Ljubav

Umem da te prepoznam
Da ti vratim sve što sam ti oduzeo
Da te volim
Da te u mislima svlačim dok ti srce ne ugledam
Da samo na tebe mislim dok me lažna smrt muči
Dok mi krv slika užase u glavi
Dok me sume zaobilaze pevajući
Dok dan raste od zadobijenih rana.

:heart:
 

Ljubav može opisivati snažan osećaj privrženosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav,
međutim ona može označavati ljubav prema drzavi, sportu itd.. Međuljudska ljubav je odnos između
dve osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana sa međuljudskim odnosima
(ljubav između članova porodice, prijatelja i sl.). Neuzvraćena ljubav se odnosi na one osećaje ljubavi koji
nisu recipročni.

Neki elementi koji su često prisutni u međuljudskoj ljubavi su:

naklonost
– međusobno uvažavanje;
privrženost – zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba;
altruizam-
međusobna nesebičnost;
uzvraćanje – obostrana ljubav;
vezanje – želja za očuvanjem ljubavi;
emocionalna intimnost – deljenje emocija i osećaja;
prijateljstvo – prijateljski duh; porodična povezanost;
strast – seksualna želja;
psihička intimnost – deljenje intimnog osobnog prostora;
lični interes – želja za nekom nagradom;
uslužnost – želja za međusobnim pomaganjem.
wikipedija
 
Ljubav... Cesto zovemo ljubavlju naviku,privrzenost,posvecenost... Zaljubljenost.. Najcesce potrebu.. Da bi se osecali zivim stvorenjem moramo ubediti sebe da volimo? Koga?opet sebe?Zasto? Da bi smo osetili zivot u sebi?!
Ne,to je samo privid... Ne volis ti njega,draga prijateljice...Volis kako te voli,kako te gleda..volis kako se osecas u njegovo blizini... Ili,volis kako patis za njim,u slucaju da osecanja nisu uzvracena... hahahaha

Eeee,mnogo smo mi kompilikovani,zar ne? A opet,vrlo jednostavni Dajte nam nadu...iluziju... i ljubav je rodjena

Ne,nemojte misliti da ja ne znam sta je ljubav :heart:

ja znam... iluzija Ja volim,voljena sam i srecna ...Ooo da,potrazite u recniku Ljubav ima definiciju,zar ne?

Ko je i kada odredio tacnu? Smesno! Ljubav nije univerzalna.. Svako je na svoj nacin narcisiodan..Upsss,mislim...milosrdan.bogojazljiv i pazljiv... Svevoleci... :mrgreen:

Love is all around :heart:
 
...Zavodiš me mislima, opijaš sonatama dodira, noćima bez prestanka se okrećem. Svako veče se pokrivam tvojim usnama nemira, bez trunke kajanja ludujem....da , to je ljubav....:heart:

woman-with-rose-roses-black-and-white-best-flowers-women-sexy_large.jpg

:heart:
 
Poslednja izmena:

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda
 
Charles Bukowski
MARINA

velicanstvena, magicna
beskrajna
moja djevojcica je
sunce
na tepihu -
dok napolju
bere cvijet, ha!
jedan starac,
potonula olupina
izranja iz svoje
fotelje
i ona me gleda
ali vidi samo
ljubav,
ha! i ja postajem
hitar u odnosu na svijet
i odmah uzvracam ljubav
bas kao sto sam i
stvoren za to.


 
Nem i nemušt osećam se Raskoši moja.
Kada hoću da izraznim postojantvo tvoje
i svu punoću tvoju. Zato i molim svu vasionu,
da klekne sa mnom i govori mesto mene nemog i nemuštog
ne bili umela da pokaže svu ljubav moju ka tebi Raskoši moja.
 
Rukopis od sna...Poezija...Recimo...obnavljanje gradiva


I dok te dodirima čitam
i prepoznajem rukopise drugih po tvojim bokovima,
samo pokušavam da budem bolji
nego što od mene navikla si.
Želim da dodam par redaka po tijelu tvome,
načinjenih mojim prstima,
da zapišem svoj cjelov na kapcima tvojim,
a versom od osmjeha osušim ti suze na obrazima.

