ljuba miljkovic
Ističe se
- Poruka
- 2.220
Milenko Vukićević
Izdanje 1, God. izdanja 1907-1912, Povez tvrdi, Stanje vrlo dobro, Pismo ćirilica, Strana 413+674+prilozi.
Karađorđe - knjige I - II.
Knjiga prva od 1752 - 1804 sa dve istorijske karte i slikom Beograda od 1788. godine, strana 413 + karte.
Knjiga druga Istorija ustanka od 1804 - 1807. godine, strana 674
http://www.antikvarne-knjige.com/knjizara/detail-item_id-97/
Milenko Vukićević bio je istoričar naklonjen Karadjordjevićima. Otuda i njegova tvrdnja o ubistvu očuha.
Inače, "novi istraživači", pristaše istoričara-novoromantičara, skloni su da glorifikuju svakoga kome se nadje prefiks "kara" ispred imena.
Ja sam, ovde gde živim, okružen mestima u kojima su se rodili Karadjordje (Viševac, tašta mi tamo rodjena), Djuša i Vujica Vulićević (Azanja), Miloje Djak (Kusadak), živom u na ivici atara Glavaševog rodnog mesta Glibovca, radim u Palanci, gde su održani prvi pregovori izmedju ustaničkih vodja i Aganlije i gde je održana jedna od ustaničkih skupština, Orašac i Topola mi na 40 min. vožnje...
... i toliko ima predanja da se jedva od njih raspoznaju dokazane istorijske činjenice.
Evo, ovaj pesnik, živi u Americi više od tri decenije, pronašao u svom rodnom selu grob Karadjordjevog strica!?
Pronađeni grobovi ustanika Karađorđevih rođaka?
Beograd - Pesnik Đorđe Nikolić, rodom iz šumadijskog sela Rabrovca, koji više od tri decenije živi u SAD, tvrdi da se u tom selu nalaze grobovi dva bliska Karađorđeva rođaka, koji su, kao ustanici, poginuli 1813.godine. Nikolić je u izjavi Tanjugu precizirao da su na mestu zvanom "Mirkovi grobovi" sahranjeni Karađorđev stric Mirko Jovanović (rođeni brat Karađorđevog oca Petra) i Mirkov bratanac, mladi Milinko.
Osnovu za svoje istraživanje Nikolić je našao u knjizi Milenka Vukićevića "Karađorđe", objavljenoj1907. godine, u kojoj se navodi da su se ustanici, među kojima su bili Mirko i Milinko, štiteći zbeg iz sela Viševca i Mramorka, sukobili sa Turcima kod sela Rabrovca i da su tu njih dvojica i poginuli. Nikoliću je za "Mirkove grobove" deda svojevremeno tvrdio da je to mesto na kome su sahranjeni ustanici, pa je Nikolić zaključio da je reč upravo o grobovima dvojice Karđorđevih bliskih rođaka. Na delu njive koju vlasnik iz razumljivih razloga ne obrađuje, nalaze se tri spomenika i na tom mestu su seljani, prema priči, do Drugog svetskog rata u vreme praznika, palili sveće. Nikolić veruje da je spomenik u obliku krsta, čiji su krajevi oštećeni upravo Mirkov, dok je manji, skromniji spomenik Milinkov. Na oba spomenika zub vremena je izbledeo tekst, tako da je nečitljiv. Treći spomenik podignut je na grobu sluge dobrostojećeg domaćina tog vremena. Takav zaključak potvrđuje i istoričar Radoš Ljušić, koji proučava taj period srpske istorije, tvrdi Nikolić. (Tanjug)
Sa Ljušićem sam vrlo blisko saradjivao na prvom izdanju njegove monografije "Vožd Karadjordje" 1, Smederevska Palanka, Invest-Eksport...
U ovoj firmi sam vodio izdavačku delatnost i štampariju, a bio sam tehnički urednik izdanja.
Karadjordje je ubio oca, Petronije je izmišljena ličnost. Naredio je da momak Dukić obesi Marinka, mladjeg brata... bio je hajduk-ubica na mah... ubije, pa plače...
Niko se do sada nije usudio da analizira njegovu "tešku boljku" 1813...
Ljušić:
Vožd je letnjih meseci 1813. godine bio razdiran najcrnjim slutnjama i bolešću. To nije moglo da ostane nezapaženo, ne samo od austrijskih špijuna, već i ustanika. Branioci Deligrada su čuli, u vreme prvih turskih napada, da Karađorđe "imade neku boljku na srcu" i da je umro. Uskoro, zatim, proneo se glas da "život Svetoga Kralja škripi", što se tumačilo kao "znak da će Srbija da propadne".
