Ljubav

40991-vintage-illustration-of-a-victorian-valentine-of-angels-outside-with-flowers-and-hearts-playing-tambourines-and-mandolins-circa-1906-by-oldpixels.jpg

Proljeće je otpočelo s vjetrom, kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili, mi se nismo pogledati smijeli...

... proljeće je otpočelo s kišom, s vlakovima koji kasno stižu
i dok dani umorno se nižu, mi se opet pozdravljamo krišom...

... i pamtit' ću dugo ono vrijeme, kad još nismo znali što nas čeka
kad su šume ostajale nijeme, kad je modra nosila nas rijeka...
... i pamtit' ću dugo one sate što ne mogu više da se vrate...

... proljeće je otpočelo s nadom, da će jednom drugačije biti
da od ljudi nećemo se kriti, i bez riječi lutat' ćemo gradom...

... i pamtit' ću dugo one sate, što ne mogu više da se vrate
sve mi kaže: uzalud te volim, ali sama još uvijek se borim...
 
Promatrac nikad nece primjetiti gresku u koraku ili napor.

Uvijek ce vidjeti dvoje ljudi predanih plesu i jedno drugome. Uspravnih, podignute glave, sigurnih u sebe. I uvijek ce pozeljeti biti kao oni.

Rijetki ce se odvaziti pokusati. Tek poneki ce ustrajati.

Oni koji uspiju, plesati ce do kraja zivota.

(Ljubav.)
 
Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti
Vreme je žena Ono oseća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi
Vreme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bežiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku
Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti nedišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Bezimena - Luj Aragon
 
LJUBAV

Već godinama učim tvoje crte, u koje dani
Utiskuju svoje male vatre; godinama pamtim
Njihovu svetlucavu neponovljivost, i rešetkastu lakoću

Tvojih pokreta, iza providnih zavesa popodneva;
Tako te više ne prepoznajem izvan pamćenja
Koje te predaje meni, i tako sve teže krotim
Struju vremena sto ne prodje kroz tebe, kroz blagi metal

Tvoje krvi;
ako se menjas, menjam se sigurno i ja,
I s nama taj svet sagradjen oko jednog trenutka
Kao plod oko koštice, satkan od nestvarnog mesa
što ima ukus munje, ukus prašine, ukus godina,
Ukus snega rastopljenog na plamenu tvoje kože.

Već godinama znam da nestajemo zajedno;
Ti progorena zvezdom moga sećanja, izvan koje
Sve manje te ima, ja lepo rasturen u tebi,
U svim popodnevima, u svim sobama, u svim danima,
U svemu sto puni te polako, kao pesak
Postelju reke;
i taj naš trenutak
Traje duže od tudje smrti.


Ivan V. Lalic



http://1.***************/-V5yvNNKLUJM/Th6rUYVC8KI/AAAAAAAAAMk/6_KBgGbiuA8/s1600/261939_239260352767681_135141783179539_1019146_4759395_n.jpg
 
I ako ne mogu da govorim o svojoj ljubavi-
ako ne govorim o tvojoj kosi, o usnama, o očima.
A tvoje lice držim u duši i zvuk tvog glasa u umu
Uvek si tu i kada nisi i koju god misao da kažem mislim o tebi
 
thumb_25.jpg


Vajmar, 28 avgusta 1782

Ujutru

Dobro jutro, voljena moja. Nerado izlazim iz jedne godine svoga zivota koja mi je donela tako mnogo srece i koja ce mi potvrdjivanjem tvoje ljubavi postati nezaboravna. Za neposrednu buducnost nemam mnogo zelja, samo jednu zarku: da mi ti ostanes i da mi ostanes ista. Zasto si mi bas sad odsutna, pa ne mogu blagoslov da primim sa tvojih usana!
Moj momak zuri. Hiljadu puta zbogom.
 
LJubav

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za
mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na
tebe. Živim sa boli poput rane; dotakneš li me samo, smrtno
ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja: padajuće
zvijezde, komete.

Pablo Neruda
x43ipj.jpg
 
To moze samo zena koja ljubi
traziti malo, poklanjati sve.
Dani su teski, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Verna i tiha zna jos da ceka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraca se reka,
a ona jos uvijek stoji tu.

