Кутак за труднице

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf: kraljice, nasmeja me
jel to sad ti hormoni rade :)))))))) ljubim te

:cmok2:
Ma, rekoh malo humora da unesem, ovoj je ženi, mislim na Jexy, baš teško, i skroz je razumem.

A moji hormoni... jutros sam se ubila od plakanja a sad crkavam od smeha zbog toga. Elem dete mi je kod bake i dede u Beogradu ( i neće kući, mamicu joj malu, njoj tamo lepo, baš je briga što meni izgore duša bez nje :D ), pa ja mogu ujutru malo da odspavam kad ispratim muža na posao. I jutros sam maaaloooo odspavala, probudila se u pola 11 :rumenko::rumenko::rumenko: Aj što sam se uspavala, ma baš me briga, gde pa žurim, nego što sam sanjala... ajmeeee... sve oko mene torte, ukrašene, lepe, šarene, ma divota. A pored svake torte, jedna mini tortica, ista jel, samo mala, za degustaciju. I tako sam ja išla od torte do torte i sekla parčiće i uživala... i probudim se "punih usta", žvaćem li žvaćem i... onda skontam da neeeemaaaa niiiištaaaaaa, da je sve bio san :(:(:( Joooj, kada sam počela da slinim za onim lepim tortama, pa suza suzu stiže, ne mogu bre da se smirim :rumenko::rumenko::rumenko: A sad se ubih od smeha, sama sa sobom, zašto sam ja budala plakala :zcepanje:
 
Uzela sam tu, Nestle Nan 1, tako mi dr rekla u fazonu, "on je velik ta ce mu biti najbolja"
ma da je on meni vristao i plakao kao svaka gladna beba pa da ja provalim da nesto nije ok
nego on kao sisa i zaspi i spava po tri sata
ja mislila on sit, a on bio velik pa trosio svoje rezerve, dok nije ostao bez snage
i da nismo otisli da dr pogleda pupak pa ajd kao da ga izmerimo ne bih do prve kontrole skontala
..ebo me ludi u doope, sto bi rekla moja baba, nisam ni za sta/nizasta
ајој драга, нисам ја ништа знала... тек данас додуше и седох на форум...
и мени је марина губила на тежини, ја чим сам сконтала (видим ја дете не пишки!) одвела сам је код докторке (а погодили ми се и они празници око 1. маја), и докторка кад је измерила - каже: дању на два сата, ноћу на три! и мучисмо се недељу дана са тим режимом, али је, хвала Богу, надокнадила... и сад смо супер...
ако мора дохрана - мора, немој да се секираш! покушај да јој, ипак, пре флашице даш сикицу, па колко год да повуче, а онда нек се наклопа из флашице (ја сам тако са аном првих 10-ак дана, док није кренуло млеко, а кад је кренуло сама је избацила флашицу)
ајде, љубим те, не секирај се, биће све у реду!!!
 
pa bili smo juce na kontroli i dobio je 20gr za nedelju dana i dr je rekla "dohrana ODMA" jos ja pitam "da ubacim izmedju dojenja" a ona "nema srce nista od dojenja"
u fazonu, nemam mleka
e sad ja ne znam...uzela sam dohranu..dajem mu manje obroke a cesce da ne dozivi sok...videcemo za dan dva jel ide na bolje...da ojaca...sav je oslabio..ja mislila on spava i ne place zato sto je sit, a on mukica nije imao snage...
..mene dusa boli sto je izgleda mleko problem i sto ne mogu da dojim...mada sam mu davala danas da siki..e sad sta siki i koliko ne znam, ali da mu je dovoljno...izgleda da nije bilo...
videcemo kako se razvija situacija..al ja nemam nameru da odustanem tako lako od dojenja, ima da mu guram sisu do poslednje kapi...
al mislim da nemam mleka...ja sam mu stalno gurala da siki pa nisam primecivala kad nadodje mleko..al juce na primer je sikio popodne, pa sam mu davala dohranu, sisu vise ne, i tek oko 1h nocu sam osetila da mi je nadoslo mleko..kontam da ga ima vise, bio bi potreban manji vremenski interval, zar ne..nemam pojma, nisam pametna...
ma samo da mi ojaca..mrvica mali, sav mi je slabasan...a kakav je delija bio kad se rodio...
....dusa me moja boli...ne mogu da se sastavim, spuca me to, spucaju me hormoni...
..evo upravo sad...

