Hvala ti draga Biljana

! pošto vidim da si iz NS jel možeš nešto više da mi kažeš o amniocintezi, kod koga si radila, kada, koliko se to plaća, koliko ranije mora da se zakaže, ma ne znam ni ja više šta me sve interesuje, sve, sve

! Znam da je vrlo bitno da to uradi dooobar doktor, a ja više ne znam koji je dobar, koji dr to uopšte radi i ko je stručnjak za to? Mju dobro kaže kako su naše mame i bake uživale u trudnoći, a ja sam pola trudnoće po lekarima, a pola na netu čačkam šta znači šta, da li je bolje piti ove ili one vitamine, šta je double, triple i ostalo, da li raditi epidural, ma 1000 čuda, uz sve to na koji način ostvariti bilo kakve doprinose, kako sve poplaćati, eh živote

! Ali vredno je svakog truda kada pomislim da sam već odgovorna za život jednog malog bića, mog bića!
Uz sve to, šta mi se danas desi, sad mi je smešno, ali nije bilo ni malo! Stojim u redu na birou i taman dolazim na red, stajem za šalter i tu počne da mi se manta, jedva govorim devojci šta mi treba, zbog čega sam došla i osetim kako mi se vrti. Držim se za šalter i govorim sama sebi, ma daj nije ti ništa, što je najsmešnije poslednja misao u glavi mi je, ni manje ni više, "da li ću se razbiti ako se sad srušim" i naravno sledeća scena ležim na podu, oko mene se sve žene sjatile i polivaju me a ja počinjem da se smejem (kao ne mogu da verujem da sam se srušila

) i govorim im, ma nije mi ništa, ja sam samo trudna

. Odmah dotrčavaju, donose mi vodu, pa stolicu da sednem, a ja sve vreme nije mi ništa pa nije mi ništa, samo su me gledale

. Još sam htela sama da se vratim kući, sva sreća pa mi one ženice nisu dale, htele da zovu hitnu, ali sam došla sebi pa nazvala muža da dođe po mene da se baš ne junačim kad mi nije vreme! I pita me jedna šalteruša "pa što ste vi dolazili, zar nemate nikog da vam to obavi", ma nije mi palo na pamet da ne mogu sve sama kao i pre! A onda se setim jedne scene dok nisam bila trudna kako sam satima čekala nešto u supu da rešim i kako je trudnica u već poodmakloj trudnoći došla i stala odmah na šalter da obavi što ima, kako su je svi izvređali, naravno prve su se javile babe sa dobro poznatim "i mi smo bile trudne, pa smo sve radile

, nije ni nama lako da stojimo" i još gore mladi momci koji su bili užasno nervozni jer negde žure, šalteruša joj je samo slegnula ramenima u fazonu "ne mogu ti ja ništa pomoći" i ovi su je toliko napali da se samo okrenula i otišla plačući. U sred supa, sa svim onim silnim policajcima koji bi trebalo odmah da je sprovedu prvu, ma žena samo što se nije porodila! Mislim svaki komentar je suvišan, očigledno je da treba da počnemo da padamo u nesvest pa da nas pogledaju. A onu nalepnicu na svim šalterima "trudnice imaju prednost" možemo sebi na doope da zalepimo. Ja prosto nemam živce da se svađam sa celim redovima neljudi (ne kažem, ima i normalnih, ali oni tu uglavnom ne mogu ništa) tako da ću opet čekati, ali od sad pametnije, sa flašicom vode i nečim slatkim

. Eto malo skrenuh sa tebe, sorryali i to spada pod trudničke muke zar ne?Veliki pozdrav svim trudnicama, pazite na sebe i ne izlazite napolje od 10-17 osim ako baš ne morate