Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
pa dobro, neko reaguje ovako, neko onako ,meni je logicno da prva reakcja bude sok,zbunjenost, bol ako je porodjaj bolan, umor ako je porodjaj tezak itd...
i kontam da se ta ljubav oseca vremenom sve vise i vise, upravo ovo o cemu cicak prica, nekako je meni kod nje islo sve normalnim tokom i sve drugarice sa kojima sam pricala su imale slican osecaj i tok razvoja ljubavi i osecanja prema bebi

nego, mene juce odusevio ginekolog, kako mi se prvi put neki dr obratio kao da je to dete, moje dete, dao mu neke osobine itd, lepo i neobicno, do sada je za sve bio "plod" koji se razvija : )
 
Ja sam se i sa carskim raspilavila i rasplakala cim su mi ga iscupali iz stomaka i pokazali onako sklupcanog. :heart:

meni su alekseja doneli ujutro na sekundu, sestar ga je drzala u rukama onako upakovanog ko kiflu bio mi je mali i crven moja jedina reakcija je bila " jaoooo :) " okrenula se i otisla ne davsi mi ga u ruke..
kada su mi za vreme vizite rekli da mora da prima antibiotike i da je na ifuziji bila sam u soku i kao da se meni to ne desava.. kao da se gledam izvan svog tela.. kada sam posle podne otisla da ga vidim prva reakcija je bila qq ala je ruzan ovo nije moje dete, ne lici ni na koga, zamenili su ga.. msm to se sve motalo po mojoj glavi nisam nikome smela nista da kazem u tom trenutku.. tek posle 4 dana je poceo da mi se svidja.. a ljubav je polako nadolazila , nikako nisam mogla da prevazidjem da sam izla na carski.. grozno sam se osecala sto svoje dete nisam docekala na rukama svesna.. sledeci porodjaj ako bog da idem na spinalnu hocu da budem svesna kada beba bude dosla na svet i da ga poljubim.. negde sam citala da posle carskog moze opet prirodni...sta vi mame mislite o tome?
 
meni su alekseja doneli ujutro na sekundu, sestar ga je drzala u rukama onako upakovanog ko kiflu bio mi je mali i crven moja jedina reakcija je bila " jaoooo :) " okrenula se i otisla ne davsi mi ga u ruke..
kada su mi za vreme vizite rekli da mora da prima antibiotike i da je na ifuziji bila sam u soku i kao da se meni to ne desava.. kao da se gledam izvan svog tela.. kada sam posle podne otisla da ga vidim prva reakcija je bila qq ala je ruzan ovo nije moje dete, ne lici ni na koga, zamenili su ga.. msm to se sve motalo po mojoj glavi nisam nikome smela nista da kazem u tom trenutku.. tek posle 4 dana je poceo da mi se svidja.. a ljubav je polako nadolazila , nikako nisam mogla da prevazidjem da sam izla na carski.. grozno sam se osecala sto svoje dete nisam docekala na rukama svesna.. sledeci porodjaj ako bog da idem na spinalnu hocu da budem svesna kada beba bude dosla na svet i da ga poljubim.. negde sam citala da posle carskog moze opet prirodni...sta vi mame mislite o tome?

e to....ja hocu da crknem i dan danas zbog toga...
 
nisam ni ja cicak
cak sam kad me babica pitala jel da mi je donose il da bude sa mnom odreagovala ko da me pitala za tudje dete "pa da je donose!" :eek:
al posle svog stiskanja i "cedjenja" stomaka sto je mene uzasno bolelo i usivanja ranetine dole koje sam osetila skroz, skroz sam odlepila
a taj prvi susret nas nije bio nesto emotivan u tom trenutku...misim znas ono ko na filmu
cak sam se malo potrudila bila pred babicom da izgledam odusevljeno da zena ne pomisli da sam djubre(jbte koji sam ja bolesnik)
e a posle kad su je doneli i ostavili mi je,tad sam se zaljubila :)

al sam dok nismo otisle kuci,sve vreme nekako bila u nekom zbunu...ko da se nisam ja porodila...osim dok je tu
valjda su mi zato tako tesko padale sve te muke ...kod kuce mi je sve bilo mnogo lakse jer kad nju gledam sve me manje boli nekako...ne znam
jako cudno

a kad su je doneli sa onim na okicama jer je bila na foto terapiji,ko da je smak sveta...dusa me zabolela sto su joj stavili to