nemoj da ocajavas...ja i moja braca smo sisali samo dva meseca....i nista nam nije falilo...moj muz nije kap jednu povukao....pa nista
tolike bebe odrastu na adaptiranom mleku i ne fali im nista,ne brini

nastavi da mu dajes da sisa,pa koliko ima ima....ako bude hteo da sisa nek sisa...onako...neobavezno :)
bar da pohvata neka antitela....njih u mleku sigurno ima
nemoj se opterecivati,opusti se i gledaj kako bebac jaca i raste :D

i kupuj nan od 600g tako je isplativije...jeftinije izadje cak 100 kinti(u aksi kosta 807 dinara, a 300g je 455 kinti)
 
ma nasekirala sam se najstrasnije
em mi bilo tesko sto vidim da mi dete okopnilo pred ocima
a bio mi je kao jabuka
em sto ne mogu da dojim, a zeeeeliiim
ocu bre dete na grudima, da mu bude toplo, pa da sisa, da se igra...
zbog svega onoga sto jeste dojenje za bebu i za majku
hebote, sve sto sam htela, nista nije tako ispalo...
htela sam prirodan porodjaj, ja junak, ja cu to ocas posla, ja ovo, ja ono
i trt, ajmo na carski
mastala sam o tome, al bukvalno mastala da mi dete sisa, i opet trt, ne moze
..mislim ok, rastu deca i na adaptiranom mleku, znam ja da ce njemu sad da bude super...al ne mogu da prebolim...i ne odustajem, nastavljam ja dalje...guram siku, pijem onaj caj, tecnost, dobra klopa...ko zna
evo sad je sisao, drzacu ga na grudima pa makar se samo igrao
prekjuce smo poceli da dohranom i evo bolji mi je danas
zivahniji je..veseliji
pa prekjuce ga budili stric njegov (ne onaj baksuz, jedan drugi stric, onom baksuzu je trebalo dve nedelje da dodje da cestita bratu sto je dobio sina...mala digresija) i ja da jede, i pola sata nam je trebalo, nema mukica snage da se probudi..
...znam ja da ce sad da bude sve ok...samo da se ja pomirim sa tim da mora tako i to je to...
prvi put kad sam mi dala flasicu, on se muci da vuce, a ja ga drzim i placem kao kisa, sve po njemu suze, pokvasila sam detetu bodic, nisam mogla da se smirim, a malopre sam plakala od srece, kad sam ga presvlacila(i sad bolje kaki sve zuto pa onako gusto), a on se smeje, pa mase rukicama...ozivelo mi bre dete
ubise me hormoni

i ajd sto kaze Ata, sto ja nisam primetila, nemam pojma, al patronazna mi je dolazila vise od dve nedelje zbog pupka, kako ona nije videla, i pritom mi stalno proveravala grudi "super ima mleka"...kad su ga izmerili prvi put u dz, sestra rece "sigurno ga nisu lepo izmerili u bolnici"...
i sad, svi generali posle bitke, svi su videli da dete ne napreduje, i moja mama, i moja svekrva i komsinica, trt, al eto...nisu hteli da se mesaju, nisu hteli da nas zabrinu...
more mars svi!!
..ubise me hormoni, al moram da se stabilizujem zbog njega, da ja budem vesela pa i njemu da bude lepo..
i tako istresoh je ja ovde zene, lupam gluposti, al da znate da mi je lakse
i bolje sam, mnogo bolje nego juce, a tek prekjuce sam bila...ludilo...

i mnogo vam hvala na podrsci i savetima...divne ste sve
ljubim vas puno
 
E kad spominjete cudna mesta posle porodjaja, ja sam sanjala svasta
i to je pocelo jos u porodilistu
a uglavnom sam sanjala stvari iz "prethodnog zivota":) tj.pre udaje
pa sanjam moj samacki podstanarski stancic, pa drugarice nekadasnje iz Zemuna, pa bivse momke, bivse ljubavnike:rumenko:...i to svake noci nova epizoda, kao serija
"previously in Jexy's life":)
al to je islo dotle da sam sanjala i fax i srednju skolu, pa selo moje lepse od Pariza...ma svasta nesto...kao secanja :)
 
E Jexy,koliko sam ja suza isplakala.A more dusebriznika svaki dan pita ima li mleka.Ali sam presekla i resila idem dalje.Mada desi mi se isada kada sam sama da se isplacem zbog toga.
A ja cesto sanjam kako presvlacim bebu,pa utripujem da sam stavila bebu u krevet pa je trazim gde je...mm kaze da sam siznula:sad2::zcepanje:
A u trudnoci se sita isplacem zbog toga sto vidim uvodnu spicu Pcelice Maje u kojoj ona place...:rumenko::zcepanje:
 
