Ljubav

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...
.........
I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...
................
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
.......
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima...
......
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?....D.Konstantinovic


wpid-power-to-imagination.jpg
 
POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POČINJE

Karl Sandberg

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko ognjište
il mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nose
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.
 
img_114358_62749_b.jpg


Evo, zakleću se ja pred svima
svim' na svetu,svim' što imam
da ga nikad nisam htela
da ga nisam ni volela
i da tu ljubav ne bolujem
pred svima se zaklinjem
..al' pred Bogom ne umem ...
 
Pružam ti sebe cijelu, najčednije…
Moje tijelo se stapa sa tvojim,
Kakav sklad te simfonije.
Tvoje biće se stapa sa mojim,
Sa zvucima naše melodije…

Nosiš me u čarobne visine,
Daješ mi dio sebe,
Vodiš me u dubinu tišine,
Tvoja sam, sada sam dio tebe…

Dok sanjam povjetarac i na njemu nas dvoje
U naručju tvom,
Snažno se privijam uz tijelo tvoje,
Vodi me, dragi, srcu svom…

Budiš me nježno usnama mekim
Rukama nježnim,
Dahom tvojim i očima sjetnim,
Čuvaj me, ljubavi, u noćima snježnim…

Ljubi me, voli me svakoga dana isto.
Daruj mi ono naše, najvrijednije.
Ljubi me, voli me cijelog života čisto.
..
 
steamycouplexk0.jpg

Ima te u toj odsutnosti, prisutna si bolom,
ima te u ljubavi, prisutna si tugom
i san u kojem te sanjam, prisutan je tamom,
jer kao da očekujem daleko djetinjstvo,
noć s kojom lutam, prisutna je sama.
Ima te negdje, prisutna si daljinom
i očima sličnim odrazu vode,
prisutna mjesečinom.
Ima te i mora te biti, poslije toliko godina
poput skrivenog mjesta, prisutna si krišom.

Kao uspomena, ima te u mirisu ubranog cvijeća,
u čežnji na dlanovima te ima,
prisutna si nepomična.
Svugdje te ima i u koloni otkucaja,
gdje si oduvijek prisutna.
U sve težim jutrima
i kiši što tiho pada,
na čelu svake ptice,
u dugim dnevnim drhtanjima,
ima te, zauvijek si prisutna.

Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si čekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tišina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
osjećam u zraku prisutnu prazninu.
Imam te u noći, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom,
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.
S mirisom lipe, svu širinu moga tijela podsjećaš
na dodire s kojima se svako jutro nestrpljivo budi.
I dok ga tako mekoćom mjesečine oblažeš,
jezikom izazovno hodaš izvorom njegovih strasti
i u njima se mojim uzdasima otvorena širiš.

Prsti se moji utrkuju putenim poljima kože,
strast ih goni i poput vjetra baca na sve strane,
u odsjaju tvojih bradavica pronalaze polazište,
a među toplim bedrima utočište svojim drhtajima,
pa iznova počinju jurnjavu preko tvog trbuha.

Zjenice mi kipe od vrele žeđi za tvojim grudima.
Žedne, ispijaju rasutu bjelinu ovih nebeskih bisera
i kao lastavice kruže nad bogatstvom plodnih vrhova,
uzlijeću i slijeću i u zanosu gozbe piju kapi slasti
što su se nakupile u vrtu tvoga predivnog tijela.
Usne se tu još bolje snalaze, zanimaš ih pukotinom
kojom te mjesečina slatkim sjajem rastavlja.
Imaš otvoreno mjesto i one ga toplinom vatre žare,
svaki cjelov njihovim vlažnim usjecima unose
i blagim dodirom zvijezda plešu tim divnim klancem.

Što reći o muškosti kad me tvoje tijelo u sebe prima?
Tada se ona u meni olujnom snagom vjetra pokrene.
Dubinom utrobe, blaženom milinom žestoko naraste
i silinom bezbrojnih vulkana svoju lavu izbaci,
pa toplinom bedara navali i dolinom tvojom razlije

Zal Kopp - Ima te u mojoj odsutnosti
 
Volim te
Ne samo zbog toga sto ti jesi
Nego i zbog toga sto sam ja
Kad sam s tobom.

Volim te
Ne samo zbog onog
Sto si ucinila od sebe,
Nego i zbog toga
Sto cinis od mene.

Volim te
Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosis na vidjelo;

Volim te
Jer stavljas ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelazis preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne mozes pomoci,
A came ondje u magli,
Pa ih izvodis
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se nitko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronadje.

Volim te
Jer mi pomazes
Da iz nabacane hrpe svojeg zivota
Izgradim
Ne krcmu,
Vec hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slusam prijekor
Vec pjesmu.
Volim te
Volim te
Jer si ucinila vise
No sto bi me ikoji credo
Ikada mogao
Uciniti dobrim,
Vise, nego sto bi me ma koji usud
Mogao usreciti.
Bez rijeci,
Bez dodira,
Bez znaka.

Ucinila si sve
Naprosto,
Bivajuci onim sto jesi.
Mozda to, na koncu,
I jest ono
Sto znaci – biti prijatelj.

Ljubav - Roy Croft

image.axd
 
Pod sjenom mojih prstiju

Plod mjesečeve šetnje lakoća je srebrne svjetlosti
što drhti poput srne i postupno zauzima tvoje tijelo,
a ti, slatkoćo moja, prevrćeš se u nagosti mog šapta,
i opijaš uzdasima dok ljubim krepost tvojih bedara .

Pod sjenom mojih prstiju sjatilo se dovoljno mjesečine,
pa sad mogu pouzdano nastaviti čudesnom slatkoćom,
mogu dohvatiti pojam neba, dozrijevati duboko u tebi,
mogu piti radost na izvoru tvojih pozlaćenih brežuljaka.

