Svaka tebi cast. Ne znam da li ti neko pomaze ali tako brzo da se vratis u akciju sa tortama to je stvarno herojski. Ja nisdam razmazena ni u kom pogledu, ali kad se setim kako je to bilo dojenje pa izmlazanje pa dojenje.... i tako sve u krug bar prvi mesec ne secam se da sam imala vremena za nesto drugo. Svaka ti cast!
Pomaze nam baka koja cuva stariju devojcicu kad sam ja okupirana tortama, beba je bila sa mnom a tata nam je bas taj dan bio na putu i dosao tek kasno uvece, a puno mi znaci kad je on kuci pa mi je bas falio.
Malo mi je bilo naporno u smislu da je sve islo jako sporo, navikla sam kad krenem da ukrasavam tortu nema prekidanja, a sad je bilo malo malo pa bebi pauza

ali dobro, tako mora navici cu se ja i na taj tempo rada
a moram vam reci da mi je bas prijalo ukrasavati torte, dosadilo mi je vise izlezavanje, bila sam naporna vec sama sebi
Jao Boem kad se setim dojenja i izmlazanja sa prvim detetom odmah mi nije dobro, toliko sam se napatila, posebno sa izmlazanjem jer mi je patronazna rekla da posle svakog podoja moram da se izmlazam do samog kraja, pa je mleka bilo na tone da sam trojke mogla hraniti, i posle sam shvatila da sto sam se vise izmlazala da sam time samo povecavala proizvodju mleka, to je trajalo oko 10-11 meseci da sam mislila da cu vise puci psihicki....
a sad sam imala divnu patronaznu sestru i kad sam joj objasnila svoj problem lepo me posavetovala, i sad uopste nemam problema sa tim, nema izmlazanja uopste, samo prve nedelje par puta i to malo samo da se olaksam da ne bi doslo do upale. eto koliko nase patronazne imaju pojma, katastrofa i tuga velika....