Jexy, samo ti istresaj ovde....pametno ti je to....mozda bi meni bilo lakse i mozda bi krace sve to trajalo da sam istresala ovde...nego mi bilo glupo i mislila sam da ce mozda svi pomisliti da sam teska budala i da sam luda
a ja sam plakala u porodilistu kao nenormalna....tek treci dan krenulo mleko(i to odjednom) prvo plakala ocajna sto nemam mleko a posle plakala zbog mleka koje mi je skamenilo grudi...jedva sam ih sredila....a nju mi donosili situ pa nije htela da sisa...tek ponekad malo...pa zaspi
pa je kada smo trebale da izadjemo,pozutela.....jaooo koja je to tragedija meni bila....strasno...ne zbog bebe,znala ja da njoj nece biti nista i da to nije nista strasno..nego sto ne idemo kuci....
pa me davili sa kojekakvim pogacama i pilicima pecenim a ja ocajna samo ocu kuci,a oni smaraju kad dolazis,pa kad dolazis,da pecemo pile....na kraju puknem i kazem ma ebalo vas bre pile i ta vasa pogaca bre :lol:
posle dovodili u pitanje moje mleko....beba place od vrucine a oni vicu nije mleko dobro dete gladno,dajte joj bebelac
ja odlepila.... :lol:
al to u prvim danima je normalno...mene je posle uhvatilo malo ozbiljnije....al proslo je i to....sad mi smesno :)
 
pa bili smo juce na kontroli i dobio je 20gr za nedelju dana i dr je rekla "dohrana ODMA" jos ja pitam "da ubacim izmedju dojenja" a ona "nema srce nista od dojenja"
u fazonu, nemam mleka
e sad ja ne znam...uzela sam dohranu..dajem mu manje obroke a cesce da ne dozivi sok...videcemo za dan dva jel ide na bolje...da ojaca...sav je oslabio..ja mislila on spava i ne place zato sto je sit, a on mukica nije imao snage...
..mene dusa boli sto je izgleda mleko problem i sto ne mogu da dojim...mada sam mu davala danas da siki..e sad sta siki i koliko ne znam, ali da mu je dovoljno...izgleda da nije bilo...
videcemo kako se razvija situacija..al ja nemam nameru da odustanem tako lako od dojenja, ima da mu guram sisu do poslednje kapi...
al mislim da nemam mleka...ja sam mu stalno gurala da siki pa nisam primecivala kad nadodje mleko..al juce na primer je sikio popodne, pa sam mu davala dohranu, sisu vise ne, i tek oko 1h nocu sam osetila da mi je nadoslo mleko..kontam da ga ima vise, bio bi potreban manji vremenski interval, zar ne..nemam pojma, nisam pametna...
ma samo da mi ojaca..mrvica mali, sav mi je slabasan...a kakav je delija bio kad se rodio...
....dusa me moja boli...ne mogu da se sastavim, spuca me to, spucaju me hormoni...
..evo upravo sad...

Jao Jexy, necu da cujem da se sekiras zbog dojenja! Nece bitri ni prvi a ni poslednji koji je othranjen na adaptiranom mleku bez ikakvih problema. Pa, koliko samo zena namerno nece da doji dete i hrani ga adaptiranim, a kod tebe je stvar nuzde. Sve ce to biti ok. Bas mi je zao bebirona slatkog sto je oslabio, ali brzo ce on to vratiti, videces vec, ne sekiraj se nista. Ljubimo vas moj bebon i ja puno.
 
Poslednja izmena:
E, žene, može li mala digresija, da pitam nešto? Spomenula je Tsuymish pogaču i pečeno pile :roll: To se, koliko ja znam, zove povojnica i sadrži, osim pogače i pečenog pileta, tortu, sir, jaje, luk i so. To su, tako spremljeno, meni donosili i ostavili mi brdo sudova, jer šta se u povojnicu donese, kući se ne vraća. :roll:
Smara, do zlaboga, ali šta da radim. Ubedljivo mi najteže od svega tu pada ******ljenje sa svima, pa pare bebi tik uz obraz, grrrrr, pa to što moram da sedim i da se smeškam i da glumim da meni tako prija što su gosti tu, a epiziotomija boli, vrti mi se u glavi od iskrvavljenja, samo bih legla i plakala... sreća pa brzo prodje :roll:
E, sad... ovde je običaj da bebu "poviju" kad donesu tu povojnicu. Neko šareno platno, ustvari, kao šarena traka oko 15-tak cm širine, pa time kao bebu vežu oko struka, da li i rukice uz telo, ne sećam se, onako simbolično, kao poviju je. A opet, neke žene sa tatine strane su graknule kao vrane kad su čule - jesi li ti normalna, pa jel znaš ti šta to znači, pa "vezale" su ti dete, pa to ne valja.... :roll: A meni mrak na oči i od jednih i od drugih. Nekako bih najviše volela da mogu sve to da izbegnem. Ako ta klopa već mora, ajd neka bude, ali bre nemoj čim sa vrata iz porodilišta udjem, daj mi dan-dva da dodjem sebi. Opet, znam da će biti sa vrata, da će da me uhvate ošamućenu načisto i da će opet zadnji atom snage da mi uzmu da sedim sa njima, umesto da ležim i odmaram :roll:
Kako to kod vas ide? Jel smorno i naporno kao kod mene ili ne? I koliko vam ta povojnica znači, verujete li u te stvari? Meni lično znači koliko i lanjski sneg, ako izuzmemo džaba hranu par dana, što u današnje vreme krize bogami znači :mrgreen:
 
