evo me drage moje konačo, da vam ispričam kako sam ja prošla 

unapred se izvinjavam, ali ja ne umem kratko da opisujem 

))))))
vi ste bile prisutne od samog početka mog porođaja 

17. marta u subotu ujutro ispao čep, posle malo krvaruckanja pre podne.
Pa su krenuli česti odlasci u wc, proliv – da prostite - prirodna klizma 
 
 
Posle podne krenule neke smešne kontrakcije, koje su vremenom postajale češće.
Kažem ja mužu, ajd da se mi spakujemo da kraja, meni ovo smrdi na porođaj.  I tako se mi spakovasmo, moje kontrakcije i dalje smešne. Kao neki blaži grčevi.
U ponoć već su dolazile na oko 10 min. Malo sam se bila uspaničila, ipak do Segedina treba oko 2 sata. Dragi se taman sredio za spavanjac, kad sam rekla krećemo ODMAH. brzo u auto, kad neće da upali!!!!! ispraznio se akumulator 

 menjaj akumulator, frka panika, torbe, posteljina, pun auto. 

Konačno krenuli i oko 2 izjutra stigosmo u kliniku. Otvorena 3 cm,  kontrakcije na 5 min, ali i dalje blage.
Stavili me na ctg, kaže babica, ovo ni daleko nisu kontrakcije kakve treba da budu, ctg aparat ih jedva registruje...

Neće tu biti porođaja, ali ajde da sačekamo mog lekara, dolazi u 8. Smestili me u sobu u 4 ujutro, ja prespavala do pola 8, kad su mi rekli da je stigao lekar. Odem ja na wc, po 50ti put, proliv, kad čujem lekara kako me viče sa vrata kupatila. i u tom momentu pukao vodenjak ahahahahahhaa
pregledao me, ja otvorena 8 cm!! znači od 3 do 8 prespavala.

 kontrakcije i dalje onako nikakve. već sam pomislila ako su ovo porođajni bolovi nije mi jasno zašto žene kukaju 

oho, kaže doca, pa brzo da zovemo tatu, vi ćete se za čas posla poroditi. Dok se tata spremio, moj grlić već nestao.
Pošto je beba i dalje bila jako   visoko, priključiše me na indukciju, neku min. dozu. prokleta ind.eeee to je već bolelo 

 naravno siktala sam kao lokomotiva i to mi je STVARNO pomoglo.
i onda kreće moja golgota...beba se jaaaako sporo spuštala. Stigli i naponi, a ne daju ti da jako guraš...bila sam 100% skoncentrisana, pratila uputstva kao da polažem ispit 

 i hvalili su me kao da ću nobelovu nagradu dobiti ahahahhahah ali uzalud. Napinjanje je trajalo duže od sat vremena, mada se meni činilo da je prošlo 15 min. doktor leži na mom stomaku, muž drži leđa, babica kopa, menjaj položaj, sa strane, noge gore, noge dole, naglavačke...ništa nije pomagalo 
 
 
i samo čujem kako dr kaže mužu pokušaćemo još 6 minuta, ako se beba ne pomeri hitan carski 

 kao da su me polili kofom go...
odmah sam rekla neću, guraću dva dana ako treba, ali bebin puls pao na 80 i odmah su me odgurali u salu. Dobila spinalnu (koji trip 

),osetila kako je dvoje čupju iz mene  i ubrzo su mi pokazali moju malu princezu!
Tata jedobio ćeru čim su je okupali, slikali se, mazili se.
Ja sam se vrlo brzo oporavila, već sledećeg dana sam bila sa njom u sobi, izašla sa intenzivne.
Ipak mislim da je prirodni porođaj bolja varijanta od CR. Kad se može naravno.
A bolnica...čista petica. Svi su jako zlatni i pružaju puno puno pomoći. Sve u svemu, meni je boravak u bolnici bio jedan od lepših iskustava u životu. imala sam poseban apartman, ali i ostale "zajedničke" sobe i kupatila su super. meni  je prijalo da budem sama sa ćerom.
Tata nam je dolazio svaki dan u sobu, i baš smo uživali.
najviše mi se svidelo što je odeljenje novorođenčadi otvoreno za mame (mada ne znam kako je u betaniji). Možeš uvek ući, uzeti bebu ako nije kod tebe u sobi, ili je odneti ako želiš da se odmoriš. Možeš da je kupaš, iili da gledaš kupanje, da je sama meriš, daješ dohranu, da prisustvuješ vizitama. Patronažne sestre su mi jaaaako pomogle, masirale grudi, naučile kako da držim bebu, tretirali mi ragade koje sam pametna zaradila odmah kod prvog podoja i tako....
Eto. Posle toliko truda da sve bude prirodno, morala sam pod nož 

Dr je bio jako zlatan kad sam mu rekla da imam grižu savesti, da se loše osećam što nisam uspela da odradim svoju ulogu „ŽENE“.
Ubeđivao me je da sam dala sve od sebe i đavolski se namučila (imala sam podlive na licu, vratu, leđima, u oku od guranja), ali beba je zahtevala drugačiji porod. Imala sam uzane karlične mere, mišić međice jako snažan, i bebi se obmotao pupčanik oko vrata...
kažem ja dr, ipak mi se ostvarila želja, niste mi seckali međicu ahahahhahhahahahhha
umro je od smeha. 
UDAVIH VAS načisto 




