Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
samo da vam se pohvalim....u zadnjih 10 dana nabacila sam 4 kg......sva sam na kontru.....

Ma daj margic to je tako svejedno... vracas se polako na svoje, za to treba vremena, pa i da ti skoci kilaza... pa sta... :aha:

mi smo koristili Baby friend kapi.... fleci je najbolji termofor......

E te kapi mi nismo probali, mi pijemo Espumisan Kapi :cao:
 
ja sam u dilemi, vec par meseci... i moram to da podelim sa vama. mozda nije tema za nas kutak, ali mislim da bi vi najbolje odgovorile na moju muku... naime, zamislite da vas muz ili momak prevari... da je u pitanju veza koja traje deset godina i dok cekate bebu i radujete se tome, kao grom iz vedra neba dodje i priznanje. i sad se kune da je to bilo samo tad jednom, drustvo se zapilo, eto desilo se i nista ne znaci... i kaje se i zao mu je i moli za oprostaj. ja sam odluku donela, da zauvek prekinem sve kontakte, ali i dalje mi se srce kida, jer shvatam da ga jos uvek volim... jako sam povredjena. mislite li da treba da predjem prego toga? sta bi ste vi uradile??? i kako se nositi dalje sa tim??? hvala svima unapred...

Suzo, što se tiče prevare ja sam ogorčena totalno na prevaru ali u tvom slučaju mislim da je drugačije, prvo što ste toliko dugo zajedno, i ja nemogu sigurno tvrdit da ću biti čitav život vjerna svom mužu kao i on meni jer upravo kao tebi što je, nešto se desi,al uvjek kažem nebi voljela da čitav grad zna a ja ne, pa da ispadnem ono glupa, sviđa mi se jedno-priznao je, moramo priznati da je retkost da će neko danas priznati i reći da se kaje,a ipak tu je bebica koja ništa nije kriva, moj savjet je da pokušaš ponovo ,ako stvarno vjeruješ da je jednom bilo i da se neće više ponavljat, pa da vidiš dali ćeš uopšte moći preći preko svega toga ili nećeš. U svakom slučaju onda ćeš moći reći da si pokušala i dala sve od sebe. Mislim da će biti lakše tebi,u srcu.:heart:
 
hvala wenerice... neznam sta da mislim, verovala sam da sam ja njegova boginja, smela sam da se zakunem da mu nikad ne bi palo na pamet... opet, hvala sto je priznao, doduse, primetila sam da ga nesto muci, pa sam insistirala da mi kaze. ali eto rekao je... nisam nikome pricala, zna samo moja tetka, ona kaze isto sto i ti. inace sam jaka osoba, ali ipak sam trudna i postala sam preterano emotivna... ne znam nista, samo znam da boli mnogo i molim se da moja beba ne oseca ovu moju tugu.
 
Mozete da me osudjujete ili ne ali to je moja odluka koju sam donela zajedno sa muzem.

niko te ne osudjuje, samo je vrlo ocigledno da si na pogresnoj temi postavila pitanje.
sto se mene tice, nema zabranjenih pitanja, samo je stvar toga na kom mestu ih postaviti.
tema se zove "kutak za trudnice", a ti postavljas pitanje gde bi mogla opet da se "ocistis", ali ovaj put za manje pare.

Hvala bananice sto je odgovorila umesto onoga sto sam ja htela napisati, a to ne verujem da bi se svidelo gdji madre... i odakle nekome da padne na pamet da takvu stvar sad pise na ovoj temi?! :dash: ajd PP ili poruku u profilu i da razumem...
 
Suzo, što se tiče prevare ja sam ogorčena totalno na prevaru ali u tvom slučaju mislim da je drugačije, prvo što ste toliko dugo zajedno, i ja nemogu sigurno tvrdit da ću biti čitav život vjerna svom mužu kao i on meni jer upravo kao tebi što je, nešto se desi,al uvjek kažem nebi voljela da čitav grad zna a ja ne, pa da ispadnem ono glupa, sviđa mi se jedno-priznao je, moramo priznati da je retkost da će neko danas priznati i reći da se kaje,a ipak tu je bebica koja ništa nije kriva, moj savjet je da pokušaš ponovo ,ako stvarno vjeruješ da je jednom bilo i da se neće više ponavljat, pa da vidiš dali ćeš uopšte moći preći preko svega toga ili nećeš. U svakom slučaju onda ćeš moći reći da si pokušala i dala sve od sebe. Mislim da će biti lakše tebi,u srcu.:heart:

