Ljubav

...Kad te
ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže
da
rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnježnije grane što dršću na
suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti
pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste
po tome znanju postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i
gdje
ćete plakati, ali ne svim svojim suzama,
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: »Bog mi je u srcu«, nego radije: »Ja sam u
Božjem srcu.«
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste
vrijedni
toga, upravlja vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na
usnama.



Halil Džubran
 
tumblr_m13od45CJa1rn402oo1_500.gif
 
PREDOSECANJE

Poznala sam te kad sneg se topi
topi,i duva vetar mlak
blizina proleca dusu mi opi,
opi, pa zudno udisah zrak.
S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom,
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom.
Poznala sam te u zvonak dan
dan pijan,svez i mek.
cinja mi se vec davno znan,
znan kad te poznadoh tek

S neznoscu gledah stopa ti trag
trag na snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag
drag u zivotu celom

Poznala sam te kad kopni led
led,dok se budi proletnji dah
kad dan je cas rumen,cas setan, bled,
kad sretno se i tuzno u isti mah.

S neznoscu gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom
i znadoh da ces biti mi drag,
drag u zivotu celom.

Desanka Maksimovic
 
Ljubav je,
kada premostiš sve razlike,
zaboraviš na godine,
srušiš sve zidove,
trpiš sve udarce...
Kada ti suza krene niz lice,
kada ti bol zida Srce,
kada te voljena osoba ubija polako...
Kada ne poželiš da daješ deo sebe svakom,
kada ne vidiš druge oko sebe...
Kada voliš, kada patiš,
kada poželiš vreme da vratiš...
Kada poželiš da trenutak postane večnost,
kada te obasja nevidljiva svetlost...
Kada poželiš da nikada ne prestane,
a plašiš se, da neko ne nestane...
 
NA RASTANKU

Na rastanku pobednika nema,
svaki covek bar ponekad gubi,
svako srce bar jednom zaboli,
gubi onaj ko iskreno ljubi.

Na rastanku pobednika nema,
i zbog tuge svaka dusa vene,
prodje mladost i slike izblede,
al' ostaju uvek uspomene.

Na rastanku pobednika nema,
samo case,prazne,ispijene,
i secanje na veliku ljubav,
na prelepe dane izgubljene.
 
Nežnost je postojala, nacin na koji su njena usta i njena koža, same od sebe, prizivale moje usne i ruke, postojala je stara prisnost, da samo ležimo jedno pored drugog i dišemo dok se napolju smrkava. Ta nežnost se uvukla sama od sebe i postojala je, bez obzira šta sam u tom trenutku mislio o njoj, o nama.Kristijan Grendal - U oktobru

http://1.***************/-miu5W4TN1dY/Tgh__wIPpEI/AAAAAAAAAVU/dEyGzMYKafI/s1600/lolly-girl-lips-sexy-nice-Love-baby-shoes-mobil-kiss-Couples-Pashion-love-pics-erotik-love-couples-BW-FFS-Love-between-Woman-et-Man-Paare-mary-2-Roma.jpg
 
Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svetla.

http://2.***************/_BVPzdEyVHgI/TUXK6qnj0eI/AAAAAAAAAHE/0QVwL1lobr0/s320/15456.gif
 
Reci, kad bi moj osmah bled,
rastopio se kao cvet
pola san a pola led.

Kad bih jos jednom
mogao da volim...

Da li bi mi tad bilo dobro svud,
i zivot bio manje lud?

Ili bih i tad kao sad
mogao da se smesim i razbolim,
i da umrem?

Kad bih jos jednom
osetio da volim, volim?