Dok smo bili u Betaniji, kada ga donesu na podoj ja ga cupkala po kosici da bi ga budila za dojenje. Cim smo stigli kuci prestala sam to raditi. Kuci je vec bio nas :heart: Tamo sam nekako imala neki cudan osecaj, valjda zato sto nije bio samnom non stop vec su mi ga samo donosili. Kada se setim, cuju se bebe cim ih smeste na spratu u lift a mi pred sobama cupkamo.

Birice: I cimerka je imala sina sa dugom kosicom. Porodila se 17.oktobra. I njenom sinu su sestrice pravile frizure, slizano, ciroki, loodi_naucnik itd. Show.
 
Dok smo bili u Betaniji, kada ga donesu na podoj ja ga cupkala po kosici da bi ga budila za dojenje. Cim smo stigli kuci prestala sam to raditi. Kuci je vec bio nas :heart: Tamo sam nekako imala neki cudan osecaj, valjda zato sto nije bio samnom non stop vec su mi ga samo donosili. Kada se setim, cuju se bebe cim ih smeste na spratu u lift a mi pred sobama cupkamo.

Birice: I cimerka je imala sina sa dugom kosicom. Porodila se 17.oktobra. I njenom sinu su sestrice pravile frizure, slizano, ciroki, loodi_naucnik itd. Show.
sestrice u frontu su se isto igrale sa kosom nasih beba, uvek su bili okupani cisti i sa shiz frizom.. naravno chiroki je bila najzastupljenija.. ja sam i kuci nastavila da mu je pravim :D
 
Meni je zao sto ne postoji tema "Oporavak posle porodjaja, podrska zenama"

Meni sam porodjaj je bio operacija ko operacija, nisam ocekivala nista bolje ili gore... oporavak i dani u porodilistu isto...
Za bebu nisam imala te 'jake' emocije, cak sam ga mesala sa cimerkinom cerkom i stalno sam mislila da bi ga glat zamenila koliko mi nije bio upecatljiv... ali nisam bila usplahirena jer nije bio samnom i kad place ne znam da place... kad njih 30 dreci...

A kad sam dosla kuci, tu je nastao haos. Grudi kao kamen, sve gore, beba dreci non stop, ja ne mogu da zaspem ni tih 15min koje sam imala slobodno... prosto ne mogu...
I onda sam razmisljala o smislu zivota, o prolaznosti... a drugo vece po povratku kuci imala sam osecaj da se prvi put nalazim u svojoj kuci, odvratan osecaj... svesna sam toga bila a nisam mogla da se otrgnem tih misli, i jedina zelja mi je bila da spavam i da on ne place... nisam zelela dojiti jer me je sve jako bolelo, imala sam par puta uzasne bolove da su zvali hitnu... pa rane na bradavicama, grudi bole, stomak cepa, a ja se samo izmuzam... i jos pritisak matoraca A jel gladan A jel gladan!?
 
Meni je zao sto ne postoji tema "Oporavak posle porodjaja, podrska zenama"

Meni sam porodjaj je bio operacija ko operacija, nisam ocekivala nista bolje ili gore... oporavak i dani u porodilistu isto...
Za bebu nisam imala te 'jake' emocije, cak sam ga mesala sa cimerkinom cerkom i stalno sam mislila da bi ga glat zamenila koliko mi nije bio upecatljiv... ali nisam bila usplahirena jer nije bio samnom i kad place ne znam da place... kad njih 30 dreci...

