Kutak za trudnice

Da li smatraš da ja od mog deteta mogu da napravim dobrog spavača?
Ima 10 meseci.
A da nije cry it out tehnika u pitanju?

On je divno dete, do nedavno je lepo i lako zaspivao, ali se budi po celu noć, jedan jedini put se nije probudio kad mu je izbio gornji kec, jer 2 dana pre toga jedva da je spavao.

I ako možeš da mi navedeš naziv knjige, ako je na engleskom nije problem za razumevanje.
Za mesec dana se vraćam na posao, već sam luda, što od umora što od brige :lol:

Jel ima noćne obroke?

- - - - - - - - - -

Za taj fizički umor ( a da ti imaš snage da držiš oči otvorene bar dok ona ne legne) su oni kućni poligoni, zakon!

Da, to jeste. Malo manjkam sa idejama, pravili smo neki da bi vozila trotinet jer po parkovima nije htela da ga vozi, pa naizmenično trotinet i guralice da joj bude zanimljivije. Baš ću da probam da nađem još ideja na netu.
 
Jel ima noćne obroke?

Kako kad, to je najčudnije od svega :confused:
Nekad se uspava sam i svaki put kad se probudi uspem da ga ununam nazad u san.
Nekad se jedva uspava sisajući ali se posle lako uspava maženjem.
Nekad zaspi sam ali se budi celu noć da sisa.
A nekad non stop sisa, ništa drugo ga ne smiruje, pretpostavljam da mu tada baš treba moja blizina, najčešće se to i dešava kada mu izbijaju zubići.

Uopšte nema pravila, to me najviše i zbunjuje.
 
Pročitaću.
Ma u suštini nije strašno dokle god je to u nekim razumnim okvirima, par puta u toku noći i da se uspava za par minuta ponovo, ali ovo me urniše, što mu sada treba sve više i više vremena.
Hvala, probaćemo.

Brankić, stavi t imene na ignor, za svaki slučaj :lol:

E Katarina se budila na dva sata sve dok je sisala noću. Pedijatri savetuju da se noćno hranjenje prekine nakon nekog uzrasta jer je nepotrebno i kvari zube, njima to ima umirujući efekat i zato traže, ali da prekinem tako što ću joj nuditi vodu ili čaj koji je ona odbijala. Cry out metode kod male dece su mi surove. Bolje da ne pričam koliko je to trajalo. :lol:

- - - - - - - - - -

Jesi li ti to našla knjigu na netu?
 
Ja sam odgojila dva deteta koja su potpuno različita. Stariji ni dan danas uveče dugo ne može da zaspi i onda posle ne može ujutro da ustane.
Mlađi sam ode da spava i zaspi čim spusti glavu na jastuk i budi se u 7h bez obzira kada je zaspao.
Jednostavno su i deca kao i mi ili noćni ili jutarnji tipovi.

S tim što je stariji kao beba manje spavao nego danas, kasno je legao i rano ustajao. I od prvog rođendana je prestao da spava preko dana. Ništa nije pomagalo, a bio je hiperaktivan.
Mlađi je spavao i danju i noću i nikada nije imao problem sa tim. Ja sam poučena iskustvom sa starijim ulazila kod mlađeg kad je bio beba da proveravam da li diše jer mi je bilo neverovatno da se ne čuje.

Glavna razlika između njih dvojice je to što je stariji spavao sa nama u sobi jer smo bili podstanari i samo jednu sobu pa sam ja ustajala na svako njegovo mrdanje, a mlađi je spavao od prvog dana sam u drugoj sobi i niko ga nije uznemiravao.
 
Rekoh da treba od nekog peroda, ne sećam se kog, izbaciti noćne obroke, siguno ne doprinose zdravlju zuba bez obzira u kom su obliku.
Ali ja nisam znala na koji način da to sprovedem, a da je ne ostavljam da se dere po celu noć. Na kraju sam to uradila, ali već u periodu kad nešto možeš da joj objasniš.

Inače, baš sam se obradovala kako sam uspela ranije da je uspavam i to bez naročitog zamaranja, ni mojeg ni njenog, ali preskočili smo dnevno spavanje radi toga, kad ono budi se svaki čas i samo što ne ustane naspavana već. :mrgreen:
Izgleda da mi nema izvlačenja. :lol:
 
Kako je protekla noć?
I jesi li ti to uspela naći knjigu?

