Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hvala Kockice, to je sve normalno, ne zove se slučajno drugo stanje. Život je drugačiji kad dođe beba, ali samo lepši i bogatiji :heart:
I sad kad pomislim kako mi je teško, trudna sam i imam malo dete, radim, imam veliku kuću, muž radi po ceo dan, kažem sebi "imaš sve u životu-zdravo dete, muža koji te voli, stalan posao i krov nad glavom" i onda sve izgleda lako i lepo. Ako bih rekla "teško mi je, radim posao koji ne volim, ne stižem da kuću sredim, teško mi je što triput dnevno povraćam i nosam se sa malom do vrtića i nazad"- sve bi izgledalo kao kamen na vratu.
Dakle, to nisam ja smislila- sve zavisi od pogleda na svet, malo više optimizma i radosti i pogled na svet kroz ružičaste naočare, učiniće da sve izgleda drugačije.
Život je tako kratak i tako lep, grabite svaki dan ovog dara koji imamo.
Ajd živeli!!
 
Ludnice, nije čudno to kako se osećaš, nisu sve trudnice euforične i često se mlade majke osećaju kao da su nekako stisnute u zamku, kao da je beba u njihovom stomaku neko biće nezavisno od njih i kako je sve što im se dešava preveliki zalogaj za njih. Kad beba dođe biće ti teško, još ako nemaš pomoć, u tuđem si gradu i usamljena, ali moraš da nađeš "svetlo na kraju tunela" i sama se izboriš sa tim. Postoji puno načina za to i razmišljaj o sledećem:1. budi srećna što će ti se beba roditi u divno doba godine, moći ćete da šetate i uživate u prirodi, to je dobro i za tebe i za nju 2. taj prvi period brzo prođe i opet ćeš biti ona stara, ali bogatija za nekog ko je samo tvoj, ko te voli bez obzira kakva si i kom si uvek lepa(tako meni kaže moja ćerka-mama je jepa, a ja se sva istopim...)3. nikad više nećeš biti usamljena i imaćeš društvo
Moji saveti su ti da gledaš samo komedije, makar na silu, pokušaš da pričaš sa veselim ljudima, nađeš neki hobi i nešto što voliš, Švica je puna mogućnosti, moći ćeš sa bebom na neki ples kasnije, učlani se u neko udruženje bivših SFRJ, ako ne govoriš Nemački, u društvu je uvek sve lakše. Ako govoriš nemački(francuski, italijanski, ne znam u kom si delu) onda je još lakše da se izvučeš, samo treba da poželiš.
I još nešto, kad budeš držala bebu u naručju, ne mora da znači da će sve proći, ni ja ni moje prijateljice nismo odmah počele nesebično da volimo to biće, to je došlo malo kasnije, ali priroda se pobrinula da ti osećaš potrebu da brineš o njumu i da ono bude srećno i zadovoljno. Takođe, sve što ti se dešava znak je da si u grupi malo osetljivijih žena kojima hormoni prave još veću zbrku i to možeš slobodno tome da pripišeš.
Sve u svemu, ništa nenormalno i ništa zabrinjavajuće, i ništa novo, ni prva ni poslednja. Ja sam prve tri nedelje posle por. samo plakala i govorila "ne mogu, ne znam, slomiću joj vrat, ispustiću je", već sam htela i kod psihologa, a onda sam se sabrala polako i počela da uzimam svoj život u svoje ruke. I ja sam u tuđem gradu, bez pravih prijatelja i svega na šta sam navikla. Ali pomisli na sve one žene pre nas, njihove teške živote i njihove patnje, naše babe i prababe, i znaćeš da i ti to možeš i da smo mi samo malo veće maze....
Možda sam previše pisala, ali iz sopstvenog iskustva kažem da će sve proći...

Tacno tako!:cmok2:
U kom gradu zivis,tj u kom mestu?
 
Hvala Kockice, to je sve normalno, ne zove se slučajno drugo stanje. Život je drugačiji kad dođe beba, ali samo lepši i bogatiji :heart:
I sad kad pomislim kako mi je teško, trudna sam i imam malo dete, radim, imam veliku kuću, muž radi po ceo dan, kažem sebi "imaš sve u životu-zdravo dete, muža koji te voli, stalan posao i krov nad glavom" i onda sve izgleda lako i lepo. Ako bih rekla "teško mi je, radim posao koji ne volim, ne stižem da kuću sredim, teško mi je što triput dnevno povraćam i nosam se sa malom do vrtića i nazad"- sve bi izgledalo kao kamen na vratu.
Dakle, to nisam ja smislila- sve zavisi od pogleda na svet, malo više optimizma i radosti i pogled na svet kroz ružičaste naočare, učiniće da sve izgleda drugačije.
Život je tako kratak i tako lep, grabite svaki dan ovog dara koji imamo.
Ajd živeli!!

