Ljubav ka mudrosti

tužno je videti nekoga mladog da mu se dopada nekakva ideja o "samospoznaji"

otkud ti pomisao da ljudi sebe ne poznaju?

Па ти си један пример од мноштва који себе не познају него мисле да је ЈА исто што и тело. Мисле да се субјекат може опазити.Ти проглашавш себе за твоје тело. Као да је тело оно што зовемо ЈА а не да је тело објекат испред субјекта који га опажа.

Dokle više da se upoznaju i samospoznaju?

Боље је питање када ће почети?

Sve žive vrste nemaju problem sa tim sranjima samo je čovek čoveku rekao " e moj batice..ti nemaš pojma ko si.."

Управо тако, Немаш појма.

za 100.000 godina ljudi se samo rađaju i posle nekog vremena zakopavaju u zemlju. Ali to je kanda teško prihvatiti...

Да знаш шта је ЈА. Шта је субјекат знао би да се он не може нигде закопати. Да је субјекат корелативни услов објективног света. Да нема једног без другога. Уклони субјекат уклонио си с њим и објективни свет. Простор и време. и саму планету Земљу. Па где ћеш закопавати субјекат ако је са њим нестала цела Земља? :neutral:

Али немогуће је да ишта од овога ти појмиш док си заробљен у утувљене ти догме материјализма:

Зато те опет подсећам на њих:

1) Објективан свет постоји као такав независно од свести.

2) Ја је нешто што се "рађа" , тј ЈА јесте исто што и тело.

Хајде сада лепо ове акисоме баци тамо где им је место и где су они одавно. На ђубриште људских заблуда. Па се онда врати овде ако желиш да дискутујеш.
 
ne ne..mos ebat njegovo telo..ali njegovo ja ne mozes ebet jer je ono van saznanja to jest transcedetno....i njega moz ebat samo matafizickim pimpekom.....:hahaha:

iskreno, lako bi mi bilo da zaiebavam ljude na bazi različitosti.

ali, ja sam naučio neke stvari od smrti (nažalost, ne svoje) i znam da je vredno jedino biti dobar prema drugima.

Ja ću se truditi i evo..

Ozi..Ti koji Jesi, Nasdaq i ostali mandrili - ja vas, volim.
 
iskreno, lako bi mi bilo da zaiebavam ljude na bazi različitosti.

ali, ja sam naučio neke stvari od smrti (nažalost, ne svoje) i znam da je vredno jedino biti dobar prema drugima.

Ja ću se truditi i evo..

Ozi..Ti koji Jesi, Nasdaq i ostali mandrili - ja vas, volim.

Ti si brate licemjer ali to ne šteti meni već tebi samom. Da nekoga istinski voliš ne bi tog nekog nazivao nekakvim pogrdnim imenima.
 
kada vas uporedim sa bilo kojom životinjom, smatrajte se unapređenima.

Zar je ovo jedini argument koji imaš? Zašto licemjerstvo? Postavio si temu i u uvodnom komentaru govoriš o LJUBAVI... kako nas sve voliš, a lažeš, lažeš sebe.

Ljubav ti je moj Zoro bezuslovno davanje. Ti se daješ bezuslovno na nekom višem nivou, da, na nivou gdje ti kao 'čovjek' nemaš pristup, zato smo ovdje i sada, ali u ovoj svjesnosti čovjeka si licemjer a to za sobom povlači i razloge i posledice. Ali naravno, ja ti ne želim nikakvo zlo, jer si 'Ti' uistinu Ja u mom suštinskom aspektu, ali govorim tebi-biću, koje si isto biće i u meni, da u ovom iskustvu treba da se preispitaš, bilo da se preispituješ u meni-'čovjeku' ili u Zorou-'čovjeku', svejedno je. Ja te stoga i volim kao Sebe, jer jesi isti JEDAN koji je i u meni-'čovjeku' i u Zorou kao 'čovjeku', ali ne volim tvoje ponašanje i ne prihvatam ga kao mjerilo i standard tvog ponašanja u jednom izrazu za koji smatraš da si u njemu svjesno biće. Ja se ophodim prema biću u Zorou a ne prema 'čovjeku' koji je svršen čin na putu realizacije namjere tog bića. TEBI se dakle obraćam :heart:. Svjesnost se, kao što bi trabao da znaš, ogleda u širini prisutnih Znanja iz apsoluta. Stoga, želim ti da ta Znanja proširiš u svakom čovjeku, jer ako svi ljudi na Zemlji prošire ta Znanja u sebi imat' ćemo sidro koje će nas držati u miru ma kakav talas nas zapljusnuo u momentu.
 
Poslednja izmena:
Мени се допада основна Хегелова идеја о актуализацији апсолутног духа у историји, који кроз историју хита ка сопственој самоспознаји.
То је алхемичарска Aurora Consurgens - велика Драма освешћивања човечанства.
Urazumiti istoriju-istorijski um?
Znaš ša je rekno Šopenhauer za te njegove kontemplacije u Fenomenologiji? Da je to Ludara!:hahaha:
Ti bi i Junga i Hegela i Šopenhauera...Iz tih predstava uzmi vredne pouke i deder SVOJU MUDROST RAZVIJAJ!
 
