne zemlje se ne mogu time pohvaliti. Verojatno je samo stvar vremena kada ćemo se naći u sličnoj situaciji, i zato je jako dobro već danas naučiti živeti bez tih potencijalno opasnih namirnica i koristiti različita vegetarijanska mleka i mlečne proizvode.
Tradicionalno, većina ljudi mjeri svoj unos hranjivih mateija kroz program koji uzima u obzir 4 osnovne grupe namirnica. To su mleko i mlečni proizvodi, meso i belančevine, voće i povrće, i hleb sa žitaricama. Na taj se način želelo postići da se dnevno konzumira određeni broj 'merica' iz svake grupe i da se na taj način osigura uravnotežena prehrana. Taj program osigurava da svakodnevno zadovoljimo potrebe za svim hranjivim materijama. Njegov osnovni nedostatak jeste u tome što se na taj način ne sprečava prevelik unos namirnica i posledična gojaznost, koja predstavlja jedan od osnovnih zdravstvenih problema u razvijenim zemljama. Tim programom čovek veoma lako može preopteretiti svoj organizam prevelikim količinama belančevina, masnoća, holesterola i soli. Da li zaista treba da koristimo 4 grupe namirnica, kada sve svoje potrebe možemo zadovoljiti sa svega dve grupe - kroz ono što ulazi u grupu voća i povrća, i hleba i žitarica - upravo kroz namirnice koje koriste vegetarijanci koji su daleko zdraviji od ne-vegetarijanaca?
Jedna od osnovnih postavki u nutricionizmu jeste tvrdnja da ne postoji esencijalna - neophodno potrebna i nezaobilazna namirnica. Postoje samo esencijalne hranjive materije ili nutrienti. Mi sve njih možemo dobiti kako kroz dve, tako i kroz četiri skupine namirnica.
Pitanje na koje treba u ovom trenutku razmišljati jeste sledeće: 'Koji je najzdraviji način prehrane koji će mi osigurati unos svih potrebnih hranjivih materija?' Danas znamo da je odgovor na ovo pitanje: 'Vegetarijanska prehrana koja uključuje upotrebu raznovrsnog voća, povrća, integralnih žitarica, mahunarka, orašastih plodova i semenki!', zaključuje dr. Katačić.
Ukratko - zašto mleko nije zdravo?
Kravlje mleko je dobro za njeno mlado. Za ljude ono nije zdravo jer sadrži holesterol, ogromne količine masnoća i mnogo toga lošeg po čovekovo zdravlje.
Čisto mleko sadrži 49% kalorija koje dolaze iz masnoće. Mleko s oko '2%' masnoća sadrži 35% kalorija koje dolaze iz masnoće. Sir sadrži 74% kalorija što dolazi iz masnoće dok maslac sadrži 100% kalorija što dolaze iz masnoće.
Ovakvo je mleko dobro za mladunče životinje od kojeg će to mladunče za kratko vrijeme narasti i dobiti 250 kilograma, ali za ljude nije preporučljivo jer je našem telu teško preraditi tolike količine masnoće pa nije ni čudo što se čovjek brzo udeblja kad jede proizvode koji u sebi imaju kravlje mlijeko. Takvi proizvodi su sladoled, margarin, maslac, sir, mleko, čokolade, torte, keksi, kolači, itd.
Nadalje, mleko sadrži mnogo toga što bi mogli svrstati u otrove. Kravlje mlijeko sadrži 59 aktivnih hormona, razne supstance što izazivaju alergiju, velike količine masnoće, holesterol, herbicide, pesticide, 52 vrlo snažna antibiotika, krv, bakterije i viruse. Sve je to povezano s modernim uzgojem odnosno iskorištavanjem krava, jer im se daju hormoni, antibiotici i razni otrovi kako bi proizvele što više mleka. U mnogim slučajevima krava više ne može stajati na nogama od opterećenja jer je pretvorena u mašinu za davanje mleka, veštački je oplođujući i otimajući joj mladunče nekoliko sati nakon što ga rodi. Česti su slučajevi da krava iskoči iz zatvora gdje je čuvaju da bi tražila svoje mladunče. Jer svaka majka voli svoju bebu, bila ona životinja ili čovek.