To moze samo zena koja ljubi
pruzati neznost i zivjeti bez nje
senzatit2nv0.jpg
 
LJUBAV JE VATRA ŠTO NE GORI
Ljubav je, vatra što gori a ne vidi se;
Rana što boli a ne oseća se;
Zadovoljstvo što nezadovoljeno je;
Bol što što ne boli a zaluđuje;
To je, pre ne voleti nego srećno voleti;
Usamljenik što zna međ’ ljudima hodati;
To je nikad slašću ne zadovoljiti se;
Čuvati ono što u gubljenju stekne se;
Voleti, to je biti zatvorenik volje svoje to je služiti pobednika,
onog koji pobeđuje veran biti onom koji nas ubije.
Kako njena milost našim srcima milosrdnim,
prijateljstvo učiniti može da li je sebi toliko suprotna
ili je i ona Ljubav sama?

 
Tebe je uhvatila tzv. ljubav, osećanje koje puni srce, a prazni glavu... Ljubav je kao supa, prve kašike su suviše vrele, a poslednje suviše hladne.

Milovan Vitezovic



pupoljak.jpg
 
I will remember the kisses
our lips raw with love
and how you gave me
everything you had
and how I offered you what
was left of me,
and I will remember your small room
the feel of you
the light in the window
your records
your books
our morning coffee
our noons, our nights
our bodies spilled together
sleeping
the tiny flowing currents
immediate and forever
your leg, my leg
your arm, my arm
your smile and the warmth of you
who made me laugh again.


:heart::heart:

scaled.php
 
''Kazu da je ljubav ropstvo, a strast djavolska rabota koja nas vodi u propast. Znam da je to istina, ali bez strasti nema ljubavi, bez pakla raj ne postoji, a ukoliko ne osetis ropstvo na svojoj kozi nikada neces ni biti slobodan. Neces znati ceniti ni milimetar te svoje slobode koju si stekao ljubeci i voleci strasno.
Ponekada ovakvo ljubavno'' ropstvo'' ima vise znacenje, radi na dobrobit svih, robovanje ljubavi oslobadja coveka od ropstva drugim osecanjima. Za njih nema mesta u njemu, ljubav ga obuzme i ''zarobi'' do kraja. Opasno je to, ali prelepo osecanje.
Mozda bismo trebali reci da nas jedino put ljubavi moze osloboditi.
Jedino kroz strast mozemo saznati koliko je ljubav snazno osecanje pripadnosti nekome i necemu, u isto vreme , dok volimo, ne osecamo nista drugo sto bi moglo da smeta ovom putu prociscenja na kome je covek uvek sam i uvek u drustvu onoga sto ljubi srcem, dusom, telom i mozgom-uvek u drustvu ljubavi. Tako se oseca samo onaj koji ima strasti u sebi. Tako se oseca onaj koji je Ziv Covek. Ljubav je jedini put kojim se bespogovorno stiti institucija Zivota.
Misli su mocno oruzje u borbi protiv zla, lazi, ljubomore, posesivnosti- svega onoga sto iz ljubavi moze da proizadje.Vremenom se iz ljubavi moze krociti u slobodu, mozes se osloboditi svega, pa i te ''vezanosti'' ukoliko se jednostavno prepustis, samo potones u tu svoju emociju.
Eno te u slobodi, a svi kazu'' vidi kako robuje svojoj ljubavi.''

Kad ljubis strasno nemas straha, ne osecas nemir kad ti se nozni prsti odlepe od povrsine realnosti, pa smelo, strasno, puteno, mudro bez preteranog mozganja, bez plana(tako je najbolje gledati slobodi u oci) zaplovis kroz ljubav, u ljubav, ides, tones, zaranjas svojoj ljubavi u dubine. Nestanes u nekome, pa te nema, dok postojis u tom okeanu ljubavi, stvaras novog sebe, ima te. SAV SI OD LJUBAVI SAZDAN. Kap neznosti kroz ljubav od coveka napravi boga ljubavi....''



 
Poslednja izmena:
ZALJUBLJEN U LJUBAV.....

Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko greše kada
misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili, kada prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve sto mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve sto kažem.

Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače.

Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo
zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti.
Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju.
Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u ”sladoledu od čokolade”.

Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno izlagao
potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo telo već i dušu.
Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgrije sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama.
Jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica..

Bože moj, kad bih imao jedan komadić života?
Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.
Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži, i živeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju
kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom.

Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom šakom, po prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatilo zauvek.
Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo, jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

( Gabriel Garcia Markes )
 
Posle nekog vremena naučis onu finu razliku između držanja za ruke i okivanja duše, i naučis da ljubav ne znači oslanjanje, a društvo bezbednost.
Počneš da učiš da poljupci nisu ugovori i da pokloni nisu obećanja.
Počneš da prihvataš poraze podignute glave i otvorenih očiju, smireno kao odrasli, a ne očajno kao dete.
Naučiš da gradiš svoje puteve u sadašnjosti jer je tlo sutrašnjice suviše nesigurno za planiranje.
Posle nekog vremena naučiš da i sunčeva svetlost opeče ako je ima previše...
Zato sadi svoju baštu i ukrašavaj svoju dušu, umesto da čekaš da ti neko drugi donese cveće.
Nauči da zaista možeš da izdrziš, da zaista imas snage i da zaista vrediš...

Poučna Priča
Veronica A. Shoffstall
http://2.***************/-fH7Wdt6ufvo/Tj7srtQB2tI/AAAAAAAABwM/rTOoMBRxojM/s400/%25D0%25BF%25D0%25B5%25D0%25BF%25D0%25B5%25D1%2580%25D1%2583%25D0%25B4%25D0%25B0+%25D0%25B2%25D0%25BE%25D0%25BB%25D0%25BD%25D0%25B0.jpg
 
Jedini koji te ima

Brzo će nestati razlike...
...između emocija kojima dopuštamo da nas odvuku na dno...
...i kad se sve sklupčaju u jednu...
...nestat će i nas vjeruj mi to...
Savjetujem ti zato da se zabrineš...
...jer ovu maglu koja se spušta nećeš moći razgrnuti...
...ukočenim i promrzlim prstima...
...koji će bez moje topline zauvijek trnuti...
Samo me poljubi...
...i reći ću kako će sve biti u redu...
...sunce nježnosti će se pobrinuti draga...
...da ne prepustimo srca ledu...
A kad rijeke sumnje preliju korita...
...kako bi se preko oseke ljubavi nasukala tuge plima...
...ja ću čak i tada biti onaj koji misli...
...da je jedini koji te ima...
Jukic


tumblr_lnzb0catPg1qcesmoo1_500.jpg
 
Divan je osećaj kada jutrom te baš on prozove,probudi,
porukom dočeka, na usne preko mašte poljubac zaluta.

Kada u svakom trenu treperi mislima, šalje znakove
Da misli na tebe, ako ti nešto zatreba, da javiš se.

Iz ničega, u trenu, kroz jedan razgovor on je postao moja tajna kutija
u koju sam svoje suze po nekada spuštala, duševne terete istovarala,

Nesanicu razgrtala, preslušavala njegove strahove, želje i maštanje.
Kao da smo iz prošlih života ponovo spojeni, ne verujući sudbini.

Znao je i osećao u svakom trenu što mi srce govori, kako se osećam.
Čitao je sve znakove sa mojih usana, iskre u očima, rumenilo obraza.

Sa njim sam uvek šetala poljanama beskrajnih osmeha, na to me navikao
Na neki divan način sudbina svezana,… a sve je tajna i tako i ostaje.

U trenu…tako duboko zatvorimo kaveze , pa lutamo beskrajem maštanja.
Prepustimo se bez kajanja, samo dodirom ruku, bez mrvice tragova na usnama.

Ne znam šta mu se u momentu desilo, zatvorio je sve kofere pisanja
Beži od mene, zatvara sve kapije kuda smo bežali, bez svedoka lutali.

Osetih , hvata ga gušenje, beži iz našeg kaveza, ostavlja tragove pozdrava.
Evo otvaram kavez da odleti, nešto ga priziva da poleti, da se vine nebu pod oblake,
pa sagleda u svoje duševne bisage, treba muj vremena, neka uzme koliko zatreba.