Па ти си један пример од мноштва који себе не познају него мисле да је ЈА исто што и тело. Мисле да се субјекат може опазити.Ти проглашавш себе за твоје тело. Као да је тело оно што зовемо ЈА а не да је тело објекат испред субјекта који га опажа.



Боље је питање када ће почети?



Управо тако, Немаш појма.



Да знаш шта је ЈА. Шта је субјекат знао би да се он не може нигде закопати. Да је субјекат корелативни услов објективног света. Да нема једног без другога. Уклони субјекат уклонио си с њим и објективни свет. Простор и време. и саму планету Земљу. Па где ћеш закопавати субјекат ако је са њим нестала цела Земља? :neutral:

Али немогуће је да ишта од овога ти појмиш док си заробљен у утувљене ти догме материјализма:

Зато те опет подсећам на њих:

1) Објективан свет постоји као такав независно од свести.

2) Ја је нешто што се "рађа" , тј ЈА јесте исто што и тело.

Хајде сада лепо ове акисоме баци тамо где им је место и где су они одавно. На ђубриште људских заблуда. Па се онда врати овде ако желиш да дискутујеш.

Ti veruješ da postoje ideje -forme i stvar po sebi,a ja verujem da postoje strune i Multisvemir...
Iiiiiiiiiii ? ? ?
Jedini zaključak je da ne idemo u istu cvrku...
A pričamo o istom postojanju...
 
U sopstvenoj neodlučnosti da li da uopšte pričam radi priče, tj da li da se uopšte kvasim jer je voda ladna..polu-slučajno, okliznuo sam se o ivicu i pao u vodu. Ali, opraštam sebi, jer sam neodlučan i često puštam da neke druge stvari ili situacije odluče umesto mene.

Možda treba da malo bolje naglasim to da sam neodlučan..

Čak i kao dečak, nisam mogao da odlučim šta želim da budem kad porastem. Svi su hteli da postanu kauboji, piloti ili brus li, ja sam međutim, mislio da je najbolje što čoveka može da strefi – da bude u trafici i da sve one stripove i časopise čita za dž.

Da, mislim da je postojao momenat kada sam želeo da nikad ne odrastem i da živim - u trafici.
Ali mi je smetala činjenica da bih stalno morao da prodajem novine i cigare i pazim na kusur i tako te stvari..tako da se taj san tu i završio.
Elem, takav, neodlučan, često bacam paru da , po sistemu kruna-pismo, para odluči umesto mene.
Ili pratim „znake“, šta god da ja prepoznam kao „znak“.
pretpostavljam da je to za nekoga kao ja, ok.

Ovog puta nije bilo ni pare ni znaka, nego neki tupi, gotovo anestezirani automatizam. Samo sam krenuo da pišem.
Možda je tome doprinela činjenica da je na mom poslu i dalje dosadno, ali i da opet imam pristup ovom sajtu.
videću dokle će to da me drži.
A vidim (i da se vratim na temu konačno) da vi imate ljubav prema mudrosti.

Razumem da neki imaju ljubav prema fotografiji, životinjama, kolima, biljkama, putovanjima..ali, ljubav ka mudrosti mi nije baš jasna.
Razumem da neko kaže „što volim da jedem..“, „što volim da skijam“..i to su nekakve radnje koje prijaju, ili neke stvari „što volim visoke štikle“..ali „što volim da budem mudar“ (?!)
ili „Što volim mudrost..“ m?

Ovo drugo mi je čak prihvatljivije.
Neko voli mudrosti pa pronalazi citate, ide na predavanja, sluša mudre mudrace, ali..to mi se nekako ne gađa sa ovim forumom ovde.

šta vi zapravo tačno volite ovde?
Ima li ovde nekih mudrosti koje vam služe u životu (i čemu služe mudrosti uopšte?)

Bio jedan mladić koji je voleo mudrosti pa pošto je čuo za jednog starijeg čoveka da je jako mudar otišao njemu i zamolio ga da ga ovaj podučava željenoj mudrosti.
Stari ga dobro odmerio pa ga pitao, "Imaš li dovoljno zlata da bi platio za to?" Mladićj je uzvratio pitanjem, "Koliko zlata?"
"Ne mnogo," odgovori stari, "Sedam kilograma."
Pošto mladić nije imao nimalo zlata a jako je voleo biti mudar odluči da ode u svet i radi kako bi uštedeo za svoju nauku.
Posle mngo godina prikupio dovoljno zlata pa se vratio starom mudracu. Izvadi zlato i stavi ga ispred starca uz reči, "Doneo sam zlato, kada ćete početi da me podučavate?"
Starac ga opet dobro odmerio pa odgovorio, "Uzmi svoje zlato i idi kući. Ako za sve ove godine nisi ništa naučio ja te nemam čemu podučavati."
 