Meni je moja mama donela povojnicu kad sam izasla iz porodilista isti dan, jer kao valja da neko donese odmah kad porodilja dodje kuci, tako je kod nas, i ti odredis ko ce to da bude, te sam ja logicno, odredila da to bude mama moja. Ide peceno pile, pogaca, torta, luk i vino i ja moram od svega da gricnem/gucnem po malo, pa posle ako necu da jedem, ne moram. Donela je svasta nesto bebi, ono sto se kaze od carapica do jakne, i tu traku sto se naziva povojnica, al to se samo simbolicno "povije" odnosno stavi bebi oko stomaka, a ja nisam ni to, nego sam je onako neraspakovanu spustila u cosak od krevetca...
..a prvi gosti su poceli zvanicno da nam dolaze ove nedelje, znaci skoro mesec dana je proslo i meni je to ok...dolazili od mm ujak i ujna porodicno, kupili bebi svasta nesto i naravno, pile, pogaca, torta..al bez te trake, to samo u prvoj toj povojnici, kad izadjes...
...sto sela, sto obicaja, meni ovaj ne smeta, volem i pile i pogacu i tortu...
ja sam se sa mojima u kuci bila dogovorila da kazu rodjacima da ne dolaze bas odma' dok se ne opravimo i beba i ja, i to se ispostovalo, sad moze da dodje ko hoce...a i valjalo bi da pocnu da dolaze, dekintirani smo totalno:D
i komplet ova bliza rodbina sa muzeve strane, svi nose pilice, al ne mora, povojnica je samo ono prvo kad izadjes, ovo ostalo je eto tako, da se donese...
 
Ma, kad je mama, pa i nekako da preguraš... valjda...
Meni su, tj. maleckoj, doneli 5 povojnica i za svaku isto od hrane. A svih 5 je stiglo u roku od nedeju dana, prvih naravno. Ebote, kako je to naporno. A mene ubi temperatura ( mesec i po posle porodjaja sam je vukla, pa je prošla, a do dana današnjeg niko od lekara nije utvrdio zašto ), a svaki dan po neko u kući, vrti mi se u glavi, legla bih, a moram da sedim i da se smeškam i da služim goste. Svekrva me samo obvesti da će danas doći taj i taj, tj. ti i ti ljudi u goste, a oni se svi najavili njoj, iako mi imamo svoj stan i svoj broj telefona, pa mi samo izdeklamuje - treba to i to, ovo malo pospremi, nema smisla, treba da izneseš i neke kolače, da skuvaš kafu... :dash::dash::dash: Sreća pa mi je mama prvih nekoliko dana bila tu da mi pomogne, inače ne znam kako bih. "ne valja se" bi mi glave došlo :dash: Sve mora "ženska ruka" da priprmi, ponudi i iznese, ništa muž, on samo da sedi i nudi i sipa piće, već ko šta pije, sok voda, alkohol, sve ostalo treba žena. Ona, svekrva, sedi, nabije nam ognjište, i sedi, ja nemam snage, a moja mama skače... dok svekrva strelja i nju i mene očima. Nikad ispod 10-12 ljudi u kući, jer ne samo što dodju gosti van kuće, već mora i svekar, svekrva, zaova, baba, svi moraju da se nacrtaju, iako su tu, u istoj kući, pod istim krovom, ali juuuuu, gde koju reč da propuste, pa crkli bi. Muž bi hteo, skakao je kao zec da pomogne, da ne grešim dušu, zaista je hteo i pomagao, ali neeeee, ne valja se to. :dash:
E, sad su stvari i kod mojih malo komplikovanije, zdravlje štuca, pa mama neće moći da dodje na koji dan kada se porodim, već samo da donesu tu povojnicu, kao je red, kako "se valja", a ja unapred razmišljam kako da izbegnem svu onu gungulu i kako da ostanem živa i normalna. Još ako bude dečak... meni je svejedno, ja želim zdravo dete, prvenstveno. Da se ne lažemo, imam curicu i volela bih dečaka, eto da imam oboje i samim tim imam sve u životu. Ali zapravo mi je svajedno, samo da je zdravo. Ali oni izgoreše za muškim. I ako se rodi zaista, čini mi se da će biti frke i muke moje. :roll: Jesam sad spremana na sve, što prvi put nisam bila, oštrijeg jezika i spremnija da branim svoje- i porodicu i mišljenje i da ne dozvolim da isteraju sve, ali... nikad se tu ne zna.... unapred se ježim i ludim od svega, jer je bitnije isterati formu, da ko šta ne zameri, i da bude sve kako se valja, da narod ne priča okolo :roll::roll::roll:, a što će snaja posle da padne, ih, pa ionako se mazi :dash:
Eto, izgleda da sam u nekim crnim mislima od jutros. Ebem ti sve, kada ja ne mogu da planiram i uživam kao sve normalne trudnice, već moram da smišljam na vreme strategiju odbrane od najbliže rodbine mog muža :roll: A da je bilo po njihovom, te bebe ni bilo nebi, baš su oni tražili da očistim TO, da ne valja sada... blablabla... a sada svi pate od kolektivne amnezije, a tek će da obole od toga...
aaaaaaaaaaaa, ovi hormoni me ubiše, nemam ni maramica više da brišem nos, prešla sam na toalet -papir :sad2:
 