U suzama klečim i molim ga, da bar preleti preko mojih krovova, na prozor sleti mi ,
nasmeje me svojim modrim očima, nakon toga znaću da nisam zaborav.

Glumila sam princezu, bez strahova, a grcala nasmešena u suzama,
Ne planirana namera, zavukla se duboko do srčanog korena.

Molim da javi se kada bude najteže, kada je najsretniji da delimo maštanja.
Sa Njim su jedinstvena dešavanja, koja svakim treptajem tela raspiruje.

Jer je bio i ostat će poseban, u mojoj duši, u mojim pesmama.
Nemam pravo da ga pritiskam, sve se dešava sa razlogom i ne želim silom ništa da naturam.

To mu i nije trebalo, da toliku vreću sebi i meni na leđa natovari da se u duši patimo.
Grcam u mislima, baš grcam i pitam se dal dobro je iskreno otkriti svoje slabosti.

Al ostajem da glumim princezu, nesalomljivu, što potajno grca u suzama.
Al znam , da će se vratiti, opet mi šansu pružiti, da pišemo zajedno stihove.

Da lutamo našim poljanama, vrhuncima prekrasnog svemira maštanja
Bio je i ostao moja posebna galaksija, daleko je… al vrvi u mislima.


David+Garrett+davidgarrett4200.jpg
:heart:
 
Poslednja izmena:
jeans-david-garrett-2009-2.jpg
:heart:

Zagrli me -Arsen Dedic

Ne trebaš mi ništa reći
svoju prošlost,svoje ime
ako će ti biti lakše
zagrli me-zagrli me.


Uyeću te u naručje
da te čuvam usred zime
prijat će ti moje telo
zagrli me-zagrli me.

Zagrli me oko vrata
oluja se diže
ne može ti vetar ništa
ako priđeš bliže...

Ukrao bih sreću za nas
kupio bih,nemam čime
jedino si moje blago
zagrli me-zagrli me.

Ne trebaju tebi draga
ove pesme,ove rime
najviše je što se može
zagrli me-zagrli me.
 
Postoji

Postoji mjesto gdje ljubav počinje
i mjesto gdje ljubav prestaje.

Postoji dodir dvije ruke
koji se opire svim rečenicama.

Postoji pogled što bukti kao veliko
vitlajemsko ognjište
ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna kao velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja
pomoću njih se ljubav bori i gradi,
Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna...

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije.
Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto
gdje ljubav prestaje - a ljubav ne traži
ništa.

e98409260d59342e9ce8722.jpg
 
Aroma tvoje vidljivosti

Po crvenim drhtajima mojih usana prolijeva se opojni miris tvojih grudi,
i raskošna aroma tvoje vidljivosti odzvanja gutljajima mojih poljubaca.
S jedne strane tvoriš strast vjetra,
a s druge strane, užarena sred tišine,
nosiš me šapatom prema svom tijelu,
i na dolasku sunca kupiš moje sjeme.

Sva tajna tvojih čistih prepona modri je obris uzdaha u mojoj krvi,
a svijet kojim poda mnom sijevaš kapima boje neba omamljuje kožu.
Jedno smo biće među zagrljajima,
i jedan beskraj vječne priče vremena,
a dodamo li slatki osmjeh požude,
ljubavlju se stapamo u jedno srce.

Sretan što tečeš pod mojim rukama slijedim duboki san naših poljubaca,
i prateći vlažne dodire bijelih bokova prepuštam se otkucajima tvoje krvi.
Udišem te usnama, tako se nastavljam,
a zanosom cjelova kojim sam te sreo i koji čuvaš u mirisu svojih milovanja,
hraniš me nježnošću bezglasnog uzdaha.
Tvoji hitri prsti oblikuju strast ognja,
tvoje su blistave noge užitak oko mene,
zvijezde u tvom njihanju postaju ptice,
i snovi moga tijela u tebi imaju dušu.

Ljubavnica si koju ne zapostavljam,
a sricati ljepotu u osmjehu tvoga tijela
i kušati u tvome voljenom tijelu zrak,
mila moja, samo to i želim zauvijek!
Zal Kopp


 
Tema ociscena od spama i slika..Molim da to ne radite vise
Molim da ne kacite slike na temama koje nisu za to predevidjene
 
Poslednja izmena:

Back
Top