I da dodam tri tačkice,ako ti želiš tako.
Da se ne otkrijemo do kraja,
ostanemo malo nedorečeni.
Jer još bih dugo
,i vrlo rado
pisao po tebi..


Mixed.jpg
 
Od svih si jači,
ostani...

Rođena nisam za ljubav...
Ljubav me nije volela
spustila me je sve do dna
i svako kog sam ljubila
il' ode, il' sam otišla ...
Od svih si jači,
ostani...
Ponesi moju nesreću
ljubi tu gde su boleli
i gledaj moju predaju...
Nemam ja krevet za dvoje
ni Srce za tvoje
ni stope da gaze poraze...
Prošlost mi leži u krvi
još uvek me mrvi...
Rođena nisam za ljubav...
Sve što sam ikad želela
iz ruku mi je ispalo
a svako kog sam volela
taj Srce nije imao ...

Od svih si jači,
ostani...
 
POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POČINJE

Karl Sandberg

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko ognjište
il mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nose
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.
 
Volim te
Ne samo zbog toga što ti jesi
Nego i zbog toga što sam ja
Kad sam s tobom.

Volim te
Ne samo zbog onog
Što si učinila od sebe,
Nego i zbog toga
Što činiš od mene.

Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosiš na vidjelo;

Volim te
Jer stavljaš ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelaziš preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne možeš pomoći,
A čame ondje u magli,
Pa ih izvodiš
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se nitko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronadje.

Volim te
Jer mi pomažeš
Da iz nabacane hrpe svojeg života
Izgradim
Ne krčmu,
Već hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slušam prijekor
Već pjesmu.
Volim te
Volim te
Jer si učinila više
No što bi me ikoji
Ikada mogao
Učiniti dobrim,
Više, nego što bi me ma koji usud
Mogao usrećiti.

Bez riječi,
Bez dodira,
Bez znaka.

Učinila si sve
Naprosto,
Bivajući onim što jesi.
Možda to, na koncu,
I jest ono
Što znači – biti prijatelj.


 
Triptih (u kojem su uloge unapred podeljene)-M. Šimoković

Ona

Ona ima tvoje jutarnje mirise,
tvoj čaj sa medom, tvoj puter,
sa usne tvoju džanglizavost,
tvoju zlovolju, tvoje zube na svom vratu,
ona ima tvoje "doći ću",
tvoj glas preko telefona,
tvoju mogućnost bekstva u drugi grad,
tvoje prijatelje, tvoju kremu za cipele,
ona ima tvoje jastuke, tvoju nesaglasnost,
tvoje kašnjenje, tvoje brige,
tvoja neverstva, tvoje "neću", tvoju sliku,
ona ima tvoje gledanje televizije,
tvoje umorne poljupce, tvoje "laku noć",
ona ima tvoje drhtanje, tvoju nesanicu,
tvoje čikove u pepeljari,
ona ima sve na svetu
i sigurno zna koliko je bogata,
koliko je najbogatija ona.

Ti

Ti imaš njene oči, njenu brigu, njen hleb,
njenu decu, njene roditelje, običaje,
njenu novu haljinu, njene pomade, njenu kosu,
ti imaš njeno "dobro jutro", njene godine,
njenu vitkost kad se vine za tobom,
njenu zakletvu na vernost, njenu vernost,
samo ti imaš njenu bradavicu, njene obrve,
njenu usnu, njen miris narandže,
njenu put vanile, njen osmeh kad dođeš,
njenu preosetljivost, njene ruke, njene minđuše,
ti imaš svu nju i ne zna ona
koliko je najbogatija, što je tvoja.

Ja

Ja imam...
A šta ja imam?
 
PUSTIO SAM LJUBAV DA UDJE

Očaj i prevara, ti ruzni mali blizanci ljubavi
pokucali su na moja vrata, pustio sam ih da udju
Draga, ti si kazna za sve moje predasnje grehove

Vrata su bila tek odskrinuta, ali ljibav je bila
ostroumna i hrabra
zivot mi je preletjeo pred ocima
bio mi je to stravican prizor

Dozivotna robija, uklanjanje svecarskoh papirica
sa poda betonske rupe

Vezali su me, ucutkivali i mucili
prosao sam kastraciju i lobotomiju
ali nijedan mucitelj nije bio tako lukavo prerusen

Zato, ako sjedis potpuno sam i cujes kucanje na vratima
i učini ti se da sve mnogo obecava, sjeti se mojih rijeci

jer gore je biti ljubavnik ljubavi, nego ljubavnik
koji prezire ljubav

Pustio sam ljubav da udje.