Uh, ja sam sve to izbegla hvala Bogu. Moja sveki ne mari mnogo za te obicaje, a i ja isto. Gosti su nam dolazili kada je ko mogao, a to su vecinom prijatelji jer mi je skoro sva rodbina u Srbiji. I to malo gostiju sto mi je doslo mi je predstavljalo problem jer je moj bebac prvih mesec dana, svaki drugi dan hteo stalno da sisa, odnosno da bude na siki inace sledi plakanje... Uh, bas sam bila pod stresom kada su mi dosli gosti bas kada je imao takav dan.
 
Ma, kad je mama, pa i nekako da preguraš... valjda...
Meni su, tj. maleckoj, doneli 5 povojnica i za svaku isto od hrane. A svih 5 je stiglo u roku od nedeju dana, prvih naravno. Ebote, kako je to naporno. A mene ubi temperatura ( mesec i po posle porodjaja sam je vukla, pa je prošla, a do dana današnjeg niko od lekara nije utvrdio zašto ), a svaki dan po neko u kući, vrti mi se u glavi, legla bih, a moram da sedim i da se smeškam i da služim goste. Svekrva me samo obvesti da će danas doći taj i taj, tj. ti i ti ljudi u goste, a oni se svi najavili njoj, iako mi imamo svoj stan i svoj broj telefona, pa mi samo izdeklamuje - treba to i to, ovo malo pospremi, nema smisla, treba da izneseš i neke kolače, da skuvaš kafu... :dash::dash::dash: Sreća pa mi je mama prvih nekoliko dana bila tu da mi pomogne, inače ne znam kako bih. "ne valja se" bi mi glave došlo :dash: Sve mora "ženska ruka" da priprmi, ponudi i iznese, ništa muž, on samo da sedi i nudi i sipa piće, već ko šta pije, sok voda, alkohol, sve ostalo treba žena. Ona, svekrva, sedi, nabije nam ognjište, i sedi, ja nemam snage, a moja mama skače... dok svekrva strelja i nju i mene očima. Nikad ispod 10-12 ljudi u kući, jer ne samo što dodju gosti van kuće, već mora i svekar, svekrva, zaova, baba, svi moraju da se nacrtaju, iako su tu, u istoj kući, pod istim krovom, ali juuuuu, gde koju reč da propuste, pa crkli bi. Muž bi hteo, skakao je kao zec da pomogne, da ne grešim dušu, zaista je hteo i pomagao, ali neeeee, ne valja se to. :dash:
E, sad su stvari i kod mojih malo komplikovanije, zdravlje štuca, pa mama neće moći da dodje na koji dan kada se porodim, već samo da donesu tu povojnicu, kao je red, kako "se valja", a ja unapred razmišljam kako da izbegnem svu onu gungulu i kako da ostanem živa i normalna. Još ako bude dečak... meni je svejedno, ja želim zdravo dete, prvenstveno. Da se ne lažemo, imam curicu i volela bih dečaka, eto da imam oboje i samim tim imam sve u životu. Ali zapravo mi je svajedno, samo da je zdravo. Ali oni izgoreše za muškim. I ako se rodi zaista, čini mi se da će biti frke i muke moje. :roll: Jesam sad spremana na sve, što prvi put nisam bila, oštrijeg jezika i spremnija da branim svoje- i porodicu i mišljenje i da ne dozvolim da isteraju sve, ali... nikad se tu ne zna.... unapred se ježim i ludim od svega, jer je bitnije isterati formu, da ko šta ne zameri, i da bude sve kako se valja, da narod ne priča okolo :roll::roll::roll:, a što će snaja posle da padne, ih, pa ionako se mazi :dash:
Eto, izgleda da sam u nekim crnim mislima od jutros. Ebem ti sve, kada ja ne mogu da planiram i uživam kao sve normalne trudnice, već moram da smišljam na vreme strategiju odbrane od najbliže rodbine mog muža :roll: A da je bilo po njihovom, te bebe ni bilo nebi, baš su oni tražili da očistim TO, da ne valja sada... blablabla... a sada svi pate od kolektivne amnezije, a tek će da obole od toga...
aaaaaaaaaaaa, ovi hormoni me ubiše, nemam ni maramica više da brišem nos, prešla sam na toalet -papir :sad2:
e sad da izvinite sto cu da lajem
al oterala bih ja tvoju svekrvu kur.ac
eto
 