Joj Wenerice ja se uopste ne slazem sa ovim sto si napisala... :think:
 
Mogu samo da zamislim kako ti je , ali ako ti njeg voliš, trebaš da pokušaš radi sebe, ne radi njeg , ali opet to je sve u tvom srcu, neka ti srce odluči šta i kako,a ako baš nemožeš da pređeš preko toga,misli na svoju bebicu, jer vas dvije se damice najviše volite i voljet ćete,netreba vam niko u životu ako vi to ne želite, budi sretna radi nje,vidjet ćeš kad je budeš držala u naručju, koliko ćeš snage i volje tada imati!:andjeo:
 
šta ti misliš Kockice:(

I ja sam prolazila kroz isto... i oprostila sam, a to mi se odbilo o glavu jer je to ponovio i onda sam jos vise patila... zato i ne znam koji savet da joj dam, a uopste u sustini nemam ni prava na to... istina je da ce joj se gaditi, ali ljubav to gadjenje prikriva neko vreme... uh stvarno ne znam... verujem da ga voli, ali ljubav only u nekim situacijama prosto vise nije dovoljna... bilo u vezi, u braku... njeno postovanje, poverenje i veru u sebe i njega je prokockao to znam da tako oseca, i kad bih si dala za pravo rekla bih da ne oprosti... mislim da je pametno odlucila kad je napisala da zeli da prekine svaki kontakt, jer pobogu ako hoce da svrslja okolo nek to kaze unapred pa nek snosi konsekvence njenih odluka dal ce ga napustiti itd. a isto tako prezireeeem vise od svega, to popio sam... ma daaaj... uvek je najlakse izvuci se na alkohol... :roll:
 
pa ona je smisao mog zivota!!! jedva sam cekala da zatrudnim, kada oboje budemo spremni, kada sklopimo sve kockice... i sada kada je sve moglo biti ok. ***... bez obzira na to koliko ga volim, ne verujem da cu moci da oprostim , jer boli, nemate pojma koliko... a jos vise boli cinjenica da njoj uskracujem nesto, tj. odrastanje bez oca. a svakom detetu je potrebnoda ima i mamu i tatu, zar ne??? ja sam odrasla sa svojim ocem i bio je najdivnije stvorenje na svetu, ali ipak sam se osecala ´´zakinuto´´, jer mama nije bila sa mnom....
 
i ti si kockice u pravu, joj hvala vam do neba, bzvz je da se ovde pise o tome, ali sam stvarno morala, trpim vec mesecima, a ne mogu nikom da kazem.... znam da ima zena koje zive godinama sa muzevima koji ih konstantno varaju i one znaju za to, pa se pitam, gde im je ponos, zasto trpe... a ta prica ´´popio sam´´ ne opravdava, dakle indirektno mi stavlja do znanja da eto ako nekad popije da moram darazmisljam da li je nesto sa strane uradio... cesto izlazimo odvojeno, svako sa svojim drustvom, ali ja ako bi ikada pozelela drugog, ja bi prvo rekla, rascistila sve i onda... al mi drugi nije pao na pamet :-(
 
pa ona je smisao mog zivota!!! jedva sam cekala da zatrudnim, kada oboje budemo spremni, kada sklopimo sve kockice... i sada kada je sve moglo biti ok. ***... bez obzira na to koliko ga volim, ne verujem da cu moci da oprostim , jer boli, nemate pojma koliko... a jos vise boli cinjenica da njoj uskracujem nesto, tj. odrastanje bez oca. a svakom detetu je potrebnoda ima i mamu i tatu, zar ne??? ja sam odrasla sa svojim ocem i bio je najdivnije stvorenje na svetu, ali ipak sam se osecala ´´zakinuto´´, jer mama nije bila sa mnom....

