Zdravo drugarice, da se konačno i ja javim. Od danas su kola stvarno moja, imam i tablice i papire. Sad samo da se vozam. Ovde kod nas je sunčano ali vetrovito, hladno, kao kod kuće kad dune košava. Smrzla sam se jutos dok mi je pandur kontrolisao kola, jedva sam tablice skinula. Nisam osetila prste. Ali, sve je gotovo i idemo u zarade. Idem da ručkam sa mojom mamom, odmor i priprema za sutrašnje putešestvije. U medjuvremenu još moram da stignem da Vam podelim bonice.


.


Kako lepo spakovan buket.
)