A kad sam dosla kuci, tu je nastao haos. Grudi kao kamen, sve gore, beba dreci non stop, ja ne mogu da zaspem ni tih 15min koje sam imala slobodno... prosto ne mogu...
I onda sam razmisljala o smislu zivota, o prolaznosti... a drugo vece po povratku kuci imala sam osecaj da se prvi put nalazim u svojoj kuci, odvratan osecaj... svesna sam toga bila a nisam mogla da se otrgnem tih misli, i jedina zelja mi je bila da spavam i da on ne place... nisam zelela dojiti jer me je sve jako bolelo, imala sam par puta uzasne bolove da su zvali hitnu... pa rane na bradavicama, grudi bole, stomak cepa, a ja se samo izmuzam... i jos pritisak matoraca A jel gladan A jel gladan!?

Cicak, ne nabijaj tenziju trudnicama ;)
 
ja mislim da cicak ne nabija tenziju nego pise iskreno o onome sto joj se desilo i to je ok, kao sto je ok osetiti ushicenje i pisati o tome isto tako je ok osetiti ovo o cemu cicak pise

i mislim da je potrebno sto vise raznih iskustava, ovakvih ili onakvih, jer ako pisemo samo o ushicenjima mnoge zene koje se osete kao cicak npr posle porodjaja, a ima ih, mogu da osete krivicu jer nisu osetile ushicenje istog momenta vec zbunjenost, strah i mnoge druge osecaje
 
ja mislim da cicak ne nabija tenziju nego pise iskreno o onome sto joj se desilo i to je ok, kao sto je ok osetiti ushicenje i pisati o tome isto tako je ok osetiti ovo o cemu cicak pise

i mislim da je potrebno sto vise raznih iskustava, ovakvih ili onakvih, jer ako pisemo samo o ushicenjima mnoge zene koje se osete kao cicak npr posle porodjaja, a ima ih, mogu da osete krivicu jer nisu osetile ushicenje istog momenta vec zbunjenost, strah i mnoge druge osecaje

Znam, zato sam stavila ;) smajli na kraj posta ;)
 
Dok smo bili u Betaniji, kada ga donesu na podoj ja ga cupkala po kosici da bi ga budila za dojenje. Cim smo stigli kuci prestala sam to raditi. Kuci je vec bio nas :heart: Tamo sam nekako imala neki cudan osecaj, valjda zato sto nije bio samnom non stop vec su mi ga samo donosili. Kada se setim, cuju se bebe cim ih smeste na spratu u lift a mi pred sobama cupkamo.

Birice: I cimerka je imala sina sa dugom kosicom. Porodila se 17.oktobra. I njenom sinu su sestrice pravile frizure, slizano, ciroki, loodi_naucnik itd. Show.

i mi isto....one viknu mame podoj i daju nam 10 minuta da se spremimo i da sacekamo bebice
ali ostavljali su ih samo po pola sata 3 ili 4 puta dnevno....
od 8 uvece do 10 ujutru ih ne vidimo uopste :(
a ja naebala sa tim cepanjem dole i bas sam bila u haosu
nisam mogla ni da hodam
a ko za baksuz,u kupatilu mi stalno ispadao sapun...pa se ti sagni...nisam mogla ni da stojim...usila me budala,zatego vise nego sto treba...kaze moja gin. usili te ko staru krpu
i valjda zbog svega toga sam bila u nekom stanju soka posle porodjaja.....
sad se osecam ko najgore djubre zbog ta prva dva sata nakon porodjaja....
mada, cim se ne secam da sam pricala i slala smsove, odma mi je sve jasno
 
Znam, zato sam stavila ;) smajli na kraj posta ;)

ok, nisam shvatila : )

ja bih volela da se porodim u dm, sve mi se cini ok tamo ali me jedino brine taj bejbi frendli, tj to sto si bukvalno non stop sa bebom, sa jedne strane je to super je se nekako dok si jos tamo naviknes na bebu i ona na tebe, ne budete poptuni stranci kada krenete kuci ali sa druge strane - kako da se odmoris posle porodjaja : S
 
kazem ja jednoj sestri tamo kako je donose stalno situ i ona nece da sisa
a ona meni kaze, pa ne donosimo mi njih da bi one sisale,nego ih donesemo na upoznavanje
budale

Isto. Kaze sestra: Pa ne mozemo da ih slusamo kako placu, moramo im dati Humanu :roll:. Da mi je samo znati da li su mu dali ono mleko sto sam izmuzavala :think:
U Betaniji svaka beba ima natpis: Pokazivanje ili Podoj. Jednom su mi ga doneli gladnog, a ja ne smem na svoju ruku da ga dojim jer pise Pokazivanje, a on place i sve cucuri usta :rida: Jedan od najgorih iskusenja u mom zivotu. Jedva sam ga smirila.

