Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
pa dobro, neko reaguje ovako, neko onako ,meni je logicno da prva reakcja bude sok,zbunjenost, bol ako je porodjaj bolan, umor ako je porodjaj tezak itd...
i kontam da se ta ljubav oseca vremenom sve vise i vise, upravo ovo o cemu cicak prica, nekako je meni kod nje islo sve normalnim tokom i sve drugarice sa kojima sam pricala su imale slican osecaj i tok razvoja ljubavi i osecanja prema bebi


nego, mene juce odusevio ginekolog, kako mi se prvi put neki dr obratio kao da je to dete, moje dete, dao mu neke osobine itd, lepo i neobicno, do sada je za sve bio "plod" koji se razvija : )

sa prvim detetom upravo ovako sam se osecala, nisam znala sta me strefilo i najjaci je bio osecaj straha i odgovornosti kad smo dosli kuci. ona prava ljubav je dosla s vremenom. sa bumbarom je bilo malo drugacije, znala sam sta me ceka:D
bilo mi je tesko u baby friendly programu i jedva sam cekala da idemo kuci, ubijali me hormoni i vrucina, a on dreci, drece durge bebe, nervoza na vrhuncu. nisam nekako stigla da mu se posvetim. zaljubila sam se u njega nakon par dana kad smo se zapravo lepo upoznali:D
 
Tara, rez je smesan, kao prst, horizontalnii... ja mazem sa onim masnim za oziljke i vec bledi na nekim mestima.. jomelop.
Bitniji je unutrasnji... meni npr.dobro ne zarasta pa ne smem nista tesko jos mesec ipo da dizem... :( cak i kad dizem bebu pazim...


Meni je samo bzvz sto kod nas ne preporucuju vise od dva cr...
Mislim ne planiram ja 10 dece ali sto kaze moja cimerka, ne znas ti sta ti se moze u zivotu desiti, pa pozelis jos dece... razvedes se, upoznas nekog sa kim pozelis dete ili prosto posle nekih godina sam pozelis dete... a kod nas bi te odmah podvezali ko da si neka nemajka koja ne treba vise da radja...

cicak velicina reza nije kod svakoga ista, zavisi od bebe koliko i od lekara koji ga obavlja..
sa mnom je u sobi lezala zena koja je imala 3 carska i kaze da je treci najlakse podnela, ali je razlika izmednju drugo dvoje dece 8 godina.. ne znam koliko to ima veze.. verujem da nema bas..pritom je uveliko presisala 4 banke i sama se sebi cudi kako lako podnosi sve..
 
sa prvim detetom upravo ovako sam se osecala, nisam znala sta me strefilo i najjaci je bio osecaj straha i odgovornosti kad smo dosli kuci. ona prava ljubav je dosla s vremenom. sa bumbarom je bilo malo drugacije, znala sam sta me ceka:D
bilo mi je tesko u baby friendly programu i jedva sam cekala da idemo kuci, ubijali me hormoni i vrucina, a on dreci, drece durge bebe, nervoza na vrhuncu. nisam nekako stigla da mu se posvetim. zaljubila sam se u njega nakon par dana kad smo se zapravo lepo upoznali:D

ja sam se prestravila kada su mi posle operacije rekli da smo u baby friendly .. nisam mogla ni da se dignem sama bez pomoci a digli su me posle nepunih 10 sati od porodjaja i u sobu..
na kraju se ispostavilo da nije tako lose, jer beba nije sve vreme sa tobom ako ti to ne zelis, sestre je odnesu kada kazes da ti se spava i vrate kada trazis.. moj savet mamama i topla preporuka je da ipak probaju tu opciju, jer uz bebu se mama mnoogo brze oporavi, beba mami daje nadprirodnu snagu da i pored bolova ustaje krece se a to je jako vazno posebno posle carskog, sto vise setnje...

na konto predhodne teme , kada sam videla sina drugi put u boksu i ja sam pocela da placem i ako mi je bio ruzan i nisam mogla da verujem da je to moja beba...
ipak kada su mi ga uvece doneli trudila sam se da budem fina mama , nije on kriv sto sam bila fijuk :D
 