Suzi, bas mi je krivo sto ovo cujem, to ne treba da se desi ni jednoj zeni koja voli, a kamoli kad ostane trudna...lepo od nejga sto jepriznao, ali kakoje tvom srcu samo ti znas..vreme ce pokazati svoje..drzi se zbog bebca, a on uh..ne znam sta da kazem..:thumbdown:
 
pa ona je smisao mog zivota!!! jedva sam cekala da zatrudnim, kada oboje budemo spremni, kada sklopimo sve kockice... i sada kada je sve moglo biti ok. ***... bez obzira na to koliko ga volim, ne verujem da cu moci da oprostim , jer boli, nemate pojma koliko... a jos vise boli cinjenica da njoj uskracujem nesto, tj. odrastanje bez oca. a svakom detetu je potrebnoda ima i mamu i tatu, zar ne??? ja sam odrasla sa svojim ocem i bio je najdivnije stvorenje na svetu, ali ipak sam se osecala ´´zakinuto´´, jer mama nije bila sa mnom....

Ja sam dete razvedenih roditelja :aha: moji su se razvili kad sam imala 1,5god. i moram ti reci da je meni moj ocuh i otac i majka u jednom, volim ga vise od bilo koga... otac mi je skot, nisam u kontaktu sa njim nit cu ikad vise biti... a mog ocuha obozavam!
Takooo daaa draga suzo i da ne budes vise sa njim, naici ce hvala Bogu drugo neki ko ce zadobiti tvoju ljubav, ko ce ti opet dici moral i kome ces verovati... a taj ce biti idealan i za tvoje cedo... ne gubi nadu nikad! :heart:
 
suzo, ja nemam pojma sta da ti kazem, a i mislim da i kad bih nasla reci, da bi to bilo iz mog ugla i u skladu sa mojim okolnostima, koje uopste ne moraju biti slicne tvojima...i zato bi bilo kakav moj savet mozda bio neprimeren.
mnogo mi je zao sto su se stvari namestile tako da ti kroz tako lep period zivota kao sto je trudnoca i iscekivanje vase bebice treba da prolazis puna ovako velikih razocarenja, dilema i neizvesnosti :(.
ja ti zelim samo jako puno hrabrosti da kroz to prodjes sto bezbolnije, ma koju odluku da doneses i sigurna sam da ce ti tvoja mala srecica koja uskoro stize dati snage i ljubavi da pregrmis sve to :heart::zag:
 
Ja sam dete razvedenih roditelja :aha: moji su se razvili kad sam imala 1,5god. i moram ti reci da je meni moj ocuh i otac i majka u jednom, volim ga vise od bilo koga... otac mi je skot, nisam u kontaktu sa njim nit cu ikad vise biti... a mog ocuha obozavam!
Takooo daaa draga suzo i da ne budes vise sa njim, naici ce hvala Bogu drugo neki ko ce zadobiti tvoju ljubav, ko ce ti opet dici moral i kome ces verovati... a taj ce biti idealan i za tvoje cedo... ne gubi nadu nikad! :heart:

potpuno se slažem, ti si mlada a život je dug..:cao:
 
razumem o cemu pricas, eto meni je moj tata bio sve u zivotu, prvo drug, pa onda roditelj. moja mama je ok, ali nije to to, oseca se ona neka praznina izmedju nas, cale se ozenio kad sam ja vec bila devojka, i ta moja maceha mi je apsolutno drugarcina!!! tate vise nema i neopisivo mi nedostaje, pogotovo sada kada mi je tesko. jedno samo znam sigurno, da nikad nikog vise necu voleti, ne ovako, jer njega volim od svoje sedamnaeste, pa sa njim sam sazrevala i zbog toga mi je teze da prihvatim da sam prevarena... zao mi je, vidim da se muci i da pati, ali ja stvarno ne znam sta i kako dalje...
 
suzo, ja nemam pojma sta da ti kazem, a i mislim da i kad bih nasla reci, da bi to bilo iz mog ugla i u skladu sa mojim okolnostima, koje uopste ne moraju biti slicne tvojima...i zato bi bilo kakav moj savet mozda bio neprimeren.
mnogo mi je zao sto su se stvari namestile tako da ti kroz tako lep period zivota kao sto je trudnoca i iscekivanje vase bebice treba da prolazis puna ovako velikih razocarenja, dilema i neizvesnosti :(.
ja ti zelim samo jako puno hrabrosti da kroz to prodjes sto bezbolnije, ma koju odluku da doneses i sigurna sam da ce ti tvoja mala srecica koja uskoro stize dati snage i ljubavi da pregrmis sve to :heart::zag:

hvala ti bananice, znam da je besmisleno davati savete, jer svi smo mi razliciti, ali svakako cenim misljenje svih vas... ja ovde nemam puno prijatelja, svi su u kg, i znam da su nas svi smatrali idealnom kombinacijom, zato nikome od njih i ne mogu da kazem, jer znam da bi jednoglasno savetovali dase borim za njega...procice valjda sve... imam jos vremena da odlucim, samo se bojim da moja odluka ne bude pogresna... ma kad ja moju princezu uzmem u narucje, sve ce biti lakse, znam...
 
