spiholog
Aktivan član
- Poruka
- 1.455
Pa da, to pričaš iz perspektive jedne hrišćanke. Da li zaboravljaš da postoji još mnogo religija i mnogo definisanih načina spasenja koji nisu međusobno kompatibilni?
Šta ako su, recimo, đainisti u pravu? U đainizmu na spas duše ne utiču "više sile" već isključivo ono što ste radili na zemlji - pomagali drugima, bili dobar čovek i sl. Dakle, nikad niste morali ući u đainistički hram, ako ste bili dobar čovek - bićete spaseni. (mada je sama ideja spasenja drugačija, ovde se ono odnosi na finalni prekid ciklusa rađanja, patnje i umiranja a ne na nekakav večni život)
E sad ti meni reci zašto si odbacila đainizam a prihvatila pravoslavlje, kad meni ova ideja izgleda mnogo ispravnije od one "....ja sam put i istina i život; niko neće doći k Ocu do kroza me."
Da ti je neko nekad, kad si postala punoletna predstavio ideje svih svetskih mainstream religija, i da nisi imala pritisak okoline, rodbine, predaka, nije nemoguće da bi izabrala neku sasvim drugu.
To je ono što meni smeta kod krštenja beba. (Inače, ima i hriščanskih denominacija koje ne krste malu decu, što mislim da je mnogo ispravnije)
Rekla bih da sam prava osoba da ti odgovorim!
Jer moj izbor Pravoslavlja je išao baš tako nekako kako ti opisuješ!Rekoh da sam odrasla u ateističkoj i komunističkoj porodici.Tu nikakvog uticaja na moj duhovni život nije bilo, čak je bio i sankcionisan.
Kao neko ko je po prirodi radoznala osoba, još kao dete sam volela da čitam i posebno me je privlačila SF literatura, knjige o tajanstvenim pojavama, magija, astrologija, indijska i kineska filosofija, transcedentalna meditacija, joga, Kur*an, Talmud...dosta sam, zaista dosta o tome pročitala, nešto od toga i sama praktikovala, upoznala raznorazne gurue i učitelje.Posetila sve crkve i hramove u Bg za koje sam čula, jer smatram da niko nema pravo išta da kritikuje i odbaci ukoliko ne sazna o tome koliko može.
(Iz tih razloga mi je zaista besmisleno da se upuštam u raspravu sa nekima koji sebi daju za pravo da kritikuju Sveto pismo koje nisu čak ni pročitali!)
U tom traganju moja porodica, rodbina, preci i poreklo blage veze nisu imali niti je njihov značaj na moju spoznaju Boga imao ikakvog uticaja, osim činjenice da mi je mama rekla da ne palim više sandalove štapiće, jer joj je muka već da koristim miris jasmina
.Pravoslavne crkve mi nisu bile u početku "privlačne" jer nisam znala šta se tu radi i o čemu se peva.Čak su mi i ta masovna okupljanja bila odbojna, a još više ideja da prihvatim nešto jer "su mi to bili dedovi"!
Da skratim priču.Ono zbog čega nisam pripadnik neke druge vere osim hrišćanske je doživljaj njihove bezličnosti.Ni jedno od tih učenja, ma kako bilo lepo NIJE ME DOTICALO.Nije me menjalo, nije govorilo MENI LIČNO.
Sveto Pismo jeste, ali ne čitanjem, nego kada sam POČELA DA ŽIVIM PO HRIŠĆANSKIM NAČELIMA.Tada sam, ustvari, postala istinski Pravoslavna. Tada sam počela "da razmevam", da otkrivam, da volim, da spoznajem.Tek onda kada pružiš ruku Gospodu, kada mu se obratiš, zaista kao Ličnosti, ma kako te reči bile nemušte, onda dobijaš odgovore.
Dakle, ja sam UBEDJENI vernik, a ne onaj koji je to postao po automatizmu.
Izvinjavam se na dužini posta, prosto nisam umela sažetije da kažem.


il je imo neju shtelu pa je bilo za dz.?