E i mene je sokiralo da me posle 8 h od cr dizu na noge da sama predjem preko veeeelike sobe intenzivne nege da idem da se sama umijem. Svaki metar ko kilometar mi bio :). Valjda ima razloga i za to. I meni su rekli da se bar dve godine ne preporucuje opet trudnoca bas zbog tog zarastanja. Inace, sad se sebi smejem, posto sam potpuno bila nepripremljena za cr, nista ama bas nista nije upucivalo da cu se tako poroditi, ja sam mislila da te ufircaju onako u jednom prolazu, ko ja kad sijem, a nisam imala pojma da tu ima bas dosta slojeva tkiva koji se siju jedan po jedan :rotf::zcepanje:.
 
kad sam ja bila u dm, porodiliste je bilo puno, i ona soba gde "kvarcuju" bebe sa zuticom, i nije postojala opcija da uzmu bebu da se odmoris. kmece i drece sve vreme pored nas. to je jako naporno, posebno ako si imala tezak porodjaj i jedva sebe nosis na nogama

ja imam jako lose iskustvo sa baby frendly...imala sam prirodan porodjaj koji je protekao sa komplikacijama gde smo i beba i ja bili iscrpljeni....ja sam pala u nesvest dva puta posle porodjaja kad sam bila u wc-u....tako malaksala nosala sam bebu u sred noci jer se mali derao a sestrica nije bilo nigde....poslala sam i cimerku da nadje sestrice ali nista od toga....ajd sto sam se ja vukla ko prebijena nego sto mi nije ni bilo dobro a bojala sam se da cu opet da se onesvestim a drzim dete....sedenje je bilo van opcije od bolova zbog reza a lezeci ga nisam mogla smiriti, a ne mogu da slusam bebeci plac.....da tog momenta nije bilo dala bih sve pohvale za bebu pored majke jer smo sisali svaki cas i mislim da me je to i spasilo od vestackog mleka, rana na bradavicama kao i nakupljanja mleka....
 
E nasmejaste me zene moje... :)))

I meni moj mali bio ruzan... mislim bilo mi bzvz da priznam i nisam to nikome rekla ali ja sam ga zamisljala kao sada sto je a on nekako bio drugaciji, mali, pa sav crven, jos se i izderao nokticima...

Al' zato sad moj medo ima najlepse oci na svetu... :) ;)

I nas su dizali isto vece. U 4 je bio cr a vec oko 8 smo ustajale do umivaonika... i lakse mi bilo to vece ustati nego sutra popodne... kad sam trebala preci onaj hodnik e to je muka... i ja nisam mogla sama da ustanem do petka(porodila se u poned.), cimerka me vodila na wc i tusirala me i brisala... vec sam pisala do neba sam joj zahvalna... u petak sam islankuci i taj dan sam sama sisla dole ali ni tad nisam bila bas skroz sigurna... a moji nalazi su npr.bili bolji od obe cimerke, mene hteli u sredu pustiti, kazu odlicna sam, a njih dve spartaju a ja lezim... nema tu pravila...

Ima istine da ti beba da neku snagu, pa ja sam ga cetvoronoske prevlacila na krevetu ne bi li ga podojila iz obe sise... ali ipak i zena treba da se odmori, nista ti beba nece ubrzati oporavak svojim drecanjem i kmecanjem kad si umorna...
ja sam za to da bebe budu od odvojene ali da ih donose cesce, na podoje redovno i izmedju da ih mazimo bar dva puta tokom dana...
ma ja sam i za to da se ostane u porodilostu bar 10-15 dana... ma mesec, taman babine... ahahha.. i kad izadjes ko zmaj,
 
Poslednja izmena:
kad sam ja bila u dm, porodiliste je bilo puno, i ona soba gde "kvarcuju" bebe sa zuticom, i nije postojala opcija da uzmu bebu da se odmoris. kmece i drece sve vreme pored nas. to je jako naporno, posebno ako si imala tezak porodjaj i jedva sebe nosis na nogama

e ja sam misleci da je tako i u gradskoj(ustvari i ne znam kako je) rekla da hocu da donose bebu jer sam kada me to pitala vec osecala ko da me lupio voz u medjunozje

i tacno bih se zeznula da sam rekla da me voze gore da budem sa bebom,jer uopste ne bih ni mogla da radim bilo sta.....jedino da beba bude sa mnom na krevetu non stop .....mada mi jeste bilo lakse kada bi je doneli...al odkud znam....
sledeci put ce biti bolje nadam se, pa cu moci da budem sa bebom :)
 
