Slavene, koje je tvoje mišljenje o stajalištu Mirjane Matijević-Sokol oko Višeslavove krstionice?
Mislim da je njen rad izuzetno dragocen kao određeni pregled literature, ali problem nastaje kada se delomice kompromituje politizacijom:
M. Matijević Sokol:
Iz današnje perpektive i vremenske distance ne čudi što su M. Suić i M. Perinić »brzinskom« revizijom Jelićevih istraživanja ninske katedrale osporili njegove rezultate, niti što je M. Šeper površnom i neutemeljenom analizom spomenik datirao u XI. stoljeće. Nije nemoguće da su njihovi zaključci, koji nisu u duhu i stilu znanstvenog pristupa i ugleda M. Suića, a i Šepera, bili »inspirirani« s nekog drugog mjesta. Jer ne treba zaboraviti da je riječ o poslijeratnom razdoblju, odnosno o kasnim pedesetim i ranim šezdesetim godinama XX. stoljeća, kao i da je spomenik u Hrvatsku došao u vrijeme NDH, što ga je samo po sebi stigmatiziralo.
Argumentacija potencijalne problematike ustaških konotacija koju ona iznosi pri kraju ovog citata zvuči, naravno, zdravorazumska, ali problem nastupa ovde jer se ona u delu nije bavila kritikom ovih istraživača, odnosno argumentovanim iznošenjem njihovih kritičara; ona čak jedva da pominje Suića, praktično samo oko čitanja kratice
COPSIT, tako da su njene opaske u ovom slučaju stvarno neprofesionalne. Istina, u slučaju Šepera tokom rada malo je indikativnija da je njegova analiza bila samo površna i nedovoljno podrobna, ali ona prvu priliku koristi da optuži Šepera da je bio nekih drugačijih motiva, što će u zaključku vrlo jasno provejavati optužbama odozgo instruisanog rada protiv hrvatske stvari.
Mislim da bi od autorke bilo poštenije da je svoje optužbe u zaključnim rečima malo direktnije iznela, jer sa ovakvim pokušajem distanciranja eksplicitnijih reči ispada po mom mišljenju malo gora situacija, kada je već sa takvim teškim rečima protiv svojih prethodnika istupila. Jer, ono što su direktno njene reči kada se praznine stavljene usled političke korektnosti popune i to prevede malo na kolokvijalniji rečnik, suština je sledeća: pošto smo danas slobodni i znamo kakva je Jugoslavija bila država za Hrvate, naučnici koji su pisali za vreme Jugoslavije, verovatno pod Titovom instrukciju, plaćenici su i izdajnici jer su bili u službi nacionalne dekroatizacije. Zato se treba vratiti starome, predjugoslovenskome, u Austrougarskoj monarhiji, odnosno natrag korenima.
Malčice sam karikirao sa namerom da budem direktan, ali to je suština. Bilo bi korisnije da je malo više rekla o samim tim radovima i zbog čega su sve njihovi zaključci neosnovani, jerbo u praktičnom nedostatku toga u njenom narodu ovako na kraju ispada da je, zapravo, politizacijom stvari odlučila popuniti neke rupe u sopstvenim kritikama, a što može biti izraz nemoći argumentacije...
Mislim da je naslov rasprave pogrešan (
KRSNI ZDENAC HRVATA. PALEOGRAFSKO-EPIGRAFSKA RAŠČLAMBA NATPISA S KRSTIONICE KNEZA VIŠESLAVA). Iako je jasno da se Matijević Sokol u radu zaista bavi pitanje epigrafske analize natpisa na krstionici, rasprava nije izvorni naučni članak, već zapravo odgovor na Jakšića uz pregled do sada objavljene naučne literature i pojedinih stavova. Osim spomenute optužbe na račun projugoslovenske i protuhrvatse politike, velika većina zaključka rasprave je kritika Jakšića i njegovih metoda. praktično
deset od trinaest pasusa sačinjava to, pri tome dosta dobro oslikavajući podeljenost u hrvatskom naučnom društvu, odnosno dubinu iste. Mislim da je jasno da su tu dosta i emocije uključene, ili barem je meni to očigledno iz teksta, jer akcenat na više momenata prebačen sa samog natpisa na Višeslavovoj krstionici na Jakšića, sa ciljem kompromitacije njega kao meritornog naučnika (celi pasus, i to u zaključku, o tome što je nenaučno postupio po pitanju novog izvora?), zbog čega i rekoh da je ime naučnog rada svojevrsni omašaj.
Moje je mišljenje povodom samog ovog spomenika da je nužno strpiti se da vidimo rezultate najnovijih istraživanja; mislim u prvom redu arheološka, ali voleo bih da vidim i koji su ti navodno novi Jakšićevi argumenti. Rasprava Matijević Sokol predstavlja u prvom redu rekapitulaciju ranijih istraživanja, uz zaključku polemiku koja odgovara prirodi vrlo visokih tenzija koje je ovo pitanje podiglo.
Upravo u kontekstu nužnih daljih istraživanja, mnogo mi je čudan komentar Matijević Sokol o tome; jedna stvar oko koje se manje-više svi učesnici slažu jeste da je potrebno videti šta kažu arheolozi, a ona dodaje:
M. Matijević Sokol:
..su obnovljena istraživanja u devedestim godinama XX. stoljeća i početkom ovog stoljeća, čiji rezultati još nisu objavljeni. Jakšić se poziva na njih uz iščekivanje objave izvješća istraživanja i s nadom kako će se dokazati da je zapravo ranokršćanska piscina – po njemu otkrivena uz južni zid katedrale – bila jedina krstionica koja se koristila i u ranome srednjem vijeku. No ovdje je potreban komentar. Vizitacije donose opise srednjovjekovne krstionice uz sjeverni zid katedrale i svi se opisi na ovaj ili onaj način slažu naznačujući isto mjesto istočnije uz sjeverni zid katedrale, odnosno uz glavni oltar. Dok najnovija arheološka istraživanja ovog kompleksa ne budu objavljena, smijemo domišljati i zaključiti da i mogući negativni rezultat tih istraživanja ne pobija ono što su vidjeli i zabilježili vizitatori. Ako rezultat arheoloških istraživanja pak bude pozitivan, imat ćemo samo još jedan čvršći dokaz za ninsko podrijetlo krstionice.
Ovo je vrlo interesantan i pomalo neobičan odabir reči. Ispada kao da profesorka maltene očekuje da će rezultati istraživanja biti negativni, te se unapred ograđuje i skoro obesmišljava ta istraživanja, jer tvrdi da i potencijalni negativni rezultati...neće značiti ništa?
Taj deo ne razumem baš najbolje. Mislim dobro, ona je historičar i ne razmišlja kao arheolog, ali koja je korist pomoćnih naučnih disciplina, pobogu?
Uopšte se ne slažem po ovoj tački sa njom. Ukoliko istraživanja nikada ne pokažu da postoje arheološki dokazi koji bi potvrdili da je Višeslavova krstionica iz Nina, to naravno neće tu teoriju u potpunosti ugasiti kao mogućnost, ali će valjda svakako umanjiti njenu verovatnoću (to kažem zbog toga što je teorija razvijena dobrim delom na iščekivanjima rezultata tih istraživanja, a i danas se to pominje kao dobar argument).