M. Crnjanski

tumblr_lz0dgrCthr1qgquvwo1_500.jpg
 
Ne bira se ljubav kao ni smrt. Sve je u knjigama duboko pod morem zapisano.
Jezikom neznanim nama, nebesnim pismenima.
Niti se oduprijeti možeš niti preskočiti dan.
Kao što ne možeš tuđi san usniti niti okom drugim vidjeti.
~Pero Zubac~
beautitful,woman,beauty,fashion,fake,dress,girl-70703ee600a188bd6c9de45b5feb555d_h.jpg

 
Zrela ljubav je sjedinjenje pod uslovom očuvanja sopstvenog integriteta, sopstvene individualnosti.
Ljubav je aktivna čovekova moć, moć koja ruši zidove što razdvajaju čoveka od njegovih bližnjih, koja ga sjedinjuje sa drugima; ljubav pomaže čoveku da prevaziđe osećaj izolacije i izdvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se događa paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dva. E.From
5092363966_0f1e74ce5e.jpg
 

"Među nama ne treba dokazivanje, osvrtanje, laži ne mogu prekriti naše istine.
Prkosimo maglama, kišama, iznenadnim gromovima pokušaji razdvajanja. Preživeli smo crne rupe svemira, sastavila sudbina na kontinentu dodira.Znam i osećam kako ti nedostajem , ista tuga proziva, ime ti u mojim grudima.."
 
Jeste li gubili dah dok je gledate - onako čarobnu, tako čudesnu - ispred sebe? Da li ste osećali tugu što ćete moći samo još kojih pedesetak godina da je volite, dodirujete, mazite, obuhvatate, upijate u sebe i njom umnožavate i spasonosno ojačavate svoje biće? Jeste li umeli da provedete ceo dan sa njom a da to i ne primetite i da vam nikada nije dosta njenih reči, pogleda, osmeha i dodira? Da li ste osećali bol (pravu, oštru bol) kada treba da se razdvojite na dan, sat, minut...? Jeste li mrzeli one koji su vam, najdobronamernije, govorili da treba da budete „razumniji", „oprezniji", „nepoverljiviji", manje ljubavni? Da li ste imali osećaj da je ceo svet vaš dok s njom zaljubljeni ležite na parketu ili smejući se čekate „žuto-zeleno" na semaforu ili romantično prizivate prvi sneg na obali Save ili se onako najsrećnije pokrivate ćebetom punim psećih dlaka u najhladnijoj sobici na svetu celom ili čekate da se vrati iz, recimo, Kopenhagena gde je otišla na čitava dva dana (dva dana, ej!)...

Dragoslav Bokan - Da li ste ikada voleli?


true-love1.jpg
 
"Sakupićemo kapi kiše i od njih sastaviti našeg dobrog duha
Glasnika koji će kružiti među nama sjedinjujući naše misli
Kao noćni leptir udara u prozorsko staklo kao da ima nešto važno da kaže
Međutim neće ti reći da sam u tvojim očima videla suze kišu suza
I da sam iz njih pila tvoj bol kao još uvek žedna biljka..."


http://3.***************/-IEdq-Dmto6I/TsS-O38h1MI/AAAAAAAAAjQ/Lf5sg7m2Iro/s1600/tumblr_lfjqgkptQs1qb82dho1_500.jpg
 
Wet-heart-Schwarz-Still--Objektfotografie-510.jpg


Jedinoj mojoj

I ostali su samo trenutci uhvaćeni u objektiv mojih sjećanja. Trenutci koji će me pratiti kroz vječnost… Trenutci koji se kao mreže isprepliću do beskraja. I koliko god se trudio zaboraviti, krenuti dalje, jedan dio mene potajice to ne želi. Zaboraviti nju… U svakom mom pogledu, vidim njenu ljepotu, u svakoj pjesmi čujem melodiju njezinog bića, u svakom dahu udišem njen opojan miris, u svakom dodiru osjećam njezinu prisutnost… Pitam se hoću li ikada zaboraviti. Zaboraviti moje nedosanjane snove… Ne! Nikada neću zaboraviti, često sa suzom na licu govorim sam sebi… I sve je ostalo tako nedorečeno, ljubav, osjećaji, pa čak i ove rečenice što pišem. Kako zaboraviti njezin pogled, njene oči koje su me sa sigurnošću gledale, dodire, usne koje su me ljubile, stapanje dva bića u jedno… Možda je sve to bila iluzija, samo način na koji sam ja gledao… Na ta pitanja nemam odgovora. Često se pitam je li moglo biti drugačije, bez patnje, boli i gorčine. I koju nam je ulogu sudbina namijenila na ovoj trnovitoj pozornici života? Je li moja uloga da ju bezgranično volim i da nikada ne zaboravim što smo imali, a uništili? To je vjerojatno moj križ koji sam osuđen nositi. Nije li to pakao na zemlji? Može li što biti gore os toga? Ne imati kamo usmjeriti svoje osjećaje… Toliko toga čuvam u sebi, toliko toga bih joj dao, ali snovi su i dalje ne dosanjali. Još uvijek se nečemu nadam, nečemu… Kada bih si bar mogao priznati čemu. Možda tome da će se naši snovi probuditi zajedno s proljetnim suncem u nekom ljepšem svijetu gdje ljubav vlada. Nažalost je stvarnost drukčija, ovaj svijet je jesen, zamalo pa zima, hladan i okrutan, daleko od očiju ljubavi. A što je zapravo ljubav i gdje je ona nestala? Je li to onaj osjećaj kada nekoga volimo i želimo ga kraj sebe unatoč svemu, kada smo spremni oprostiti sve, zaboraviti, ljubiti… Ne znam. Možda je ljubav samo mit kojemu se nadamo, ali ja taj mit uistinu osjećam, to je mit koji raste u meni i ne da se zatomiti. Toliko je pitanja za koje nemam odgovore… Možda jednoga dana shvatim kako sve funkcionira. Svijet, ljubav, ljude, sam sebe pa i nju! NJU! Dotada ću i dalje živjeti za trenutke koji su samo naši i koje mi nitko ne može oduzeti…
 