Ni ja debelom nisam dala da spava popodne, do 16h nije zaspao i onda mu posle nisam dala, zaspao je u 18:30 i spavao do 7 jutros :lol:
Ok jeste se budio ali ovo je super.
Sad se igra, pustiću ga da se izmori pa ću ga uspavati malo kasnije. Cilj mi je da ga prebacim na jednu dužu dremku dnevno i raniji odlazak na spavanje.
Kako će se to posle slagati sa mojim drugim smenama ne znam, o tome će glavu lomiti žmu :))))
 
Meni kod starijeg ništa nije pomoglo, a sve sam probala. Na kraju sam iz očaja isprobala onu metodu da ga ostavim da plače dok se ne umori. Pa je od naprezanja ispovraćao celu sobu i od tada smo mi bili mirni kao bubice, a on je nastavio da vileni. :lol:
Čisto da te ohrabrim, da se ne deprimiraš. Jer nije do tebe, do deteta je. :heart:

- - - - - - - - - -

Luna i ja pisale u isto vreme. :zag:
 
Kako je protekla noć?
I jesi li ti to uspela naći knjigu?

Ni ja debelom nisam dala da spava popodne, do 16h nije zaspao i onda mu posle nisam dala, zaspao je u 18:30 i spavao do 7 jutros :lol:
Ok jeste se budio ali ovo je super.
Sad se igra, pustiću ga da se izmori pa ću ga uspavati malo kasnije. Cilj mi je da ga prebacim na jednu dužu dremku dnevno i raniji odlazak na spavanje.
Kako će se to posle slagati sa mojim drugim smenama ne znam, o tome će glavu lomiti žmu :))))

Nije bila sjajna noć, ali zvuči mi kao dobra ideja da probam da izguram tri nedelje vojničke discipline, možda se desi neko čudo da se makar malo dovedemo u red. Znači da ispoštujem termine spavanja, i da joj ne puštam crtaće. Ovo oko većeg fizičkog zamaranja nam je slaba tačka. Ne mogu da ispratim više.
Kako vi? Za promenu se nije probudio u pola 6? :lol:
 
Meni kod starijeg ništa nije pomoglo, a sve sam probala. Na kraju sam iz očaja isprobala onu metodu da ga ostavim da plače dok se ne umori. Pa je od naprezanja ispovraćao celu sobu i od tada smo mi bili mirni kao bubice, a on je nastavio da vileni. :lol:
Čisto da te ohrabrim, da se ne deprimiraš. Jer nije do tebe, do deteta je. :heart:

- - - - - - - - - -

Luna i ja pisale u isto vreme. :zag:

Jeste ohrabrenje, jer se koliko se god trudila da to ne radim, opet poredim sa drugim porodicama gde deca samo što sama ne odu u krevet. Zadremaju sama od sebe ponekad. I još kad neko sa strane počne da ti popuje da je dete raspušteno, da moraš malo i ti da se pomučiš da bi dete dovela u red i tako to, prošištim.
A i ona se pokazala skroz nefleksibilno na oštrije mere vaspitavanja. :lol: Isto, kad se zaceni, povraćanje, pa se još više uznemiri, pa još povraćanja... Posle gledaš samo kako da izgladiš stvari.
 
Jeste ohrabrenje, jer se koliko se god trudila da to ne radim, opet poredim sa drugim porodicama gde deca samo što sama ne odu u krevet. Zadremaju sama od sebe ponekad. I još kad neko sa strane počne da ti popuje da je dete raspušteno, da moraš malo i ti da se pomučiš da bi dete dovela u red i tako to, prošištim.
A i ona se pokazala skroz nefleksibilno na oštrije mere vaspitavanja. :lol: Isto, kad se zaceni, povraćanje, pa se još više uznemiri, pa još povraćanja... Posle gledaš samo kako da izgladiš stvari.

Brankic, jel ona ide u vrtic?
Kad ustaje?
Kakav je ritam dana?

Moje iskustvo sa oboje dece je sledece.