Ja se jesam odmah zaljubila u nju.
Kada se rodila nije zaplakala odmah,ja sam cini mi se umrla.Ali naravno da je bilo sve ok,onda su mi je stavili na grudi ona se umirila i 'gledala' me sirom otvorenih okica.:heart:

Kako se trudnice ne bi traumirale Cickovim iskustvom,reci cu da je meni od pocetka bilo sve super.Jeste me rana bolela ali to mora tako.
Prvih mesec dana stanem pored kreveca i gledam je pa pocnem da placem od srece.

Mozda je meni tako bilo jer sam par godina mislila da cu jako tesko zatrudneti,pa mi je sve bilo super samo kad se ona rodila.:heart:

Meni je isto tako bilo.Iako je porodjaj bio tezi i ja premorena odmah sam se zaljubila u malog,cmizdrila ko kisa kada mi ga stavili na grudi. Kada su ga doneli na podoj odmah je sisao bez problema i sada je tako.. Posto sam bila skoro nepokretna,sestre su ga cesto nosile u box dok se ne oporavim,ali meni je to palo teze jer sam ja htela da bude tu. Plakala ko kisa kada ga odnose posle podoja,ma tuga ziva. Nego dobro.. Sada smo najsrecniji sto smo kod kuce i uzivamo u njemu. On lepo napreduje i relativno je miran pa sve stizem sama i uz pomoc mm da uradim. Mislila sam da ce biti teze ali sam sve vec naucila u bolnici i nista mi za njega nijde tesko. Iako sam se nadala devojcici,sada ne bih ni mogla da zamislim tako nesto. A taj prvi trenutak sa njim kad se rodio nikada necu zaboraviti.
 
Meni je isto tako bilo.Iako je porodjaj bio tezi i ja premorena odmah sam se zaljubila u malog,cmizdrila ko kisa kada mi ga stavili na grudi. Kada su ga doneli na podoj odmah je sisao bez problema i sada je tako.. Posto sam bila skoro nepokretna,sestre su ga cesto nosile u box dok se ne oporavim,ali meni je to palo teze jer sam ja htela da bude tu. Plakala ko kisa kada ga odnose posle podoja,ma tuga ziva. Nego dobro.. Sada smo najsrecniji sto smo kod kuce i uzivamo u njemu. On lepo napreduje i relativno je miran pa sve stizem sama i uz pomoc mm da uradim. Mislila sam da ce biti teze ali sam sve vec naucila u bolnici i nista mi za njega nijde tesko. Iako sam se nadala devojcici,sada ne bih ni mogla da zamislim tako nesto. A taj prvi trenutak sa njim kad se rodio nikada necu zaboraviti.

divno zabice, bas mi je drago sto se super snalazite <3
 
ne verujem da ce mi biti lepa :D mozda za par dana, ali onako siraste, smezurane, hehe, tesko....
tako moj stric rekao za prvog sina da nije njegov, mnogo je ruzan :D
ahahaha

pa draga oni ih ociste pre nego sto ih daju mamama :lol:
nece tako sirastu da ti je daju :lol:

e a Irina nije imala taj sir po sebi....samo je bila sva sluzava i sa malo krvi
puj :lol:
obrisali su je i osim jedne flekice na glavi,nije imala nista
 