LUNA - NASA LJUBAV

Tvoja ce ruka moju da vodi
gde nikad nisam bila
tamo gde su jutra snena
a nebo kao svila
od ovoga grada do poslednje luke
tebi dajem sve
pruzam ti ove ruke zauvek

Tvoja ce ruka moju da vodi
po horizontu plavom
preci cemo i sedam mora
i ici snom i javom
sto dalje od bola i samoce
koja umara
poci cemo sami ti i ja


Nasa ljubav je snagom sudbine
tragom vetrova, presla pustinje
do kraja sveta, svemira
dalje od bola, nemira

Ti ces mene sutra odvesti
nasu ljubav je zora umila
nasa ljubav se moru uliva
ja sam kraj tebe pronasla mir
nece me odvuci vir
niti mutne vode, kad si sa mnom ti.
 
Kad bi čovjek mogao reći ono sto voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao sto je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova sto se ruse
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava ili sreća,
nego ljubav ili zelja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamisljao,
onaj sto svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono sto zeli,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavas moje postojanje.
Da te ne poznajem, ne bih zivio,
Da umrem ne znajući te, ne bih umro, jer nisam zivio/
~Luis Cernuda~
7722_195095479740_162903684740_3973934_6368555_n.jpg
 
Legende
Moja si


Kao cvet sto se rosom napaja
kao san kad polako osvaja
kao zrak kada sunce izranja
naci cu put do tvojih usana


Moja si, moja si
makar jos tri duge zime cekao
moja si, moja si
makar te ceo zivot ne docekao

Moja si, makar trnjem hodao
moja si, makar sve rasprodao
kao sneg kada kopni s' proleca
odnecu setu iz tvog osmeha.
 
POGOVOR



Ova knjiga je svaki put pisana za tebe
ostavljam je između susretnutog i nesusretnutog
između mene i tebe
između onog koji je naučio da ne bude i onog koji je to primetio
ne upisujem posvetu jer su posvete za sve
ova knjiga je samo tvoja
ponesi je sa sobom stavi je na policu kada izlaziš
da bi se susreo s onim što si u njoj upamtio
ova knjiga je uvek na tvojoj strani kao amulet
ali ne sreće jer je sreća suviše jednostrana
ne čuva ni od zla već od nečeg goreg
da greškom ne bi obukao na sebe svet okrenut na levu stranu
u stvari ti si je napisao
čekajući velike stvari i prepoznajući mnoge male stvari
ne umem da lažem niti da govorim istinu nadrasla je očigledno i nužno
ne imponuje joj smrtnost ona je dar susreta koji ne očekujemo
kako je peto godišnje doba počelo u jesen a završilo se u proleće
kao da su se mladost i starost nebo i zemlja zaljubili
jer je srce čudna zverka: bez godina izvanprostorna
"da" i "ne" prestaju da zvuče kao nekad


dali_large.jpg
 

Back
Top