Hehehe ovo zvuci kao moj dragi muz :aha: kod nas sam u 90% slucajeva ja pesimista a on je u 100% slucajeva optimista... ala smo se lepo raspodeliliiii :mrgreen:
Sve u svemu razumem te u potpunosti, sve je stvar pogleda na svet... ;)
 
Ludnice, nije čudno to kako se osećaš, nisu sve trudnice euforične i često se mlade majke osećaju kao da su nekako stisnute u zamku, kao da je beba u njihovom stomaku neko biće nezavisno od njih i kako je sve što im se dešava preveliki zalogaj za njih. Kad beba dođe biće ti teško, još ako nemaš pomoć, u tuđem si gradu i usamljena, ali moraš da nađeš "svetlo na kraju tunela" i sama se izboriš sa tim. Postoji puno načina za to i razmišljaj o sledećem:1. budi srećna što će ti se beba roditi u divno doba godine, moći ćete da šetate i uživate u prirodi, to je dobro i za tebe i za nju 2. taj prvi period brzo prođe i opet ćeš biti ona stara, ali bogatija za nekog ko je samo tvoj, ko te voli bez obzira kakva si i kom si uvek lepa(tako meni kaže moja ćerka-mama je jepa, a ja se sva istopim...)3. nikad više nećeš biti usamljena i imaćeš društvo
Moji saveti su ti da gledaš samo komedije, makar na silu, pokušaš da pričaš sa veselim ljudima, nađeš neki hobi i nešto što voliš, Švica je puna mogućnosti, moći ćeš sa bebom na neki ples kasnije, učlani se u neko udruženje bivših SFRJ, ako ne govoriš Nemački, u društvu je uvek sve lakše. Ako govoriš nemački(francuski, italijanski, ne znam u kom si delu) onda je još lakše da se izvučeš, samo treba da poželiš.
I još nešto, kad budeš držala bebu u naručju, ne mora da znači da će sve proći, ni ja ni moje prijateljice nismo odmah počele nesebično da volimo to biće, to je došlo malo kasnije, ali priroda se pobrinula da ti osećaš potrebu da brineš o njumu i da ono bude srećno i zadovoljno. Takođe, sve što ti se dešava znak je da si u grupi malo osetljivijih žena kojima hormoni prave još veću zbrku i to možeš slobodno tome da pripišeš.
Sve u svemu, ništa nenormalno i ništa zabrinjavajuće, i ništa novo, ni prva ni poslednja. Ja sam prve tri nedelje posle por. samo plakala i govorila "ne mogu, ne znam, slomiću joj vrat, ispustiću je", već sam htela i kod psihologa, a onda sam se sabrala polako i počela da uzimam svoj život u svoje ruke. I ja sam u tuđem gradu, bez pravih prijatelja i svega na šta sam navikla. Ali pomisli na sve one žene pre nas, njihove teške živote i njihove patnje, naše babe i prababe, i znaćeš da i ti to možeš i da smo mi samo malo veće maze....
Možda sam previše pisala, ali iz sopstvenog iskustva kažem da će sve proći...

Hvala Laural na divnim recima....:zag:

Jeste i da sam usamljena i uplasena i bez prijatelja,znaci potpuno sama i znam da hormoni igraju svoju ulogu a posebno kod mene,jer ja spadam zaista u one osetljivije....
Ali ne plasim se ja dela kad dodje beba,jer su toliko bebe vec prosle kroz moje ruke...mislim da cu se sa tim nekako snaci...trazicu savete ako vec ne umem nesto sama...
Samo jedino i jedino cega se plasim je PORODJAJ..jer to je nesto sto moram sama da prodjem,sama da iskusim jer je to moje telo....a prvi mi je put....sta ako se prepadnem i ne budem umela nista da odradim kako treba...strah je veliki neprijatelj i ja neznam kako da ga pobedim....jednostavno neznam kako...sve sam procitala o porodjaju,upoznata sam takoreci sa svim ali osecaj ne moze niko da mi opise, niko da mi priblizi...i to je ono cega se uzasavam....sto ne mogu da stvorim u sebi taj osecaj radjanja...
 