Rutina!!! Rutina je majka!!!

Ustajanje u 7h, vrtic, itd...
U 19h ide vecera, kupanje i krevet...
Ja legnem sa njima, citamo i pricamo, gasimo svetlo, ostane samo lampa, ja lezim izmedju njih... Uzmem telefon, smanjim svetlo na minimum i citam i piskaram ovde... Oni me uhvate za ruku svako i zaspu...

I svaki dan jedno te isto...
Nekad cak ja zaspem pre njih...
Ali svako vece u 20h oni spavaju...
 
Brankic, jel ona ide u vrtic?
Kad ustaje?
Kakav je ritam dana?

Moje iskustvo sa oboje dece je sledece.

Rutina!!! Rutina je majka!!!

Ustajanje u 7h, vrtic, itd...
U 19h ide vecera, kupanje i krevet...
Ja legnem sa njima, citamo i pricamo, gasimo svetlo, ostane samo lampa, ja lezim izmedju njih... Uzmem telefon, smanjim svetlo na minimum i citam i piskaram ovde... Oni me uhvate za ruku svako i zaspu...

I svaki dan jedno te isto...
Nekad cak ja zaspem pre njih...
Ali svako vece u 20h oni spavaju...

Povukla sam je iz vrtića. Bilo je katastrofa, tri dana ide, tri nedelje ne ide, bolesna. I kad je majka polomila kuk, i kad nam je donela virus iz vrtića, da smo imali 39 i da uopšte nisam spavala, više je nisam ni vraćala. Trebalo je ove godine opet, ali sad zbog trudnoće opet promena planova.

Rutinu imamo oduvek, samo što mi ona stalno pomera to vreme spavanja, pa sve kasnije leže i ustaje. Večera po sat vremena, osedim dok je gledam, onda vrišti i beži kad vidi da se sprema kupanje, pa neće da izađe iz kadice, pa neće da se obuče, zube opere i nekako, bajke voli da čitamo, pa tu odugovlači, pa vrišti ako probam na foru pre vremena da ugasim svetlo. Onda se seti naravno da je gladna, žedna, piški joj se, kaki joj se, traži neke igračke da zagrli. U mraku sedi i igra se, priča nešto, uvlači mene u priču. Još kad imam puno posla, kad mi se žuri da je što pre uspavam ja flipnem. Legnem pored nje i pravim se da spavam dok se ne smori i ne umiri. I ja redovno zaspim pre nje. Onda ustajem u pola noći da pozavršavam šta imam.

Kod nje jedino kroz igru može nešto malo da se ubrza, samo što moraš stalno nešto da smišljaš. I eto, da joj se taj napeti nervni sistem malo rastereti, i da joj navijem nekako organizam da se sam pali i gasi u određeno vreme ako ikako može.
Od juče popodne bez crtaća, da se pohvalim.
 
Prva greska ti je sto ona ustaje kad ona hoce.

Nema toga.
Ustajanje u 7h i da vidis kako ce u 20h da spava.

Dan je za rad
Noc je za spavanje

Ja moje nekad i u 19h legenem

Ali su uvek u 7h na nogama.
I nikad posle 21h nisu u dnevnoj. Ne postoji varijanta.
Cak i ako se desi da su zaspali popodne , leze u krevetu dok ne zaspu.

Zna se kad je moje vreme i ja to istrajno sprovodim.
I nikad mi nije zao.
Legnu i bez vecere, nema ustajanja. Pa da vidis kako sutra sednu i veceraju kad prvi put kazem Vecera!
 
Da, tu sigurno grešim. Što je ne budim, već je pustim da se naspava. Ali dnevni umor mnogo ne utiče na vreme kad će leći u krevet. Ona mrzi da legne da spava. Danas sam je probudila rano da bih probala da budem istrajna, iako je noćas loše spavala, i jutros je bila katastrofa, nervozna trlja oči, razdražljiva, ali opet nije htela da spava popodne. Plače i kuka kako joj se ne spava, a jedva gleda. Jedno vreme sam joj izbacila popodnevno spavanje, na par nedelja, ono još gore.