Izdanje 1, God. izdanja 1907-1912, Povez tvrdi, Stanje vrlo dobro, Pismo ćirilica, Strana 413+674+prilozi.
Karađorđe - knjige I - II.
Knjiga prva od 1752 - 1804 sa dve istorijske karte i slikom Beograda od 1788. godine, strana 413 + karte.
Knjiga druga Istorija ustanka od 1804 - 1807. godine, strana 674
http://www.antikvarne-knjige.com/knjizara/detail-item_id-97/
Milenko Vukićević bio je istoričar naklonjen Karadjordjevićima. Otuda i njegova tvrdnja o ubistvu očuha.
Inače, "novi istraživači", pristaše istoričara-novoromantičara, skloni su da glorifikuju svakoga kome se nadje prefiks "kara" ispred imena.
Ja sam, ovde gde živim, okružen mestima u kojima su se rodili Karadjordje (Viševac, tašta mi tamo rodjena), Djuša i Vujica Vulićević (Azanja), Miloje Djak (Kusadak), živom u na ivici atara Glavaševog rodnog mesta Glibovca, radim u Palanci, gde su održani prvi pregovori izmedju ustaničkih vodja i Aganlije i gde je održana jedna od ustaničkih skupština, Orašac i Topola mi na 40 min. vožnje...
... i toliko ima predanja da se jedva od njih raspoznaju dokazane istorijske činjenice.
Evo, ovaj pesnik, živi u Americi više od tri decenije, pronašao u svom rodnom selu grob Karadjordjevog strica!?
Pronađeni grobovi ustanika Karađorđevih rođaka?
Beograd - Pesnik Đorđe Nikolić, rodom iz šumadijskog sela Rabrovca, koji više od tri decenije živi u SAD, tvrdi da se u tom selu nalaze grobovi dva bliska Karađorđeva rođaka, koji su, kao ustanici, poginuli 1813.godine. Nikolić je u izjavi Tanjugu precizirao da su na mestu zvanom "Mirkovi grobovi" sahranjeni Karađorđev stric Mirko Jovanović (rođeni brat Karađorđevog oca Petra) i Mirkov bratanac, mladi Milinko.
Osnovu za svoje istraživanje Nikolić je našao u knjizi Milenka Vukićevića "Karađorđe", objavljenoj1907. godine, u kojoj se navodi da su se ustanici, među kojima su bili Mirko i Milinko, štiteći zbeg iz sela Viševca i Mramorka, sukobili sa Turcima kod sela Rabrovca i da su tu njih dvojica i poginuli. Nikoliću je za "Mirkove grobove" deda svojevremeno tvrdio da je to mesto na kome su sahranjeni ustanici, pa je Nikolić zaključio da je reč upravo o grobovima dvojice Karđorđevih bliskih rođaka. Na delu njive koju vlasnik iz razumljivih razloga ne obrađuje, nalaze se tri spomenika i na tom mestu su seljani, prema priči, do Drugog svetskog rata u vreme praznika, palili sveće. Nikolić veruje da je spomenik u obliku krsta, čiji su krajevi oštećeni upravo Mirkov, dok je manji, skromniji spomenik Milinkov. Na oba spomenika zub vremena je izbledeo tekst, tako da je nečitljiv. Treći spomenik podignut je na grobu sluge dobrostojećeg domaćina tog vremena. Takav zaključak potvrđuje i istoričar Radoš Ljušić, koji proučava taj period srpske istorije, tvrdi Nikolić. (Tanjug)
Sa Ljušićem sam vrlo blisko saradjivao na prvom izdanju njegove monografije "Vožd Karadjordje" 1, Smederevska Palanka, Invest-Eksport...
U ovoj firmi sam vodio izdavačku delatnost i štampariju, a bio sam tehnički urednik izdanja.
Karadjordje je ubio oca, Petronije je izmišljena ličnost. Naredio je da momak Dukić obesi Marinka, mladjeg brata... bio je hajduk-ubica na mah... ubije, pa plače...
Niko se do sada nije usudio da analizira njegovu "tešku boljku" 1813...
Ljušić:
Vožd je letnjih meseci 1813. godine bio razdiran najcrnjim slutnjama i bolešću. To nije moglo da ostane nezapaženo, ne samo od austrijskih špijuna, već i ustanika. Branioci Deligrada su čuli, u vreme prvih turskih napada, da Karađorđe "imade neku boljku na srcu" i da je umro. Uskoro, zatim, proneo se glas da "život Svetoga Kralja škripi", što se tumačilo kao "znak da će Srbija da propadne".
i to dva puta... ali tepavci: vučić i vučko... 