..mila, nikada u zivotu nisam chula da neka zena nije umela da se porodi.. :)
..necesh biti sama, a ljudi koji ce biti oko tebe su videli skoro sve shto moze da se vidi
vezano za porodjaj i pomocice ti..
..ne postoje dva ista porodjaja, chak ni kod jedne iste zene,
tako da ti iskustvo u tom smislu nije neophodno..
..samo pozitivan stav i spremnost na saradnju..
..drzim ti fige.. :heart:
 
Ludnice, to neka te ne plaši, kako kaže november child, nema žene koja nije znala da se porodi. Svakoj od nas bio je prvi put, ja nisam imala ni školu za trudnice, ni babicu koju poznajem, ni dr kog poznajem, u tuđem gradu, bez ijedne trudne drugarice u blizini. Ni ja nisam neka jaka i svemoguća žena, bilo me je strah, ali sam ujedno i osećala radost zbog nečeg tako velikog i novog. Osvrnula sam se oko sebe i videla još tri žene koje čekaju na porođaj i prolaze kroz isto to.
Bićeš tako ponosna posle porođaja, skoncentriši se na tu činjenicu, i na to da si nečija mama. Da ne govorim o tome da se i sa svojim mužem povezuješ na još jednom nivou...razmišljaj o svemu tome. Ja sam samo zamišljala svoju babu koja je sama u kući rodila blizance:eek:. A to je ipak moja baba, znači, ja sam njena naslednica, e vala mogu i ja:lol:
 
..mila, nikada u zivotu nisam chula da neka zena nije umela da se porodi.. :)
..necesh biti sama, a ljudi koji ce biti oko tebe su videli skoro sve shto moze da se vidi
vezano za porodjaj i pomocice ti..
..ne postoje dva ista porodjaja, chak ni kod jedne iste zene,
tako da ti iskustvo u tom smislu nije neophodno..
..samo pozitivan stav i spremnost na saradnju..
..drzim ti fige.. :heart:

Hvala november child....:heart:

Inace da se pohvalim....stigla mi je danas ta viza oko koje sam se toliko nervirala:besna:...valjda ce stvari krenuti na bolje od sad.....:worth:
 
Ludnice, to neka te ne plaši, kako kaže november child, nema žene koja nije znala da se porodi. Svakoj od nas bio je prvi put, ja nisam imala ni školu za trudnice, ni babicu koju poznajem, ni dr kog poznajem, u tuđem gradu, bez ijedne trudne drugarice u blizini. Ni ja nisam neka jaka i svemoguća žena, bilo me je strah, ali sam ujedno i osećala radost zbog nečeg tako velikog i novog. Osvrnula sam se oko sebe i videla još tri žene koje čekaju na porođaj i prolaze kroz isto to.
Bićeš tako ponosna posle porođaja, skoncentriši se na tu činjenicu, i na to da si nečija mama. Da ne govorim o tome da se i sa svojim mužem povezuješ na još jednom nivou...razmišljaj o svemu tome. Ja sam samo zamišljala svoju babu koja je sama u kući rodila blizance:eek:. A to je ipak moja baba, znači, ja sam njena naslednica, e vala mogu i ja:lol:

Da valjda si u pravu....treba pustiti telo da samo odradi taj posao...inace ono samo zna kako jer je i stvoreno tako ....
i ja nisam bila u skoli za trudnice i nemam trudne drugarice u blizini niti imam svoju babicu....al moja baba je rodila mog caleta kod kuce...pa se mislim kad je mogla ona valjda mogu i ja....
 
ne znam da li ce njen dr da bude na porodjaju i da li radi i u visegradskoj....ko je primi taj odlucuje o tome da li ce na carski ili ne......ako je takav da je toliko protiv carskog i ako je tamo neka ga zaobidje.......

Slazem se da ako njega ne bude bilo, da ce neko drugi odluciti, a da je budala protiv carskog to stvarno ne mogu da verujem... :dash: :eek:
Probacu da pomognem Angi koliko god mogu, videcemo sta ce biti... :aha:
 
Evo me...
Cule ste poentu...Beba je karlicno, nema vise mogucnosti a se okrene..UZ je pokazao 2800g, sad ispade malo sitniji, ali to nije bitno,sve je u granicama...Pricala sam sa dr o porodjaju...On je zestoki protivnik carskog, ako nije neophodan. Kaze da ni svoje najbolje prijatelje nije porajdao carskim, ni svoju zenu..Bratanac se rodio karlicno, on vodio porodjaj itd..Karlican porodja je za njega normalan i sve sto pricaju protiv karlicnog, a za carski je kaze propaganda da se uzmu pare za carski. On uopste ne pominje pare i kaze da je njemu najlakse da uradi carski, ali to nije njegov pristup i da ce se pobrinuti da sve prodje u najboljem redu i samnom i sa bebom, da ne bi dozvolio da se nesto lose desi itd. TAj deo mi se svideo, jer je konacno pokazao da ce se pobrinuti do kraja za sve. Kaze da je veca smrtnost zena kod carskog reza, da bebi ne moze da se izvlaci voda iz pluca posle carskog...Ma svasta strucno je pricao...
Sutra idem na CTG u Visegradsku, pa da mu nosim u ponedeljak, utorak...Kaze da necu jos, po njemu je meni oplodnja bila malo kasnije (sto je na pocetku trudnoce i bilo evidentno na UZ), a ako krene, da ga zovem. Inace, u pitanju je ugledni doktor koji faca u Visegradskoj.
Meni je vise muka od svega i ne znam sta da radim...Dakle, vodim trudnocu kod dr-a koji je protiv carskog i beba mi se nije okrenula...Koje su sanse za takav maler?!:dash:
 