- - - - - - - - - -

A ona se mnogo sekira kad ostane bez obroka. :lol:

- - - - - - - - - -

Ali greška jeste što se remete obroci, šetnja sve se pomeri. Ali se uplašim da je treba istrpeti nervoznu ceo dan.:lol:
 
Slažem se sa Čičkom.
Moj "ozloglašeni" stariji sin je krenuo u vrtić sa 2 godine iako je imao baku da ga čuva i koja je htela da ga čuva. Ali je kod babe vladala totalna anarhija. Tih godinu dana dok ga je ona čuvala od kako sam krenula da radim pa do njegove druge godine je bilo i jela po celom stanu i uspavljivanja po 2-3 sata. I onda mi je dojadilo, nije mi ga uopšte bilo žao da krene u vrtić. Pogotovo što mu je falilo društvo druge dece. Baki svaka čast, ali vršnjaci su zakon.
Kako je krenuo u vrtić tako se sve sredilo. Jedino što ni u vrtiću nije spavao preko dana, ali je morao da leži u krevetu i ćuti dok ostala deca spavaju.
I treba istrajati u tome. Bez obzira na česte bolesti, tj.baš zbog njih. Deca treba da steknu imunitet u vrtiću da posle ne bi često izostajala iz škole. Bolje da izostaje iz škole nego iz vrtića.
 
Verujem da je vrtić prava kasarna za decu, sve dovede u red, jer ti bude prioritet da legne i ustane u određeno vreme. Nema izuzetaka, nema opravdanja. Ostalo improvizuješ.
Trebalo je sad opet da krene. Nadala se da bi bilo bolje, jer je malo starija. Prošle godine je sve vreme bila praktično na adaptaciji zbos stalnih odsustva. I pogoršavalo se s vremenom. Samo je prvu nedelju vezala nedelju dana i dve nedelje se oporavljala, nakon toga nije vezala više od dva-tri dana u vrtiću. Simptomi sve gori, sve joj je duže trebalo da prezdravi. Nije to dobro za imunitet, za imunitet su dobri povremeni virusi sa dužim perodima kad je zdrava. Ulazila u hronične probleme za koje treba jača terapija.

Ali ko te pita, kad moraš prihvatiš to kao neminovnost. Mislila sam kad prođe prvi trimestar da je pustim, pa da prođe amnio, ali mi je frka od jačih virusa. Posle bi bilo lakše kad dođe beba da je u vrtiću već uhodana.
 
Meni je Pedja krenuo sa 18 meseci u vrtic, dok sam ja bila trudna sa Elenom.
Dve godine je isao u jaslice i to bas kao tvoja devojcica, vise nije isao nego sto ide... Ali sam ja bila uporna
Isao je i kad sam se porodila... Elena je uz njega sve te viruse i boginje prelezala kao beba... I zato kad je ona krenula sa 18 meseci nikad nije izostajala ;)

Moram jos jednu stvar da pomenem, strah.
Moras da preseces sa sobom da se ti nje i njenog ponasanja ne bojis. Ja sam se dugo bojala Pedje i njarenja i plakanja...
Ali to ne vredi... Ti si njoj roditelj. Ti si alfa i omega i za sve se pitas samo ti! Trebas joj biti autoritet i dati do znanja da je ili po tvome ili nikako.
Mnogo puta nije lako ali ... Neko mora ... Ili ti ili muz ...
 
Nije bila sjajna noć, ali zvuči mi kao dobra ideja da probam da izguram tri nedelje vojničke discipline, možda se desi neko čudo da se makar malo dovedemo u red. Znači da ispoštujem termine spavanja, i da joj ne puštam crtaće. Ovo oko većeg fizičkog zamaranja nam je slaba tačka. Ne mogu da ispratim više.
Kako vi? Za promenu se nije probudio u pola 6? :lol:

Nije, budio se u pet pa je nastavio da spava :D.
Juče isto, samo prepodnevna dremka, pokušala u 2 navrata popodne da ga uspavam, nije se dao, nisam ni insistirala, posle sam ga nekako razvukla do 18h, onda večera, kupanje i spavao je opet već u 19h.
Budio se opet noćom al ok, u 4 je hteo da se igra ali je odustao i spavao do pola 7, spavao bi možda i duže ali smo dolazili do moje mame pa smo morali ustati ranije.
Možda mu ovako više odgovara, videću posle nekog dužeg vremena kako će izgledati.