to za povojnicu prvi put cujem....na svu srecu :roll:
znas kako ata, ja sam to sve otresla....rekla sam da ne zelim da mi bude guzva i neke stvari sam odbacila i "zabranila" :lol:
otvoreno kazem da ne verujem u kojekakve gluposti ...
i pravo da ti kazem boli me uvo sta ce familije misliti :lol:
nama su dolazili u manjim grupama da vide bebu....i nisu odmah pozurili nego su nam dali vremena da dodjemo sebi....
kada smo stigle, samo roditelji od mm bili tu i moj brat...moji roditelji su u inostranstvu a sestra od mm radi tako da....
tetke su dolazile kasnije
sta znam....nije bilo naporno toliko...mada su me zivcirali saveti protiv kojekakvih uroka i ostalih nebuloza,al dobro....prodje i to :lol:
ustvari moze covek da cuje svasta nesto smesno :D
 
a svaki dan po neko u kući, vrti mi se u glavi, legla bih, a moram da sedim i da se smeškam i da služim goste. Svekrva me samo obvesti da će danas doći taj i taj, tj. ti i ti ljudi u goste, a oni se svi najavili njoj, iako mi imamo svoj stan i svoj broj telefona, pa mi samo izdeklamuje - treba to i to, ovo malo pospremi, nema smisla, treba da izneseš i neke kolače, da skuvaš kafu
jao ata,pobogu zasto si dozvolila ovo?
rekla bih ja njoj da lepo jede da ne kazem sta i da necu da vidim ni nju ni nikoga dok se ne oporavim i cao zdravo
 
Ne mogu da verujem kako neki ljudi nemaju obzira. Ma bole mene za obicaje i za to sto ce se nako naljutit. Ako ce se ljutiti, to je njegovo/njeno pravo, kada se odljuti, mozemo razgovarati.

Ja sam zamolila moju mamu da nam doce tu prvih par dana na sat-dva da imam vremena na miru da piskim i da se istusiram, a pre svega da imam taj psiholoski momenat da nisam sama sa bebom. Mislim da ce ostali doci kasnije (posle nedelju -dve) izuzev mojih i roditelja mm, ali svo cetvoro je "normalno" tj mogu im reci da cu sada otici malo leci ili da idem dojiti i sl. Ja se samo plasim nenajavljenih gostiju, ali mislim da se nece usuditi doci, jer me vec poznaju :whistling:

Sada sledi moj problem. Pocela sam pakovati torbu za porodiliste (znam da je jos rano, ali sam mirnija kada je sve spremljeno, pa beba kad odluci moze slobodno da dodje), i mogu vam reci da bi mi trebao manji kofer. Najvise stvari zauzimaju mrezasti ulosci, podmetaci i sl. Mislila sam da ponesem samo par za ne daj Boze, a ostalo da mi donese suprug sledeci dan. Sta vi iskusnije mame mislite koliko cega mi treba za dan? Svaki savet je dobrodosao, jer mi je bas "pun kufer" :sad2:
 
Da, sve je to sad, kad se priča, lako. Niti sam ja znala za te njihove običaje pre porodjaja, niti sam mogla i da sanjam. Znala sam da se donosi povojnica, i da treba neparan broj, to su mi rekli, ali sve ono kako je izgledalo.... ko je mogao da pretpostavi? I to da ide sve što pre, sve bre u roku od nedelju dana, tako se valja :roll:
A mene uhvatili na prepad, zbunjenu, uplašenu radi ebene temperature, ne znam ni šta treba oko bebe, ni kako da je okupam, a kamoli šta drugo. Mislim, posle dve bebe u kući, dva bratanca, sve sam ja to znala, ali nije to isto. Bratovo dete i tvoje dete, ma ni blizu isto, bratanca nisam kupala starog 5 dana, a svoje moram, i tako dalje.... Jednostavno su me uhvatili na prepad.
Još sam ja dobro i prošla. 6 meseci pre mene se porodila zaova, starija sestra mog muža. Bili su svekar i svekrva prvi dan, da odnesu povojnicu i već da isteraju običaje, a onda smo, svi skupa, cela familija, dobili poziv da tog i tog dana, tačno 9-ti dan od porodjaja, dodjemo na večeru i u babine, da vidimo bebu :eek: E to je bio šok. Zaova jadna, jedva na nogama stoji, a služi 4 stola spojena, jedno 30 ljudi. Svekrva sedi i vodi glavnu reč, mislim moja svekrva, njena majka, da stvar bude gora! Njena svekrva ne izlazi iz kuhinje, muž ubledeo u licu, daj Bože da je za tih 9 dana odspavao 20 sati, samo čekaš kad će da se sruši. Ona jadna, izmučena, pa ne zna gde će pre, oko bebe, oko gostiju, sa ovima se cmače, oni tamo traže još hleba, ovi ovamo traže pivo, oni tamo je zovu da sedne, ovi levo bi da čuju sve kako je prošlo i šta se dešavalo i ko je od komšiluka bio....E, toga kad se setim, utešim se, još sam ja, sa ovim mojim .... uuuuhhhh kako bi ih sve nazvala i dobro prošla. Sećam se zaovinog izraza lica kada sam ustala da joj pomognem - sedi, bre, šta ti da mi pomogneš kad majka sedi. Sedi tu i uživaj, sama ću ja, hvala ti. Posle je mm napao, uh, opasno je napao, a ona mrtva ladna - pa neću ja da moje dete ima probleme zbog mene, takva su pravila u njihovoj kući i neka sam joj majka ako sam gost, onda sedim, a ne da joj svekrva posle prebacuje da je maza. :eek::eek::eek:
I tako... a ja se razmišljam da na vreme potegnem razgovor sa mm, da utvrdimo zajedničku strategiju i šta dozvoljavamo, a šta ne. Malo ću ja da popustim, malo on, ali kako rešimo tako će da bude. Onda ću moći i sa celim svetom, kad je on uz mene, a ne samo sa svekrvom i ostalima.
A opet mi je sve tako bez veze, jeb'te kao da im nije ni bitna beba, nego običaji i šta će svet da kaže, i da se ne obrukaju u tudjim očima... tužno mi je, mnogo :(
 
