--„Korisno je da tvrdimo da se homoseksualci takvi rađaju iako je seksualna orijentacija kod većine ljudi proizvod kompleksne interakcije između urođenih predispozicija i uticaja okruženja tokom perioda detinjstva i rane adolescencije“ (Maršal Kirk i Hanter Madsen,
Preobraćenje strejt Amerike).
--Tezu da se ljudi rađaju sa homoseksualnim opredeljenjem osporio je i dr Džon de Čeko (
John De Cecco), psiholog, deklarisani homoseksualac i direktor Centra za istraživanje i edukaciju o seksualnosti Državnog univerziteta u San Francisku. On tvrdi da je seksualna privlačnost promennjiva preferencija, a ne opredeljenje. Dugogodišnji urednik
Žurnala o homoseksualnosti to je i detaljno objasnio u knjizi
Ako zavedete strejt osobu, možete li je napraviti gejem (
If You Seduce A Straight Person Can You Make Them Gay), tvrdeći da je teza da se gej postaje rođenjem samo floskula koju aktivisti koriste u svojoj medijskoj kampanji.
--Čak je i Alfred Kinsi, čuveni seksolog i tvorac tzv. Kinsijeve skale seksualnosti, na koga se LGBT aktivistička zajednica veoma često poziva, tvrdio da se seksualne preferencije menjaju u različitim fazama života i različitim okolnostima.
Istraživanja na mozgu i potraga za gej genom takođe nisu doveli do nedvosmislenih rezultata iako im je pridavan veliki medijski značaj.
--Termin koji se često koristi u medijskim kampanjama LGBT, jedan od omiljenih kada treba etiketirati protivnika i ućutkati svakoga ko se ne slaže sa agendom LGBT jeste
homofobija(strah od homoseksualaca). Nastanak reči se pripisuje američkom psihologu Džordžu Vajnbergu (
George Weinberg), koji ju je prvi put upotrebio 1969. godine u jednom pornografskom časopisu. Reč se ponovo pojavila iste godine u
Tajmu i tako ušla u širu upotrebu. Kovanica je nastala od
homo (čovek) i
phobia (strah), i označava ustvari strah od čoveka. Ali njena upotreba od tada, u potpuno drugom kontekstu, može da navede i na zaključak da su samo homoseksualci ljudi. Ta vrsta aktivističke arogancije možda i nije slučajna budući da je nesporno stremljenje da se prikažu kao apsolutno tolerantan, a inače suptilniji, prefinjeniji deo populacije.
--Zastava duginih boja još jedan je odličan marketinški potez. Datira otprilike iz 1978. i objašnjena je simbolikom pojedinačnih boja koje je čine – život, isceljenje, sunce, priroda, harmonija i duh. Uostalom, ko sme da se usudi da ustane protiv boja koje podsećaju na jednu od najlepših pojava u prirodi.
U poslednjoj deceniji sve više se ističe ljubav kao motiv u LGBT agendi. Iako pojam homoseksualnosti upućuje pre na čisto seksualnu dimenziju privlačnosti, u prvi plan se stavlja termin gej (
gay) kako bi se skrenula pažnja sa izvornog pojma i ujedno stvorila podsvesna asocijacija na nešto što nema veze sa seksualnim preferencijama (
gay na engleskom znači veseo, ushićen).
--Agenda LGBT odavno je počela da uzima maha na svetskom nivou i gazi sve lokalne tradicije i vrednosti „napadnutih” društava. Slike sa homoseksualnih skupova u San Francisku i još nekoliko gradova u SAD, gde su se, osim neukusnih egzibicionističkih istupa koji su uobičajena pojava za „prajdove” širom sveta, ljudi upuštali u različite vrste seksualnih kontakata, neopisivo su degutantne i svedoče o nečemu što verovatno čeka svaku zemlju koja popusti pred tom bezobzirnom propagandnom navalom.
https://standard.rs/2015/09/21/lgbt-propaganda-i-kako-joj-se-suprotstaviti/