- - - - - - - - - -

Slažem se sa Čičkom.
Moj "ozloglašeni" stariji sin je krenuo u vrtić sa 2 godine iako je imao baku da ga čuva i koja je htela da ga čuva. Ali je kod babe vladala totalna anarhija. Tih godinu dana dok ga je ona čuvala od kako sam krenula da radim pa do njegove druge godine je bilo i jela po celom stanu i uspavljivanja po 2-3 sata. I onda mi je dojadilo, nije mi ga uopšte bilo žao da krene u vrtić. Pogotovo što mu je falilo društvo druge dece. Baki svaka čast, ali vršnjaci su zakon.
Kako je krenuo u vrtić tako se sve sredilo. Jedino što ni u vrtiću nije spavao preko dana, ali je morao da leži u krevetu i ćuti dok ostala deca spavaju.
I treba istrajati u tome. Bez obzira na česte bolesti, tj.baš zbog njih. Deca treba da steknu imunitet u vrtiću da posle ne bi često izostajala iz škole. Bolje da izostaje iz škole nego iz vrtića.

Ovoga se i ja bojim pošto nismo dobili vrtić prvih 8 meseci će ga čuvati babe.
Moja majka je stroga ali matora a muževa mama je mlađa ali potpuno popustljiva, ko zna kako će to izgledati.
Od septembra mora krenuti u vrtić, bilo državni bilo privatni svejedno, i da se socijalizuje i da ima neku rutinu i obaveze.
 
Meni je Pedja krenuo sa 18 meseci u vrtic, dok sam ja bila trudna sa Elenom.
Dve godine je isao u jaslice i to bas kao tvoja devojcica, vise nije isao nego sto ide... Ali sam ja bila uporna
Isao je i kad sam se porodila... Elena je uz njega sve te viruse i boginje prelezala kao beba... I zato kad je ona krenula sa 18 meseci nikad nije izostajala ;)

Moram jos jednu stvar da pomenem, strah.
Moras da preseces sa sobom da se ti nje i njenog ponasanja ne bojis. Ja sam se dugo bojala Pedje i njarenja i plakanja...
Ali to ne vredi... Ti si njoj roditelj. Ti si alfa i omega i za sve se pitas samo ti! Trebas joj biti autoritet i dati do znanja da je ili po tvome ili nikako.
Mnogo puta nije lako ali ... Neko mora ... Ili ti ili muz ...

Da, i to si u pravu. Ali ne umem da izbalansiram. Ona jeste stvarno preosetljiva i tu treba biti sabran i dosledan. A ja sve naopako. A deca brzo kapiraju gde i šta mogu, pa koriste..
A nije ti bilo problem da beba prođe sve te viruse? Bilo je baš jakih. Čekala si da napuni određeni broj meseci ili ne? Glupo pitanje, ali stvarno ne znam kako to ide.

Ja sam bila istrajna dok se nije ovo sa majkom desilo. Katarina legne, trčim da sređujem kuću, da sređujem majku. Taman legnem ona se već budi, pa na dva sata. Majka se budi u pet ujutru, pa spava popodne, pa opet oko nje, opšti haos. A kad smo svi dobili jak virus iz vrtića, da nisam spavala uopšte, tu sam je povukla dok se majka malo ne oporavi,da bude minimalno samostalna. Posle tri meseca je vratim, ali opet odmah virus, još teška readaptacija. Išlo je i leto i spajaju sve vrtiće u jedan, a vaspitačice se menjaju svaki dan i tu je definitivno povučem. Kao na jesen ponovo i eto... Ništa.
 
Nije, budio se u pet pa je nastavio da spava :D.
Juče isto, samo prepodnevna dremka, pokušala u 2 navrata popodne da ga uspavam, nije se dao, nisam ni insistirala, posle sam ga nekako razvukla do 18h, onda večera, kupanje i spavao je opet već u 19h.
Budio se opet noćom al ok, u 4 je hteo da se igra ali je odustao i spavao do pola 7, spavao bi možda i duže ali smo dolazili do moje mame pa smo morali ustati ranije.
Možda mu ovako više odgovara, videću posle nekog dužeg vremena kako će izgledati.