Da, sve je to sad, kad se priča, lako. Niti sam ja znala za te njihove običaje pre porodjaja, niti sam mogla i da sanjam. Znala sam da se donosi povojnica, i da treba neparan broj, to su mi rekli, ali sve ono kako je izgledalo.... ko je mogao da pretpostavi? I to da ide sve što pre, sve bre u roku od nedelju dana, tako se valja :roll:
A mene uhvatili na prepad, zbunjenu, uplašenu radi ebene temperature, ne znam ni šta treba oko bebe, ni kako da je okupam, a kamoli šta drugo. Mislim, posle dve bebe u kući, dva bratanca, sve sam ja to znala, ali nije to isto. Bratovo dete i tvoje dete, ma ni blizu isto, bratanca nisam kupala starog 5 dana, a svoje moram, i tako dalje.... Jednostavno su me uhvatili na prepad.
Još sam ja dobro i prošla. 6 meseci pre mene se porodila zaova, starija sestra mog muža. Bili su svekar i svekrva prvi dan, da odnesu povojnicu i već da isteraju običaje, a onda smo, svi skupa, cela familija, dobili poziv da tog i tog dana, tačno 9-ti dan od porodjaja, dodjemo na večeru i u babine, da vidimo bebu :eek: E to je bio šok. Zaova jadna, jedva na nogama stoji, a služi 4 stola spojena, jedno 30 ljudi. Svekrva sedi i vodi glavnu reč, mislim moja svekrva, njena majka, da stvar bude gora! Njena svekrva ne izlazi iz kuhinje, muž ubledeo u licu, daj Bože da je za tih 9 dana odspavao 20 sati, samo čekaš kad će da se sruši. Ona jadna, izmučena, pa ne zna gde će pre, oko bebe, oko gostiju, sa ovima se cmače, oni tamo traže još hleba, ovi ovamo traže pivo, oni tamo je zovu da sedne, ovi levo bi da čuju sve kako je prošlo i šta se dešavalo i ko je od komšiluka bio....E, toga kad se setim, utešim se, još sam ja, sa ovim mojim .... uuuuhhhh kako bi ih sve nazvala i dobro prošla. Sećam se zaovinog izraza lica kada sam ustala da joj pomognem - sedi, bre, šta ti da mi pomogneš kad majka sedi. Sedi tu i uživaj, sama ću ja, hvala ti. Posle je mm napao, uh, opasno je napao, a ona mrtva ladna - pa neću ja da moje dete ima probleme zbog mene, takva su pravila u njihovoj kući i neka sam joj majka ako sam gost, onda sedim, a ne da joj svekrva posle prebacuje da je maza. :eek::eek::eek:
I tako... a ja se razmišljam da na vreme potegnem razgovor sa mm, da utvrdimo zajedničku strategiju i šta dozvoljavamo, a šta ne. Malo ću ja da popustim, malo on, ali kako rešimo tako će da bude. Onda ću moći i sa celim svetom, kad je on uz mene, a ne samo sa svekrvom i ostalima.
A opet mi je sve tako bez veze, jeb'te kao da im nije ni bitna beba, nego običaji i šta će svet da kaže, i da se ne obrukaju u tudjim očima... tužno mi je, mnogo :(

ja mislim da toga kod nas u vojvodini nema
bar ne tako strasno da ti dodje njih 30 u kucu
ovde se zna
dok ne prodje tih mesec mesec i po dana
niko ne dolazi, sem naravno roditelja i sta ja znam, sestre, brata
i to se postuje
i nekako je nekulturno banuti tako rano
uzas
msm, da to samo srbijancima moz da padne na pamet, posto oni i svadbu prave 3 dana
i samo je bitno da drugi vide kako se i ima i moze i obicaji da su ispostovani, naravno...
 