razumem o cemu pricas, eto meni je moj tata bio sve u zivotu, prvo drug, pa onda roditelj. moja mama je ok, ali nije to to, oseca se ona neka praznina izmedju nas, cale se ozenio kad sam ja vec bila devojka, i ta moja maceha mi je apsolutno drugarcina!!! tate vise nema i neopisivo mi nedostaje, pogotovo sada kada mi je tesko. jedno samo znam sigurno, da nikad nikog vise necu voleti, ne ovako, jer njega volim od svoje sedamnaeste, pa sa njim sam sazrevala i zbog toga mi je teze da prihvatim da sam prevarena... zao mi je, vidim da se muci i da pati, ali ja stvarno ne znam sta i kako dalje...

Draga moja suzo ovakvu glupost da ne kazem (oprostite mi!) sranjeeee si sad rekla/napisala/pomislila i NIKADDDD vise!!! Bas zato sto si zaljubljena u njega tako dugo ne znas koliko samo vrsti ljubavi ima... veruj mi na rec mozes se zaljubiti ponovo i mozes voleti jos i jace!!! :heart:
 
odoh da spavam, (ako budem mogla, jer bas se mucim nocu), ustajem rano, radim sutra do 4... moja leptirica se uzvrtela, pa malo da je mazim i pevusim, pokusacu da odagnam ove grozne misli, samo da ona ne oseti... laku noc svima, ljubimo vas nas dve.... i jos jednom hvala...
 
Suzo,ja sam ovih dana preterano emotivna i ova tvoja prica me je toliko pogodila...ne mogu ti opisati koliko mi je zao sto ti se to dogodilo i to u najlepsem periodu zivota.Bezveze mi je da ti dajem savete,jer ni sama ne znam sta bih radila da sam na tvom mestu.Ja sam inace zestok protivnik prevare i uvek govorim da prevaru nikad ne ih oprostila,ali ne znam da li bih stvarno tako postupila da mi se dogodi.Razumem kad kazes da mislis da nikog neces tako voleti,jer i ja sam sa mojim od svoje 16-te,nikad nisam ni pomislila da bih mogla da volim nekog drugog,niti da bi on mogao...ljudi kazu da je moguce ponovo voleti i jos jace...ja za to ne znam i ne zelim da znam.Ova recenica mozda jeste pateticna,ali poslusaj svoje srce,da li bi mogla da nastavis dalje bez njega,da ga vise nikada ne poljubis,ne dotaknes...to sto je uradio jeste uzasno,strasna izdaja,ali...mozda se iskreno kaje,ti ces to najbolje proceniti.Ne znam da li ste trenutno zajedno i ako ste rastavljeni koliko to dugo traje.Da li on pati bez tebe,da li osecas da te voli i da se iskreno kaje kada razgovarate?To su stvari koje ces ti sama najbolje proceniti i onda odluciti da li ces mu pruziti jos jednu sansu.
I jos jedno,uvek sam bila protiv odvojenih izlazaka,a imam srecu da je i on.Ti odvojeni izlasci...vidis da to ne donosi nista dobro.
Zelim ti puno hrabrosti da prebrodis sve kroz sta sada prolazis i puno srece da se sve resi onako kako je najbolje za tebe i tvoju bebu.Ljubav uvek treba da pobedi,ako postoji sa obe strane,a ako ljubav postoji samo na jednoj strani,onda je svaki pokusaj uzaludan.Ljudi nemojte nikada praviti spanske serije od zivota.
Sad sam ga ispatetisala maksimalno,ali hormoni su u pitanju,previse sam emotivna,jedva se suzdrzavam da se ne rasplacem sad.
Suzo srecno!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top