Poslednja izmena:
Bio jedan mladić koji je voleo mudrosti pa pošto je čuo za jednog starijeg čoveka da je jako mudar otišao njemu i zamolio ga da ga ovaj podučava željenoj mudrosti.
Stari ga dobro odmerio pa ga pitao, "Imaš li dovoljno zlata da bi platio za to?" Mladićj je uzvratio pitanjem, "Koliko zlata?"
"Ne mnogo," odgovori stari, "Sedam kilograma."
Pošto mladić nije imao nimalo zlata a jako je voleo biti mudar odluči da ode u svet i radi kako bi uštedeo za svoju nauku.
Posle mngo godina prikupio dovoljno zlata pa se vratio starom mudracu. Izvadi zlato i stavi ga ispred starca uz reči, "Doneo sam zlato, kada ćete početi da me podučavate?"
Starac ga opet dobro odmerio pa odgovorio, "Uzmi svoje zlato i idi kući. Ako za sve ove godine nisi ništa naučio ja te nemam čemu podučavati."


ovu priču rado delim, ne znam da li sam je ovde lepio


Na 72. spratu jednog nebodera mladi čovek je gledao kroz prozor.
Na vrata pokuca njegov sekretar, uđe pa reče: - Gospodine, samo da vam javim da je onih 7 miliona dolara upravo leglo na vaš račun.
- Dobro, dobro . . . reče mladi čovek pomalo odsutno, a potom odmah upita : - Dede, reci mi, šta bi ti da ti neko kaže da si dobio 7 miliona dolara?

Šta bhi radio? - O, pa. . .ne znam gospodine. . .ja se pravo da vam kažem nisam nikad ni usudio da razmišljam o tako velikoj sumi. . .ali. . .verovatno bi moj život bio sasvim drugačiji – reče sekretar.

- Drugačiji kažeš. Bio bi radostan pretpostavljam?

- Jako gospodine. Mislim da se u stvari ne bih treznio nedelju dana od slavlja.

- E, lepo. . .a vidiš, mene ta vest koju si mi upravo saopštio dolara uopšte ne dotiče. I sad ja tebe pitam, šta koji moj ja ovde radim ako me takve stvari više ne raduju? Čemu sve ovo?! Šta je život uopšte? Ispali mladi čovek seriju pitanja gledajući svog sekretara pravo u oči.

- O. . .ne bih znao to gospodine, to je više ovako. . .filozofsko pitanje. Morali bi da pitate nekog mudraca za te stvari – reče sekretar sav zbunjen.

- BRAVO! Upravo to ću iz ovih stopa da uradim. Molim te, organizuj mi put za Nepal, idem pravo kod dalaj Lame.Taj zna sve – reče mladi čovek zbunjenom sekretaru i žurno napusti kancelariju da se spremi za put.



kod Dalaj Lame

- Učeni Lamo, ja te neću mnogo opterećivati svojim pitanjima, imam zapravo, samo jedno, a ono glasi : ŠTA JE TO ŽIVOT?
Ja sam znate potpuno ostvaren čovek. Imam mnogo stanova, kuća, imam čak dvorac u Engleskoj, apartmane na Azurnoj obali, imam kockarnice, fabrike, poslove koji sami sebe vode, imam banke, imam ženu, ljubavnice, decu, zdravlje. . .obezbedio sam 6 svojih pokolenja unapred, imam dakle SVE! Ali. . .još uvek ne znam zašto smo mi ovde i šta je to život. . .i tako te stvari pa ako bi Vi. . .

i tu ga učeni Lama učtivo prekide: Mladi gospodine, ja sam davno radio jedan doktorat na tu temu ali to bi vama bilo jako opširno. Evo šta ćete da uradite. Otiđite na reku Gang. Tamo ima jedan starac koji zna odgovore na SVA pitanja. On će vam reći.


Mladi čovek odmah organizuje ekspediciju ka reci Gang i zaista, posle malo probijanja kroz šipražje i vrbake, na obali reke, sedeo je starac, sav sed i zarastao u belu kosu i bradu, zagledan negde daleko u drugu obalu reke.
Mladi čovek mu polako priđe i reče: Oče, ja dolazim preko pola sveta samo da mi daš odgovor na jedno pitanje.

- Pitaj sinko – reče starac nirnim glasom.

- Reci mi oče – Š.T.A. J.E. T.O .Ž.I.V.O.T?

A starac poćuta neko vreme i ne pogledavši mladog čoveka, zagledan i dalje u obalu preko puta. . .misli . . . misli . . .ćuti, čuti, a onda konačno reče:

Sine .Život, to ti je jedna velika reka . . .


- Ma dobro to – reče mladi čovek, ali šta je sa novcem, bankama, jahtama, kockarnicama? Šta sa luksuznim automobilima i nakitom? Šta sa hotelima, putovanjima po celom svetu? Kolekcijama slika i vina, ergelama konja . . . Šta sa ljubavnicama, raskalašnim šopinzima, zabavama? Šta sa tim ?



A starac se okrete, poče da ustaje pa sav zbunjen reče: Čekaj bre . . . kakve jahte kockarnice ljubavnice? ...PA ZAR NIJE VELIKA REKA !?
 

Back
Top