Pre nego što sam rodila Milicu, mislila sam - ih, bre, beba, pa šta? Dva bratanca mi odrasla u kući, nosala sam ih i hranila na flašicu i kupala... Bebi frendli meni ne treba. :) Ahaaaa ;)
Kad sam rodila prvu bebu, tek sam onda shvatila snaju, kojoj sam se smejala kada je to rekla - iiii, šta sad? Bilo je - joj, stvarno, šta sad? Beba pored mene u krevecu, ja priheftana na infuziju ( hvala dežurnom doktoru do neba što nije poslušao Antićku i priključio mi transfuziju. Kaže - za to nikada nije kasno, jeste mnogo iskrvarili, ali ja bih to probao prirodno da nadoknadimo, tako je uvek najbolje ) Došao mm u posetu, a oni ga pustili u sobu ( hvala ti suboto i dežurna sestro ), i sa vrata - ti si, kažeš, imala lak porodjaj... bleda si kao smrt, na šta bre to ličiš :eek: E, reko' fala i tebi, podiže mi moral do neba :roll:
I tako... muž otišao, infuzija iskcurela i ostasmo beba i ja... šta sad??? Pedijatrijska non-stop u sobi, ali ona radi oko bebe, ona je presvlači, ona je pere, ona sve... Drugi dan, tj. noć, pedijatrijska došla da nas obidje, jer sam imala sreću da u DM budem u jedinoj sobi koja nije dvokrevetna, već četvorokrevetna, ali bile smo samo nas tri, a sve bebe u sobi - plaču. Odeljenje spava, a kod nas žurka. I došla sestra da vidi šta se dogadja. Pa hoće da presvuče bebe. Ja se povučem, reko' - krenite od one, a moju ćete zadnju. Stigosmo do Micke, ja rekoh - e sad ću ja. Vi budite tu i gledajte, a ja ću da radim. Uuuuh, kao da bebu u životu nisam u ruke uzela, a crno presvukla... muke moje, ruke se tresu, ne znam šta ću sa pupkom, zaboravila kako se drži da se opere guza, ono preko ruke... Uspem nekako, a trajalo je 4 puta duže nego kad ona radi, a ona kaže - e, sad ćeš znati. Dolaziću još u toku noći, pa ako treba da se presvuče, ti ćeš. Tako je i bilo...
I kada sam Stefana rodila.. eeej, odraslo mi moje rodjeno u kući, ne bratanac, ili bilo ko, već moje, mojim sam je rukama negovala - pa sam opet bila sva usplahirena i nisam znala šta i kako. I opet - šta ću sa pupkom, joooj, kako beše preko ruke, a kako beše za kupanje, a ovo a ono....?
I mogu da kažem, iz mog iskustva, 2009. sam mislila da je najbolje porodilište DM i da imaju najbolji bebi frendli program. A sad vam kažem - porodilište kao porodilište, zadovoljna sam, ne mogu reći ni jednu jedinu reč za Smederevsko, zaista, osim da imaju bolji bebi frendli nego DM! Objasne, urade, ali sledeći put ti radiš, a one stoje i gledaju. Ako ne možeš, opet će one, ali sledeći put ćeš ti. U sobi su dok je podoj, tj. kada donose male bebe, nedonoščiće iz boksa, u sobi su kada god ih pozoveš i tu su sve vreme dok dojiš, sve vreme dok presvlačiš, sve vreme dok treba. Pričaju, pričaju i pričaju... Stefan nije odmah umeo da uhvati bradavicu kako treba. Došla sestra i poče da mu namešta glavu... joooj, kad nisam svisnula, njena ručerda ogromna, a onako pomera glavu mom bebcu... Videla je šta me muči i smeje se - on sad plače, jer se buni, spavao bi, ali ne brini, ne boli ga, ne smeta mu, a sutra ćeš mi reći hvala. I hvala joj :D
 
Meni je isto tako bilo.Iako je porodjaj bio tezi i ja premorena odmah sam se zaljubila u malog,cmizdrila ko kisa kada mi ga stavili na grudi. Kada su ga doneli na podoj odmah je sisao bez problema i sada je tako.. Posto sam bila skoro nepokretna,sestre su ga cesto nosile u box dok se ne oporavim,ali meni je to palo teze jer sam ja htela da bude tu. Plakala ko kisa kada ga odnose posle podoja,ma tuga ziva. Nego dobro.. Sada smo najsrecniji sto smo kod kuce i uzivamo u njemu. On lepo napreduje i relativno je miran pa sve stizem sama i uz pomoc mm da uradim. Mislila sam da ce biti teze ali sam sve vec naucila u bolnici i nista mi za njega nijde tesko. Iako sam se nadala devojcici,sada ne bih ni mogla da zamislim tako nesto. A taj prvi trenutak sa njim kad se rodio nikada necu zaboraviti.

Bravo, svaka cast. Drago mi je da se lepo snalazis. A videces, muke sa porodjala stavljamo u neku tamo fioku i polako zaboravljamo ostanu nam samo lepa secanja. :cmok: i uzivajte
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top