Angi ako je za utehu samnom je u sobi bila devojka iz Padinske Skele (ili vec tamo negde preko Pancevackog mosta) koja se porodila sa bebom koja je bila karlicno i to za manje od pola sata! Doduse, njoj je drugo dete i cekala je kod kuce celu noc i trpela kontrakcije a onda pokupila babicu i krenula u porodiliste toliko kasno da je mislila da ce se poroditi u taxiju na Pancevackom mostu. Iz kola su je stavili u kolica i na sto i hop, beba je bila tu! Pustili su je kuci treci dan! Sve bilo ok i sa njom i bebom.
 
Ma da,nema sta da se brines.Moja najbolja drugarica je rodjena karlicno,i taj doktor koji je porodio njenu mamu,i danas dan kad je sretne kaze joj "ti si svetu prvo zadnjicu pokazala,sve si nas uslikala" :hahaha:
Samo hrabro,postoji bas tehnika karlicnog porodjaja,ne znam da li na internetu ima,ali ako poznajes nekog da ti pozajmi knjigu iz Akuserstva za trecu godinu medicinske,tamo je bas lepo opisano,a imaju i slike, i sta prvo izlazi i gde doktor hvata i kako okrece bebu.U sustini karlicno i nije indikacija za carski,samo sto se neki doktori odluce za laksi put,tj. laksi za njih,a ne za porodilju.
Bicete vas dvoje dobro :heart:,deluje mi da ste u dobrim rukama.
 
Angi,
Kako je karlicno,sa nogicama na dole?:think:
Nerazumem,nama je babica pricala da nemoze tako prirodno,jer nemogu prvo nogice da izadju,zato valjda ide prvo glavica jer je to najveci deo tela koji je bitan da prodje sve one je lako posle...neznam zavisi od strucnosti doktora,al on tu nemoze da okrene bebu...moze neki al to treba da bude bas strucan za takve slucajeve...
Videcu kad idem sad u cetvrtak kod mog ginekol pa cu ga pitati sta on misli i dali je on to ikada radio...
2800gr je super,ti si sutra pune 37ned,moja prijateljica se porodila sa pune 38ned i bebac je imao 2840gr kad se rodio,a rekli su da do termina ako ide,tj ako se porodi na termin bebac ce biti veliki,3500gr...tako da nije sitan,opusti se i neveruj uz puno,bitno je da je beba dobro i da porodjaj prodje dobro,ostalo za 200 ili 500gr nije bitno,nadoknadice...
 
Poslednja izmena:
Angi imas vremena,raspituj se,citaj iskustva,triput odmeri pre nego sto preseces,i onda odluci ono sto TI smatras da je najbolje za tebe i tvoju bebu.Ako te je imalo strah,ako imas najmanju sumnju da bi nesto,ne daj Boze, moglo poci kako ne treba,onda bez daljeg odlaganja menjaj doktora i trazi carski.Sama najbolje znas,imas vremena,dobro sagledaj sve opcije.:heart:
 
Angi imas vremena,raspituj se,citaj iskustva,triput odmeri pre nego sto preseces,i onda odluci ono sto TI smatras da je najbolje za tebe i tvoju bebu.Ako te je imalo strah,ako imas najmanju sumnju da bi nesto,ne daj Boze, moglo poci kako ne treba,onda bez daljeg odlaganja menjaj doktora i trazi carski.Sama najbolje znas,imas vremena,dobro sagledaj sve opcije.:heart:

To je najgore, sto ja treba da odlucim sta cu...Kao da sam ja strucna...Ako prodje lose prirodan porodjaj, krivicu dr-a, a ako carski prodje lose, krivicu sebe
 
Mislim da carski ne moze da podje lose.Jedino tesko posle carskog je tvoj oporavak.
Uzmi neku literaturu,i sajtove,i uzmi papir na koji ces zapisati sve rizike koje nosi prirodan karlicni ili carski rez,sta ima vise rizika,to eliminisi.
Jos sam procitala i da kod karlicnog porodjaja rade vecu epiziotomiju.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top