- - - - - - - - - -



Ovoga se i ja bojim pošto nismo dobili vrtić prvih 8 meseci će ga čuvati babe.
Moja majka je stroga ali matora a muževa mama je mlađa ali potpuno popustljiva, ko zna kako će to izgledati.
Od septembra mora krenuti u vrtić, bilo državni bilo privatni svejedno, i da se socijalizuje i da ima neku rutinu i obaveze.

Ja za tako malu decu ipak glasam za bake, kakve god da su. U vrtićima, bar u ovim našim, nema nikakvog rada sa decom u tom uzrastu. Niti se ona socijalizuju nešto. Vaspitačice su im medicinske sestre koje gledaju samo da ih sačuvaju da budu dobro dok roditelji ne dođu po njih.
Mada kažu da deca najbolje prihvate vrtić sa godinu dana ili sa tri, između budu i ćudljiva i pojavljuju se razvojni strahovi, ali opet mislim da niste na gubitku čak i ako babe sve poremete.

U mom vrtiću bude doručak u 8, ručak u 12, a između im daju smoki ili tako neku glupost da deca prezupče do ručka. Za užinu posle ručka uglavnom n3što slatko. Kad neće Katarina da ruča vaspitačica joj oduzme za kaznu igračku koju je uvek vukla sa sobom. Napolje tako malu decu nisu blesave da izvode. Standard je 20 dece na jednu vaspitačicu, toleriše se grupa i po, znači 30. Jeste da nikad sva deca nisu tu, \li na zapadu je to petoro dece na jednu vaspitačicu .
Tako da... Ja sam još načelno i bila zadovoljna, ali daleko je to od vrtića kakvi treba da budu.

Jesam li rekla da se sama probudila uredno u 7.:)
 
Tačno. Da majke budu sigurne da je to prava stvar, a deca se adaptiraju na sve. Kako me je tešila jedna drugarica, deca su mnogo jača i žilavija nego što izgledaju. :)
Meni je značilo da babe ulete makar povremeno, samo sam na moju majku povremeno mogla da računam. Svekrva je zdušno hvalila vrtiće kako su magično rešenje za sve, iako mi oni ništa nisu rešavali, jer je zbog tih virusa opet bila stalno kod kuće, ja sa njom naravno. Zato i reagujem verovatno. :lol:
 
Da, i to si u pravu. Ali ne umem da izbalansiram. Ona jeste stvarno preosetljiva i tu treba biti sabran i dosledan. A ja sve naopako. A deca brzo kapiraju gde i šta mogu, pa koriste..
A nije ti bilo problem da beba prođe sve te viruse? Bilo je baš jakih. Čekala si da napuni određeni broj meseci ili ne? Glupo pitanje, ali stvarno ne znam kako to ide.

Ja sam bila istrajna dok se nije ovo sa majkom desilo. Katarina legne, trčim da sređujem kuću, da sređujem majku. Taman legnem ona se već budi, pa na dva sata. Majka se budi u pet ujutru, pa spava popodne, pa opet oko nje, opšti haos. A kad smo svi dobili jak virus iz vrtića, da nisam spavala uopšte, tu sam je povukla dok se majka malo ne oporavi,da bude minimalno samostalna. Posle tri meseca je vratim, ali opet odmah virus, još teška readaptacija. Išlo je i leto i spajaju sve vrtiće u jedan, a vaspitačice se menjaju svaki dan i tu je definitivno povučem. Kao na jesen ponovo i eto... Ništa.
Nikakvih problema nije bilo...
Kad sam se porodila, isao je malo u vrtic, pa virus, pa malo bude kod babe i dede(samo ako on hoce), i uvece sam ih uspavljivala zajedno
Beba na sisi a on pored bebe i zagrlim ih...
Neka dva meseca sam bila bas posvecenija njemu ali ne popustljivija.

Dobro jutro!
Totalno smo promašile temu. :lol:
Svako radi po sopstvenom nahođenju, nema pogrešnog načina. Najvažnije je da je mama zadovoljna i uverena da radi pravu stvar.

Upravo
 

Back
Top