(Nick Cave/preveden stih)
 
Uvek sam se bojao samo Nepoznatog.
Ne onih koje vidim.Jesi se stvorio iznenada ali tebe
sam ipak video.
Neandertalac,mislio sam.
Potcenio sam te.
Sad mi se smejes,Neandertalac.
A zaboravio si kako si strepeci pogledavao u mom pravcu.
Zaboravio si da si iz straha poceo da se boris za nju
svim srcem. Da li shvatas da bi ti to sve bilo uzalud
da nisi pogodio trenutak?
Oklop kojim je pokusavala da zastiti svoje svileno srce vec
je razbila moja rec. Vec smo se bili medjusobno izranjavali
do smrti.Ti si dosao na gotovo.
Neandertalac...
Nisi svestan koliko je bilo divlje ovo moje vucije srce dok
nije stalo.Divlje kao sto tvoje nikad nece.
Toliko divlje da mu ne bi moglo nista ni sto neandertalaca.
Da nije odavno stalo,ti ne bi ni bio protivnik.Bar ne dostojan.
Sa mrtvim srcem nisam mogao da branim ni nju ni sebe.
Pobedio si,priznajem.
Pruzio bih ti ruku i cestitao,ali ne bi bilo od srca pa necu.
Smejes se,Neandertalac.
Znaci da ne znas kako su granice izmedju stvari tanke.
Kako se lako nadjes sa druge strane.
Ne znas da su putevi srca cudni.
Smeje se i ona.Izgleda srecna.
Drago mi je zbog toga iako mi srce nije na mestu.
Njena sreca je najvaznija.
Pitam se je li joj puno srce.
Jesi li potpuno ispunio prazninu koja je zbog mene nastala?
Prazninu ces mozda i moci,ali sta ako je ostalo vakuuma?
Eh,Neandertalac...
Imao si srece sto si bio na pravom mestu u pravo vreme.
Mozda te je to ucinilo pravim covekom.
Pitaj je jesi li zaista.
Pitaj je za koga joj je srce navijalo.
Pitaj je zasto uvek sedite bas na toj strani.
Verovatno mi nista ne verujes.
Evo,priznajem da mi je sad zbog vasih osmeha srce sislo u pete.
Zato se onako lepe za zemlju.
Prvi put me nesto stvarno plasi.
Mozda to verujes.
Cuvaj je Neandertalac.
Nemoj da joj slomis srce.
Mozda budem tu da ga nakalemim.
Nemoj ni da pokusas da ga cupas jer cu ja iscupati tvoje.
I pazi,Neandertalac.
Ne zovi na slavlje ni tamburase ni trubace.
Oni sviraju ono sto su pisali ludi pesnici i boemi
slomljenog srca.Njeno bi mozda moglo da prepukne
ako se negde prepozna.
I izvini zbog nadimka.
Nisam zajedljiv i ne mislim to stvarno.
Samo sam malo na kraj srca.
 
Naša ljubav...Poezija...Recimo...obnavljanje gradiva

Dušo moja,

ti znaš da sam jadnik koji samo glumi čovjeka.

Ali nekako, i samo uz tebe

uspijevam zadržati ljudski lik...

Svaka druga mi je

otključana riznica zlih poriva

a, svaka treća i sljedeća mi

stavi suzu očaja u stih.



Dušo moja,

ti svjesna si da sam tuga

koja kroji ti snove dok spavaš kraj mene.

Ipak, tek s mojim ljudskim likom

osjećaš koliko ljubav voli, koliko ljubav boli.

Svaki drugi ti je

narušen horizont očekivanja,

a svaki treći i sljedeći

ipak nisam ja!

 
"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.
AKo si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma."

Jure Kaštelan

 

Back
Top