Kulinarsko ćoše

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mozda bih i ja, ne znam, ali kada radis ovoliko godina na poslu i budes kod kuce, prosto se uzelis opet firme, ja ti ne mogu to opisati jer nisi to dozivela...
Mada, nema cenu sve ovo drugo...deca, on i dom...to je za mene nesto uzviseno ja sam familijarni tip zene, poslovni nikako, mada sam savestan radnik i dobro obavljam svoj posao...ipak...ima sve svoje
 
Razumem ja Jaco šta hoćeš da kažeš. Poznajem žene koje su kao ti, poznajem neke koje više vole da idu na posao, i kuća ih uopšte ne zanima, poznajem domaćice koje bi volele da se zaposle i rade, da bi malo pobegle iz kuće. Ali ne poznajem ni jednu koja bi volela da je samo domaćica. Ja sam jedinstveni proimerak, bar koliko ja znam. Nikada nisam poželela da idem na posao ( bila sam zaposlena neko vreme, imam čak i 2,5 godine radnog staža), od kada mi se Dušan rodio, nikada nisam poželela nikakvo zaposlenje.

I da. Moja mama je od onih koje ne mogu da budu non stop u kući. Radila je u kiosku, i pričala da neće otići u penziju dokle god bude mogla da ide na posao. Obožavala je svoje radno mesto. Silom prilika, morala je da ode u penziju prilično rano, spram onoga što je zamislila. Do dana današnjeg se nije pomirila sa činjenicom da hoću da napustim fakultet i da se udam, a naročito sa tim da hoću da budem domaćica, po ceo dan u kući. Njoj je i danas, iako je prešla 70. godina to neshvatljivo.
 
Poslednja izmena:
Pa svi smo razlichiti i svako ima svoje, vec sam rekla, a zavisi i koliko se pronadjes u poslu.
Moj posao je lep,komuniciram sa dobavljachima , lepo je kad te neko poshtuje a nije te ni upoznao lichno i ima lepo misljenje o tebi, susrecem se sa kupcima kojima izlazim u susret i pomognem od sveg srca, tada je lepo videti osmeh na njihovim licima i zahvalnost za lepu rech im datu,kolegijalnost na poslu takodje...ma kazem ti ja sve ima svoje.
Iako ne radim posao koji sam zelela predana sam i pronasla sam u njemu onaj deo koji me ispunjava i tako ga lakse i lepse odradjujem...eh, tek da vidis radosti kad najavis godisnji, joj, brojis dane do toga dana i sa osmehom odlazis...ma ima sve svoje...
 
Ja sam složila kinder za sutrašnji zaovin rođendan, sutra samo zveknem šlag. Kod mene nema posla, ali možda nešto u najavi za subotu, ali to tek možda. Ako bude, čućete. :)

I juče ja krećem na roditeljski, dolazi neka moja komšinica da za neku svoju prijateljicu pita da li pravim posne kolače. Kažem da pravim, i odem na roditeljski. Kad uveče zove me ta prijateljica. Da pita pošto su, koliko vrsta, šta sve ide u te kolače...:roll: Ja se ubi objašnjavajući, te ovako, te onako, a ona kaže da joj to treba za 27. mart, pa će se javiti. Dva kg sigurno, a možda tri. :dash::dash: Kako me ispitivala, u najmanju ruku sam mislila da joj treba 10 kg. Ali dobro. Doćiće i 27. :D
 
E to je stvarno uzas. Mene sinoc zove zena tako za tortu ovo bi ono bi pa posto je pa onda da li moze sa njenim materijalom, pa ja kao hajde moze i na kraju za kada vam treba pitam ja, a ona mrtva hladna pa za sutra i eto kada sve saberem i izracunam ma nema vise nego samo sa mojim materijalom, te dodaj ja za figurice, te buter krem, te boje te ovo ono. Ma moram ja da slusam drugaricu Jacu, ta vam je cena pa ko voli nek izvoli
 
E da. Jes da na torti nije bio Majkl Džekson nego Sunđer Bob, ali rekli su mi da će je platiti za desetak dana. To je bilo 8. februara. Još je nisu platili. Ne kažem ništa, svako treba svoje dete da obraduje rođendanskom tortom, nema problema, može i da se plati za neki dan ( i meni bi značilo da me neko nekada sačeka, ali ja kao domaćica samo kešom baratam, i prostirem se koliko sam duga ), ali ako smo se dogovorili za deset dana, onda neka bude deset. A ne trideset. :evil:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top