Net & Neta
Elita
- Poruka
- 17.482
"Stranci u zagrljaju"
Lagani vjetar što glazbu u sebi nosi
Rasuo je kapi kiše kroz duboku noć
U toj dubokoj noći dvije usamljene duše
Plešu kroz kišu u nadi da će tuga proć'
Svaka predivna nota nošena vjetrom
Prodire nježno u njihove grudi
Pa u ritmu njihovih nesretnih srca
Zaboravljene im neke osjećaje budi
U jednom trenutku zagrljeni stanu
I shvate koliko su daleko od sreće
I taj zagrljaj postane sve snažniji i jači
Kao da ih nitko nikad' rastaviti neće
Opijeni vinom i tom predivnom glazbom
U trenutku kao da je vrijeme stalo
Tek sada vide koliko su tužni
I kako za sreću zaista, zaista treba malo
I tako glazba lagano prestaje da svira
Vjetar postaje sve slabiji i tiši
A zagrljeni stranci u dubokoj noći
Lagano plešu na proljetnoj kiši
AUTOR: Mario Markešić Maneto
Lagani vjetar što glazbu u sebi nosi
Rasuo je kapi kiše kroz duboku noć
U toj dubokoj noći dvije usamljene duše
Plešu kroz kišu u nadi da će tuga proć'
Svaka predivna nota nošena vjetrom
Prodire nježno u njihove grudi
Pa u ritmu njihovih nesretnih srca
Zaboravljene im neke osjećaje budi
U jednom trenutku zagrljeni stanu
I shvate koliko su daleko od sreće
I taj zagrljaj postane sve snažniji i jači
Kao da ih nitko nikad' rastaviti neće
Opijeni vinom i tom predivnom glazbom
U trenutku kao da je vrijeme stalo
Tek sada vide koliko su tužni
I kako za sreću zaista, zaista treba malo
I tako glazba lagano prestaje da svira
Vjetar postaje sve slabiji i tiši
A zagrljeni stranci u dubokoj noći
Lagano plešu na proljetnoj kiši
AUTOR: Mario Markešić Maneto