Propaganda mlečne industrije nas uverava da kravlje mleko trebamo piti zbog kalcijuma. To je najobičnija laž. Kao prvo, krave dobivaju kalcijum jedući biljke. Kao drugo, krave mogu upiti sav taj kalcijum u telo jer imaju isto tako velike količine magnezijuma. Da bi telo upilo kalcijum i koristilo ga, mora se imati isto toliko magnezijuma. Pijenje mlijeka onda nema nikakvog efekta jer se i magnezijum dobija isključivo iz biljki.
Mleko sadrži velike količine proteina pa ga zato mnogi nazivaju tečno meso. A dokazano je da taj protein izvlači kalcijum iz ljudskoga tela. Dakle, konzumirajući mleko ne samo da ne dobivamo kalcijum nego još iz tela gubimo kalcijum koji dobijamo iz drugih izvora. Dokaz? Zemlje sa najvećom upotrebom mesa, mlečnih proizvoda i jaja imaju najviše slučajeva osteoporoze.
Velik broj žena kaže da se osećaju manje nadute nakon što se odreknu mlečnih proizvoda. Onaj poznati osjećaj nadutosti u stomaku pred kraj dana nestaje prilično brzo nakon prestanka pijenja životinjskog mleka.
Većina krava na farmama za masovnu proizvodnju mleka jedva preživi 2 do 4 godine. Umiru u velikim bolovima od upale vimena uzrokovanim načinom mužnje, hiperprodukcijom, i njihovim načinom života na tim farmama. Mleko i mlečni proizvodi su nehumani i potpuno nepotrebni.
Odricanje od mlečnih proizvoda nikada nije bilo popularnije. Prema nekim podacima, u Velikoj Britaniji, na primer, čak 31 posto ljudi pokušava redukovati konzumaciju mlečnih proizvoda. 13 posto nikad ili gotovo uopšte ne jede mlečne proizvode, a 22 posto redovno koristi alternativne ne-mlečne proizvode kao što su sojino, pirinčano i zobeno mleko, mleko iz orašastih proizvoda, sojinu pavlaku, I sojine sireve i sireve raznoraznih orašastih plodova, koji ne samo da su jeftiniji za proizvodnju, nego i bogatstvom svojeg ukusa ništa manje ne gode našem apetitu I navici da uživamo u ukusima mlečnih proizvoda.
Tradicionalno, većina ljudi mjeri svoj unos hranjivih mateija kroz program koji uzima u obzir 4 osnovne grupe namirnica. To su mleko i mlečni proizvodi, meso i belančevine, voće i povrće, i hleb sa žitaricama. Na taj se način želelo postići da se dnevno konzumira određeni broj 'merica' iz svake grupe i da se na taj način osigura uravnotežena prehrana. Taj program osigurava da svakodnevno zadovoljimo potrebe za svim hranjivim materijama. Njegov osnovni nedostatak jeste u tome što se na taj način ne sprečava prevelik unos namirnica i posledična gojaznost, koja predstavlja jedan od osnovnih zdravstvenih problema u razvijenim zemljama. Tim programom čovek veoma lako može preopteretiti svoj organizam prevelikim količinama belančevina, masnoća, holesterola i soli. Da li zaista treba da koristimo 4 grupe namirnica, kada sve svoje potrebe možemo zadovoljiti sa svega dve grupe - kroz ono što ulazi u grupu voća i povrća, i hleba i žitarica - upravo kroz namirnice koje koriste vegetarijanci koji su daleko zdraviji od ne-vegetarijanaca?
Jedna od osnovnih postavki u nutricionizmu jeste tvrdnja da ne postoji esencijalna - neophodno potrebna i nezaobilazna namirnica. Postoje samo esencijalne hranjive materije ili nutrienti. Mi sve njih možemo dobiti kako kroz dve, tako i kroz četiri skupine namirnica.
Pitanje na koje treba u ovom trenutku razmišljati jeste sledeće: 'Koji je najzdraviji način prehrane koji će mi osigurati unos svih potrebnih hranjivih materija?' Danas znamo da je odgovor na ovo pitanje: 'Vegetarijanska prehrana koja uključuje upotrebu raznovrsnog voća, povrća, integralnih žitarica, mahunarka, orašastih plodova i semenki!', zaključuje dr. Katačić.