Ćutim kako čežnja obogaćuje sanjarenje mojih zagrljaja
i znajući da je sveto mjesto gdje nam se susreću pogledi,
uzimam svoj osmjeh i stavljam ga u naručje tvoga lica
neka zauvijek pjeva na sav glas u svjetlosti tvojih obraza.

A na obronke bijelih grudi spuštam moje srce neka sanja,
neka njegova strast zaroni u meko svjetlucanje tvoje kože,
a otkucaji, kao da nikada u tvoje tijelo neće sići, neka vrište,
jer samo je tako moguće ubrati svaki cvijet sa tvojih polja.

A tvoje cvijeće, mila moja, tvoje cvijeće posjeduje žudnju,
mirisi se iz njega očima piju, a boje počivaju u glasu daha,
i sve to predivno tvoje cvijeće okrećeš prema mom tijelu,
pa uz pomoć beskrajnog sanjanja duboko zalaziš u mene.

Tako se u stvari razliježeš nježnošću i pjevaš ritmom dodira,
da to postaje čista harmonija zanosa i ta tvoja neizrecivost,
ta tvoja ženstvenost, fantastična je sloboda mog postojanja,
oduzima mi razum, a moja čula nadahnuta tobom uživaju.

Zal Kopp
vwa7nwyoyn.jpg
 
Zak Prever

Barbara

Seti se Barbara
Kisa je lila nad Brestom onog dana
A ti si isla nasmejana
Srecna mokra razdragana
Po kisi
Seti se Barabara
Nad Brestom lila je kisa neprestana
Sreo sam te u Sijamskoj ulici
osmehnula si se
I ja ti osmeh uzvratio
Seti se Barbara
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Seti se
Ipak se seti onog dana
ne zaboravi
Jedan covek je stajao na kapiji
I pozvao te po imenu
Barbara
I ti si k njemu po kisi potrca'
Mokra srecna razdragana
U zagrljaj si mu pala
seti se toga Barbara
ne ljuti se sto ti TI govorim
Ti govorim svima koje volim
I kad sam ih samo jednom sreo
Ti govorim svima sto se vole
I kas sam ih prvi put video
Seti se Barbara
Ne zaboravi
Onu mudru srecnu kisu
Na tvome srecnome liscu
I nad onim srecnim gradom
tu kisu nad vodom
Nad uesanskim brodom
I nas Arsenalom
O Barbara
Ra t je velika svinjatija
Sta se s tobom dogodilo
Kas je ovo kisno nebo
Oganj krv i celik bio
A onaj sto te je
Grlio ljubavno
Je li ziv nestao ili mrtav odavno
O Barabara
Nad Brestom kisa neprestano lije
Kao sto je nekad lila
Sve je razoreno nista nije kao pre
Strasna kisa sve je u crno zavila
nema cak ni bure
Gvozdene krvave
vec oblaci jure
Da ko psine svisnu
S kisom iznad Bresta
Istrunu nestanu
u morskom bezdanu
Daleko od Bresta
Koji i sam nesta.
 
Baklje plamte u tvojim ocima
žarom neviðenim.
Teku uspomene,
pusti ih da otplove,
u maglu strasti.
Otvori srce,
da ljepota me prekrije.
U mislima se topim
dok oluja emocija
razara mi dušu.
love.jpg
 
I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...

espaciohogar.com.wp-content.uploads.sv3-450x300.jpg
 
Život je lepota
Ko to samo ume
Kada mu je nejteže
Svakog da razume

Koliko ljubavi ima
I svaka ko vatra plamti
U srcu ostaje jedna
I ceo život se pamti

To srce što te boli
Došlo je vreme da moli
Ta tvoja duša što pati
Došlo je vreme da plati

Nauči srce svoje
Ono što mrzi da voli
A oni koji te vole
Da im ne stvaraš boli

Nije važno ko je brži
Važnije je ko izdrži!

Siniša Cvetković
 
Žak Prever - Ta ljubav

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nezna
Tako ocajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ruzna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srecna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteci od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni covek u sred noci
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gazeni dotucavani poricani zaboravljeni
Zato sto smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Jos toliko ziva
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osecanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i zivo kao leto
Mozemo oboje
Otici i vratiti se
Mozemo oboje
Otici i vratiti se
Mozemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Nasa ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Ziva ko zelja
Svirepa kao secanje
Hladna kao kajanje
Nezna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nezna kao dete
Gleda nas smeseci se
I kazuje mnogo ne govoreci nista
A ja je slusam drhteci
I vicem
Vicem za tebe
Vicem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vicem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomici se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve vise
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si ziva
A mnogo docnije na ivici nekog siprazja
U sumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruzi nam ruku i spasi nas.
 
PRVI DAN LJUBAVI ~D.Maksimovic~
Od tvoje blizine sve u meni cveta,
od tvog glasa sve peva u meni,
od tvoje ljubavi sve u meni sija.
Zbog tebe sav se moj zivot rumeni,
cela prasuma u meni radosti
iz dana u dan klija, klija, klija.

Zaneta ulicom hodim kao zene
koje pod srcem jos jedno srce nose.
Zbog tvoje ljubavi sve po sreci gazim,
i provlacim se kroz grane zelene,
umivaju mi celo mlade rose.

Kada li poce svetlo pijanstvo ovo?
Ima li otada tren ili prolece celo?
Idem li jos po prasnjavoj zemlji staroj,
ili sam stigla na neko staniste novo?

Da li se to po ljubavi tvoje mostu
penjem nekud iznad ovog sveta,
vise ovoga uzanoga kruga?
Neka se visine nadaju
jednom sa zemlje gostu,
neka ptice cekaju novoga druga.
6ctmptoowk.jpg
 

Back
Top