Ma, Bokice, njih 30 je pozvano u kuću, eto tako treba, takav je red :roll: Ebo ih red, baš je to u pitanju, da se pokažu, da oni mogu, oni imaju... s tim što njena svekrva nije sedela, žena nije izašla iz kuhinje,radila je. Tek je pred kraj, kad više u kuhinji i nije bilo posla, sem da se pere i sredjuje, tek je onda sela. Tako su hteli, tako su i napravili. Posle, sa ovom mladjom zaovinom maleckom nije tako bilo. Ali taj prvi put je moralo... seljačka posla bre.
Ali njoj svekrva nije uvalila vruć krompir kao moja meni, pa sela i pričala i streljala očima ako mama ustane da pomogne. Ne, suprotno, moja svekrva, njena rodjena mama je sedela , a dete joj se, porodilja, raspala od posla. Šta prema meni da očekujem onda?
I zato mi je sad valjda, mnogo lakše da presečem i da kažem - e sad nećemo tako, nego po mojim običajima. Ja sam i prošli put molila da prvih dana niko osim roditelja ne dolazi. Ali nije vredelo " kako da kažem nemoj da dodješ a ljudi zovu da pitaju jel mogu da dodju" :roll: Aman, pitaju jel mogu, ti kažeš može, ali od one tamo nedelje i mirna Bačka. I šta ima nju da zovu, ako dolaze u moju kuću :roll:
Huuuuuh, valjda će sad biti drugačije, tada ni mm nije imao predstavu kako će sve to da izgleda, ali sada kada ima biće drugačije. Nadam se :sad2:
Idem da igram igricu, da prekinem da plačem više, glava me zabolela :roll:
Ovi hormoni su gadna droga, gadno tripuje :(
 
i ja
al dzaba njoj sto cemo mi da je oteramo
nego Ata setih se tebe dok sam bila u bolnici i cekala carski rez
desio se smrtni slucaj u porodici
sta bi na to tek rekla tvoja sveki:zper::zper:

Eto vidiš Jexy kako je život ćudljiv... smrtni slučaj u porodici tvog muža, ili u tvojoj? Eh, ne biramo to mi, to život sam izrežira i tako napravi, Bog, sudbina, ko u šta veruje.
Moja sveki bi... ne znam... uuuuuuh ne znam kako bi reagovala, majke mi.
E, pa ja i sad očekujem da mi se na glavu popne, da čim se beba rodi krene da me smara da idemo po vračarama, od babe do babe, pa već skuplja narodne recepte sa belim lukom (on tera zle sile i zle duhove :zper: ), da bebi maže stopala i ne znam šta još. Da istera zle sile, da spasi dete :dash::dash::dash: Joooj, šta mene još čeka, ne znam ni sama i bolje što ne znam. Neki me dan pitala kad idem na UZ, rekoh 31 je zakazivanje u savetovalištu, biće i UZ do kraja septembra. Dobro, ti dobro gledaj tamo, jel sve u redu, obrati pažnju da je sve dobro :eek: LU-DA ŽE-NA, i ništa drugo...
Idem, idem da igram igricu, oću da izludim, baš me uvatile danas neke lude bube... :(
 
Ne mogu da verujem kako neki ljudi nemaju obzira. Ma bole mene za obicaje i za to sto ce se nako naljutit. Ako ce se ljutiti, to je njegovo/njeno pravo, kada se odljuti, mozemo razgovarati.

Ja sam zamolila moju mamu da nam doce tu prvih par dana na sat-dva da imam vremena na miru da piskim i da se istusiram, a pre svega da imam taj psiholoski momenat da nisam sama sa bebom. Mislim da ce ostali doci kasnije (posle nedelju -dve) izuzev mojih i roditelja mm, ali svo cetvoro je "normalno" tj mogu im reci da cu sada otici malo leci ili da idem dojiti i sl. Ja se samo plasim nenajavljenih gostiju, ali mislim da se nece usuditi doci, jer me vec poznaju :whistling:

Sada sledi moj problem. Pocela sam pakovati torbu za porodiliste (znam da je jos rano, ali sam mirnija kada je sve spremljeno, pa beba kad odluci moze slobodno da dodje), i mogu vam reci da bi mi trebao manji kofer. Najvise stvari zauzimaju mrezasti ulosci, podmetaci i sl. Mislila sam da ponesem samo par za ne daj Boze, a ostalo da mi donese suprug sledeci dan. Sta vi iskusnije mame mislite koliko cega mi treba za dan? Svaki savet je dobrodosao, jer mi je bas "pun kufer" :sad2:
ja sam nosila veliku putnu torbu :lol:
sestra koja mi je unela torbu u porodjajnu salu me pitala "pa sta nosis ti u ovoj torbi bre???" :lol:
sad cu da ti kazem sta je meni bilo potrebno prvi dan
brufen
peskir
ulosci i gacice mrezaste
sapun
toalet papir
plazma keks
neki sok
papuce
cetkica za zube i kaladont
vlazne maramice
ostalo sto treba ako treba moze posle muz da donese
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top