Ukratko - zašto mleko nije zdravo?
Kravlje mleko je dobro za njeno mlado. Za ljude ono nije zdravo jer sadrži holesterol, ogromne količine masnoća i mnogo toga lošeg po čovekovo zdravlje.
Čisto mleko sadrži 49% kalorija koje dolaze iz masnoće. Mleko s oko '2%' masnoća sadrži 35% kalorija koje dolaze iz masnoće. Sir sadrži 74% kalorija što dolazi iz masnoće dok maslac sadrži 100% kalorija što dolaze iz masnoće.
Ovakvo je mleko dobro za mladunče životinje od kojeg će to mladunče za kratko vrijeme narasti i dobiti 250 kilograma, ali za ljude nije preporučljivo jer je našem telu teško preraditi tolike količine masnoće pa nije ni čudo što se čovjek brzo udeblja kad jede proizvode koji u sebi imaju kravlje mlijeko. Takvi proizvodi su sladoled, margarin, maslac, sir, mleko, čokolade, torte, keksi, kolači, itd.
Nadalje, mleko sadrži mnogo toga što bi mogli svrstati u otrove. Kravlje mlijeko sadrži 59 aktivnih hormona, razne supstance što izazivaju alergiju, velike količine masnoće, holesterol, herbicide, pesticide, 52 vrlo snažna antibiotika, krv, bakterije i viruse. Sve je to povezano s modernim uzgojem odnosno iskorištavanjem krava, jer im se daju hormoni, antibiotici i razni otrovi kako bi proizvele što više mleka. U mnogim slučajevima krava više ne može stajati na nogama od opterećenja jer je pretvorena u mašinu za davanje mleka, veštački je oplođujući i otimajući joj mladunče nekoliko sati nakon što ga rodi. Česti su slučajevi da krava iskoči iz zatvora gdje je čuvaju da bi tražila svoje mladunče. Jer svaka majka voli svoju bebu, bila ona životinja ili čovek.
Propaganda mlečne industrije nas uverava da kravlje mleko trebamo piti zbog kalcijuma. To je najobičnija laž. Kao prvo, krave dobivaju kalcijum jedući biljke. Kao drugo, krave mogu upiti sav taj kalcijum u telo jer imaju isto tako velike količine magnezijuma. Da bi telo upilo kalcijum i koristilo ga, mora se imati isto toliko magnezijuma. Pijenje mlijeka onda nema nikakvog efekta jer se i magnezijum dobija isključivo iz biljki.
Mleko sadrži velike količine proteina pa ga zato mnogi nazivaju tečno meso. A dokazano je da taj protein izvlači kalcijum iz ljudskoga tela. Dakle, konzumirajući mleko ne samo da ne dobivamo kalcijum nego još iz tela gubimo kalcijum koji dobijamo iz drugih izvora. Dokaz? Zemlje sa najvećom upotrebom mesa, mlečnih proizvoda i jaja imaju najviše slučajeva osteoporoze.
Velik broj žena kaže da se osećaju manje nadute nakon što se odreknu mlečnih proizvoda. Onaj poznati osjećaj nadutosti u stomaku pred kraj dana nestaje prilično brzo nakon prestanka pijenja životinjskog mleka.
Većina krava na farmama za masovnu proizvodnju mleka jedva preživi 2 do 4 godine. Umiru u velikim bolovima od upale vimena uzrokovanim načinom mužnje, hiperprodukcijom, i njihovim načinom života na tim farmama. Mleko i mlečni proizvodi su nehumani i potpuno nepotrebni.
Odricanje od mlečnih proizvoda nikada nije bilo popularnije. Prema nekim podacima, u Velikoj Britaniji, na primer, čak 31 posto ljudi pokušava redukovati konzumaciju mlečnih proizvoda. 13 posto nikad ili gotovo uopšte ne jede mlečne proizvode, a 22 posto redovno koristi alternativne ne-mlečne proizvode kao što su sojino, pirinčano i zobeno mleko, mleko iz orašastih proizvoda, sojinu pavlaku, I sojine sireve i sireve raznoraznih orašastih plodova, koji ne samo da su jeftiniji za proizvodnju, nego i bogatstvom svojeg ukusa ništa manje ne gode našem apetitu I navici da uživamo u ukusima mlečnih proizvoda.