Najgore je to sto sam malo vise paznje i energije sa strane osoblja imala bih prelepo iskustvo. Ovako su osecanja bas pomesana.
 
a sto ne smes da ga dojis na svoju ruku?
nisu vam valjda branili ? :eek:

nije mi jasno sto nisu davali humanu posle podoja

Da, da branili. Junior je bio prvi dan na infuziji, a sledeca dva dana nisu dali zbog ko zna cega. I taman mi nadodje mleko i dobijem temperaturu :roll: pa su mi zato zabranjivali. Ladno sam morala baciti izmuzeni kolostrum :dash: zbog njihove glupe politike. Podojila sam ga prvi put 6. dana zivota, sva sreca pa voli da sisa :heart:
 
i mi isto....one viknu mame podoj i daju nam 10 minuta da se spremimo i da sacekamo bebice
ali ostavljali su ih samo po pola sata 3 ili 4 puta dnevno....
od 8 uvece do 10 ujutru ih ne vidimo uopste :(
a ja naebala sa tim cepanjem dole i bas sam bila u haosu
nisam mogla ni da hodam
a ko za baksuz,u kupatilu mi stalno ispadao sapun...pa se ti sagni...nisam mogla ni da stojim...usila me budala,zatego vise nego sto treba...kaze moja gin. usili te ko staru krpu
i valjda zbog svega toga sam bila u nekom stanju soka posle porodjaja.....
sad se osecam ko najgore djubre zbog ta prva dva sata nakon porodjaja....
mada, cim se ne secam da sam pricala i slala smsove, odma mi je sve jasno

neee .. nemoj tako..ja sam se tako osecala u pocetku, bas kako opisujes, mislila sam da je problem u meni, a kada sam ovde procitala razna razmisljanja zena shvatila sam da je to normalno.. i mnogo sam lakse prihvatila i oprostila sebi zbog svojih misli.. :cmok2:
 
Ja se jesam odmah zaljubila u nju.
Kada se rodila nije zaplakala odmah,ja sam cini mi se umrla.Ali naravno da je bilo sve ok,onda su mi je stavili na grudi ona se umirila i 'gledala' me sirom otvorenih okica.:heart:

Kako se trudnice ne bi traumirale Cickovim iskustvom,reci cu da je meni od pocetka bilo sve super.Jeste me rana bolela ali to mora tako.
Prvih mesec dana stanem pored kreveca i gledam je pa pocnem da placem od srece.

Mozda je meni tako bilo jer sam par godina mislila da cu jako tesko zatrudneti,pa mi je sve bilo super samo kad se ona rodila.:heart:
 
neee .. nemoj tako..ja sam se tako osecala u pocetku, bas kako opisujes, mislila sam da je problem u meni, a kada sam ovde procitala razna razmisljanja zena shvatila sam da je to normalno.. i mnogo sam lakse prihvatila i oprostila sebi zbog svojih misli.. :cmok2:

ma znam sve to...i normalno je jer je porodjaj trauma za telo....i naravno da svi razlicito reaguju
al kad pomislim na to ....nekako ono....bas sam koza :lol:
 
Mame, jel gleda neko one porodjaje na TLC kanalu? Mislim da se emisija zove "Svaki minut jedna beba" ili sl. Jel porodjaji stvarno onako izgledaju?
ja kada sam bila trudna bile su emisije na tu foru mnogo realnije na nekom drugom kanalu.. ne mozenista da te 100% pripremi za taj trenutak jer je svaki individualan.. moze da bude lep i lak ko pesma, moze da bude tezak dug bolan.. zavisi od zene zavisi od situacije.. od osoblja koje te okruzuje.. te zene se mahom poradjaju pod epiduralom, a ima i onih koje se dernjaju ko kobile i na prvu kontrakciju.. ima toga i kod nas..
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top