Ljubav

"Stranci u zagrljaju"

Lagani vjetar što glazbu u sebi nosi
Rasuo je kapi kiše kroz duboku noć
U toj dubokoj noći dvije usamljene duše
Plešu kroz kišu u nadi da će tuga proć'

Svaka predivna nota nošena vjetrom
Prodire nježno u njihove grudi
Pa u ritmu njihovih nesretnih srca
Zaboravljene im neke osjećaje budi

U jednom trenutku zagrljeni stanu
I shvate koliko su daleko od sreće
I taj zagrljaj postane sve snažniji i jači
Kao da ih nitko nikad' rastaviti neće

Opijeni vinom i tom predivnom glazbom
U trenutku kao da je vrijeme stalo
Tek sada vide koliko su tužni
I kako za sreću zaista, zaista treba malo

I tako glazba lagano prestaje da svira
Vjetar postaje sve slabiji i tiši
A zagrljeni stranci u dubokoj noći
Lagano plešu na proljetnoj kiši

AUTOR: Mario Markešić Maneto


634132-bigthumbnail.jpg
 
Nebo bojim, bojom tvojih ociju.
Vetru dajem boju tvoga glasa.
Svaki slucajni prolaznik koraca kao ti.
Svaki stisak ruke, slici tvome.
Prijateljski zagrljaj, na tvoj podseca.
Dodir ruke, slucajni, isti kao tvoj.
Svako ima tvoje pokrete,
svi tako prokleto podsecaju na tebe.
Ali niko od njih, ipak, nije kao ti,
niko nema oci, kao sto su tvoje

izvor net


 
Poslednja izmena:
Molim te, ne idi,
Zauvek ostani,
Volim tvoj smeh,
Ne volim kišu,
Uvek nekako stigne pre mene
Obraz da ti dodirne.
I rasteš u meni po jedan pedalj, svakoga dana,
I mnogo više...
Da sam bar glasa pustio.

net..

0.jpg
 
Ljubav je jedina marka koja nikada ne ispada iz mode.možemo pokušavati da se pridržavamo priručnika, da vladamo svojim srcem, da izgradimo strategiju ponašanja, ali sve su to koještarije. Srce odlučuje i to što samo odluči jedino je važno


couple-valentines-day.jpg
 
"Može li se ikada zaboraviti ono što se jednom ljubilo?"

Jean-Jacques Rousseau


http://1.***************/_6GQRBJwJ37M/SlHW4zxmGkI/AAAAAAAARiU/9yuFV39CV48/100550image001.jpg
 
Poezija vode - Zdenko Jelčić

Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.

Niz tvoje lice sada teku reke
za nečim dragim što bez traga ode
a oči boje meda kriju lijepu tugu
i neku čudnu poeziju vode

Od mene samo sećanje ti osta
i jedna reka za ljubavi što vapi
i nešto malo izmrvljena bola
i čudna, čudna poezija kapi.

Dlanovi neba padaju sve niže
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jači zagrljaji kiše
i stara pesma starih okeana

Da ja sam umro i više me nema
na mome grobu tek trubadur piše
u tvojoj kosi tuga vetra spava
i čudna, čudna poezija kiše.

http://4.***************/_u2tYu-uzSZY/SwO9cb9lDYI/AAAAAAAABPs/r88QrVj7qxA/s1600/Download-Romantic-Couple-Wallpapers.jpg
 
Za nas dvoje

Meni ne prođe niti sat
Da ne pomislim na tebe
A kad bi prošla samo dva
Ne bih znao ja za sebe
Jer ti si dušo dar sa neba
S tobom sve je kako treba
I oboje znamo za to
Ljubavi sve da se spoje
To ne bi bilo dovoljno


images
 
…Telo, ljubav, smrt – to troje čine samo jedno. Jer telo je bolest i požuda, a ono nam donosi smrt. Da, oboje je puteno, i ljubav i smrt, i u tome je njihov užas i njihova magija … O, čarobna organska lepoto, koja se ne sastojiš ni iz uljane boje ni iz kamena, već iz materije žive i raspadljive, pune grozničave tajne života i truljenja.
http://2.***************/_fnuyMnd4xbk/Sn7WUge_FwI/AAAAAAAABW4/5PtmYKm95iU/s1600/balance.jpg
 
http://3.***************/_DCYVgRGuLZw/S3rqr0gfiFI/AAAAAAAAAR0/Bo0M_rzm3pY/s400/Breskva+3c.jpg
Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.
..........
I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.
Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.
............
Mnogi će nam zavidjeti u ljubavi,
htjeti nasilnički oteti pravo,
a mi ćemo nadmašiti njihove strasti,
i gdje prođemo osmjehom ocrtati noć.

Posle ove ljubavne noci -Zal Kopp
 
Borhes

"To je ljubav. Pokušacu da se sakrijem ili pobegnem.Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošcu, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usudjujem da prodjem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu."

http://2.***************/_fnuyMnd4xbk/Snm7dHPW7II/AAAAAAAAA3U/dur4due73Jk/s1600/23_09_2008_0007689001222155705_marie_gloredel.jpg
 
„Да ли верујеш да љубав живи у срцима?
Не.Срце је сувише мало да је сву прими.Она ти испуњава и прожима цело тело, као каква страшна грозница. Гориш у њој и распадаш се на делиће и у теби се ослобађа све што носиш под кожом.
Нож којим је један твој прадед убио човека.
Рука која се у тајности пружа да узме туђе.
Гомилу животињских мисли што ти се крију у месу и излећу из тебе само у сну, као рoј слепих мишева из мрачног торња.
Видиш ли, љубав, необуздана, дивља, смртна љубав појури ти телом и душом и истерује из тебе све као што пламен тера из запаљене куће људе, животиње, птице и бубе. . .

Али, немој да мислиш да у нама има само гамади. Поред кобаца излећу из тебе и бели голубови. Човек никада не може не може да буде ни толики светац ни толики нитков какав може да буде у љубави.
Под свим осталим околностима он може да се пренемаже. Али, у љубави не.
Ту из тебе избија све оно што лежи у најскривенијем куту људског бића.“
 

Back
Top