To je opšta ljudska odlika i ne odnosi se samo na žene. Pogledajte svoje školovanje, odrastanje, uvek je toga bilo - grupisanje, odvajanje, klanovi, spletke, drame, čuda. Problem sa ljudskom vrstom je što se u javnosti propagira jedno, a radi se nešto sasvim drugo. Svuda svi izigravaju nekakve humaniste, iskrene ljude, ljude bez ego tripova, zaklinju se u lični integritet i dostojanstvo, a ovako su skoro svi sebični, pokvareni, licemerni, dvolični. Ko nije takav (a ja znam i za takve ljude) on je najebao u životu.
Nažalost nema ništa gore nego kad si otvoren prema ljudima i spreman da stalno pomažeš. To treba ceniti, ali treba i biti svestan cene koja se plaća. Ja sam je više puta platio tokom odrastanja, zato sam kasnije postao hladan i distanciran da ne bih bio povredjen. Najbolje je kad se zabavljaš sa ljudima bez pretenzija o nekakvim osećanjima i dubokom odnosu. Ljudi su pokvarena roba, prevrtljivi i zli. Ne verujem u praštanje jer ko te jednom ponizi ili zajebe, opet će to da ti uradi.
Druga opcija je da postaneš lud za ovaj svet kao Duci Simonović, pa namerno ideš dobrotom i idealizmom i trpiš stradanje jer veruješ u višu misiju. Ima i toga ali to mogu samo retki. Ja vrlo teško da bih to mogao jer uopšte ne verujem da ljudska rasa može da se popravi.